”Želim da moj projekt inspirira nekog drugog. Možda netko ima stari bicikl, koji godinama negdje skuplja prašinu, pa njim može uveseliti neko dijete. Mala stvar može pomoći nekom da mu život krene na bolje,“ ističe narednik Marijan Rožmarić koji je svojom donacijom olakšao život samohrane majke troje djece

Mnogi od nas godinama čuvaju stvari koje ne koriste pa tako u dvorištima, garažama i tavanima spremamo stvari, koje ne želimo baciti jer su ispravne, ali nemamo svrhu za njih. Istodobno, drugi nisu u stanju priuštiti si te stvari, a olakšale bi im život.

Vođen tom mišlju narednik Marijan Rožmarić, pripadnik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, pronašao je rješenje za svoj automobil koji je više od godinu dana stajao neiskorišten u dvorištu, poklonivši ga onima kojima je automobil prijeko potreban.

U dvorištu je imao automobil koji je deset godina dobro služio obitelji, no trenutačno je skupljao mahovinu.

Zajednički projekt

U dogovoru sa suprugom i kćeri pokrenuo je projekt Xsara za sreću čiji je cilj bio uz pomoć ljudi dobre volje nekom uljepšati 2022. godinu. U projekt su se uključili poznanici, kolege s posla i lokalni poduzetnici kako bi pripremili automobil za korištenje. Svatko je pomogao koliko i kako je mogao, donacijama, vremenom, radom ili podrškom.

Obitelj samohrane majke troje djece pronašli su na preporuku Centra za socijalnu skrb Varaždin. Projekt je realiziran 5. veljače 2022., pola mjeseca prije nego je planirano.

Narednik Rožmarić je u Hrvatskoj vojsci od 1996., a radio je u različitim postrojbama u različitim gradovima. Trenutačno radi kao operativni dočasnik u 2. oklopno-mehaniziranoj bojni Pume, GOMBR-a.

Sa suprugom Šteficom živi u Črnecu Biškupečkom i roditelji su troje djece. Ima i unučicu koja mu je, kako kaže, najdraža i najveća zanimacija. Automobil je u njihovoj obitelji uvijek bio potreba: “Potrebno je nabaviti namirnice, voziti djecu u školu, otići kod liječnika i teško je kad se automobil pokvari, a obveze ostaju. Susjedi pomognu, ali ne mogu ni oni svaki put, dok javni prijevoz nije uvijek najbolje rješenje. Znao sam da će automobil olakšati život obitelji te ih razveseliti.“

Sreća obitelji

Najdraži trenuci tijekom projekta bili su mu kad je prvi put upalio automobil te kad ga je predao obitelji. ”Automobil nije bio paljen više od godinu dana. Mahovina je počela rasti po njemu. Pokušao sam ga upaliti, ali nisam uspio. Budući da nisam majstor, jedino što sam mogao napraviti jest napuniti akumulator. Akumulator se punio cijeli dan tijekom čega smo bili u stalnom iščekivanju. Kad je dan poslije upalio ‘iz prve’, bili smo iznimno sretni,“ napominje narednik Rožmarić. Potom je slijedilo servisiranje i čišćenje automobila pri čemu je mnogo dobrih ljudi uložilo svoj rad, vrijeme, materijale i donacije. Sreću, koju su doživjeli pri predaji automobila obitelji, bila je nešto predivno i vrijedilo je uloženog truda.

”Ta su djeca bila toliko radosna, jedan je uzeo ključeve od automobila i poklopac od kante te se igrao kako vozi automobil. Kćer, studentica, već je bila nestrpljiva za probnu vožnju. Bilo je vrlo emotivno, a majka nije mogla vjerovati da takvo nešto događa,“ ispričao je narednik Rožmarić.

”Uvijek pomažem koliko mogu, ovo je moj prvi veliki projekt i zahvalan sam svima koji su sudjelovali u njemu. U ovom vremenu kad jedva da imamo vremena za sebe, udružili smo se da pomognemo nekom. Tako izgrađujemo zajedništvo. Želim da moj projekt inspirira nekog drugog. Možda netko ima stari bicikl, koji godinama negdje skuplja prašinu, pa može uveseliti neko dijete njime. Mala stvar može pomoći nekom da mu život krene na bolje,“ ističe narednik Rožmarić.

Tekst: Martina Stanković

Foto: Josip Cindrić/Dino Varošanec/privatna arhiva