Mimohod nisu samo postroji. Mimohod su i sve one postrojbe, ljudi i tehnika koji možda nisu koračali ili prolazili ulicama našeg glavnog grada, ali svojom su potporom omogućili da se on planira, pripremi, uvježba, provede te da se na kraju svi ljudi i tehnika vrate u svoje postrojbe i vojarne

Nakon tri tjedna intenzivnog uvježbavanja na uzletno-sletnoj stazi, stotine hrvatskih vojnika i vozila s hrvatskim grbom počeli su 21. srpnja napuštati vojarnu “Josip Jović” na Udbini. Motorizirani postroj dosegnuo je planiranu razinu uvježbanosti, a do njegova velikog predstavljanja bilo je još deset dana. Ne sumnjamo da su hrvatski građani i njihovi gosti uživali u tehnologiji i savršenom postroju koji čine vojnikinje i vojnici, tenkovi, oklopna vozila i kamioni. Međutim, rijetki su bili svjesni što sve stoji iza toga. Mimohod nisu samo postroji. Mimohod su i sve one postrojbe, ljudi i tehnika koji možda nisu koračali i prolazili ulicama našeg glavnog grada, ali svojom su potporom omogućili da se on planira, pripremi, uvježba, provede te da se na kraju svi ljudi i tehnika vrate u svoje postrojbe i vojarne. Među njima su i pripadnici Namjenski organiziranih snaga (NOS) za logističku i zdravstvenu potporu. Tu cjelinu, ustrojenu posebno za potrebe motoriziranog postroja mimohoda, činili su pripadnici Zapovjedništva za potporu (ZzP) te Hrvatske kopnene vojske (HKoV). Posjetili smo ih upravo navedenog dana, s kojim je započela faza izmještanja motoriziranog postroja iz Udbine u Zagreb. I ta je faza značila velik posao: potpuno izmještanje bilo je planirano do 25. srpnja. Pripadnici NOS-a u njemu su imali glavnu ulogu. U koordinaciji s ostalim postrojbama te drugim državnim institucijama, trebali su osigurati da mehanizirani postroj bez problema dođe u Zagreb, te ostane potpuno spreman za ključni 31. srpnja. A dok je premještaj trajao, na Udbini je i dalje funkcionirao brižljivo ustrojen i usklađen logistički sustav.

Početak prije šest mjeseci

Temeljnu ulogu u ustrojavanju NOS-a imala je Bojna za opću logističku potporu (BzOLP) ZzP-a, a najveći doprinos dala joj je Gardijska mehanizirana brigada (GMBR) i Gardijska oklopno-mehanizirana brigada (GOMBR), operativne postrojbe u čijem je sastavu najviše motorizirane tehnike u HKoV-u. Stoga je među našim sugovornicima na Udbini bio zapovjednik BzOLP-a brigadir Bruno Špoljar, voditelj odsjeka S-4 u GMBR-u bojnik Stipe Ćurić, te logistički časnik u GOMBR-u bojnik Đuro Đaković. Međutim, prvo što su željeli istaknuti golem je doprinos svih pripadnika NOS-a. Među onima koji se brinu za motorizirani postroj jesu tehničari za vozila, tehničari za oružne sustave, vozači, rukovatelji radnim strojevima, mehaničari i električari za borbena i neborbena sredstva, liječnici, medicinski tehničari, veterinari, kuhari, rukovatelji za popunu gorivom i vodom…

Sugovornici nam objašnjavaju da je planiranje logističkih aktivnosti i formiranje NOS-a započelo prije šest mjeseci. Temeljne su mu zadaće opskrba, održavanje, transport te zdravstvena potpora motoriziranom postroju za mimohod.

Prvi su pripadnici NOS-a na Udbinu stigli sredinom lipnja te vrlo brzo počeli uspostavljanje različitih logističkih instalacija. NOS nije brojna cjelina, čini ga oko osamdeset ljudi. Ali izrazito sposobnih, prije svega – motiviranih. Uz ostalo, oni osiguravaju smještaj sudionika mimohoda u ekspedicijskom kampu i čvrstim objektima; prehranu, opskrbu gorivom i vodom; transport ljudi, sredstava i opreme; održavanje vozila u terenskim uvjetima; održavanje naoružanja i vojne opreme; stalno dežurstvo medicinskih timova; svakodnevnu nazočnost veterinarskih timova te druge aktivnosti iz područja logistike.

Ekipa Hrvatskog vojnika na Udbini je provela dobar dio tog ponedjeljka i zapravo stekla uvid u to kako pripreme za mimohod izgledaju iza kulisa. Prema riječima trojice naših sugovornika, na Udbini je sinergijom različitih ustrojstvenih cjelina OSRH uspostavljen učinkovit logistički sustav, koji je uspješno odgovorio na sve izazove i postavljene zadaće. I točno je, ključna riječ koja nam je ostala u glavi nakon obilaska niza radnih točaka na Udbini bila je – sustav. Impresivno je zvučala informacija da tijekom uvježbavanja motoriziranog postroja nije bio zabilježen niti jedan zastoj koji nije potom otklonjen u najkraćem mogućem roku. To je bio najbolji dokaz spremnosti i učinkovitosti pripadnika NOS-a svih logističkih struka i specijalnosti.

I nama će zaigrati srce

Naš obilazak počeo je u šatorskom naselju, tj. kampu sa šatorima Alaska te kapacitetima za smještaj 440 pripadnica i pripadnika OSRH, sa svim pratećim sadržajima za život i rad: kapacitetima za smještaj osobne opreme, klimatizacijom, kupaonicama i sanitarijama, opskrbom pitkom vodom… Gotovo mjesec dana to je dom brojnih hrvatskih vojnika, neke postrojbe toliko su se udomaćile da su na šatorima zavijorile svoje zastave s grbovima Pauka, Tigrova… Vrijedi dodati i da su neki pripadnici boravili u čvrstim objektima u vojarni “Josip Jović”, primjerice onima koje koristi Središte za razvoj vođa “Marko Babić” i Zapovjedništvo specijalnih snaga. Broj ljudi uključenih u uvježbavanje mimohoda na Udbini prelazio je osamsto, dakle, otprilike jedna ojačana bojna. Naravno, za njih je trebalo osigurati i adekvatnu prehranu i to pojačanu, zbog terenskih uvjeta. NOS nije ništa prepuštao slučaju, pa je u blizini smještajnih kapaciteta bio podignut šator restoran kapaciteta 240 sjedećih mjesta. Zahvaljujući dobroj organizaciji usmjerenoj u dvije linije, dnevno je bilo podijeljeno do 2400 obroka! S narednikom Nenadom Gajskim, prvim dočasnikom Voda za pripremu i podjelu hrane Bojne za opću logističku potporu ZzP-a, razgovaramo u prostorijama restorana. Sa svojom ekipom već je napravio golem posao. Podjela hrane bila je samo završni dio velikog procesa: od konstantne veterinarske provjere namirnica, preko dostave iz vojarne “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku Donjem kod Zadra, sve do organizacije rada u restoranu kojom je trebalo izbjeći zastoje i gužvu. “Ovo je situacija u kojoj naš Vod ne podržava samo Bojnu za opću logističku potporu nego i mnoge druge postrojbe OSRH. Kao i uvijek, sve mora biti u skladu s higijenskim standardima. Ovdje je bio velik protok ljudi, svi su morali jesti na vrijeme i u dovoljnim količinama. Nitko nije ostao gladan! Zbog vrućina koje vladaju osiguravali smo im i konstantnu opskrbu vitaminskim napitcima. Dakle, pripadnici našeg Voda su sa suradnicima ovdje činili jedan tim, jednu ekipu koja je radila posao bez ikakvih problema. I na kraju, i nama će srce zaigrati kad vidimo da je mimohod prošao u redu, da su naši građani zadovoljni”, brzo nam govori dočasnik u bijeloj kuti.

Specijalizirani stručnjaci

Osim za pripadnike, NOS za logističku i zdravstvenu potporu konstantno se brinuo i za vozila u mimohodu. Do 21. srpnja više je od 400 vozila opskrbljeno s ukupno 106 000 litara goriva. Bilo kakvo kašnjenje u njihovoj opskrbi značilo bi i kašnjenja u uvježbavanju postroja, a vrijeme je bilo dragocjeno. No, ljudi poput skupnika Denisa Vedriša, pripadnika Satnije za opskrbu Bojne za opću logističku potporu ZzP-a i njezina Voda klase III, nisu dopustili da se to dogodi. Sate i sate od jutra do mraka provodili su na srpanjskom suncu uz cisterne te stotine i stotine puta napajali Patrije, tenkove M-84, haubice PzH 2000, borbena vozila pješaštva Bradley i M-80… Planiranje te samo naizgled jednostavne zadaće trajalo je gotovo pola godine. “Trebalo je provjeravati te usklađivati ljude, opremu, bilo je najbitnije da svatko zna svoju zadaću u ovim terenskim uvjetima. Sve smo držali pod nadzorom, pažljivo planirali i evidentirali svaku popunu”, kaže nam mladi dočasnik. Rad u NOS-u na Udbini, a onda i poslije u Zagrebu, za njega i kolege iz Voda prilika je da pokažu što znaju i mogu. “Svjesni smo svoje uloge u mimohodu, čast nam je i ponosni smo što smo njegov dio”, zaključuje Vedriš.

Sinergija pripadnika različitih postrojbi unutar Namjenski organiziranih snaga (NOS) za logističku i zdravstvenu potporu vjerojatno se najviše vidjela tijekom brige za vozila. Naime, na Udbini je bila uspostavljena terenska radionica za održavanje sredstava, koja je bila na raspolaganju 24 sata dnevno za preventivno i korektivno održavanje. Kako različita vozila koja su platforme za različite oružne sustave dolaze iz različitih postrojbi, traže i specijalizirane stručnjake. I zato su taj dio sustava uspostavljenog na Udbini činili pripadnici bojni dviju gardijskih brigada, topničko-raketnih, PZO i inženjerijskih postrojbi, Remontnog zavoda i Bojne za opću logističku potporu ZzP-a… Rad je bio konstantan i naporan. Međutim, svi uključeni bili su svjesni njegove važnosti, a boravak na Udbini bio im je prilika za razmjenu iskustava ne samo iz struke nego i iz vojničkog života u postrojbama.

Posao u terenskim uvjetima

NOS je, uz ostalo, aktivirao jednu malu halu, koju je nazvao tehničkom radionicom za pripremu sredstava za 1. i 2. stupanj održavanja. Kad smo ušli u prostorije, ugledali smo borbeno vozilo pješaštva M-80 i oklopni transporter Patria opremljen daljinski upravljanom stanicom kalibra 12,7 mm. Dakle, dva različita sustava, jedan stariji i drugi noviji, na gusjenicama i kotačima, jedan istočnog a drugi zapadnog podrijetla, jedan iz GOMBR-a a drugi iz GMBR-a. Razvodnik Hrvoje Luketić iz bojne Sokolovi GMBR-a mehaničar je za neborbena i borbena vozila. Prekinuli smo ga dok je bio posvećen starom, ali besprijekorno uređenom M-80. “Najbolji dio ovdje dobra je i uspješna suradnja s kolegama. Možemo štošta naučiti jedni od drugih. Dosta smo dobro opremljeni i izvršavamo zadaće zbog kojih smo ovamo i došli. U tijeku su zadnje pripreme vozila prije izmještanja u Zagreb i bit će sve kako treba, na razini na kojoj i treba biti. Uostalom, radimo svoj posao, samo u drugom okružju, u terenskim uvjetima”, uvjeren je razvodnik. Dok stoji uz Patriju, njegov kolega Drago Jurič, tehničar za mehaniku iz bojne Pauci, opisuje kako kolege i on privode kraju posao na Udbini, koji traje već mjesec dana. “Puno je sredstava i posla, no sve je funkcioniralo kako treba. I kad budem vidio Patrije naših Pauka na mimohodu, vjerujem da će mi zaigrati srce”, kaže Jurič.

Terensko održavanje radilo se i na otvorenom prostoru. Među najatraktivnijim oružjima HKoV-a sigurno su topničko-raketni sustavi, primjerice samohodne haubice i višecijevni lanseri raketa. Narednik Marko Dedić iz Samohodne haubičke bojne 155 mm Topničko-raketne pukovnije HKoV-a pravi je entuzijast u svojem poslu. Na haubicama PzH 2000 radi još otkad su se pripadnici OSRH obučavali u Njemačkoj za njihovo korištenje i održavanje. Njegovi zapovjednici i kolege kažu da poslu pristupa s nevjerojatnom energijom i voljom, a takav pristup zadržao je i na Udbini. “Da, ima jako puno posla, ali nije bilo nikakvih velikih nepravilnosti na tehnici. Uostalom, mi često boravimo na terenu, primjerice na bojnim gađanjima na Slunju. Ovdje je izvrsno što surađujemo s kolegama iz drugih postrojbi”, govori dočasnik, koji se rado sjeća mimohoda OSRH 2015. godine. Upravljao je Panzer haubicom, koja je tad imala svojevrsnu hrvatsku premijeru. “Okreneš se, a iza tebe je stotinu tisuća nasmijanih ljudi. Mislim da će ove godine biti i bolje”, optimističan je Dedić.

Četrdeset godina s tenkovima

Što tek reći o skupniku vojnom specijalistu Miri Biliću iz Bojne za opću logističku potporu ZzP-a. Ugledali smo ga kako radi uz tenk M-84 koji, najblaže rečeno, poznaje prilično dobro. Kao djelatnik tvrtke “Đuro Đaković” prvi je put počeo raditi s tim sustavima 1985. (!!!) godine. “M-84 i danas dobro radi, vozi i služi svrsi. Osim nekih sitnica, koje smo otklonili, ovdje na Udbini nismo imali nikakvih problema s tenkovima. I sad idemo dalje, prema Zagrebu. I danas, nakon četrdeset godina uz tenkove, čast mi je što ću pridonijeti mimohodu”, ističe Bilić. Dok govori, pažljivo promatra rad dvojice mlađih kolega: “Rade i upijaju znanje koje im prenosimo. Budućnost naših tenkova je na njima. Pratim što se događa, drago mi je da će u OSRH doći novi tenkovi. Njih će preuzeti mlade snage, mi stari uskoro ćemo odslužiti svoje.”

Kako je poslijepodne išlo prema večeri, intenzivirano je ukrcavanje vojnih vozila na kamione koji ih transportiraju u Zagreb. Neki sustavi, poput PzH, koji imaju najveću masu, ukrcavani su na uzletno-sletnoj stazi. U tu su svrhu, osim tegljača (labudica) kojima raspolažu Oružane snage RH, korišteni i tegljači ugovornih privatnih tvrtki. Nisu to jednostavne zadaće. Utovar i transport vozila mase 56 tona poput PzH 2000 podrazumijeva fiksne procedure i mjere sigurnosti. Iznimka nisu ni druga sredstva, primjerice Patria CRO 30L, također teško vozilo visoke siluete. Razvodnik Tomislav Gotovac iz Inženjerijske bojne GMBR-a je vozač tegljača. Dovezao je vozila iz vojarne u Kninu, a nakon Udbine ide za Zagreb. “Manevriranje labudicom na kojoj je Patria nije jednostavno, potrebno je dosta prakse. Nju se sigurno moglo steći na Udbini jer aktivnosti su intenzivne. No, ovdje je i zanimljivo, imate priliku upoznati mnoge kolege iz drugih postrojbi. Stvorili smo izvrsnu ekipu i to je najbitnije”, rekao je razvodnik.

Nositelj Ciljeva sposobnosti

Uoči odlaska s Udbine saznajemo da će radni dan za čelništvo NOS-a završiti raščlambom današnjih događaja, ali odmah nakon toga počinju i pripreme za novi dan. Intenzivni posao na Udbini s vremenom je preselio u Zagreb. I ondje su NOS i druge zadužene postrojbe nastavili neprestano podupirati mimohod, samo na drugim lokacijama. I nastavljaju to sve dok se i zadnji pripadnik i vozilo ne vrate u matičnu postrojbu. “Sve to je, zapravo, jedna velika logistička vojna operacija”, objašnjava nam brigadir Špoljar. Iako kompleksna i izazovna, ona itekako spada u aktivnosti iz djelokruga rada Bojne za opću logističku potporu ZzP-a. Naime, ta je postrojba nositelj NATO-ovih Ciljeva sposobnosti koji uključuju elemente logističke potpore.

U Hrvatskom vojniku nismo jednom napisali: “Logistika je nevidljiva, ali presudna za uspjeh.” To sigurno vrijedi i za mimohod. Ipak, na njemu nije bila nevidljiva, zastupljena je postrojem Zapovjedništva za potporu. Više no zasluženo. Željeli smo u postrojima vidjeti cijelu ekipu iz NOS-a koju smo upoznali na Udbini, i onu iz ZzP-a i onu iz HKoV-a. No to, nažalost, nije bilo moguće. Mnogi od njih imali su zadaće i tijekom mimohoda i na drugim lokacijama. No, mogu biti itekako ponosni na sve što su učinili u njegovoj potpori, na sve ono što i inače znaju i mogu.

---

Potpora na različitim lokacijama

Udbina nije bila jedina lokacija na kojoj je logistički sustav dao svoj doprinos kako bi priprema i uvježbavanje svih sudionika OSRH za mimohod protekli besprijekorno. U vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu sinergijom Bojne za opću logističku potporu i Opslužne bojne Zapovjedništva za potporu uspostavljeni su uvjeti za smještaj 670 pripadnika pješačkih postroja. Na taj su način objedinjene sposobnosti stacionarne i terenske logistike. Poseban izazov za logistiku, koji zahtijeva dodatne napore vezano uz planske i organizacijske sposobnosti, bilo je izmještanje šatorskog naselja iz vojarne “Josip Jović” na Udbini u zagrebačku vojarnu “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia” kako bi se nesmetano nastavile pripreme motoriziranog postroja za mimohod i stvorili uvjeti za smještaj i boravak 600 pripadnika OSRH. Neizostavna uloga Remontnog zavoda obuhvatila je pripremu 131 borbenog i neborbenog motornog vozila za mimohod.

---

Tekst: Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt