Komunikacije budućnosti – osobni radio za svakog vojnika

Zapovijedanje, vođenje i komuniciranje na različitim razinama zapovjednog lanca služi se i različitim metodama djelovanja. Tako npr. dnevni sastanci generala rezultiraju u pisanim ili crtanim zapovijedima o postupanju koje se modernim satelitskim komunikacijama mogu brzo prenijeti i trenutačno prikazati na zaslonima računala diljem svih kontinenata. S druge strane provođenje takvih zapovijedi na najnižoj razini, na samoj bojišnici, pretvara se u vrlo težak, naporan i zamoran posao. Ovdje se komuniciranje najčešće obavlja signaliziranjem, dozivanjem ili mahanjem rukama. Boj se vodi u prostoru zamračenom dimom gorućih građevina, isprekidan bukom bojišnice, a uz sve to sudionici su izloženi visokoj razini stresa i teškim fizičkim naporima

Zapovjednim timovima uvijek je bilo teško i zadavalo im je najviše briga to, što su vojnici na najnižoj razini boja, čije se komuniciranje temeljilo na davanju signala vikanjem i mahanjem rukama, bili i najčešće mete neprijateljskih snajperista. Zbog toga dodjela ručnih radiouređaja vojnicima pojedincima znakovito ublažava taj problem i daje više sigurnosti i omogućuje kvalitetnije djelovanje zapovjednicima i vojnicima pripadnicima malih postrojbi na najnižoj razini. Stoga je u posljednje vrijeme u tvrtkama za proizvodnju komunikacijskih uređaja diljem svijeta znakovita pozornost usmjerena razvoju radiouređaja koje bi rabili osobno vojnici na najnižoj razini bojišnice.

Osobni radio
Prvi učinkoviti osobni radio za vojnika koji se pojavio na tržištu bio je H4855 Personal Role Radio (PRR) tvrtke Marconi Selenia. Uveden je u uporabu vojske Velike Britanije početkom 2002. godine i rabljen je operacijama britanske vojske u Afganistanu i Iraku. Dosada je prodan u 21 zemlju, uključujući veliki broj uređaja u mornarici i zrakoplovnim snagama SAD-a, te u australskoj, kanadskoj, jordanskoj i nizozemskoj vojsci.
PRR je radiouređaj za prijenos signala na manje udaljenosti predviđen za simpleksni rad u frekvencijskom području 2,400 do 2,483 GHz s raspoloživih 256 kanala. Prijenos informacija zaštićen je od prisluškivanja. Napaja se s dvije AA baterije, izlazne je snage 50mW i osigurava prijenos do 500m na otvorenom i na razdaljini oko tri kata unutar zgrade.
U rad se stavlja pritiskom tipke PTT (press-to-talk – pritisni za govor) koja može biti izvedena u dvije opcije. Za korisnike koji rabe samo jedan radiouređaj PTT može biti običan taster ugrađen na uređaju i kabelom povezan na elektroničku pločicu uređaja, ili pak PTT za bežično upravljanje koji može biti postavljen npr. u skladištu oružja za potrebe nadzora i osiguranja. Taj zadnji ima jedinstveni signal, programiran tako da aktiviranjem uključuje u rad samo određeni osobni PRR.
Za korisnike koji imaju potrebu rada s više od jednog radiouređaja, kao što je razina zapovjednika, mora biti osiguran dvojni PTT, koji omogućuje pristup PRR-u i drugom taktičkom radiouređaju. U programu Bowman britanske vojske drugi taktički uređaj je prijenosna inačica usavršenog sustava SINCGARS tvrtke ITT.
Uvođenje radiouređaja PRR dovelo je do povećanja taktičke fleksibilnosti na nižim razinama zapovijedanja. Znakovito su povećane mogućnosti zapovjednika sekcija u boljem vođenju djelovanja tih sekcija posebice pri djelovanju noću, djelovanju u gradovima u okruženju i općenito djelovanju u urbanim sredinama. Uporaba PRR-a omogućila je veću disperziju sekcija unutar otvorenih gradova čime je smanjena ranjivost postrojbi unutar sekcije.
Glavni dobitak primjene tog uređaja u Iraku bio je njegova uporaba unutar konvoja vozila, koji nisu bili opremljeni komunikacijskim sustavima koji bi im omogućili vezu s nekim izvana, pa je za sudionike konvoja najvažnija veza bila ona između sudionika unutar konvoja.

Poboljšanja uređaja

Nekoliko poboljšanja sustava PRR upravo je uvedeno u uporabu, dok je dio njih još u fazi ispitivanja. Glavni pokretač razvoja ovog proizvoda je u tome što je u više zemalja u porastu interes za programom tzv.”vojnika budućnosti”. Drugo poboljšanje nastalo je kao rezultat iskustva u radu uređaja gdje je utvrđeno nepostojanje radiotranslacije. Dok PRR ima dovoljnu razinu za rad u otvorenim gradovima i na otvorenom prostoru bez građevina, on je davao slabije rezultate pri ostvarivanju veze iz nekog ograđenog prostora sa sudionicima izvan toga prostora (npr. ako zapovjednik sekcije iz šatora želi komunicirati s nekim od podređenih zapovjednika koji je izvan šatora na udaljenosti 200m).
U skladu sa zahtjevima korisnika tvrtka Marconi Selenia razvila je jednostavni sustav za radiotranslaciju koji je omogućio bolju vezu između sudionika unutar zatvorenog prostora i korisnika izvan tog prostora. Takav sustav može uspješno obavljati sve funkcije u zatvorenim prostorima pa čak i u pećinama.
Slijedeće područje razvoja uređaja bilo je za uporabu u vozilima kao bežični sustav za unutarnju vezu u većim vozilima. Jedan bežični sustav za unutarnje komuniciranje u vrlo pokretljivim višenamjenskim vozilima upravo je isporučen kupcu na Bliskom istoku. Sličan sustav razvijen je i za kratke dogovore i razgovore unutar helikoptera kao i transportnih zrakoplova. Jedan prilagođeni bežični sustav za unutarnje komunikacije koji omogućuje korisnicima spajanje na žične unutrašnje komunikacije upravo je na uporabi pri slijetanju zrakoplova u Velikoj Britaniji. Marconi Selenia razmatra mogućnost razvoja inačice PRR za veće udaljenosti – do 1300 m za neke specifične korisnike.
U skladu sa zahtjevima programa “vojnik budućnosti” kao opcija dodana je i mogućnost prijenosa govora i podataka, pri čemu se pri prijenosu podataka dostiže brzina od 38.4 kilobita u sekundi. Uređaj je programiran za prioritet prijenosa govora, tako da govor smanjuje brzinu protoka podataka ali se on ipak odvija i spaja na monitor za prikaz podataka. Ta mogućnost ugrađena je u inačici br. 1 i namijenjena programu tehnologije “integriranog vojnika budućnosti” Velike Britanije i koja ima ugrađeni protokol koji omogućuje korisniku izbor pet jednostavnih poruka podataka. Australija je također naručila 1000 kompleta PRR radiouređaja s mogućnošću prijenosa podataka za njihov Project Wundurra.
Tvrtka Marconi Selenia ispitivala je i poboljšanu inačicu kod koje se govor i podaci prenose usporedno. Ali ta mogućnost zahtijeva povećanje potrošnje, te je njezina uporaba uvjetovana razvojem sustava napajanja puno većeg kapaciteta od sada rabljenih popularnih AA baterija.
Predviđen istovjetnoj namjeni, ali s nešto različitim pristupom je i Personal Network Radio 500 (PNR-500) izraelske tvrtke Tadiran. On se pojavio kao rezultat razvoja i usavršavanja povezanog s potrebama izraelske vojske za proizvodnjom komunikacijskog sustava za “vojnika budućnosti”. Stotinu uređaja prošla su raznolika ispitivanja u realnim uvjetima uporabe u postrojbama izraelske vojske i predstavnik tvrtke izjavio je da su uređaji pokazali veoma dobre rezultate.

Radiouređaj djeluje u frekvencijskom području 400-450MHz koje prema mišljenju stručnjaka tvrtke Tadiran omogućuje optimalno djelovanje u raznolikim okružjima kao što su otvoreni i zatvoreni prostori, te urbane sredine s tipičnim dosegom rada na razdaljini do 800 metara. Stručnjaci tvrtke Tadiran tvrde da se problem rada između korisnika u zatvorenom i onog izvana ne osjeća, kao što je to bilo kod radiouređaja PRR.
Prema tvrdnjama predstavnika Tadirana radiouređaj PNR-500 omogućuje konferencijske razgovore u načinu rada puni-dupleks. To znači da za razliku od klasičnih vojnih komunikacijskih mreža, gdje dok jedan sudionik govori ostali slušaju, ovdje mogu istodobno govoriti i do tri korisnika.
Na uređaju postoji mogućnost prethodnog programiranja 15 kanala. Svaki kanal također može biti podijeljen u četiri pod-kanala za osiguranje hijerarhije pod-mreže. Ovime je omogućeno dodjeljivanje odvojenih kanala različitim grupama korisnika, dok je zapovjedniku omogućen pristup svim kanalima.
Kao i PRR PNR-500 može se rabiti u vezi s drugim taktičkim radiouređajima rabljenjem jedinstvene PTT (push-to-talk) tipke. U cilju uporabe bežične PTT u različitim projektima za potrebe izraelske vojske koja bi bila kompatibilna sa svim njezinim taktičkim radiouređajima na uporabi, tvrtka Tadiran Communications razvila je bežični ručni i naglavni komplet. U sprezi s prilagodnim sklopom ugrađenim na radiouređaj taj sustav može se rabiti do udaljenosti 100 metara. Proizvođač trenutačno ima 10 do 15 potencijalnih kupaca, a proizvodnja bi trebala početi ove godine. PNR-500 preko prilagodbe može biti povezan na sustav za unutrašnju vezu u vozilu (intercom) ili na komunikacijske uređaje u vozilu čime se omogućuje pristup komunikacijskim uređajima više taktičke razine.
Uređaj omogućuje prijenos podataka brzinom od 9,6 kilobita u sekundi.
Tadiran nudi PNR-500 s već ispitanim RPDA-88 za osiguranje vođenja, zapovijedanja, komuniciranja i informiranja na razini vojnika.
Predstavnici tvrtke Tadiran tvrde da je prednost uređaja PNR-500 u tome što je to softverski temeljen uređaj pa kupac može kupiti samo temeljnu izvedbu koju zatim može postupno dograđivati npr. s mogućnošću konferencije u punom dupleksnom radu i/ili kripto-zaštite itd.

PNR-500 pojavljuje se na više istih tržišta kao i PRR. Tako predstavnici tvrtke izjavljuju da je njihov uređaj zastupljen u tri europske države, u jednoj državi u Južnoj Americi i jednoj u Jugoistočnoj Aziji. Pripremaju se i za početak isporuke u SAD. Određeni broj uređaja PNR-500 kupila je i Australija s ciljem ispitivanja za projekt Wundurra. Thales Defence iz Njemačke razvio je poseban osobni radio za integriranog “pješaka budućnosti” kojim su opremljene njemačke vojne snage u međunarodnoj misiji u Afganistanu. Radiouređaj djeluje unutar frekvencijskog područja od 345 do 355 MHz s više od 200 mogućih frekvencija rada, ima ugrađeni GPS (Global Position Sstem) i osigurava prijenos do daljine od 700 metara u naseljima, a do 1200 metara na otvorenom prostoru. Napaja se iz litijeve baterije koja osigurava rad za više od 24 sata. Moguć je prijenos podataka brzine do 19,2 Kb/s.
Short Range Radio 330 (SRR 330) – radiouređaj za kratke udaljenosti- tvrtke Saab razvijen je za potrebe zrakoplovnih snaga Švedske i djeluje u istom frekvencijskom području kao radiouređaj PRR. Nudi digitalni prijenos u punom dupleksu, frekvencijsko skakanje, prigušivanje šuma, rad slobodnih ruku (hands-free) i brzinu prijenosa podataka do 256 Kb/s. Radiouređaji SRR330 djeluju po odjeljenjima pri čemu jedno odjeljenje predstavlja jedna glavna postaja i 14 podređenih pri čemu pet sudionika može razgovarati istodobno. U jednom području može istodobno djelovati 20 odjeljenja. Glavna stanica ima prvenstvo nad svima ostalima u odjeljenju. Radiouređaj može istodobno funkcionirati na tri kanala (razgovor na jednom a praćenje na preostala dva).

JTRS (JOINT TACTICAL RADIO SYSTEM – radiosustavi za taktičke veze)
Ručne radiopostaje nešto su veće od osobnih radiouređaja vojnika, ali imaju znatno povećane funkcijske mogućnosti uz neznatan porast mase i dimnezija. Prednost im je što su interoperabilne s prijenosnim radiosustavima kao i radiosustavima ugrađenim u vozila, te predstavljaju temelj taktičkih radiomreža.
Većina proizvođača u SAD težište na razvoj različitih grupa JTRS-a temelji na softverskoj komunikacijskoj građi. JTRS grupa 2 predstavljat će posebnu vojnu ručnu i prijenosnu radiopostaju dok JTRS grupa 5 uključuje radiouređaje malih dimenzija koji će biti integrirani u osobnu opremu vojnika pojedinca i u jedan dio vozila bez posade.
Unutar programa integrirane komunikacijske opreme na razini osobne uporabe vojnika, tvrtka ITT razvila je prototip hardvera uređaja malih dimenzija koji je nedavno kompletiran za istodobno ispitivanje u uvjetima uporabe na kopnu i uvjetima rada zemlja-zrak. Sredinom 2005. godine ITT predviđa demonstriranje opreme za osobnu uporabu vojnika. Glavni proizvod nastao kao rezultat rada tvrtke ITT su ugrađeni valni oblici za ostvarivanje mreža koji omogućuju trenutačno umrežavanje. Ugovor za JTRS grupu 5 dodijeljen je u sedmom mjesecu 2004. timu General Dynamics, koji ne uključuje ITT. I ova tvrtka razvila je jednokanalni ručni radiouređaj koji radi u frekvencijskom području 30 do 88 MHz. U sklopu programa sustava za određivanje lokacije i davanje podataka o poziciji tvrtka Raytheon razvila je vrlo lagani radiouređaj džepnih dimenzija namijenjen opremanju vojnika pješaka. Radom tog uređaja upravlja se PTT tipkom, a njim se može istodobno prenositi govor i podaci. Najviše do tri ”grupe za razgovor” mogu biti ostvarene i istovremeno praćene, zvučnim tonom dojavljuje se poziv korisniku od bilo koje zasebne grupe, a prijelaz s jedne na drugu ostvaruje se pritiskom na PTT tipku. Radiouređaj se napaja iz baterije 12V kojoj je vijek trajanja oko 36 sati.
AN/PRC-148 višepojasni radio tvrtke Thales Communications razvijen je na temelju potreba postrojbi specijalne namjene. Radi u frekvencijskom području 30-512 MHz i omogućuje prijenos govora i podataka. Omogućuje prijenos na daljinu do 7 km i u naseljenim područjima. Našao je najveću primjenu u specijalnim postrojbama američke vojske, ali i u specijalnim postrojbama namjene u australske, novozelandske, britanske vojske i više zemalja članica NATO saveza. Noviji razvoj uređaja usmjeren je k proširenju mogućnosti uporabe pa je tako izrađeno pojačalo 20W, prilagodni sklop za ugradnju u vozila i bazna stanica visoke snage.
Harris RF Communications nudi ručne radiouređaje sukladne razini njihove obitelji Falcon II uz pokrivanje UHV, VHF i višepojasnog područja. Ta tvrtka proizvela je radiouređaj RF-300M-HH JTRS koji po odlikama odgovara njihovom prijenosnom uređaju za višepojasno područje AN/PRC 117F koji se najviše rabi u SAD i savezničkim postrojbama specijalne namjene.
Tadiran Communications također se pojavljuje na tržištu ručnih radiouređaja s uređajem PRC-710MB. Uređaj radi u frekvencijskom području 30 do 512 MHz i frekvencijskim skakanjem zaštićen je od ometanja i prisluškivanja. Po odlikama odgovara radiouređaju CNR9000, ali je kompatibilan i s radiosustavima ranije izvedbe. Rabi se u postrojbama izraelske vojske, ali je prodan i u više zemalja Južne Amerike, Središnje Azije, Dalekog Istoka, kao i Nizozemskoj.
Kako se tehničke mogućnosti radiouređaja znatno povećavaju s malim povećanjem težine uređaja, povećava se potreba uporabe ručnih radiouređaja na nižoj taktičkoj razini zapovijedanja. Nadalje, na temelju iskustvenih spoznaja, da ono što danas rabe specijalne postrojbe – sutra će rabiti standardne postrojbe, uporaba ručnih radiouređaja u specijalnim postrojbama jasno upućuje na buduće trendove tj. njihovu masovniju uporabu u standardnim postrojbama.
Međutim, hoće li zapovijedanje i vođenje na najnižoj razini u buduće biti samo tihom zapovijedi pomoću naglavnog kompleta? Nikad u potpunosti! Najsvježiji primjeri operativnog iskustva ratovanja pokazuju da davanje znakova rukama nije stvar prošlosti. Naime zapovjednici tijekom kontakata s podređenima, u uvjetima djelovanja u žestokim ratnim okršajima, često posežu za znakovima mahanjem, vikanjem i dozivanjem. Često je brže i učinkovitije takvo sporazumijevanje primijeniti u bučnim situacijama neprijateljskog djelovanja pri čemu je glavna namjera zapovjednika agresivnim nastupom izvući vojnike iz teške i opasne situacije ili pak takvim ponašanjem zastrašiti neprijatelja i natjerati ga u bijeg. Međutim, radiouređaji za osobnu uporabu općenito su dobro došli za sve one koji ih rabe i ovi, prvi opisani primjerci, koji imaju ograničene mogućnosti, ipak su važna etapa na putu povezivanja u komunikacijsku mrežu svakog vojnika osobno.

Vlado BOGOVIĆ