Naš prepoznatljiv glazbeni rukopis blago je Hrvatske vojske

Razgovor: pukovnik Miroslav Vukovojac Dugan, zapovjednik Orkestra OSRH

Naša je osnovna misija pružati potporu protokolima Predsjednika Republike, Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, ministra obrane i načelnika Glavnog stožera OSRH. Tu su i ceremonijalni nastupi za Hrvatsku vojsku, a treća je misija djelovanje prema civilstvu, tj. javnom i kulturnom životu Republike Hrvatske

Gotovo niti jedan značajan događaj u Hrvatskoj vojsci od njezina osnutka nije prošao bez sudjelovanja Orkestra HV-a. Osnovan  u samim počecima Domovinskog rata, svoj veliki jubilej, 30 godina postojanja, obilježit će početkom godine velikim koncertom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tim povodom razgovarali smo s njegovim zapovjednikom, pukovnikom Miroslavom Vukovojcem Duganom, koji je u Hrvatsku vojsku stupio početkom 1992., odmah nakon što je, uz Rektorovu nagradu, diplomirao klarinet na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Josipa Nochte. Razgovarali smo o prvom nastupu Orkestra HV-a ispred današnje vojarne ”1. gardijske brigade ‘Tigrovi’ – Croatia“, njegovim misijama, ali i o sve većoj popularnosti i prisutnosti u javnom i kulturnom životu Republike Hrvatske.

Možete li ukratko opisati svoj profesionalni put u Orkestru HV-a?               

U Hrvatsku vojsku stupio sam početkom 1992. i to direktno u Orkestar Hrvatske vojske koji se tad zvao Vojni orkestar HV-a. U to je vrijeme u Splitu djelovao i Orkestar Hrvatske ratne mornarice. U Orkestru sam bio na mjestu prvog klarineta i zamjenika koncert majstora do 2003. Te godine, od 1992. do 2003., jedne su od najljepših godina mojeg profesionalnog života. Zaista smo krasno i puno svirali, imali smo brojnu publiku, na vojno-ceremonijalnim, i na civilnim događanjima. Pod vodstvom našeg tadašnjeg dirigenta Mladena Tarbuka postigli smo značajne umjetničko-kreativne vrhunce, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, i u Hrvatskom glazbenom zavodu, ali i diljem Hrvatske.

Zašto posebno ističete to razdoblje?

Tad smo radili nešto sasvim novo. Da, vojna glazba u Hrvatskoj postoji odavno, neki kažu i da su je u ovakvom obliku izmislili Trenkovi panduri, dakle duga tradicija postoji, no ’91. pružila nam se prilika da na temeljima te tradicije izgradimo nešto drugačije. Nešto što na ovim prostorima nije bilo viđeno i da se odmaknemo od austrougarskog principa koji su poslije bili sjedinjeni s ruskim. To nije uvijek bila najbolja kombinacija i to nam je bila prilika da uzmemo ono najbolje od tradicije i da krenemo nekim svojim, novim putem. To se i dogodilo. Osim toga, mi smo tad svi bili mladi, prosjek godina u Orkestru bio je 28 godina. Bilo je nekoliko starijih kolega, koji su bili dobro vrelo iskustva, tako da smo tehničke stvari učili od njih, no i mi smo njih naučili puno novih stvari.

Orkestar HV-a ove godine obilježava 30. obljetnicu. Možete li ukratko opisati u kakvim je okolnostima osnovan jer je to bilo ratne ’91.?

Okolnosti su bile takve da je dio vojnih glazbenika iz JNA prešao u Hrvatsku vojsku i to je bila jezgra Orkestra. Tad smo došli mi mladi, uglavnom sa završenom Muzičkom akademijom, i stvorio se jedan novi Orkestar. Te 1991., u rujnu, listopadu, počele su prve probe, a prvi nastup Orkestra bio je ispred ”Maršalke“ današnje vojarne ”1. gardijske brigade ‘Tigrovi’ – Croatia“ 20. prosinca 1991. Taj se dan stoga uzima kao Dan orkestra, tj. glazbene struke. Naš prvi koncert, koji je prenosila televizija, bio je 23. prosinca 1991. Bio je to Božićni koncert HV-a u dvorani ”Zvonimir”. Prvi protokolarni nastup dogodio se 17. siječnja 1992. na dočeku talijanskog predsjednika Francesca Cossige povodom priznanja neovisnosti Republike Hrvatske.

Kako je izgledao prvi nastup ispred vojarne?

Izvodile su se hrvatske koračnice, vojska JNA tad se povlačila iz vojarni iz Zagreba tako da je bilo prilično napeto, ali kolege su svirali s ponosom i užitkom. Nisam još tad bio u Orkestru, no znam od starijih kolega da je taj prvi nastup svima ostao duboko u sjećanju.

Kakvu je funkciju imao Orkestar na početku svojeg djelovanja i kakav je općenito učinak vojne glazbe u ratu?

U ratno vrijeme održavali smo koncerte u svrhu podizanja morala u postrojbama HV-a na ratištima. Svirali smo na gotovo svim ratištima i to vrlo često, poput prigoda u Gospiću ili Vinkovcima, na samo nekoliko metara od crta bojišta. Bili smo prvi hrvatski orkestar koji je održao koncert u Dubrovniku brzo nakon deblokade grada i oslobođenja juga Hrvatske. Posebno nam se urezao u pamćenje koncert u Đakovačkoj katedrali. Pri povratku u Zagreb rekli su nam da se ne možemo vratiti autocestom jer u zoru počinje vojna operacija. Kad smo to čuli u autobusu je nastupila erupcija oduševljenja, a bila je to noć uoči VRO Bljesak! U to smo vrijeme još djelovali pod IPD službom, poslije pod Političkom upravom te smo na kraju zbog specifičnosti imali i status pristožerne postrojbe. Danas djelujemo kao postrojba u sklopu Zapovjedništva za potporu, naša je osnovna misija pružati potporu protokolima Predsjednika Republike, Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, ministra obrane i načelnika Glavnog stožera OSRH. To nam je glavna zadaća i zbog toga postojimo. Kad su dočeci stranih državnika, vojnih dužnosnika, mi osiguravamo glazbenu potporu za te događaje. Tako je od samog osnutka, u tom se smislu naše zadaće ne razlikuju u odnosu na ratno vrijeme. Osim toga, tu su i ceremonijalni nastupi za vojsku, ali i prilikom vojnih svečanosti poput prisega, proslava, obljetnica postrojbi, primopredaje zapovjednika zapovjedništava grana. Mi smo uvijek tu da to glazbeno popratimo i  pokušavamo u tim prigodama uvijek dati najbolje od sebe jer to smatramo iznimno bitnim dijelom našeg djelovanja.  Uvijek imamo na umu da u svakom trenutku predstavljamo Hrvatsku vojsku i Republiku Hrvatsku. Treća je naša misija djelovanje prema civilstvu koje nas jako traži, osobito danas. Na početku smo mi civilstvu predstavljali Hrvatsku vojsku u drugačijem, kulturnom ozračju. Danas javni i kulturni život Hrvatske jednostavno ne može bez nas. Nastupamo u različitim prigodama poput kulturnih ljeta (festivala), zatim na manifestacijama u kojima se traže klasični programi, na obljetnicama lokalne i mjesne samouprave sa zabavnijim programom, pa sve do obilježavanja obljetnica važnih događanja iz Domovinskog rata.

Koji sve glazbeni sastavi djeluju unutar Orkestra HV-a?  Budući da svi ansambli imaju svoju glazbenu specifičnost, kako se međusobno nadopunjujete i surađujete?

Trenutačno djeluju tri sastava: Simfonijski puhački orkestar, koji u sebi još ima i Jazz-orkestar Hrvatske vojske, i on je u Zagrebu,  a u Splitu su još Orkestar Hrvatske ratne mornarice i Klapa HRM-a ”Sveti Juraj“. Nastojimo malo razlučiti repertoar pa se tako kolege u Splitu više bave dalmatinskim melosom. Međutim, ono što je jako zanimljivo jest da njih zbog tog zvuka Dalmacije jako traže na sjeveru Hrvatske i u Slavoniji i ondje im je publika iznimno vjerna. Zbog svoje lokacije oni imaju i protokolarne zadaća kad god netko dođe u Split od stranih državnika i vojnih dužnosnika. Klapa”Sveti Juraj“ HRM-a također sudjeluje u različitim ceremonijama, a ponajviše za potrebe Vojnog ordinarijata. Zagrebački dio orkestra, uz ovaj protokolarni dio, ide u dva smjera. Jazz- orkestar ide prema jazz-izričaju, ali prigrlili su i pop i rock-izričaj. S pop i rock- izvođačima  pjevaju i sviraju različite skladbe koje su prihvatljive širokom krugu slušatelja. Jazz-orkestar najpopularniji je dio Orkestra HV-a s brojnom publikom i stalnim obožavateljima. Jazz-orkestar uz Klapu HRM-a najpopularniji je u civilnom stanovništvu. Simfonijski puhački orkestar više se bavi klasičnim izričajem ili kad treba na nekim velikim državnim proslavama ipak dočarati jednu vrstu veličanstvenosti i tad se bira klasični program.

Gotovo niti jedan svečani događaj u zadnjih 30 godina u Hrvatskoj vojsci nije prošao bez vašeg angažmana. Koliko ste otprilike imali nastupa dosad  i koji biste posebno izdvojili?

Meni je najvažniji nastup 1994. godine na dočeku Svetog Oca sv. Ivana Pavla II., a mislim da je taj nastup poseban i cijelom Orkestru. Jednako tako, i nastup tijekom njegova drugog posjeta 1998. u Mariji Bistrici. To su bili nevjerojatni trenuci. Uz druge crkvene pjesme, izvodili smo ”Papinsku misu“ maestra Anđelka Klobučara. To je  predivno djelo, koje smo poslije i snimili, a uz nas je pjevao Akademski zbor Ivana Gorana Kovačića i mislim da je to kapitalno djelo hrvatske umjetnosti. Nastupa je bilo zaista mnogo, godišnje imamo oko 400 zadaća, od Mirozova koji izvode trubači, koncerata i ceremonija, tako da je taj broj zaista velik. Mislim da se čak radi o desetak tisuća nastupa kad se spoje sva tri ansambla. Za pamćenje su i naši nastupi u Lourdesu, to je ono što nam pruža i veliku radost, posebno kad je Vojni ordinarijat RH bio organizator svetih misa pa smo imali veliku glazbenu ulogu. Osim toga, devedesetih su godina bile sezone u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i u Hrvatskom glazbenom zavodu gdje je plejada velikih dirigenata dirigirala našim Orkestrom (Mladen Tarbuk, Nikša Bareza, Pavle Dešpalj, Miljenko Prohaska, Dragan Sremec, Uroš Lajovic, Vjekoslav Šutej, Tomislav Fačini, Krešimir Šipuš, Ivo Lipanović, Loris Voltolini i dr.) i ono najvažnije da je Orkestar naručivao skladbe od hrvatskih skladatelja. U tih deset godina naručili smo jako puno njihovih skladbi te time stvorili jedan naš prepoznatljiv glazbeni rukopis i to je jedno blago koje Hrvatska vojska ima. Dvijetisućite je obilježila reorganizacija Orkestra i glazbene struke, dakle prošlo je ratno vrijeme, trebalo se prilagoditi novim mirnodopskim uvjetima, potrebama državnog i vojnog protokola te javnog i kulturnog života Republike Hrvatske. Do 2008., kad su se konačno splitski i zagrebački dio ujedinili u jednu postrojbu – Orkestar HV-a u Zapovjedništvu za potporu, krenuli smo jednim novim putem, na veći doseg prema što većem broju civilnih slušatelja, uz zadržavanje visoke kvalitete protokolarnih nastupa.

Kakvu vrstu glazbe izvodite i kako nastaje vaš repertoar?

Repertoar ovisi o puno varijabli. Ako je riječ o proslavi u Lisinskom ili Danu HV-a, neke su skladbe zadane, međutim, uvijek se pokuša dati i nešto novo tako da je svaka proslava jedinstvena. Potom, kad nastupamo za građanstvo, zna se što publika želi čuti. U Splitu će to biti skladbe dalmatinskog melosa, a mi ćemo ovdje gledati da bude što više popularnih skladbi primjerice Parnog valjka, Prljavog kazališta i slično. Kad je riječ o kulturnim festivalima, festivalima klasične glazbe, tu je veliki Orkestar (Simfonijski puhački orkestar) koji uvijek može posegnuti u svoju veliku riznicu glazbenih djela koje je svojedobno naručio, kao i druga djela koja praizvodimo i time obogaćujemo hrvatsku kulturu. Izvodimo sve što je u granicama glazbenog ukusa koji neće skrenuti u banalizaciju.

Možete li nam najaviti buduću koncertnu djelatnost? Kako ćete obilježiti ovu veliku obljetnicu?

Okolnosti nisu najbolje, no početkom iduće godine sve bi sastavnice trebale održati obljetnički koncert. Ako zbog poštivanja epidemioloških mjera to ne budemo mogli, pričekat ćemo koji mjesec. Čim se steknu uvjeti, doći ćemo u Lisinski koji je uz dvoranu ”Zvonimir” i Dom HV-a ”General Ivo Jelić“ u Splitu naša domaća pozornica.

Što pripremate, kakav repertoar?

Veliki sastav izvest će nešto iz hrvatske povijesti poput Jakova Gotovca Završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta i slično, Jazz-orkestar izvest će svoje najpoznatije pjesme koje je izveo tijekom desetak godina svojeg postojanja. Klapa ”Sveti Juraj“ HRM-a pjevat će svoje najveće hitove zajedno s Orkestrom HRM-a, a na kraju će biti jedan dio u kojem će sve sastavnice, odnosno cijeli Orkestar Hrvatske vojske svirati i pjevati zajedno.

Kako održavate probe s obzirom na epidemiološke mjere? Kako je uopće pandemija utjecala na vaš rad?

Morali smo uvesti značajne promjene jer mi smo puhači i kao takvi smo značajno izloženiji zarazi nego drugi. Bazirali smo se na vanjske probe kad god to vrijeme dopusti pa uz razmak možemo održati relativno sigurne uvjete. Kad je mali broj zaraženih, onda radimo velike probe u unutarnjem dijelu i to s razmakom i pauzama. Kao puhački orkestar imamo velike probleme da to uspijemo, a ista je situacija i s Klapom. Jako pazimo jer smo svjesni da postoji veća opasnosti od zaraze s obzirom na posao kojim se bavimo. Protokolarni i ceremonijalni dio našeg života gotovo se i nije izmijenio, imamo zaista puno zadaća, a osobito ove godine kad je 30. obljetnica gotovo većine postrojbi HV-a, no dio je nastupa prema civilnom stanovništvu značajno smanjen.

Razgovarala: Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt