RAZGOVOR: brigadni general Milutin Đurović, načelnik Glavnog stožera Vojske Crne Gore

”Današnja suradnja OSRH i Vojske Crne Gore provodi se na obostrano zadovoljstvo, no treba je još učvrstiti i proširiti, posebno u školovanju. Također, možemo zajednički sudjelovati na složenijim vježbama u okviru NATO-a, a i proširiti suradnju na području mornarice, zrakoplovstva, logistike, vojnoobavještajnih djelatnosti, kibernetike…”

Prvi časnik susjedne zemlje i saveznice iz NATO-a dva je dana u travnju bio u posjetu Republici Hrvatskoj te se, među ostalim, sastao s ministrom obrane Mariom Banožićem i svojim kolegom, načelnikom GS-a OSRH admiralom Robertom Hranjem. Razgovor za Hrvatski vojnik održan je na Hrvatskom vojnom učilištu ”Dr. Franjo Tuđman” i to nakon što je crnogorski general proveo kraće vrijeme u neformalnom druženju s polaznicima programa izobrazbe na HVU-u iz Vojske Crne Gore (VCG). Prije prvog pitanja, odmah je želio istaknuti da je iznimno zadovoljan posjetom koji je potvrdio ”strateški, partnerski, a prije svega prijateljski odnos dviju zemalja i dviju vojski“.

Pet je godina od ulaska Crne Gore u NATO. Koliko je put do članstva bio zahtjevan za Vojsku Crne Gore? Koje biste ključne nekadašnje i sadašnje transformacijske procese istaknuli?

U Partnerstvu za mir bili smo od 2006. godine i tad je transformacija i započela, ali značajne rezultate u transformaciji postigli smo i nakon što smo postali članica jer je to kontinuiran proces. Posebno bih istaknuo dio koji se odnosi na organizacijsko-ustrojstvenu strukturu, brojnost i veličinu vojske te izradu i projektiranje strateških dokumenata, misija i zadaća Vojske Crne Gore. Tijekom 2019. izradili smo Dugoročni plan razvoja obrane u kojem smo jasno definirali način opremanja i modernizacije. U okviru DPRO-a izradili smo dugoročan plan ulaganja u obranu koji je prezentiran i prihvaćen u NATO-u. Otad smo opremljenost i sposobnosti vojske podignuli na višu razinu, dobar dio upravo modernizacijom, a dobar dio sudjelovanjem u međunarodnim misijama i operacijama. S članstvom u NATO-u Crna je Gora ostvarila jedan san, a sad težimo ući u Europsku uniju. 

Koji su najvažniji NATO-ovi Ciljevi sposobnosti koje VCG implementira i koji su izazovi u implementaciji?

Prvi paket Ciljeva sposobnosti dobili smo 2017., a drugi u listopadu 2021. godine i on podrazumijeva 28 ciljeva za razvoj sposobnosti  i deset ciljeva u dijelu deklariranih ustrojstvenih cjelina. Implementaciji smo pristupili vrlo ozbiljno, izradili planove, odredili nositelje i rokove. Kao najvažnije ciljeve izdvojio bih one koji se odnose na deklarirane pješačke postrojbe, razvoj EOD tima, NBKO i podvodno razminiranje. Naravno, kao i u svakom zahtjevnom procesu, susrećemo se s određenim izazovima, koji se ogledavaju u dijelu financijskih i materijalnih sredstava za realizaciju prioritetnih projekata opremanja i modernizacije, kao i u nedostatku poligona za izvođenje bojnih gađanja. Svakako, intenzivno radimo na tome da prevladamo te izazove pa i u suradnji s partnerima uključujući OSRH.

Koje biste projekte opremanja i modernizacije VCG-a istaknuli kao ključne za razvoj sposobnosti?

Primjerice, 2019. godine kupljena su nova laka ophodna oklopna vozila JLTV američke tvrtke OshKosh za naše pješačke satnije. Zasad ih u operativnoj uporabi imamo dvadeset, do kraja ove godine trebalo bi stići još deset, a plan je da ih do kraja 2023. imamo ukupno šezdeset pet. Vozila su različite namjene i različitih konfiguracija, najveći dio bit će opremljen daljinski upravljivom oružnom stanicom sa strojnicom kalibra 12,7 mm. Spomenuo bih i jako važnu nabavu dvaju ophodnih brodova. U tom kontekstu zanimljivo nam je bilo vidjeti i hrvatski ophodni brod OOB-31 Omiš. Također, država je uložila značajna sredstva u kupovinu dvaju helikoptera Bell 505 i tri Bell 412. Svi su u operativnoj uporabi, s tim da su potonji opremljeni i za medicinski transport, gašenje požara te traganje i spašavanje na kopnu, a dostići će i sposobnost traganja i spašavanja na moru. I tu vidimo neke nove oblike suradnje s OSRH.

Koliko vam je značila suradnja s OSRH na putu u NATO?

Bila nam je od velike pomoći. OSRH nas je nesebično savjetovao, s nama razmjenjivao iskustva, pomagao kod izrade doktrinarnih strateških dokumenata…Konkretnije, od iznimne koristi bila je pomoć oko izrade koncepta potpore zemlje domaćina, Doktrine logistike,ustrojavanja Zrakoplovnog operativnog središta, u zajedničkim obukama i vježbama. Danas je hrvatska nesebična potpora najvidljivija u mogućnosti da se pripadnici VCG-a, kadeti, časnici i dočasnici, školuju na različitim oblicima izobrazbe na HVU-u. Mogu reći da bi nam put za članstvo u NATO bio mnogo izazovniji i teži, da nismo imali potporu i pomoć naših prijatelja i partnera, među koje sigurno spada i Hrvatska.

VCG je sudjelovao u misijama u Afganistanu zajedno sa sastavnicama OSRH. Koja su glavna postignuća?

Zajedničko sudjelovanje od 2013. do 2020. godine od posebnog  je značaja za VCG. Ističem da je u tom razdoblju kroz 21 kontingent i jedan cijeli sustav priprema prošlo oko 550 naših pripadnika, što je oko 20 posto našeg osoblja. Naša se suradnja najviše ogledavala u zajedničkoj obuci te ocjenjivanju spremnosti za misije. Tako nismo samo dobivali individualnu obuku nego i povećavali kolektivnu razinu obučenosti. Osim izgradnje sposobnosti, suradnja s OSRH pridonijela je usvajanju standarda u opremanju i ocjenjivanju VCG-a kroz NATO-ov sustav ocjenjivanja CREVAL. Od zapovjednika hrvatskih kontingenata dobivao sam jasne potvrde: naši vojnici itekako uspješno mogu surađivati na takvim, iznimno složenim zadaćama. 

Koje su prema vašem mišljenju mogućnosti za proširenje suradnje naših oružanih snaga?

VCG i naše ministarstvo obrane potpuno su spremni na proširenje suradnje. To nam je u zajedničkom interesu. Dakle, ovakva kakva je danas provodi se na obostrano zadovoljstvo, no treba je još učvrstiti i proširiti, posebno u školovanju. Svjestan sam da Hrvatska ima vrlo ozbiljne planove za usavršavanje sustava vojne izobrazbe. Također, možemo zajednički sudjelovati na složenijim vježbama u okviru NATO-a, a i proširiti suradnju na području mornarice, zrakoplovstva, logistike, vojnoobavještajnih djelatnosti, kibernetike…

Možete li ukratko opisati suradnju VCG-a i vašeg strateškog partnera – Nacionalne garde Mainea?

Državni partnerski sporazum s Nacionalnom gardom Mainea potpisan je 7. prosinca 2006. i područja suradnje su brojna. U zadnjih nekoliko mjeseci dogovorili smo više aktivnosti kojima obilježavamo 15. obljetnicu i nastavljamo suradnju. Primjerice, nedavno smo surađivali na kibernetičkom području, a u ovom trenutku provodimo zajedničke inženjerijske radove u postrojenjima VCG-a u Kolašinu. Planiramo i radove na poboljšanju infrastrukture vojnog dijela zračne luke u Podgorici. Aktivnosti su šire od vojno-vojne suradnje, zahvaćaju i civilnu zajednicu i zbog toga smo iznimno zahvalni partnerskoj državi Maine. 

Tijekom 2022. Crna Gora predsjedava inicijativom A5. Koji su naglasci i prioriteti vašeg predsjedanja?

Već smo tri puta predsjedavali Američko-jadranskom poveljom, a četvrti put službeno ćemo preuzeti predsjedanje 22. rujna u Budvi na sastanku na razini načelnika stožera. Naglasak stavljamo na promociju europske i euroatlantske perspektive jugoistočne Europe, uključujući jačanje odnosa s NATO-om. Na području obrambene suradnje fokus je stavljen na jačanje interoperabilnosti između članica, zajedničko razvijanje nekih sposobnosti i kapaciteta obuke, kao i na mogućnosti zajedničkog sudjelovanja u međunarodnim misijama i operacijama. U tom smjeru, ministarstva obrane Crne Gore i SAD-a izradila su nacrt Koncepta za revitalizaciju Američko-jadranske povelje. Njime želimo razviti pravce i područja buduće suradnje i kontinuitet u realizaciji projekata započetih u okviru A-5.    

U kojim međunarodnim misijama i operacijama VCG trenutačno sudjeluje i koje su vam međunarodne vježbe u 2022. najvažnije i najzahtjevnije?

U strateškim dokumentima piše da VCG mora sudjelovati u barem jednoj međunarodnoj misiji ili operaciji u okviru NATO-a, EU-a ili UN-a. Naši su pripadnici trenutačno u NATO-ovoj misiji u Iraku, KFOR-u na Kosovu, zatim EU NAVFOR ATALANTI, misiji EU-a za obuku u Maliju i misiji UN-a u Zapadnoj Sahari. Angažirani su i u NATO-ovoj aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Latviji, u sklopu slovenskog kontingenta. Te su misije iznimno korisne, pokazujemo koliko smo posvećeni svjetskoj sigurnosti i miru, provjeravamo našu interoperabilnost s drugim vojskama… U protekle dvije godine zbog pandemije smanjili smo sudjelovanje u međunarodnim vježbama, ali za 2022. godinu planiramo njih 16, a u 2023. godini 14. Možda se to čini preambicioznim, ali u skladu je sa smjernicama NATO-a. Najistaknutije na ovogodišnjem popisu su Cold Response 22, Allied Knight 22, Trojan Footprint 22, European Mountain Thunder 2022,  Defender Europe 22 / Swift Response 22, Adriatic Strike i Adrion CAX/LIVEX. Potonja će se održati u svibnju u Hrvatskoj i na njoj će sudjelovati pripadnici Mornarice VCG-a, vjerojatno s jednim remorkerom.  Upućivanje na te vježbe i misije iznimno je motivirajuće za naše vojnike, obuka im se intenzivira, žele pokazati svoj identitet, čak bih rekao da postaju malo ozbiljniji (smijeh). Najdraže mi je kad nakon povratka kažu: ”Mi to možemo!“ Lijepo je vidjeti kad se u međunarodnom sustavu sigurnosti vije crnogorska zastava.

Kakav je interes za poziv profesionalnog vojnika u vašoj zemlji?

Vojni je poziv specifičan, ali prirodno je da se kadar osvježava. U prijmu vojnikinja i vojnika iz civilstva redovito se prijavljuje trostruko-četverostruko veći broj kandidata od potrebnog i to nam omogućuje selekciju kvalitetnog kadra. Nemamo problema s popunom postrojbi. 

U tijeku je izbor novog direktora Centra za sigurnosnu suradnju – RACVIAC, nominirana je i predstavnica Crne Gore, sadašnja ministrica obrane Olivera Injac. Vaša zemlja želi aktivniju ulogu u RACVIAC-u?

Ministarstvo obrane Crne Gore teži širenju i promociji regionalnih inicijativa kao značajnih platformi za razmatranje i rješavanje političkih, obrambenih i sigurnosnih izazova. Jedna od njih je i RACVIAC, već dugo godina poznat ne samo u jugoistočnoj Europi, nego i šire po promociji sigurnosti, međusobnog razumijevanja i suradnje kroz različite tečajeve i druge oblike usavršavanja. I sam sam završio nekoliko tečajeva i bili su mi vrlo korisni. Sama nominacija doktorice Injac govori nam da se naša zemlja odnosi prema RACVIAC-u s posebnom pozornošću. No, vjerujem da će svaka buduća direktorica ili direktor aktivno raditi na jačanju i širenju RACVIAC-a.    

Što najviše pamtite iz svojeg karijernog puta i što biste poručili mladim vojničkim naraštajima?

Evo, sadašnji boravak na Hrvatskom vojnom učilištu i susret s našim kadetima nekako me vratio u te mlade dane. Razgovarao sam s njima oko nekih problema u nastavi, matematici i fizici (smijeh). Vojnoškolski dani najljepši su trenuci, ali donose i neizvjesnost u kojoj se pitate ”hoću li doći do te prve zvjezdice“? Već tada se kalite, čeličite, dobivate čvrst karakter i volju, profilirate se za budućnost.

Nekadašnji ste predsjednik Kluba vojnih planinara Crne Gore ”Kapetan“ u kojem ste još uvijek aktivni. Smatrate li to dijelom svojeg vojničkog života, ili više hobijem?

Mi smo planinska zemlja, oko sedamdeset posto našeg teritorija su planine. Rođen sam u Bijelom Polju, a odrastao u Mojkovcu, mjestu između dviju planina, Bjelasice i Sinjajevine, koje bih gledao svako jutro kad sam se probudio. Poslije sam bio i zapovjednik Planinske bojne u Pljevljima. Nadalje, surađivao sam i s pripadnicima oružanih snaga Austrije i tada imao priliku obići austrijske Alpe. Klub su osnovali pripadnici Vojske Crne Gore u lipnju 2012. godine. Okuplja grupu vojnih entuzijasta, nekih s obučnim iskustvom iz stranih središta za obuku planinskih postrojbi. Tijekom godine organiziramo više aktivnosti, njegujemo ljubav prema planinama i prirodi, promoviramo zdravi stil života, educiramo mlađe kadrove…S vremenom smo se učlanili i u Planinarski savez Crne Gore, a Crna je Gora zahvaljujući našem klubu postala članica IFMS-a (International Federation of Mountain Soldiers). 

Razgovarao: Domagoj Vlahović

Foto: Dražen Volarić