Nedavni napad islamskih terorista na indijski grad Mumbai (Bombay), u kojemu je ubijeno 173 ljudi, ponovo je, nakon razdoblja razmjernog zatopljivanja indijsko-pakistanskih odnosa, doveo do zahlađenja između dviju zemalja. Dugtrajno suparništvo najvećih država na indijskom potkontinentu ima svoje korijene u povijesti i religiji, a materijalizirano je u sukobu oko pokrajine Jammu i Kašmir

Nedavni napad islamskih terorista na civilne ciljeve u indijskom gradu Mumbaju (Bombaj) u kojem je ubijeno 173 ljudi ponovo je, nakon razmjernog poboljšanja indijsko-pakistanskih odnosa, doveo do zahlađenja između dviju zemalja. Pogoršanje je eskaliralo do te mjere da je početkom prosinca, radi smirivanja napetosti u regiji, u New Delhi doputovala američka državna tajnica Condoleeza Rice. Indija tvrdi da iza mumbajskih terorista stoji Pakistan, što vlada u Islamabadu odlučno poriče. Jedini preživjeli iz mumbajske terorističke skupine, imenom Azam Amir Qasab, potječe iz Pakistana. Prema njegovim riječima, obuku je prošao na pakistanskom teritoriju, a obučavao ga je bivši vojnik pakistanske vojske, što su argumenti u prilog indijskim tvrdnjama.

Prema dosadašnjim rezultatima istrage, iza napada stoji skupina Lashkar e Taiba (LeT), teroristička organizacija sa sjedištem u pakistanskom gradu Lahoreu i bazama u različitim dijelovima Pakistana. Lashkar e Taiba je osnovana osamdesetih godina u Afganistanu, a njezino ime na jeziku urdu znači “Božja vojska”. Skupina kao svoje političke ciljeve ističe političko oslobođenje svih muslimana na indijskom potkontinentu i uspostavu islamske države, te se u tom smislu Indija, u kojoj živi 150 milijuna muslimana nameće kao najveći neprijatelj militantnih islamista. Skupina je proteklih godina organizirala više terorističkih akcija na indijskom tlu, nastojeći tako destabilizirati Indiju i prisiliti je na određene političke ustupke. Lashkar e Taiba je, uz ostale akcije, 2000. godine sudjelovala u napadu na Crvenu tvrđavu u New Delhiju, odnosno 2001. godine u napadu na indijski parlament.

Indija traži od Pakistana izručenje dvadesetak ljudi koje sumnjiči za napad na indijski parlament. Pakistan je nakon posljednjih događaja, u znak dobre volje i obnove povjerenja ponudio pomoć Indiji u pronalaženju terorista odgovornih za napad. Pakistanske snage sigurnosti u svom su dijelu Kašmira izvele niz uhićenja, i to u kampu koji vodi humanitarna organizacija Jamat-ud-Dawa povezana s Lashkar e Taibom, a među uhićenima se nalazio i vođa LeT-a Zaki-ur-Rehman Lakhvi. No, Islamabad je objavio da osumnjičeni za napade ipak neće biti izručeni Indiji već će biti izvedeni pred pakistanski sud.

Iako su indijske zračne snage bile stavljene u stanje pripravnosti, Indija zasad odbacuje mogućnost pripremanja bilo kakvog vojnog odgovora prema Pakistanu zbog mumbajskih napada no događaj će nesumnjivo utjecati na bilateralne odnose dviju zemalja. O napetosti odnosa svjedoči događaj o stavljanju pakistanskih oružanih snaga u najviše stanje pripravnosti nakon lažnog telefonskog poziva pakistanskoj vladi u kojem se pozivatelj predstavio kao indijski ministar vanjskih poslova. Zasad je najvažnija posljedica po bilateralne odnose indijsko otkazivanje turnira u kriketu koji se treba održati u Pakistanu početkom 2009. godine.

Povijest indijsko-pakistanskih odnosa
Posljednji događaji samo su još jedna epizoda u brojnim usponima i padovima kroz koje su proteklih šezdesetak godina prolazili odnosi dviju susjednih zemalja na indijskom potkontinentu. Rivalstvo dvije zemlje ima svoje korijene u povijesti i religiji, a materijalizirano je u dugotrajnom sukobu oko pokrajine Jammu i Kašmir. Podjelu Britanske Indije na Indiju i Pakistan 1947. godine je pratilo vjersko i etničko nasilje i velike migracije stanovništva u oba smjera. Dioba potkontinenta je kulminirala ratom dviju država zbog suvereniteta nad Kašmirom, koji je podijeljen tako da je dvije trećine ostalo u Indiji a jedna trećina je pripala Pakistanu. Zbog većinskog muslimanskog stanovništva Kašmir je ostao do danas najvažnijom točkom spoticanja u odnosima New Delhija i Islamabada. Dvije zemlje su zbog Kašmira ponovo ratovale 1965. godine i to bez pobjednika, rat je završio uz medijaciju UN-a potpisivanjem Taškentske deklaracije. Treći sukob između Indije i Pakistana izbio je 1971. godine zbog indijskog miješanja u pakistanski građanski rat a završio je indijskom pobjedom i podjelom Pakistana – odnosno nastankom nove države Bangladeša. Nakon rata su sporazumom potpisanim između indijske premijerke Gandhi i pakistanskog predsjednika Bhuttoa u gradu Simli 1972. godine ponovo normalizirani odnosi a 1976. su obnovljene i diplomatske i trgovinske veze.

Početak rata u Afganistanu 1980. je ponovo doveo do nategnutijih odnosa, budući da je Pakistan kao američki saveznik podržavao mudžahedinske skupine a Indija prosovjetsku vladu u Kabulu. Razdoblje napetosti zbog naoružavanja Pakistana osamdesetih godina je smanjeno 1987. sporazumom Rajiva Gandhija i Benazir Bhutto o međusobnom nenapadanju nuklearnih postrojenja. 1998. su nuklearnim testovima obiju zemalja pogoršani odnosi da bi ih privremeno popravila Deklaracija iz Lahorea potpisana u veljači 1999. No ubrzo je uslijedilo novo zahlađenje, nakon što su u kasno proljeće iste godine izbili sukobi na teško pristupačnom planinskom području Kargila u Kašmiru, koji se često naziva i Kargilskim ratom. Povod sukobu je pakistanski upad na indijsku stranu kontrolne linije koja služi kao faktična granica između dviju država. Pakistan se pokušao ograditi od akcije prebacujući odgovornost na kašmirske militante. Indija je naposljetku kombinacijom vojnih i diplomatskih napora, nakon nekoliko tisuća poginulih sa obje strane, uspjela ishoditi povlačenje pakistanskih snaga iz područja.

Činjenica koja indijsko-pakistanske odnose čini posebno delikatnim je posjedovanje nuklearnog oružja. Uspješnom pokusnom eksplozijom nuklearne bombe u klub nuklearnih sila 1974. godine se učlanila Indija. Indijske nuklearne bojeve glave mogu biti montirane na strateške balističke rakete tipa Prithvi i rakete tipa Agni dometa 11 500 km. Pakistan je počeo razvijati svoj nuklearni program u isto vrijeme, te je početkom osamdesetih godina razvio nuklearni kapacitet koji je testirao tek 1998. godine, 17 dana nakon indijske serije testova. Procjenjuje se da danas ima stotinjak nuklearnih bojevih glava i raketni arsenal koji uključuje rakete tipa Abdali, Ghaznavi, Shaheen, Ghauri kojima može doseći najveći dio indijskog teritorija.

Približavanje dvije zemlje
U prosincu 2000. godine, samo dva dana nakon proglašenja primirja između Indije i Pakistana, teroristi Lashkar e Taibe su, zajedno sa još jednom pakistanskom terorističkom skupinom, napali Crvenu tvrđavu u New Delhiju gdje je smješteni obavještajni centri indijske vojske. Godinu dana kasnije, u prosincu 2001. je napadnut čak i indijski parlament Lok Sabha pri čemu je ubijeno četrnaest ljudi. Za akciju je ponovo optužena Lashkar e Taiba a ovaj događaj je doveo do usijanja napetosti između dviju država i doveo regiju gotovo na rub nuklearnog rata. New Delhi i Islamabad su počeli gomilati vojne trupe duž granice i evakuirati stanovnike u pograničnim područjima zbog očekivanja otvorenoga ratnoga sukoba. Tenzije su ipak počele opadati nakon što je pakistanski predsjednik Musharaf odlučnije obračunao sa islamskim teroristima na pakistanskom teritoriju.

Nakon ponovnog pokretanja dijaloga između dvije zemlje 2003. napetost u regiji je značajno opala. Dvije strane su se sporazumjele smanjiti broj vojnika na žarišnim točkama, a uslijed međunarodnog pritiska Pakistan je poduzeo mjere protiv terorističkih kampova na svom teritoriju. Dvije nacije su pored ostalog olakšale restrikcije u pogledu viza, obnovljeni su susreti u kriketu, uspostavljene prometne veze, približavanje na ekonomskoj razini, a u znak dobre volje pušten je i indijski državljanin koji je u pakistanskom zatvoru držan tri desetljeća.

Nedavni teroristički napadi u Mumbaju su označili kraj jednog uzlaznog razdoblja u odnosima Indije i Pakistana. Međutim uzme li se u obzir historijat njihovih bilateralnih odnosa, velike amplitude u odnosima dviju država koje su obilježile proteklih šest desetljeća sasvim će se sigurno ponavljati i idućih godina, a odnosi će nakon trenutačnih napetosti vjerojatno ponovo krenuti uzlaznom putanjom.

Hrvoje BARBERIĆ