Od devedesetih godina prošlog stoljeća njemački Bundeswehr je sa svojim postrojbama aktivno uključen u mirovne operacije u inozemstvu. Najteže zadaće u tim misijama povjeravaju se pripadnicima Kommando Spezialkraefte

Bez obzira na sve teškoće koje je SR Njemačka imala u ponovnoj izgradnji svojih oružanih snaga nakon II. svjetskog rata, unatoč svim problemima koji su bili nazočni u tom razdoblju, Bundeswehr je uspio formalno ustrojiti svoju padobransku komponentu tek 1956. godine. Padobranska divizija formirana je od dviju padobranskih brigada: 25. brigade (Swartzwaldbrigade) i 26. brigade (Saarlandbrigade). Početkom 1970. godine padobranska divizija ojačana je dodavanjem u svoj sastav još jedne, 27. padobranske brigade.
Tako ojačana divizija združena je nešto kasnije s 31. pješačkom brigadom, preustrojena je pod novim imenom: 31. padobranska brigada, a njezini pripadnici dobivaju crvene beretke, univerzalni znak raspoznavanja padobranskih postrojbi. Njemačke padobranske postrojbe bile su izvor iz kojeg su se crpili kadrovi potrebni za ustrojavanje posebne vojne postrojbe komandosa pod imenom Kommando Spezialkrafte, daleko poznatije pod svojom skraćenicom KSK.

Nastanak KSK i njezine zadaće
Ujedinjenjem dviju njemačkih država naglo je porastao utjecaj Njemačke izvan njezinih granica pa je samim tim i narasla potreba njemačke vojske za stvaranjem postrojbe takvog tipa. Želje njemačkih vojnih stručnjaka kretale su se u smjeru ustrojavanja Specijalnih snaga sposobnih za brzu reakciju na incidente i krizne situacije u kojima bi bili uključeni njemački građani, koji bi se eventualno mogli dogoditi na njemačkom teritoriju, te na koncu radi zaštite njemačkih nacionalnih interesa diljem svijeta. Postrojba je također trebala biti sposobna djelovati pod uvjetima i okolnostima za koje regularne njemačke vojne snage nisu bile uvježbavane kao što je npr. borba u džungli ili u pustinjskom okruženju. KSK je ustrojen upravo da bi udovoljio tim i takvim taktičkim zahtjevima.

Prema nekim izvješćima ključni čimbenik koji je nagnao njemački Bundeshwer i političko vodstvo na osnivanje postrojbe KSK je neugodno iskustvo iz 1994. godine za vrijeme trajanja građanskog rata u Ruandi. Tijekom tog ratnog konflikta u Ruandi, belgijske i francuske specijalne snage i padobranci morali su spašavati između ostalih zapadnjaka i 11 njemačkih građana jer u njemačkoj vojsci nije bilo prikladnih i trenutačno raspoloživih snaga za takve namjene.
Prilikom osnivanja KSK njezin prvi zapovjednik istaknuo je kao potrebu ulazak zrelih, sigurnih i pouzdanih vojnika u ovu postrojbu. Unatoč taktičko-operativnim sposobnostima za rješavanje talačkih situacija, KSK je prvenstveno vojna postrojba s vojnim zadaćama – nije poput GSG-9 protuteroristička postrojba. KSK također u svom sastavu ima tzv. “Hostage Rescue Team” (talačko-spasilački tim) sposoban za rješavanje raznovrsnih i kompleksnih zadaća ove vrste. Odavno poznati GSG-9, odnosno Grenzschutzgruppe 9 i državna policija su oni koji su gotovo svakodnevno na prvoj liniji fronte u borbi protiv domaćeg i međunarodnog kriminala, ali i narastajućeg terorizma. GSG-9 je oformljen 1972. godine nakon tragičnih događaja na Olimpijadi u Munchenu i potpada pod jurisdikciju Savezne granične straže kojoj je zakonom zabranjeno provođenje vojnih operacija u inozemstvu a državna policija je jedina ovlaštena za redovito policijsko djelovanje unutar zakonskih ovlaštenja. Prema nekim podacima GSG-9 ima oko 250 pripadnika, podijeljenih u tri grupe. U dosadašnjih 1300 potvrđenih akcija (mnoge su još uvijek pod velom tajnosti) njemački izvori tvrde da je u samo četiri slučaja bilo uporabljeno vatreno oružje – dva potvrđena slučaja su intervencija u Mogadishu 1977. i sukob sa dvojicom pripadnika Frakcije Crvene Armije 1994. godine.)

KSK djeluje pod kontrolom Njemačkog kriznog odjela i provodi akcije slične onima koje poduzimaju američke Specijalne snage ili britanski SAS. Te akcije uključuju:
• obranu Njemačke ili NATO teritorija
• djelovanje tijekom pogoršavanja i eskalacije kriznih situacija
• operacije u stvaranju /operacije u održavanju mira
• strateška izviđanja teritorija
• duboka penetracija i djelovanje u dubini neprijateljskog teritorija
• talačko-spasilačke operacije
Unatoč tomu što zadaće KSK uključuju operacije protiv visokovrijednih ciljeva kao što su: centri veze, linije elektroničkih komunikacija, neprijateljska zapovjedništva i dubinska strateška izviđanja, poseban naglasak dan je na osiguranje sigurnosti njemačkih građana u ratnim ili konfliktnim zonama, evakuacija njemačkih civila , spašavanje talaca i spašavanje oborenih pilota.

Kao početak stvaranja te postrojbe uzima se prvi travnja 1996. godine kada je osoblje iz triju zračno-desantnih satnija združeno s dvjema izvidničkim satnijama za dubinska izviđanja iz sastava njemačke kopnene vojske (treća izvidnička satnija je tada bila raspuštena). Ovih pet satnija pod novim zajedničkim zapovjedništvom činili su novostvorenu postrojbu: KSK- Kommando Spezialkraefte. U jesen 1996. godine otprilike 20 vojnika-komandosa, uspješno je završilo prvi ciklus uvježbavanja, a postrojba je postala kompletno operativna u travnju 1997. godine (godinu dana nakon osnivanja).

Organizacija i ustroj
Prve satnije imale su ograničene operativne kapacitete. Početkom 1999. godine jedno malo odjeljenje specijalaca bilo je poslano na Kosovo, radi osiguranja zaštite visokorangiranih njemačkih časnika. U trenutku kada je postrojba deklarirala svoju punu operativnost, dostigla je zacrtanu brojčanost od 1000 pripadnika, kompletno uvježbanih i spremnih za provedbu zadaća. Kommando Spezialkraefte ima slijedeću organizaciju:
• zapovjedna & satnija veze – zapovijedni vod, 3 voda veze, vod veze za dubinsko izviđanje (svi uvježbani u SATCOM, HF, LOS komunikacijama)
• Komando/satnija za dubinsko izviđanje – zapovjedništvo, komando vod za dubinsko izviđanje, vod za dubinsko izviđanje.
Svaka satnija komandosa sastoji se od :
• zapovijedni vod
• 4 voda komandosa – svaki specijaliziran za različito djelovanje:
1. za zemaljsku inflitraciju,
2. za zračnu infritraciju (HALO sposobnosti),
3. za amfibijske operacije i
4. za planinske i operacije u snježnom okruženju.
• satnija za potporu
Svaki vod sastoji se od 4 tima od koji je svaki sastavljen od četiri komandosa. Svaki od četvorice pripadnika koji sastavljaju tim, specijaliziran je za jedno od slijedećih područja : veza, eksplozivi, prva pomoć, operacije i obavještajni rad. Jedan od četvorice pripadnika je vođa tima. Jedan od četiri voda u sastavu svake satnije uvježban je za izvođenje talačko – spasilačkih operacija, a neki od pripadnika voda posebno su uvježbani za tehnike brze i sigurne vožnje.
Satnija za potporu ima u svom sastavu logistički vod, vod za popravke padobranske opreme, medicinski vod, vod za popravke -održavanje i vježbovni vod.
Kompletna obuka i uvježbavanje pripadnika postrojbe Kommando Spezialkraefte do njihove pune spremnosti traje približno tri godine i uključuje između ostalog uvježbavanje padobranskih HALO/HAHO (high alitude-low open i high alitude-high open) skokova i SCUBA ronilačku obuku.

Selekcija kandidata
Selekcijski proces i bazni trening novih komandosa-kandidata traju otprilike tri mjeseca i riječ je o modificiranoj inačici koju britanski SAS i US Army Special Force rabe u selekciji i obuci svojih pripadnika. Prije nego što novopridošli kandidat za KSK uđe na bazni tečaj mora ispuniti nekoliko općih i posebnih zahtjeva :
• časnici ne smiju imati više od 30 godina, a dočasnici više os 32 godine života.
• kandidati mogu biti iz bilo kojeg dijela kopnene vojske
• kandidati moraju imati završenu osnovnu padobransku obuku
• kandidati moraju biti spremni za dobrovoljnu službu u trajanju od najmanje 6 godina u postrojbama Kommando Spezialkraefte
• svi časnici i najveći dio viših dočasnika (nadnarednici, stožerni narednici i časnički namjesnici) moraju imati završen 1-A Einzelkaempferlehrganag borbeni tečaj.
Selekcijski proces u Calwu, u centru Kommando Spezialkraefte za odabir kandidata u Swartzvaldu obuhvaća:
1. Jedan dan psihologijska testiranja (računalno ispitivanje)
2. Jedan tjedan selekcije
3. Dva dana testiranja baznih fizičkih sposobnosti
• jedna minuta: maksimalno mogući broj zgibova
• jedna minuta maksimalni broj podizanja trupa,
• 3 x po deset metara sprinta
• skok s mjesta,
• 12 minuta trčanja.
4. Plivanje slobodnim stilom: 500 metara – ispod 15 minuta
5. Prelazak preko standarnih njemačkih pješačkih prepreka za maksimalno 1:40 min.
6. Trčanje na 7 kilometara u poljskim uvjetima s naprtnjačom od 20 kg za 52:00 minuta.
7. Dodatni psihologijski testovi (3 dana)
Nakon što je uspješno završeno bazno filtriranje kandidata i selekcijski tečaj, novi kandidati se upućuju na pohađanje više različitih i specijaliziranih tečajeva.

Temeljni komando tečaj I
Tijekom tog temeljnog komando tečaja provodi se tzv. jednotjedani SERE tečaj pod ekstremnim uvjetima koji uključuju hodnju u duljini od 100 km koja se mora apsolvirati u četiri dana, s teškim opterećenjem i neočekivanim situacijama koje kandidati moraju uspješno riješiti kao što su prelazak rijeke, plivanje i ronjenje s oružjem, dnevno – noćna orijentacija i iznenadne zasjede. Tijekom tog temeljnog tečaja provode se daljnja psihologijska promatranja kandidata, njihovo ponašanje pod stresom i reakcije na njega.

Temeljni komando tečaj II
Ovaj dio temeljnog tečaja sastoji se od tri tjedna borbenog preživljavanja a provodi se u međunarodnoj vojnoj školi za dubinsko izviđanje u njemačkom Pfullendorfu. Svi specijalistički tečajevi i obuka kandidata moraju biti s uspjehom završeni prije nego što kandidati budu primljeni u Kommando Spezialkraefte i uključeni u jedan od operativnih timova. Na koncu neki od njih pohađaju obuku iz poznavanja tehnike brze i sigurne vožnje na svim podlogama (asfalt, led, blato, makadam).
S Kommando Spezialkraefte kao vojnom postrojbom, Njemačka je dobila mogućnost participiranja u NATO vježbama, u izvođenju prekograničnih intervencija gdje postrojbe poput GSG-9 ne mogu (legalno) djelovati (što nije bio slučaj prilikom poznate akcije spašavanja talaca iz Lufthanzinog zrakoplova Boing 737 u mogadiškoj zračnoj luci u listopadu 1977.) i koja također može (po potrebi) biti uporabljena za zaštitu i projekciju njemačkih interesa diljem svijeta.

Naoružanje i oprema
Za provedbu raznolikih zadaća pripadnici Kommando Spezialkraefte moraju biti istrenirani i pripremljeni za uporabu široke lepeze naoružanja i opreme. Postrojba rabi standardne maskirne odore njemačke kopnene vojske, crne Nomex kombinezone i kacige od kevlara tipa “Fritz”. Komando oprema sastoji se između ostalog od modificirane kacige u koji je ukomponiran komunikacijski sustav SEM 52/SL. Komandosi iz sastava Kommando Spezialkraefte uvježbani su u primjeni širokog arsenala njemačkog vojnog oružja, ali i velikog broja oružja koji su naručeni posebno za njih. U taj arsenal se ubrajaju :
• jurišna puška HK GE 36 5,56 mm (u obje inačice kao karabin i kao SAW inačica sa taktičkim svjetlom i laserskim ciljnikom)
• pištolj P8 9 mm
• kratka strojnica HK MP 5 – S DE3 9 mm
• jurišna puška HK G8
• sačmarica HK 512
• snajper sa njemačkom optikom G 22
• podvodni pištolj HK PII
• strojnica HK21 5,56 mm;
• strojnica HK 23 7,62 mm
• strojnica MG3 7,62 mm
• Pauzerfaust 3 – ručni raketni bacač
• Milan – POVRS.
Vozila kojima se koristi Kommando Spezialkraefte uključuju dvotonske kamione tipa Unimog i terenske automobile tipa Mercedes 230 G-WA. Tijekom helikopterskih operacija Kommando Spezialkraefte se uglavnom koristi helikopterima tipa Bell-220 i Sikorsky CH – 53 iz sastava njemačke Luftwaffe.
Od 1993. godine njemački Bundeswehr je sa svojim postrojbama aktivno uključen u mirovne operacije na Kosovu. I tamo su se našli pripadnici Kommando Spezialkraefte.
Poznat je podatak da je više od 100 pripadnika Kommando Spezialkraefte poslano u Afganistan (mada se po pisanju njemačkog Der Spiegela tamo nalazi čak 250 – 400 njemačkih komandosa), gdje u sklopu međunarodnih snaga u borbi protiv terorizma sudjeluju u borbenim operacijama i uključeni su u operacije potrage za pripadnicima Al-Qaide.

Igor SPICIJARIĆ