Vojnikinja Mara Pejić osvojila je na natjecanju za najspremnijeg pripadnika OSRH Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku 2019 prvo mjesto u ženskoj konkurenciji

Vojnikinja Mara Pejić uspješno je završila jedno od najzahtjevnijih vojničkih natjecanja u našem dijelu Europe te u ženskoj konkurenciji zauzela prvo mjesto. Riječ je, naravno, o natjecanju za najspremnijeg pripadnika, odnosno pripadnicu Oružanih snaga RH, na kojem je sudjelovala i prošle godine, kad je osvojila drugo mjesto. To je ujedno bio dobar poticaj da ovaj put bude još bolja i popne se na najviše postolje. Na svečanoj akademiji održanoj 28. svibnja u Zagrebu povodom obilježavanja Dana Hrvatske vojske, kao najbolja vojnikinja dobila je pištolj HS 2000. U ukupnom poretku od 120 sudionika Mara Pejić bila je 64., što je također vrlo dobar rezultat. Odlučili smo stoga s njom razgovarati kako bismo je predstavili svojim čitateljima.

 Za početak, recite nam koju dužnost trenutačno obnašate?

Trenutačno sam na dužnosti dekontaminatora u 3. desetini Voda nuklearno-biološko-kemijske obrane Zapovjedne satnije Gardijske oklopno-mehanizirane brigade.

Kad i kako ste ušli u Hrvatsku vojsku? Kako ste se odlučili za vojni poziv?

Od malih sam nogu željela postati hrvatski vojnik. Godine 2017. uspjela sam ući u sustav Oružanih snaga RH i postati profesionalni vojnik, na što sam iznimno ponosna.

Vratimo se na utrku. Na sebi imate 17 kilograma opreme, a pred vama je i 40 kilometara staze sa zaprekama. Kako ste se osjećali na startu znajući što vas čeka?

Iako je na startu postojala mala trema, ipak sam bila puna samopouzdanja i shvaćala sam utrku kao izazov koji treba svladati. Kako je utrka odmicala, moje je samopouzdanje sve više raslo. Istodobno s tim rastao je i osjećaj sigurnost u sebe i svoje sposobnosti.

Kakvi su bili uvjeti na stazi i kako ste se s njima nosili?

Što se tiče uvjeta, bilo je prilično vruće, čak bi mi više odgovaralo da je kišilo. Najteži dijelovi bili su dok smo čekali dolazak na red na radnim točkama – tad smo se hladili.

Kako ste se osjećali kad je konačno sve bilo gotovo? 

Na cilju me preplavio osjećaj ponosa i sreće. Teško je opisati riječima, to je nešto što doista treba doživjeti. Ponosna sam što sam kao pripadnica Hrvatske vojske osvojila prvo mjesto na ovom zahtjevnom natjecanju.

Kako i koliko ste se pripremali za utrku?

Moje su pripreme trajale gotovo četiri mjeseca, tijekom kojih smo prošli sve faze kondicijskog treninga, kao i podizanja snage. Naravno, sve se to odvijalo pod budnim vodstvom voditelja priprema – natporučnika Gerenčira i časničkog namjesnika Trninića.

Bavite li se sportom u slobodno vrijeme?

Ne, inače se ne bavim sportom.

Kako su reagirali kolege i prijatelji na vašu prijavu za Memorijal?

Kolege i prijatelji bili su mi velika potpora tijekom priprema, ali i samog natjecanja.

A kako su reagirali na vaš uspjeh, odnosno činjenicu da ste završili doista zahtjevnu stazu?

Bili su ponosni i sretni. Hvala im na tome što su me podržavali i vjerovali u mene.

Mislite li i dalje sudjelovati na ovakvim i sličnim natjecanjima?

Voljela bih i dalje sudjelovati. Smatram da to bitno utječe na profesionalni razvoj, posebno na razvoj vojničkih sposobnosti, kao i na psihofizičku spremnost, što je ujedno i značajka profesionalnog vojnika.

Mislite li da su žene dovoljno uključene u ovakva natjecanja ili bi ih trebalo više motivirati?

Koliko sam imala priliku vidjeti, svake je godine sve više žena na natjecanju i svake je godine sve manja razlika u ukupnom poretku, što je svakako dobra motivacija za sve nas.

Petra Kostanjšak

Foto: Tomislav Brandt