Nakon poraza u Bljesku vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj pokušalo je preostali okupirani teritorij Republike Hrvatske ujediniti s dijelovima Bosne i Hercegovine pod srpskom kontrolom. Pripremom nacrta “Ustava Ujedinjene Republike Srpske” taj je proces u srpnju 1995. dosegnuo vrhunac. Istodobno, srpske su snage bile pred ulaskom u Bihać, čijim bi osvajanjem postigle pobjedu od strateškog značaja. Hrvatska je zbog toga cijelo vrijeme rata pozorno pratila događaje oko Bihaća i nije dopustila srpskim snagama njegovu okupaciju. Prvi su put hrvatske snage spasile Bihać u prosincu 1994., pokretanjem operacije Zima 94, a potom i u srpnju 1995. pokretanjem operacije Ljeto 95. Da su hrvatske snaga tada spasile Bihać, potvrđuju i izvori Srpske vojske Krajine. Tako se u Informaciji Komande 50. pbr SVK, od 31. srpnja 1995., navodi da je operacijom Ljeto 95 Hrvatska ”po drugi put ‘spasila’ od slamanja 5. K. Alijine vojske, jer je primorala srpsku vojsku da izvrši pregrupisavanje snaga sa bihaćkog ratišta u cilju zaustavljanja dubljih prodora HV na već pomenutom pravcu napada”. I u izvješću koje je general Mile Mrkšić, zapovjednik SVK-a, uputio 26. kolovoza 1995. načelniku Generalštaba VJ, navodi se da je operacija Mač kojom su srpske snage krajem srpnja 1995. namjeravale zadati konačan udarac braniteljima Bihaća (5. korpus Armije BiH i 101. pukovnija HVO-a), ”prekinuta 10 dana nakon početka upravo zbog pada Grahova i ugrožavanja Knina sa pravca Dinare“. Jednako tako, izvori ”RSK“ pokazuju da se pomoć zaštićenoj zoni Bihać i 5. korpusu ABiH dostavljala zrakoplovima iz Hrvatske. Na moguće razmjere te pomoći upućuje izjava obavještajnih tijela SVK-a ”da muslimanima nije potrebno ukidanje embarga na uvoz oružja, jer da su izvrsno naoružani preko Hrvatske.” Srpske su snage 11. srpnja 1995. okupirale Srebrenicu i počinile genocid nad Bošnjacima-muslimanima (navodi se broj od više od 8000 ubijenih), a ista sudbina prijetila je stanovništvu Bihaća. Stoga se bošnjačko-muslimansko vodstvo obratilo za pomoć Hrvatskoj i zatražilo sastanak s hrvatskim vodstvom, na kojem je potom, 22. srpnja 1995., potpisana ”Splitska deklaracija“. O dogovaranju sadržaja već najavljenog sastanka između hrvatskog i bošnjačkog-muslimanskog vodstva svjedoči usmena poruka predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, koja je predsjedniku Republike Hrvatske Franji Tuđmanu dostavljena putem Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, 18. srpnja 1995. godine:

Ambasada Republike Bosne i Hercegovine izražava štovanje Uredu Predsjednika Republike Hrvatske i ima čast prenijeti usmenu poruku gospodina Alije Izetbegovića, Predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Predsjedniku RepubIike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu.

“U povodu sastanka najavljenog za 21. i 22. srpnja 1995. godine na Brijunima, želio bih Vam ukazati da je situacija u Republici Bosni i Hercegovini zbog okupacije Srebrenice vrlo teška. Sada je kriza sa Žepom. Strahujemo da može doći do masakra. U takvoj situaciji predlažem da najvažnija, ako ne i jedina tačka naših razgovora, budu pitanja vojnog saveza Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine radi zajedničke borbe protiv srpskog agresora. Jedino iz tog razloga mogao bih, u ovim izuzetno teškim uvjetima, napuštati zemlju. Nadam se da ćete razumjeti i prihvatit ovaj moj prijedlog koji proizlazi iz nastale situacije.

Molim Vas da primite izraze mog osobitog poštovanja.”

Ambasada Republike Bosne i Hercegovine koristi i ovu prigodu da Uredu Predsjednika Republike Hrvatske opetuje izraze osobitog štovanja.

Spomenuta poruka pokazuje da je Republika Hrvatska bila najvažniji saveznik bošnjačkom (muslimanskom) narodu u obrani od velikosrpske politike i agresije. Teško je zamisliti da bi predsjednik Predsjedništva BiH poruku ovakvoga sadržaja uputio državi koju je smatrao agresorom na njegovu državu i Predsjedniku kojeg je smatrao vođom ”udruženog zločinačkog pothvata“ protiv njegove države.

Ured Predsjednika RH odmah je odgovorio Veleposlanstvu BiH u Zagrebu:

Ured Predsjednika Republike Hrvatske izražava štovanje Ambasadi Republike Bosne i Hercegovine i ima čast prenijeti poruku Predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana, Predsjedniku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, gospodinu Aliji Izetbegoviću. Predsjednik Republike Hrvatske prihvaća prijedlog o postizanju vojnog sporazuma uključujući i dogovor vojnih stožera Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izravnoj suradnji u sadašnjim okolnostima. Da bi takav vojni sporazum imao stvarne osnove i dalekosežno značenje, ocjenjujemo neophodno potrebnim postići i politički sporazum o oživotvorenju Washingtonskog dogovora, te zajednički prijedlog svjetskim čimbenicima za razrješenje krize u Bosni i Hercegovini i okupiranih područja Republike Hrvatske. S tog stanovišta smatramo da je održavanje sastanka vodstva Republike Hrvatske s vodstvom Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatsko-Bošnjačke Federacije, s naprijed navedenim sadržajem, od izuzetne važnosti, kako za bilateralne odnose dviju država, tako i za ukupnu međunarodnu političko-sigurnosnu situaciju, dok bi njegovo neodržavanje – pošto je već najavljeno – zasigurno izazvalo mnogostruke negativne odjeke.   Ured Predsjednika Republike Hrvatske i ovom prigodom izražava Ambasadi Republike Bosne i Hercegovine izraze osobitog štovanja.

Brijuni, 18. srpnja 1995.

Sljedećega dana, 19. srpnja, započela je operacija srpskih snaga Bihać, pod kodnim nazivom ”Mač”, tako da je od tada ”deo jedinica bio angažovan na planu ‘Pauk’, a deo po planu ‘Mač’ u Cazinskoj krajini“. Kao cilj operacije ”MAČ“, u kojoj su ”angažovane snage Komande ”Pauk“, deo snaga 21. i 39. K i KSJ (snage SVK, a na bojištu oko Bihaća sudjelovale su i snage iz Srbije, op. a.)“, navodi se potpuno slamanje 5. korpusa Armije BiH. Stanovnicima Bihaća i brojnim izbjeglicama iz okolnog područja, koji su više od tisuću dana bili izolirani od ostatka svijeta zbog opsade srpskih snaga i nemoći svjetskih političkih moćnika da prekinu patnju opkoljenih Bošnjaka-muslimana i Hrvata na tom području, vojna opcija preostala je jedina nada za spas. Upravo zbog situacije u Bihaću, hrvatska vojno-redarstvena operacija Oluja više se nije smjela odgađati. 

Istodobno, 19. srpnja 1995., predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovića uputio je novu poruku predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, u kojoj su navedeni članovi delegacije predviđenih za dolazak u Split na pregovore. I ta je poruka dostavljena putem Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj:

Veleposlanstvo Republike Bosne i Hercegovine u Zagrebu izražava osobito štovanje Uredu Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i ima čast prenijeti slijedeću poruku gospodina Alije Izetbegovića, Predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

„Saglasni smo da se sastanak najodgovornijih političkih i Vojnih dužnosnika Republike Hrvatske i Republike i Federacije Bosne i Hercegovine održi u Splitu 22. srpnja 1995. godine nakon 14 sati te da, prema potrebi, može biti nastavljen i 23. srpnja ujutro. Do sada nije potvrđeno učešće delegacije Republike Turske, na čelu sa Predsjednikom Demirelom. Pretpostavljamo da će se ovaj termin teško uklopiti u njegove planove. Saglasni smo da se sastanak održi bilateralno.

Delegaciju Republike i Federacije Bosne i Hercegovine će sačinjavati:

1. gospodin Alija Izetbegović, Predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine,

2. dr. Haris Silajdžić, Predsjednik Vlade Republike i Federacije Bosne i Hercegovine,

3. gospodin Krešimir Zubak, Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine,

4. gospodin Edhem Bičakčić, predsjednik spoljno-političkog odbora Skupštine Republike i Federacije Bosne i Hercegovine,

5. general Rasim Delić, zapovjednik Generalštaba Armije Republike Bosne i Hercegovine,

6. dr. Ivo Komšić, član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine,

7. dr. Kasim Trnka, veleposlanik RBiH u RH,

8. gospodin Safet Oručević, gradonačelnik istočnog dijela Mostara,

9. dr. Hasan Muratović, ministar u Vladi Republike i Federacije Bosne i Hercegovine (eventualno).

U svojstvu eksperata u delegaciji su dr. Kasim Begić i gospodin Džemil Sabrihafizović.“

Ambasada Republike Bosne i Hercegovine koristi i ovu prigodu da Uredu Predsjednika Republike Hrvatske opetuje izraze osobitog štovanja (sadržaj ovdje navedenih poruka između predsjednika Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana preuzet je iz knjige: ”Godine pobjede 1994. i 1995.“, knjiga 4, Tuđmanov arhiv – Korespondencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 1990. do 1999. godine, šest knjiga, Hrvatska sveučilišna naklada – Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2015.).

Dramatično stanje u Bihaću zbog napredovanja srpskih snaga, učinilo je najavljeni sastanak u Splitu događajem od presudnog značaja za daljnji tijek rata. Ostalo je upitno hoće li odluke koje se očekuju na tom sastanku stići prekasno za stanovništvo Bihaća i okolice (procjena je da se u okruženju srpskih snaga na području Bihaća krajem srpnja nalazilo oko 180 000, uglavnom Bošnjaka-muslimana). Izvori koji su tada iz Bihaća stizali u Zagreb pokazuju da je bojazan za takav rasplet bila opravdana.

(U nastavku o izvorima iz Bihaća upućenim RH i potpisivanje ”Splitske deklaracije“)

dr.sc Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR