U sukobu u najvećoj srednjoameričkoj državi u koji su uključene i oružane snage riječ je o organiziranom kriminalu, a ne o klasičnom oružanom sukobu vođenim političkim ciljevima. No, usporedi li se broj poginulih u Meksiku sa žrtvama u aktivnim oružanim sukobima širom svijeta, meksički konflikt nedvojbeno spada u najteže konflikte danas

Ove se godine navršava deset godina otkako je u slamanju utjecaja narkokartela angažirana i meksička vojska, no napredak je zasad polagan. Prema nekim je procjenama, nakon eskalacije nasilja te početka kampanje 2006., u sukobima između kartela, akcijama snaga sigurnosti, ali i zbog stradavanja i ubojstava nedužnih građana, ubijeno 164 tisuća ljudi! Od tog broja poginulo je ili nestalo više od četiri tisuće policajaca te petsto vojnika, a u Meksiku je ubijeno i više od petsto američkih državljana, većinom meksičkog porijekla. Veći dio ubojstava počinjen je na iznimno brutalan način ili u javnosti, a nasilja nisu pošteđena ni djeca.

Prazni Juarez
Iako meksičke vlasti ističu određene uspjehe u borbi protiv kartela, analitičari smatraju da su dosadašnji rezultati kampanje u najmanju ruku dvojbeni, što pokazuje i kretanje broja ubijenih i nestalih te funkcioniranje tokova krijumčarenja narkotika u SAD-u. No meksičke su vlasti u početku objavile da je cilj vojne kampanje slamanje utjecaja kartela u zemlji, a ne sprečavanje krijumčarenja narkotika, što je prepušteno američkim vlastima. Osim proizvodnje i trgovine narkoticima, meksički karteli bave se i pranjem novca, krijumčarenjem ljudi preko granice, iznudama, trgovinom oružjem, organiziranjem prostitucije te drugim aktivnostima svojstvenim sličnim skupinama širom svijeta.
U slučaju Meksika riječ je o organiziranom kriminalu, a ne o klasičnom oružanom konfliktu vođenim političkim ciljevima. No, usporedi li se broj poginulih u Meksiku sa žrtvama u aktivnim oružanim sukobima širom svijeta, meksički konflikt nedvojbeno spada u najteže konflikte danas. Njegova je razina takva da ga i službene institucije znaju nazvati ratom. Primjerice, u Afganistanu je, prema raznim procjenama, od 2001. godine ubijeno oko 20 tisuća civila, dok ih je u Meksiku toliko ubijeno samo u 2015. Nasilje je u određenim razdobljima paraliziralo pojedine dijelove zemlje kao što je primjerice pogranični grad Ciudad Juarez.

Širenje narkotika
U Meksiku je problem organizirane kriminalne aktivnosti u različitom obliku prisutan desetljećima, počevši još tijekom razdoblja prohibicije alkohola u SAD-u 20-ih godina XX. stoljeća, dakle, već tada je blizina bogatog SAD-a odgovarala meksičkim kriminalcima. Tijekom II. svjetskog rata na području Sinaloe navodno dolazi do kratkog razdoblja legalizacije narkotika, što je dovelo do ekonomskog vezivanja brojnih farmera uz proizvodnju narkotika te konačno definiralo lokalnu narkokulturu.
Tijekom višedesetljetne vladavine najvažnije meksičke političke stranke Institucionalne revolucionarne partije (PRI), intenzitet djelovanja kartela ipak je bio nešto manji. No slabljenjem utjecaja PRI-ja krajem osamdesetih godina te konačno silaska stranke s vlasti 2000. godine dolazi do nove faze jačanja kartela. Kao najvažniji meksički narkobos osamdesetih je godina figurirao Miguel Ángel Félix Gallardo, utemeljitelj kartela Guadalajara, preko kojeg je kontrolirao gotovo svu ilegalnu narkotrgovinu u SAD-u. Kako bi lakše vodio operacije, Gallardo je podijelio Meksiko na više područja, da bi nakon njegova uhićenja 1989. godine (služi 40-godišnju zatvorsku kaznu) teritorijalno organizirane skupine prerasle u današnje kartele. Slabljenje kolumbijskih kartela Cali i Medelin sredinom devedesetih godina, koji su dotad držali najveći dio kontrole uvoza narkotika u SAD, značajno je ojačalo meksičke kartele. U borbi za kontrolu nad proizvodnjom i putevima transporta narkoticima karteli postupno ulaze u međusobne sukobe koji su eksplodirali 2005. godine. Suočena s vanjskim pritiskom, meksička se vlada nakon inauguracije novog predsjednika Calderona konačno odlučila na odlučan obračun s kartelima. Stoga je u prosincu 2006. godine vojska poslana u grad Michoacan gdje dolazi do teških borbi s pripadnicima kartela, a potom i raspoređivanja vojske u druge meksičke gradove gdje je zabilježena aktivnost kartela.

Najveći karteli
Najznačajniji su meksički narkokarteli Zaljevski kartel iz grada Matamorosa na istočnoj obali zemlje, zatim kartel Sinaloa Joaqina Guzmana (El Chapa) koji djeluje u središnjim i zapadnim dijelovima zemlje. Tu je i kartel Tijuana iz istoimenog grada koji je aktivan na sjeverozapadnom dijelu zemlje. Kartel Los Zetas 2010. odvojio se od Zaljevskog kartela te sada s njime ratuje za kontrolu nad sjeveroistočnim rutama narkotika. Poznati su i La Familia iz Michoacana, Vitezovi templari koji su se odvojili od La Familie te kartel Juarez iz središnjeg dijela zemlje. Kartel Beltran-Leyva nastao iz kartela Sinaloe danas se uglavnom smatra raspuštenim nakon razbijanja njegova vodstva koji su činila petorica braće.
Posljednja je prijetnja javnoj sigurnosti Kartel Jalisco nove generacije (poznat pod akronimom CJNG) koji je jedna od najbrže rastućih kriminalnih skupina. Dosad većina kartela nije običavala poduzimati izravne oružane napade na vladine snage, no CJNG izravno ulazi u sukob s meksičkom vojskom i policijom. Organizirani kriminalci CJNG-a u svibnju su 2015. izveli napade oko grada Guadalajare nakon što su snage sigurnosti pokušale uhvatiti lidera kartela Nemesia Osegueru. Skupina je uspostavila cestovne blokade te 4. svibnja srušila vojni helikopter ručnim bacačem. U travnju prošle godine skupina je iz zasjede dočekala konvoj federalne policije na putu za Guadalajaru u kojem je 15 policajaca ubijeno. CJNG je u ratu s kartelima Vitezovi templari i Los Zetas oko kontrole gradova Guadalajare i Jalisca.
Dosad su meksičke snage sigurnosti uspjele postići određene uspjehe u slamanju kartela i uhićenju njihovih vođa. Vođa Los Zetasa Heriberto Lazcano ubijen je 2012., a posljednji vođa Los Zetasa Omar Treviño Morales uhićen je u ožujku prošle godine, nedugo nakon uhićenja Servanda La Tute Gomeza, vođe kartela Vitezovi templari. Najvažnije akcije uhićenja vođa kartela dvostruko je uhićenje El Chapa Guzmana, vođe kartela Sinaloa, te Miguela Trevina Moralesa i njegova brata Omara iz kartela Los Zetas.
50 milijardi dolara
Glavno su izvozno tržište meksičkih narkokartela Sjedinjene Države koje leže preko sjeverne meksičke granice. Glavnina marihuane u SAD-u vuče podrijetlo iz Meksika, no ta je zemlja i glavna ulazna točka u Sjedinjene Države za uvozne metamfetamine iz Azije, južnoamerički kokain (oko 90 % kokaina koji uđe u SAD tranzitira se preko Meksika) te heroin. Otprilike 70 % narkotika koji se raspačavaju u SAD-u kontroliraju meksički narkokarteli, dok je domaća potrošnja još uvijek razmjerno mala u usporedbi sa SAD-om i Kanadom. Različite procjene govore o vrijednosti trgovine narkoticima između 13,6 i čak 50 milijardi dolara godišnje, potonje iznosi gotovo 5 % meksičkog BDP-a. Primjerice meksički proračun za snage reda, ne računajući vojsku, iznosi oko 1,2 milijarde dolara što također u određenoj mjeri ilustrira razloge svih teškoća u borbi protiv kartela. Procjenjuje se da oko polovine prihoda narkokartela dolazi od uzgoja i krijumčarenja marihuane u SAD-u.

Najnasilnije svjetsko područje
Postoji cijeli niz faktora koji su Meksiko pretvorili u središte organiziranog kriminala. Zanemari li se blizina najvećeg svjetskog tržišta narkoticima kao najvažniji razlog, dugoročne socijalne uvjete za razvoj kartela stvorili su ekonomska nejednakost, nestabilnost državnih i građanskih institucija, rasprostranjenost korupcije, duboko ukorijenjena kultura nasilja te neučinkovit obrazovni sustav.
U Meksiku je 2011. godine počinjeno 23 ubojstva na 100 tisuća stanovnika da bi u 2013. broj ipak pao na 18,9 (u Hrvatskoj se dogodi jedno ubojstvo na 100 tisuća). Prema nedavnoj studiji UN-a Latinska je Amerika najnasilnije svjetsko područje u kojem je u 2012. godini zabilježeno 134 519 ubojstava ili čak trećina počinjenih u svijetu (podaci ne obuhvaćaju poginule u ratovima) premda njezinih 574 milijuna stanovnika čini tek 8 % globalne populacije. U Latinskoj Americi godišnje se dogodi ukupno 23,4 ubojstava na 100 tisuća stanovnika ili gotovo dvostruko više nego u Africi (prednjači Honduras s oko 90). Jedan od faktora koji ne treba zanemariti i koji nedvojbeno pridonosi toleranciji kartela među običnim Meksikancima jest latinskoamerička mačistička kultura, koja nasilje i kriminalnu aktivnost smatra životnim stilom. Ne treba zaboraviti niti da se u suvremenoj meksičkoj povijesti posljednjih desetljeća dogodilo više iznimno nasilnih epizoda, kao što je ubojstvo 600 studenata u Ciudad de Méxicu 1968. ili Zapatistički ustanak nakon 1994. godine.

Ekonomska nejednakost
Procjenjuje se da danas Meksiko ima više od 128 milijuna stanovnika (dok je 1950. zemlja imala samo 28 milijuna stanovnika), a još oko 12 milijuna Meksikanaca legalno ili ilegalno živi u SAD-u. Unatoč padu stope fertiliteta posljednjih godina i odseljavanju riječ je o jednom od najvećih rasta stanovništva u zapadnom svijetu. Meksiko je i dalje iznimno socijalno raslojena zemlja. Meksička vlada procjenjuje da 9 % stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu, a još 33 % u umjerenom siromaštvu. Svjetska banka izračunala je da 33,2 % meksičkog stanovništva (37,6 milijuna stanovnika) živi s prihodom manjim od pet dolara dnevno (od čega čak 0,7 % preživljava s prihodom manjim od 1,25 dolara). S druge strane najbogatiji čovjek danas Carlos Bing dolazi iz Meksika.

Meksički društveni bruto proizvod u 2014. godini iznosio je oko 1300 milijardi dolara, ili oko 8600 dolara per capita te posljednjih godina ima blagi rast od oko 2 % godišnje. U 2009. godini, nedugo nakon izbijanja svjetske ekonomske krize, zabilježen je težak pad BDP-a od 8 % koji je u ekonomski najviše pogođenim područjima tisuće ljudi gurnuo u naručje kartelima koji im osiguravaju sitne poslove, a na više područja karteli funkcioniraju i kao svojevrsne paralelne socijalne službe. U sve više dijelova zemlje narkokarteli iznuđuju kompanije te uspostavljaju usporedni sustav ubiranja poreza koji ozbiljno prijeti vladinu autoritetu. Nakon izlaska vojske na ulice, karteli su u desetak gradova organizirali i plaćali prosvjednike koji su izišli na ulice tražeći povlačenje vojske.
Potplaćenost javnih službenika, posebno policijskih čija plaća ne prelazi 350 dolara mjesečno, također je jedan od najvažnijih faktora okretanja trgovini narkoticima. Korupcija je endemska s velikim stupnjem korumpiranosti i među samim policijskim redovima. Jezgre nekih od kartela, prije svega Los Zetas, čine upravo odbjegli vojni komandosi, a i sam ”otac“ modernih kartela Gallardo počeo je kao federalni policijski agent. Ima i drugih začuđujućih podataka: nedavna je istraga pokazala da iza otmice i ubojstva 43 studenta u gradu Iguero 2014. godine stoji gradonačelnik i njegova supruga.

Ključ rješenja
Iako se meksičke vlasti hvale uspjesima u borbi protiv kartela i velikim brojem uhićenja, prema nekim procjenama samo 2 % uhićenih bude naposljetku osuđeno na zatvorsku kaznu. Također, zasad nema uspjeha u uklanjanju ekonomske baze narkokartela, niti je zaustavljeno uvezivanje trgovine narkoticima u legalnu ekonomiju. U pojedinim područjima stanovništvo uzgaja narkotike jer ne postoji drugačija ekonomska perspektiva, dok se novac zarađen na narkoticima relativno jednostavno može reinvestirati u legalne gospodarske projekte. Procjenjuje se da je trgovina narkoticima na različite načine infiltrirana u dvije trećine meksičke nacionalne ekonomije. Stanje u Meksiku već neko vrijeme izaziva zabrinutost u Washingtonu, koji s Meksikom dijeli veliku južnu granicu i koji je drugi najveći vanjskotrgovinski partner SAD-a. Američka pomoć meksičkoj vladi trenutačno u različitim oblicima varira oko 100 milijuna dolara godišnje. Ključ dugoročnog rješenja meksičkog narkorata leži u suradnji s obje strane meksičko-američke granice.

Hrvoje BARBERIĆ