Ministar obrane SAD-a Robert M. Gates najavio je da će SAD učiniti sve što je moguće u okvirima američkog zakona kako bi osigurale što više MRAP-ova saveznicima, posebno onima koji djeluju u visokorizičnim područjima

Oklopna vozila MRAP će se prodavati, iznajmljivati ili poklanjati zajedno s opremom za otkrivanje mina i improviziranih eksplozivnih naprava, robotima za čišćenje putova i radarima koji prodiru kroz tlo. Drugim riječima, dogodit će se naglo smanjenje broja MRAP (Mine Resistant Ambush Protected – otporni na mine i zaštićeni od zasjeda) vozila prve generacije u sastavu Kopnene vojske SAD-a i Marinskog korpusa jer oko 8 500 MRAP-ova trenutačno raspoređenih u Iraku planira dovesti doma bez veće vjerojatnosti da će se uporabiti negdje drugdje, a 4 100 vozila u Afganistanu se ubrzano zamjenjuju novom serijom vozila M-ATV posebno razvijenim za to područje operacija. Tako je potreba za MRAP-ovima u sastavu Kopnene vojske SAD-a i Marinskog korpusa pala na oko 2 200 vozila koja se trenutačno nalaze u Kuvajtu, Kataru i Bahreinu gdje će vjerojatno i ostati u doglednoj budućnosti. Preostalih dvanaestak tisuća vozila će se, kako je već navedeno, ponuditi na prodaju ili najam drugim ISAF zemljama ili čak pokloniti ako ne bude kupaca.

Tako je okončana debata koja je uzela dosta maha u Kopnenoj vojsci i Ministarstvu obrane SAD-a o tome što učiniti s tom golemom flotom MRAP vozila koja su prvobitno razvijena za iračko područje operacija i koja su se sada pokazala nepogodna za Afganistan zbog neodgovarajućih terenskih voznih odlika. Tako je spriječeno da situacija s MRAP-ovima negativno utječe na tekuće programe nabave novih vozila.

MRAP je najteže kotačno oklopno vozilo u sastavu američkih snaga. Ono pruža odličnu zaštitu posadi, putnicima i opremi, ali je, s druge strane, jednostavno preteško za kretanje izvan ceste. Visoki pritisak na tlo 19-tonskog vozila (u 4×4 ili 6×6 konfiguracijama) uzrokuje probleme u prohodnosti na mekšim podlogama. Nadalje, otežano upravljanje, tvrdi ovjes i visoko težište loše utječu na stabilnost vozila, čak i pri malim brzinama.

MRAP vozila čine tri kategorije
Ova serija vozila je nastala kroz žuran program nabave izazvan činjenicom da je mnogo vojnika stradalo od mina i improviziranih eksplozivnih naprava u Iraku u rujnu 2007. dosegao 63% svih gubitaka. Program je podijeljen u tri skupine, odnosno kategorije ovisno o težini i veličini vozila.

Kategorija 1 MRAP-MRUV (Mine Resistant Utility Vehicle) je najmanja, namijenjena je urbanim operacijama i sastoji se od vozila tipa BAE Caiman 4×4, BAE OMC RG-31 4×4, BAE RG-33 4×4, Force Protection Cougar H 4×4 i International MaxxPro 4×4.
Kategorija 2 MRAP-JERRV (Joint Explosive Ordnance Disposal Rapid Response Vehicle) je namijenjena pratnji konvoja, prijevozu vojnika, kao ambulantna vozila, vozila borbene inženjerije te za uklanjanje eksplozivnih naprava. Sastoji se većinom od sljedećih vozila: Force Protection Cougar HE 6×6, BAE RG-33L 6×6 i GDLS RG-31E.
Kategorija 3 je namijenjena uklanjanju mina i improviziranih eksplozivnih naprava te ju čine vozila tvrtke Force Protection pod imenom Buffalo MRV.

Prije nekoliko godina Pentagon je potrošio više od 15 milijardi dolara na nabavu MRAP vozila, a dodatne milijarde se još troše na njihovo održavanje i upotrebu. Na to se sada troše i dodatna sredstva da bi ih se popravilo i pripremilo za Afganistan dok ne dođu M-ATV vozila. Prilagodba za Afganistan uglavnom uključuje ugradnju neovisnog ovjesa, ali i proizvodnju novih inačica MRAP vozila prilagođenih Afganistanu. Tako je tvrtka Navstar Defence dobila ugovor od 752 milijuna dolara za proizvodnju 1 050 poboljšanih vozila 4×4 MaxxPro Dash MRAP. Tvrtka Force Protection je već stotine Cougara opremila neovisnim ovjesom, a General Dynamics Land Systems -Canada je dobila ugovor od 220 milijuna dolara za dostavu 250 novih vozila RG-31A2, dok istodobno provodi modernizaciju stotina vozila tipa RG-31 Mk5EM kroz ugradnju neovisnog ovjesa tvrtke Oshkosh.
Dok nije bila donesena odluka o povlačenju MRAP-ova te u kontekstu odustajanja od FCS porodice novih oklopnih vozila, mnogo se razmišljalo kako ih uklopiti u ustroj postrojbi i za što ih uopće rabiti. MRAP vozila bi tako mogla biti korisna u zadaćama koje zahtijevaju visok stupanj zaštite kao što je zaštićeni transport, za borbenu inženjeriju, medicinsku evakuaciju, za vezu, dobavu streljiva snagama na prvoj crti, za upravljanje robotiziranim vozilima ili mogu poslužiti za zaštitu prednjih zapovjednih mjesta.
Zanimljiva je i situacija s popularnim HMMWV vozilima koje je MRAP program trebao dopuniti na putovima Iraka. I HMMWV-i su dobili dodatan oklop te su razvijene nove oklopljene inačice. HMMWV bi uskoro trebala dopuniti, a u konačnici možda i zamijeniti nova generacija lakih oklopnih vozila JLTV (Joint Tactical Light Vehilce).

Zaključak
Nejasno je hoće li ponuđeni MRAP-ovi biti obnovljeni i u kojoj mjeri jer su bili intenzivno rabljeni u Iraku. Nadalje, pitanje je hoće li ih saveznici i po kojoj cijeni moći kupiti jer kad su ih Kopnena vojska i Marinci kupovali MRAP-ovi uopće nisu bili jeftini bez obzira na velike narudžbe. Radi se i o tome da svako uvođenje u uporabu novog vozila, makar ga dobili povoljno stvara određene troškove a tu su i troškovi održavanja, osim ako ih se uzme kao potrošnu i jednokratnu robu. Zanimljiv dio ponude su i sustavi koji idu uz njih (paljbene stanice, roboti, komunikacijska oprema, protuminska i protu-IED oprema, itd.).

Vedran SLAVER