“Došao sam na ideju da na marku stavim stihove neke pjesme koja je svima poznata, domoljubnog karaktera. Odabir je pao na Gundulićevu dramu Dubravka i njezine najpoznatije stihove “O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”. Toliko jednostavno toplo i zorno, a utkano u naše znanje i kolektivno iskustvo, stihovi opisuju pojam domovine i na poetičan način svrhu hrvatskih branitelja, tako da nije bilo dvojbe kako je to prava stvar za ovu marku.”

Temeljem Programa izdavanja prigodnih poštanskih maraka Republike Hrvatske za 2015. godinu i Natječaja za likovna i grafička rješenja prigodnih poštanskih maraka, ocjenjivački sud (Povjerenstvo za izbor motiva te grafičkih i likovnih rješenja poštanskih maraka RH) sastavljen od eminentnih stručnjaka u području dizajna i umjetnosti, predstavnika Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture te predstavnika HP-Hrvatske pošte d.d., za dizajn je prigodne poštanske marke Republike Hrvatske Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, odabrao rješenje Deana Roksandića. U natječaju su mogle sudjelovati sve osobe s područja Republike Hrvatske, ali i strani državljani koji ispunjavaju propisane uvjete sudjelovanja, kao što su stručna i tehnička sposobnost, pouzdanost, iskustvo i poslovni ugled. U ocjenjivanju prijavljenih radova Povjerenstvo je posebno uzelo u obzir objašnjenje i povezanost rješenja sa zadanom temom, grafičku i komunikacijsku kvalitetu, originalnost i mogućnosti primjene. Zbog toga vam predstavljamo umjetnika koji je na malom formatu poštanske marke dočarao veliki hrvatski blagdan, rođen u Domovinskom ratu, prije 20 godina.

Možete li se ukratko predstaviti?
Grafički sam dizajner. Prije petnaestak godina završio sam Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a osam sam godina samostalni umjetnik. Osim dizajna bavio sam se i ilustracijom, no sada sve manje, odnosno isključivo samo kao prateći dio dizajna koji radim. Još od ranih srednjoškolskih dana imam nadimak Bembelembe koji mi je za vrijeme studiranja postao i umjetnički pseudonim te se zadržao do danas.

Kako ste počeli dizajnirati poštanske marke?
Mislim da povezanost s markama počinje u djetinjstvu, ne samo kod mene, već kod većine – bilo oni filatelisti, umjetnici-kreatori ili jednostavno ljubitelji maraka. Počelo je sve s divljenjem ilustracijama i dizajnima maraka na kuvertama, koje su dolazile na pismima (tada su kuverte s računima bile u manjini prema osobnim pismima, što je pokazatelj kako su se vremena promijenila). Uvijek sam bio ushićen kada bi poštar donio nova pisma mojim roditeljima. To je prije ili poslije moralo završiti sa skupljanjem maraka. Listajući tada svoje albume maštao sam kako bi bilo divno da mogu imati svoje slike na markama (tada sam želio postati slikar).
Filatelistički je hobi iščezao tijekom godina, no ljubav prema markama ostala je uspavana sve dok jednog dana prije deset godina nisam primjetio natječaj za izradu likovnih rješenja maraka Hrvatske pošte. Prijavio sam se i dobio drugu nagradu za jednu temu. Bio je to poticaj da nastavim dalje sve dok nisam uspio dobiti i svoju prvu marku – Olimpijske igre u Vancouveru. Od tada ne mogu zamisliti da propustim neki od natječaja. Ove će mi godine na jesen izići 18. marka.

Kako je nastao motiv vaše najnovije marke?
Jedna je od mojih omiljenih tema i dizajnerskih izazova hrvatski vizualni identitet. Dosta sam dizajnirao za hrvatske institucije i poduzeća kojima je naglasak na hrvatskom identitetu bio vrlo važan u slici koju predstavljaju ili dužnost koju obavljaju. Oblikovati hrvatski identitet nije lak posao, ali ga s oduševljenjem radim, ne samo zato što smatram da ima puno lošeg dizajna na tu temu, koji dolazi iz manjka poznavanja vizualne kulture nego i manjka ukusa, nego jednostavno i zato što to volim raditi. Ova marka “Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja” jedna je kompleksna priča, koja je zapravo dio hrvatskog identiteta, koju je trebalo objediniti pod zajednički nazivnik, a da je pritom i vizualno kvalitetna i da je prikladna za marku kao specifičan medij. Zadao sam si cilj da ću tako zahtjevni motiv prikazati na domoljuban, no izbjeći kičast, banalan i svima očekivan način. Došao sam na ideju da na marku stavim stihove neke pjesme koja je svima poznata, da ima domoljubni karakter. Odabir je pao na Gundulićevu dramu Dubravka i to njezine najpoznatije stihove “O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”. Toliko jednostavno toplo i zorno, a utkano u naše znanje i kolektivno iskustvo, stihovi opisuju pojam domovine i na poetičan način svrhu hrvatskih branitelja, tako da nije bilo dvojbe kako je to prava stvar za ovu marku.

Po čemu je marka specifična?
Specifična je po tome što je tipografska – oblikovana samo od teksta i različitih tipova slova uz samo male ali vrlo važne likovne dodatke. Posebna je i po tome što je zapravo velika količina stihova stala u taj mali format a da je pritom sve čitljivo i vizualno jasno. Tekst je oblikovan u duhu boja hrvatske zastave: crven, bijeli, plavi, s jasnim naglaskom na najbitniji domoljubni dio “O lijepa, o draga, o slatka slobodo”. Trobojne linije, koje su likovni dio, imaju funkciju oplemeniti veliki obim teksta te mu zbog svog linijskog karaktera dati eteričnost i naglasiti element zastave kao domoljubnog identiteta. Ono što je postignuto s cijelim dizajnom jasan je hrvatski vizual, domoljubni karakter te poruka, a da pritom nisam koristio grb ili samo dijelove grba u obliku crvenih kvadratića. Ovo je dokaz da se nekad može na svjež način pokazati sve, a da nije puno očekivanih stilističkih elemenata. Da se razumijemo, hrvatski grb, kao neizostavan element ove tematike nije ostao izvan cijele priče. On je dio ruba arka.

Marka je izdana u posebnom obliku. O čemu se radi?
U arku ima dvadeset pet maraka te pet privjesaka. Privjesci sadrže grbove sva tri roda OSRH: Hrvatska kopnena vojska, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i Hrvatska ratna mornarica te grbove MUP-a RH: policija i specijalna policija. Oni simboliziraju Oružane snage koje su bile instrument i temelj pobjede u Domovinskom ratu.

Autor ste i prigodne dopisnice ATJ-a Lučko koja izlazi isti dan kad i marka?
Da, ta prigodna dopisnica obilježava 25. obljetnicu njihova osnutka. Antiteroristička jedinica Lučko bila je prva oformljena specijalna jedinica u RH i to 7. rujna 1990. Motiv za nju nastao je na neki način kroz razgovor i druženje s pripadnicima prve generacije. Kroz priče i njihove fotografije imao sam jasnu viziju kako ću oblikovati rješenje – bilo mi je važno istaknuti njihovu visoku spremnost, profesionalnost te timski rad.
Na marki (koja je ”pseudo“ jer nije odvojiva od dopisnice), kao možda najvažniji element, stavio sam fotografiju klasične formacije prilikom ulaska u objekt. To je formacija od šest specijalaca koji u svom nizu, jedan iza drugoga, imaju jednu jaku grafičku, da kažem ikoničku sliku – vizualnu snagu, pri čemu se jasno vidi timski rad i spremnost koju sam spominjao. U pozadini je stilizacija hrvatske zastave koja je poveznica s njihovim doprinosom u Domovinskom ratu. Na lijevoj se strani dopisnice, osim amblema ATJ-a Lučko i naziva obljetnice, nalazi veća fotografija one iste formacije, ali iz drugog kuta, detaljnije i dinamičnije.

Skupljate li marke?
Ne skupljam ih više, skupljao sam ih kad sam bio mlađi. Poslije sam jedno vrijeme u kasnim 90-ima skupljao samo marke Velike Britanije jer su bile izvrsno oblikovane. Nisam imao nikad posebnu temu koju sam preferirao, važno mi je bilo da dobro izgleda, da ima ono “nešto”, nekad i neopisivo što, ali ono zbog čega bih se se svaki put oduševio kad bih vidio tu marku.
Iako ih ne skupljam, pratim ih neredovito, sad više online. I da, mogu navesti neke recentnijeg datuma: Britanske marke, serija za Olimpijske igre 2012.; portugalski blok “Csastals 2007.” za neku pomorsku regatu, hrvatske marke – fauna iz 2013. koje su me oduševile. Od starijih maraka izdvojio bih njemačke marke 70-ih.

Nekolicina Hrvata dizajnirala je strane poštanske marke. Kako im to uspijeva?
Tako je, ima nekoliko dizajnera/ica koji su oblikovali inozemne marke. Ključ za uspjeh relativno je jednostavan, a opet iznimno težak – dobra ideja i dobra vizualizacija te ideje. Hrvatska obiluje odličnim grafičkim dizajnerima te je posve razumljivo da se njihovo djelovanje širi i izvan Lijepe Naše. Naravno, dizajn nije sve – ipak je tu potrebna i upornost pratiti strane natječaje te složiti prezentaciju i dokumentaciju na stranom jeziku. Mnogi baš na tom koraku odustanu pa tako i ja, što zbog te činjenice, što zbog količine svojeg posla. No,  planiram prijaviti se.

Koji su daljnji planovi?
I dalje se svakako baviti grafičkim dizajnom i pritom napraviti što više maraka. To je dio dizajna koji najviše volim raditi zato što je marka specifičan medij u kojem se pronalazim, traži veliki trud i pažljivost prema detaljima. Često to volim uspoređivati sa starim urarima ili starim majstorima koji su ilustrirali srednjovjekovne knjige ili kakve minijature.

Ivo Aščić