Karakteristike i nabava lakih vojnih vozila postali su važno pitanje modernih vojski. Postoje razni pristupi, od uporabe komercijalnih vozila pa do nabave skupih vozila dizajniranih posebno za vojnu uporabu

Laka vojna vozila zauzimaju sve važniji dio u aresenalu svake moderne vojske. Mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije ovisno o načinu nastanka. Prva su kategorija komercijalna vozila koja se u određenoj mjeri prilagode vojnim potrebama. Druga su kategorija namjenski razvijena vozila, dizajnirana ponajprije za vojne potrebe. Jedno od prvih namjenski konstruiranih lakih vojnih vozila je američki Jeep koji je samo za trajanja II. svjetskog rata načinjen u više od 600 000 primjeraka. Isporučivan je savezničkim snagama i uspješno je rabljen na svim ratištima. Odigrao je važnu ulogu u razvoju prvih poslijeratnih generacija lakih taktičkih višenamjenskih vozila diljem svijeta. Godine 1960. u američkoj ga je vojsci naslijedio model M-151, koji je po vanjskom izgledu i koncepciji bio pod očitim utjecajem slavnog prethodnika.

Jeepovo naslijeđe
Riječ je o vozilu koje je u američkoj vojsci služilo tjiekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, uključujući i Vijetnam. Vozilo je zamijenjeno 80-ih danas slavnim Humveejem, ali je i dalje u sastavu nekih oružanih snaga, ponajprije u Latinskoj Americi.  Iako je izvorni Jeep zamijenjen spomenutim modelom M-151, legendarno ime zadržano je u sklopu velikog američkog proizvođača automobila Chrysler koji je 1987. kupio tvrtku Jeep. Nasljednik legende danas “živi” kao civilno komercijalno vozilo pod imenom Jeep Wrangler. No, unatoč tomu i dalje je nazočan i na vojnom tržištu pod oznakom Jeep TJ-L. U posljednje se vrijeme prodaje uglavnom na unosnom bliskoistočnom tržištu vojne opreme. Model TJ na tržištu je od 1996. No, stari je Jeep inspirirao razne proizvođače diljem svijeta na proizvodnju kopija ili modela koji su bili pod njegovim snažnim utjecajem. Tako je indijska tvrtka Mahindra započela proizvodnju originalnog modela još 1947. od američkih dijelova. Modificirani nasljednik je još uvijek u proizvodnom programu. I izraelska tvrtka Automotive Industries Limited nudi model M-240. Talijanska tvrtka Fiat je 1951. predstavila Campagnolu koja je bila pod očitim utjecajem izvornog Jeepa, uz neke talijanske dizajnerske korekcije. Novi je model Campagnole Fiat predstavio 1974., riječ je o vozilu iste koncepcije, ali izmjenjenog dizajna. Campagnola je postigla solidan uspjeh, a osim u vojnim i policijskim krugovima dosta su ga kupovali i na civilnom tržištu. Kao jedno od najsposobnijih lakih vojnih vozila svakako treba spomenuti i Pinzgauer. Njega je tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća razvila austrijska tvrtka Steyr Daimler Puch. Od početka proizvodnje 1971. načinjeno je više od 30 000 Pinzgauera. Steyr je proizvodnju Pinzgauera 2000. prodao britanskoj tvrtki Automotive Technik, a nju je 2005. kupila američka tvrtka Stewart & Stevenson.

Pinzgauer je razvijen na temelju starijeg vozila Haflinger. To je vozilo razvijeno tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća i brojni su korisnici bilo vrlo zadovoljni njime. No, kupci su poželjeli sposobnije vozilo bolje nosivosti pa je tvrka 1965. načinila prototip većeg vozila – Pinzgauer. Slijedilo je razdoblje poboljšavanja i usavršavanja dizajna i tehničkih značajki. Serijska je proizvodnja Pinzgauera počela 1971, a prvi su kupci bili austrijska i švicarska vojska. Dosad je prodan u više od 20 država diljem svijeta.
Konstrukcija je promišljena, s naglaskom na učinkovitost, iskoristivost i terenske značajke. Nova je serija dostupna u dvije inačice, prva oznake 716 (pogonske konfiguracije 4×4) i druga oznake 718 (pogonske konfiguracije 6×6). Najveća je prednost Pinzgauera njegova sposobnost svladavanja i najtežih terena. Proizvođač odnedavno nudi i oklopnu inačicu koja je u pogonskoj konfiguraciji 6×6.
U posljednjih su nekoliko godina najveći kupci britanska i novozelandska vojska. Interes pokazuju i australska vojska te američki marinci. Marinicima treba vozilo za vuču lakih haubica tipa M777 kalibra 155 mm. Vozilo mora zadovoljiti jedan vrlo važan uvjet, a to je masa do 4500 kg i mogućnost vuče haubice mase 4500 kg.
Pinzgauer je primjer namjenski konstruiranog vojnog vozila koje zahvaljujući takvom pristu ima iznimne karakteristike, ali i odgovarajuću visoku cijenu. Upravo je ta cijena jedan od glavnih razloga zašto vojske ne kupuju posebno dizajnirana vozila posebno za vojnu namjenu već se okreću “militariziranim” inačicama komercijalno dostupnih civilnih vozila.
Najveća prednost civilnih komercijalnih vozila je njihova dostupnost, ne treba ih razvijati i čekati godinama nakon narudžbe. Jedino što treba je izabrati vozilo i prilagoditi ga specifičnoj vojnoj uporabi, koliko to njegova konstrukcija i značajke dopuštaju.

Komercijalni pristup
Nema cjelokupna vojska potrebu rabiti visokomobilna, sposobna i skupa namjenski konstruirana vozila. Za mnoge je zadaće takvo vozilo jednostavno previše. Za zadaće koje ne traže svladavanje teškoprohodnih terena, djelovanje u otežanim meteorološkim uvjetima na surovom terenu i za djelovanje u neratnom području prilagođena su civilna komercijalna vozila sasvim dobar izbor. Ako se malo analizira, vidi se kako, ustvari, pretežan dio mirnodopskih i jedan nezanemariv dio ratnih zadaća spada pod takav opis.
Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća američka je vojska odlučila pronaći i u operativnu uporabu uvesti civilno komercijalno lako vozilo koje bi se rabilo za zadaće u nezahtjevnom okruženju, za koje ne trebaju skupa namjenska vozila kao što je Humvee. Vozila iz toga programa poznata su pod akronimom CUCV (Commercial Utility Cargo Vehicle).
Za te je zadaće izabrano vozilo najvećeg američkog (i svjetskog) proizvođača automobila General Motorsa i njegov model K. Postupno su ulazili u službu i počeli stjecati prva operativna iskustva.
Kako je rabljen usporedo sa znatno sposobnijim Humveejem, moglo se iz prve ruke promatrati kako se ta dva vozila različitih koncepcija snalaze na svojim poslovima. Naravno, problem nije bio izražen onda kad se sposobni Humvee rabio za zadaće “ispod njegove razine”, već kad bi se od modela K očekivali učinci koje on jednostavno, koncepcijski i konstrukcijski, nije bio u stanju ispuniti dovoljno dobro. Model K načinjen od civilnih komponentti, i još važnije, s civilnom “dušom” i naslijeđem nije bio dorastao najtežim i najzahtjevnijim zadaćama.

Tako se korisnici danas mogu uvjetno podijeliti u dva tabora, jedni koji zagovaraju uporabu militariziranih civilnih komercijalnih vozila, i drugi koji prednost daje uporabi namjenski konstruiranih vojnih vozila. No, situacija u stvarnosti daleko je od tog modela. Iako je većina svjesna “urođene” prednosti namjenski konstruiranih vozila, sve tanji obrambeni proračuni i izvrsna ponuda raznovrsnih vozila na civilnom tržištu vjetar su u jedra nastojanjima da se uporabom takvih prilagođenih vozila uštedi novac. Tako danas mnogi lutaju između te dvije opcije, kombiniraju vozila prema trenutačnim potrebama i financijskim mogućnostima.

Novozelandska vojska je odlučila početkom ovog stoljeća zamijeniti svoje dotrajale Land Rovere. Prva je nakana bila zamijeniti ih mililtariziranim vozilima dostupnim na civilnom tržištu. No, tijekom procesa izbora zamjene iskristaliziralo se drukčije mišljenje. Na kraju je sklopljen ugovor o nabavi 321 vozila Pinzgauer, izvorno vojnog vozila namjenski konstruiranog i načinjenog za obavljanje najtežih zadaća u najtežim uvjetima.

Kanadska je vojska od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća rabila više od dvije tisuće lakih vozila Iltis. Riječ je o malom vozilu nosivosti 500 kilograma i ukupne mase od 2 tone. Izvorno, riječ je, ustvari, o Volkswagenovom vozilu tipa 182 koje je na neki način nasljednik legendarnog modela Kubel kojeg je njemačka vojska rabila tijekom II. svjetskog rata. VW 182 je bio jednostavno vozilo s pogonom na stražnje kotače, no kad je sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća propao multilateralni razvojni projekt poznat kao “EuroJeep”, njemačka je vojska žurno trebala lako vozilo pa je model 182 modificiran, dodan mu je pogon 4×4. Dobio je i novo ime, VW 183 Iltis. Najveći je kupac naravno bila njemačka vojska, a ostali su u službi sve dok ih nije zamijenio znatno sposobniji terenac – Mercedes G.

Nakon opsežnog razmatranja kanadska vojska je krenula u nabavu novog lakog vojnog vozila. Donesena je odluka da se nabavi oko 1500 novih vozila i to uz omjer namjenska vojna i militarizirana civilna vozila otprilike pola-pola. Tako je nabavljeno oko 800 vozila Mercedes G koja su namijenjena za opremanje postrojbi prve crte te snaga koje djeluju u mirovnim misijama izvan Kanade. Uz izabrani Mercedes G proizvođača DaimlerChrysler u razmatranju su bili i Humvee tvrtke AM General, Duro švicarskog proizvođača Bucher (danas Mowag) i britanska legenda Land Rover u inačici 110 i 130. Za opremanje pričuvnih snaga kanadska je vojska odlučila nabaviti jeftiniju, militariziranu inačicu civilnog terenskog vozila. Izbor je pao na američku tvrtku GM Defense, odnosno njezinu kanadsku podružnicu u gradu Londonu u državi Ontario. Izabrano je vozilo LSSV (Light Service Support Vehicle) koje je militarizirana inačica civilnog pick up vozila Silverado iz standardne ponude GM-a. Ponukana takvim razvojem i američka je vojska, svjesna kako imati cijelu flotu namjenskih i skupih vojnih vozila nije najjeftinije rješenje, odlučila razmotriti mogućnost nabave cvilnog vozila s pogonskom konfiguracijom 4×4. To bi vozilo preuzelo neke zadaće namjenskog vozila Humvee. Tako bi se smanjili troškovi i oslobodio veći broj sposobnijih Humveeja za teže zadaće. Taj se program odvija pod imenom COMBATT (COMercially BAsed Tactical Truck) i obuhvaća “militarizaciju” tri popularna civilna vozila američkih proizvođača. Vozila su Dodge Ram. Forf F350 i Chevrolet Silverado. Cilj je programa COMBATT pojašnjen u tri brojke 40/80/40, što znači da bi vozilo COMBATT trebalo imati 40% nižu cijenu, imati 80% sposobnosti i trošiti 40% majne goriva nego vojni Humvee.

Najveće se uštede planiraju zahvaljujući manjim operativnim troškovima tijekom radnog vijeka jer je komercjialno vozili lakše i jeftinije za održavanje od namjenski dizajniranog vojnog vozila. Naravno, COMBATT je izvorno civilno vozilo i o tome treba voditi računa, osobito kod planiranja zadaća. Ako se od vozila COMBATT očekuju iste mogućnosti kao i od Humveeja, promašena je bit cijelog projekta koji jasno pokazuje kako je tu riječ o jednostavnijem i slabijem vozilu namijenjenom za jednostavnije zadaće i u tim situacijama sve njegove prednosti dolaze do izražaja.

Japanski odgovor
Japanska automobilska industrija, nakon američke najveća na svijetu, nudi mnoštvo raznih vozila svjetskom tržištu. Zbog strogih pravila u pogledu vojne proizvodnje i izvoza namjenske opreme na svjetskom je vojnom tržištu teško pronaći proizvode japanskih tvornica. Jedna od rijetkih iznimki je Toyota s poznatim terenskim vozilom Land Cruiser. Iako je riječ o izvorno civilnom terenskom vozilu, zbog dobrih se značajki ipak probio i na vojno tržište. Legendarna je serija 40 koja i po vanjskom dizajnu odaje dužno poštovanje legendarnom Jeepu iz II. svjetskog rata. Slijedile su serije 70 i 80 koje su također stekle popularnost u vojnim krugovima. No, najnovija serija 100 označila je znatan odmak prema civilnom tržištu. Zbog znatno više razine luksuza, elegantnog dizajna i civilnog “pedigrea” polagano prestaje biti zanimljiva za vojne korisnike. Standardno lako vozilo japanske vojske je Type 73 kojeg proizvodi tvrtka Mitsubishi od 1998.  Europa također ima snažnu automobilsku tradiciju, i razumljivo, tradiciju u izradi lakih vojnih vozila. Iako je tijekom II. svjetskog rata bila preplavljana američkim Jeepom, ne treba zaboraviti da je u to doba u njemačkoj vojsci iznimno popularan bio Kubel, vozilo slične filozofije i identične namjene.

Danas europske tržište lakih vojnih vozila drže dva velika proizvođača, britanski Land Rover s modelom Defender i njemački Mercedes s modelom G. Uz njih postoji još nekoliko manjih i manje poznatih proizvođača kao što su najprije austrijski, zatim britanski a sad američki (ali s proizvodnjom u Velikoj Britaniji) Pinzgauer, francuski Auverland, talijanski Iveco ili španjolski URO. Svi ti proizvođači nude tržištu namjenski razvijena vojna vozila, ili vozila za specijalizirane korisnike sposobna za izvođejne najtežih vojnih zadaća. Dobra terenska pokretljivost, snažna konstrukcija okrenuta učinkovitosti a ne ljepoti, snažni motori, robustan ovjes koji omogućava svladavanje i najtežih terena najvažnije su karakteristike takvih vozila.
Osim toga, snažna europska automobilska industrija proizvodi mnoštvo civilnih terenskih vozila koja se također, nakon potrebnih modifikacija (militarizacije), mogu rabiti i za vojne potrebe, uz ograničenja već obrazložena u tekstu. Francuski proizvođač Auverland koncentrirao se potpuno na vojnu proizvodnju i ima pouzdanog kupca u francuskoj vojsci, a ima i solidne izvozne rezultate. Najmanji proizvod Auverlanda je lako vojno vozio A3 koje bi se najlakše moglo opisati kao francuska inačica Jeepa. Malo i okretno vozilo danas djeluje pomalo minijaturno, ali zahvaljujući dobroj konstrukciji i pogonu 4×4 riječ je o sposobnom terenskom vozilu. Tvrtka nudi i vozilo A4 koji je novorazvijeni oklopljeni model s troja vrata te njegovu produženu inačicu A4FAST. Nadaju se s vozilom A4 postići dobre prodajne rezultate, ne samo u Francuskoj. Nekoliko europskih država ima zahtjev za vozilom takvog tipa. Tu je ponajprije domaća francuska vojska, zatim belgijska i njemačka. Nijemci traže lako oklopljeno višenamjensko vozilo, a Auverland je sklopio ugovor s njemačkom tvrtkom Rheinmetall DeTec o zajedničkom nastupu na njemačkom tržištu i promociji vozila A4. Pritom je dobio i prigodno ime za moguće novo tržište, naime, zvat će se Gavial.

Velika francuska automobilska tvrtka Renault na ovogodišnjoj je izložbi vojne opreme predstavila prototip novog lakog vojnog vozila. Ime mu je Sherpa, a izgleda vrlo masivno i robusno. Najlakše bi ga se opisalo kao kamion smanjen do dimenzija terenskog vozila. Veliki kotači smješteni u kuteve karoserije jamče dobru prohodnost. Prikazani su primjerci imali postavljen oklop. Inače, trend u razvoju lakih vojnih vozila, koja su namjenski konstruirana baš za te zadaće, je stalni rast dimenzija i mase. Trend je počeo američki Humvee koji je u odnosu na dotadašnja vozila značio znakoviti skok u širinu i dužinu, a došlo je i do posljedičnog rasta mase. Drugi je uočljivi trend postavljanja oklopa na ta vozila. Kako je riječ o namjenski konstruiranim vozilima ravnih ploha i kockaste forme, ni postavljanje oklopa nije osobito problematično. Sve to drastično podiže cijenu specijaliziranim vojnim vozilima. Ta je cijena previsoka čak i za bogate države, a one u tranziciji i s manje novca u državnoj blagajni stavlja pred nepremostive zapreke u slučaju nabave većeg broja takvih vozila.

No, oklop se počeo postavljati i na civilna vozila koja se nabavljaju za vojne potrebe. Tako je izraelska tvrtka Plasan Sasa, inače specijalizirana za izradu oklopa i naknadno postavljanje oklopa na razne platforme, predstavila posebnu snažno oklopljnu inačicu civilnog terenskog vozila Ford F-350. Čini se kako je temeljni razlog za ponudu takvih vozila njihova niža cijena omogućena jeftinijim osnovnim vozilom. Ne treba smetnuti s uma i dobro razvijenu servisnu mrežu koja se oslanja na standardnu mrežu koju svaki proizvođač vozila razvija globalno.
Svi ti trendovi doveli su laka vojna vozila u kategoriju kad ono laka više i ne odgovara stvarnosti. Većina tih vozila ima masu od najmanje 2 tone dok oklopljene inačice imaju pet i više tona. Tako je tvrtka Rheinmetall uočila možda potencijalno unosnu tržišnu nišu. Naime, očito je kako je starno lakih vozila, mase ne puno veće od jedne tone i nosivosti do 500 kg i dužine unutar četiri metra i nema previše na tržištu. Osobito je malo namjenski konstruiranih vozila, dok bi se na civilnom tržištu još nešto i uspjelo pronaći. Tako je Rheinmetall osmislio lako vojno vozilo Tokeh. Iz objavljenog se crteža vidi kako je riječ o jednostavnom malom terenskom vozilu, dužine gradskog automobila, odnosno 3,4 metra. Zamišljen je tako da se jednostavno može prevesti u helikopteru NH-90. Predviđen je ponajprije za specijalne snage i mirovne misije. Tokeh je zasad samo projekt i postoji samo kao crtež, no, ako Rheinmetall zaključi da za njim postoji zanimanje brzo bi mogli načiniti prototip i krenuti s testiranjeima i privlačenjem potencijalnih kupaca.

Rheinmetall ima još jedno vozilo, to je dostupno, za specijalne snage. Zove se Serval i riječ je o posebnoj modifikaciji Mercedesa G koji je posebno prilagođen za potrebe specijalnih snaga. Riječ je o vozilu koje rabe pripadnici njemačke komandoske postrojbe KSK. Na tržištu lakih vozila sudjeluju i ruske tvrtke. Tako Uralski automobilski zavod (UAZ) tržištu nudi model UAZ-469 koji je bio standardno lako vojno vozilo bivše sovjetske vojske i drugih država bivšeg Varšavskog ugovora. Danas ima dobro tržište u slabije razvijenim državama Azije, Afrike i Južne Amerike. Njegova niska cijena i dobre terenske mogućnosti čine ga zanimljivim brojnim vojskama koje nemaju dovljno novca za kupnju naprednih, i skupih vozila zapadnih proizvođača. Na tržište namjenski dizajniranih lakih vojnih vozila uključila se i ukrajinska tvrtka Morozov iz Harkova koja je razvila vozilo Dozor. Riječ je o robusnom vozilu koje se nudi u standardnoj i oklopljenoj inačici. Uz relativno moderan dizajn najveća mu je prednost u tradicionalno nižoj cijeni proizvođača s Istoka te u zadovoljavajućoj razini kvalitete. Prva inačica Dozora ima motor domaće proizvodnje, a tijekom proljeća ove godine predstavljena je nova inačica koju pokreće moderni motor Deutz koji zadovoljava znatno oštrije ekološke standarde.

Igor SKENDEROVIĆ