Kroz stoljeća ljudske povijesti na moru su se mijenjali načini ratovanja, ali jedna konstanta je ostala za sva vremena, a to je brod. Brod kao platforma koja će prenijeti ljude – ratnike i njihovo oružje do neprijateljske obale. Naravno da u počecima pomorskih sukoba nije bilo “pravih” ratnih brodova već su u njima sudjelovala uglavnom plovila koja su imala primarno trgovačku namjenu

Takvi brodovi doživljavali su nužne preinake, više ili manje uspješne, koje su ih pretvarale u ratne brodove. Kasnije, kad je namjenski građen ratni brod postao neprijeporni gospodar u pomorskim sukobima prestalo je opremanje trgovačkih brodova u ratne svrhe. No, ta ideja nije do kraja napuštena. Često su mnoge pomorske države iz raznih razloga rabile posebno naoružane i pripremljene brodove kao nadopunu ili ispomoć djelovanju svojih ratnih flota. U povijesti su ih nazivali različitim imenima. Jedno ime se najviše nametnulo: rajder ili pomoćna krstarica.
Prvi poznati rajder u modernoj povijesti uporabljen je za vrijeme američkog Građanskog rata. Unija sjevernih država objavila je blokadu svih luka u konfederaciji južnih država. Konfederacija je prije rata u Britaniji naručila trgovački jedrenjak Alabama. Bio je završen 1862. godine, ali ga Britanci nisu internirali. Iako naručen kao trgovački, očito je bio prepravljen i završen kao ratna fregata. Britanci su ga pustili da isplovi iako su se zemlje Unije tome žestoko protivile. Alabama je kod Azorskih otoka imala dogovoren “sastanak” s dva britanska trgovačka broda koji su joj dopremili topove, topovske kugle i barut. Nakon što je naoružana Alabama je iduće dvije godine pravila goleme štete Uniji presrećući i potapajući njezine brodove. U lipnju 1864. sjevernjacima je pošlo za rukom da joj postave klopku. Uništili su je u blizini francuske obale.
Nakon toga i mnoge druge pomorske sile koristile su se takvim brodovima. Tek 1907. godine Haškom konvencijom uvedena su određena pravila o načinu primjene takvih brodova. Konvencijom je dopuštena uporaba trgovačkih brodova kao ratnih samo ako nose oznake ratne mornarice i ako je ime broda i njegovog zapovjednika uvedeno u flotnu listu. Petnaest godina poslije, Washingtonskom konvencijom iz 1922. godine, dopušteno je da takvi brodovi mogu imati topove kalibra do 152 mm.

Deseta eskadra krstarica
Velika Britanija i Njemačka odlučile su se u l. svjetskom ratu koristiti takvim brodovima. Britanci su naoružali više od 20 takvih brodova, a postrojba je dobila ime “Deseta eskadra krstarica”. Obavljala je uglavnom ophodnje u akvatoriju između Grenlanda i Irske. Iako se o njima malo zna, poznato je da im je učinak bio veliki. Nijemci su imali dosta problema zbog djelovanja “Desete eskadre” pa su se na nju posebno okomili. Uz pomoć svojih podmornica uspjeli su je gotovo prepoloviti potopivši 9 britanskih rajdera.
Znali su da ne mogu ugroziti britansku prevlast na moru pa su se odlučili za drukčiju uporabu svojih rajdera: nanošenje što je god moguće više gubitaka saveznicima napadajući njihove pomorske komunikacije. Najpoznatiji njemački rajder iz l. svjetskog rata bio je Kronprinz Wilhelm uz Emedena i Altmark. Za osam mjeseci koliko je bio operativan preplovio je više od 40 000 nm uništivši i potopivši više od 57 000 BRT savezničkog brodovlja. Za taj brod vezana je jedna zanimljivost: četvrtinu vremena koje je brod proveo na moru potrošio je na prekrcaj ugljena i ostalih roba s brodova koje je napao i zarobio. Potom ih je ispražnjene potapao.

Između dva rata
U razdoblju između dva svjetska rata glavne pomorske europske sile, Britanija i Francuska, nastavile su izgradnju novih ratnih brodova da bi nadoknadile ratne gubitke ali su svake godine iz proračuna ratne mornarice izdvajale određena sredstva za opremanje i održavanje svojih pomoćnih krstarica – rajdera. U ll. svjetskom ratu britanske pomoćne krstarice nisu imale potrebu, ali ni mogućnosti, voditi krstarički rat nego su uglavnom obavljale ophodne zadaće. Prema britanskim izvorima, Nijemci su u ll. svjetskom ratu potopili 20 njihovih pomoćnih krstarica (10 podmornicama, tri topničkom paljbom s ratnih brodova, dvije djelovanjem zrakoplova i pet minama). U drugoj fazi rata rabljene su za prevoženje desantnih trupa isto kao i pet francuskih rajdera.
U rujnu 1938. godine Hitler je izdao zapovijed za početak planiranja pomorskog rata protiv Britanije. Plod tih planiranja bio je famozni plan “Z” s kojim se Hitler suglasio. Bio je to vrlo ambiciozan plan koji je predviđao desetogodišnji program izgradnje ratnih brodova. Prema planu “Z” njemačka brodogradilišta i ostale prateće industrije trebale su do 1948. godine izgraditi 20 bojnih brodova, četiri nosača zrakoplova, 165 krstarica, razarača i torpiljarki te 192 podmornice.
Iako su dobili veliku sirovinsku i industrijsku bazu u okupiranim europskim zemljama taj ambiciozni plan nisu uspjeli realizirati ni približno. Uspjeli su izgraditi samo dva bojna broda, jednu krstaricu i 60 razarača. No, uspjeli su do kraja rata izgraditi čak 1131 podmornicu.

Njemačka flota pomoćnih krstarica
Povećavanje napetosti između Velike Britanije i Njemačke već od kraja 1938., upad njemačke podmornice U 47 u Scapa Flow i uništenje britanskog bojnog broda Royal Oak, napad na Poljsku 1. rujna 1939. i početak podmorničkog rata na Atlantiku bitno su utjecali na ubrzavanje vrlo ambicioznog njemačkog razvojnog plana. Na radovima u njemačkim brodogradilištima i pratećoj brodograđevnoj industriji angažirano je više od 80 000 radnika.
Pritisnuto razvojem situacije početkom 1939. godine njemačko vrhovno zapovjedništvo na prijedlog admirala Raedera, suočeno sa nemogućnošću dobivanja toliko potrebnih kapitalnih ratnih brodova, odlučuje se za stvaranje flote “pomoćnih krstarica”. Hitler se suglasio s tom idejom. U tu svrhu počela je priprema prikladnih trgovačkih brodova. Svi su oni naoružavani topništvom velikog kalibra, protuzrakoplovnim topovima, čak su opremani i torpednim aparatima. Radovi na njihovoj adaptaciji i naoružavanju počeli su u najvećoj tajnosti 1939. godine tako da su prvi među njima isplovili na otvoreno more već u proljeće 1940. godine. Zadaća im je bila presretanje savezničkih transportnih brodova natovarenih s ratnim materijalom za Britaniju, ometanje i uništavanje pomorskih transporta i vođenje krstaričkog rata na svim oceanima, blokiranje plovnih ruta i luka od iznimnog značenja za britanske ratne napore polaganjem minskih polja.
Pomoćne krstarice ili rajderi trebali su biti nadopuna podmorničkom neograničenom ratu. Na njemačku žalost nije bilo dovoljno podmornica za pokrivanje svih područja po svjetskim oceanima koja su ostala pošteđena od ratnog požara, a trebalo ih je uzdrmati, učiniti nesigurnim, posijati paniku među pomorcima i plovidbu učiniti neizvjesnom. Rajderi su bili kao stvoreni za takve zadaće. Koristeći se svojim “civilnim” izgledom trgovačkog broda, često ploveći pod lažnim imenom i lažnom zastavom primjenjivali su i sve ostale metode obmanjivanja. Na palube brodova stavljani su lažni tereti pod kojima su se skrivali močni topovi. Na brodove su ugrađivani lažni dimnjaci i dijelovi nadgrađa. Često su brodske posade prebojavale bokove i nadgrađa u druge boje, koristeći se ponekad i savezničkim vojnim shemama. Na bokovima brodova često su bile nacrtane zastave neutralnih zemalja. Sve to rađeno je da se unese zabuna i iskoristi čimbenik iznenađenja u napadu na savezničko brodovlje. Rajderi su uglavnom napadali trgovačke brodove ali se nisu libili ni sukoba s pravim ratnim brodom što je najbolje na svojoj koži osjetila posada australske krstarice Sydney koja je potopljena nakon topničkog dvoboja s jednim od rajdera. Isto tako su loše prošli britanski ratni brodovi Alcantra, Carnavaron Castle i Voltaire.

Izabrani trgovački brodovi adaptirali su se u njemačkim brodogradilištima. Zapovjedništvu njemačke RM od najveće je važnosti bila izdržljivost i autonomnost tih brodova. Svi odreda su imali dizel pogon ili parni turbinski pogon jer rajder nije smio ostati bez goriva (dizela) kao što se događalo brodovima u l. svjetskom ratu koji su ostajali bez ugljena. Svi su rajderi imali posebno pripremljene tankove goriva koji su pojedinim brodovima dopuštali doplov i više od 60 000 nautičkih milja pri vožnji ekonomskom brzinom. Sa sobom su nosili dostatne količine hrane i vode te streljiva tako da su mogli opskrbljavati svoje podmornice na otvorenom moru.
Koliku je važnost Hitler pridavao rajderima vidi se i po tome što se o toj vrsti brodova raspravljalo na jednoj od prvih ratnih konferencija o pomorskim pitanjima koja je održana 10. listopada 1939. U dijelu materijala pripremljenog za taj skup njemačkog vojnog vodstva bilo je navedeno: “Pomoćne krstarice se opremaju, jedna je već sada u Murmansku (SSSR). Većina će biti upućena u Indijski ocean. One će nositi mine. Rusi su ponudili istočni zaljev Murmanska kao bazu za njih – taj prijedlog će se još uzeti u razmatranje”.
Potkraj prosinca 1939. Hitler je s Raederom i Keitelom raspravljao kako da njemačkim rajderima osigura prolazak sjevernim morskim putem do Beringovog prolaza. O toj temi u Moskvi su napredovali pregovori s SSSR-om, koji su na kraju urodili sporazumom. Nijemcima je ta pomorska komunikacija bila potrebna za povratak njihovih pomoćnih krstarica i bojnih brodova iz Indijskog oceana .
Prvi uspjesi rajdera naveli su admirala Raedera na zanimljive, ali do krajnosti iracionalne zaključke. Na sastanku s Hitlerom 11. srpnja 1940. Raeder je pred Kaitelom, načelnikom glavnog stožera i drugim njemačkim najvišim časnicima izjavio kako se u pomorskim operacijama već nalazi šest rajdera, novi se pripremaju za isplovljenje i kako bi se s njihovim posadama mogla izvesti okupacija kolonija. Naravno da je ta tvrdnja bila daleko od zdrave pameti. Ako se izuzme granatiranje nekoliko mikronezijskih i melanezijskih otoka (Nauru, Ocean) koje je izvedeno s ciljem uništenja postrojenja za eksploataciju fosfata (veoma važnih u ratnoj industriji) rajderi su se držali svojih osnovnih zadaća – presretanje i uništavanje trgovačkih brodova.
Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da su njemački ratni brodovi, ne računajući podmornice, potopili/zarobili 59 savezničkih trgovačkih brodova s ukupno 331 000 BRT dok su rajderi – pomoćne krstarice potopile/zarobile 129 brodova s gotovo 850 000 BRT.

Zaključak
Više nego ikada prije ll. svjetski rat, a pogotovo njegov dio koji se odvijao na svjetskim morima i oceanima pretvorio se u ekonomsku borbu na život i smrt. Najživlja razmjena ekonomskih dobara bilo je more. Pred sam početak ll. svjetskog rata Winston Churchil je, na sastanku svog ratnog kabineta, izjavio da Velika Britanija zbog svog fizičkog opstanka u ratu protiv Njemačke mora osigurati najmanje 40 000 000 BRT tovarnog prostora na brodovima koji će u Britaniju dovoziti sve: od hrane i streljiva do svih ostalih strategijskih sirovina iznimno važnih za vođenje rata. Za
razliku od Njemačke, koja je dobila sve sirovinske i industrijske kapacitete u okupiranim europskim zemljama, Britanija je svoje potrebe morala namirivati iz svojih prekomorskih kolonija i protektorata te uvozom iz SAD-a. Nije čudo da su i Nijemci, služeći se iskustvom iz l. svjetskog rata, znali kolika je važnost svakog broda koji bi spriječili da svoj teret dopremi i iskrca u britanskim lukama.
Igrajući na kartu iznenađenja uspjeli su u prvoj fazi rata uz pomoć svojih rajdera – pomoćnih krstarica postići veliki uspjeh. Svojim djelovanjem zadali su mnogo problema britanskoj ratnoj mornarici.
Nesumnjivo je da Njemačka s relativno malim brojem pomoćnih krstarica nije bitnije ni dugotrajnije mogla promijeniti odnos snaga na oceanima u svoju korist ali je isto tako istina da su, iako malobrojni, bitno utjecali na tijek pomorskog ratovanja od početka rata pa do sredine 1942. godine.

---

Njemačke pomoćne krstarice iz II. svjetskog rata

ATLANTIS
(Hilfskreuzer HSK-2, njemački kodni naziv Schiff 16, britanski kodni naziv Rajder C)
HSK-2 Atlantis prva je pomoćna krastarica njemačke Kriegsmarine koja je u cijelosti opremljena i poslana u borbene akcije tijekom ll. svjetskog rata. Iz hamburške luke isplovila je pod sovjetskom zastavom 29. travnja 1940. Prva zadaća bila joj je polaganje mina u blizini afričkog kopna, na ruti Cape Town – Freetown i oko rta Agulhas (najjužniji rt Afrike). Već 3. svibnja 1940. potopila je svoj prvi plijen – britanski brod Scientist od 6199 BRT. Atlantis je 10./11. svibnja izvela miniranje oko rta Agulhas a potom produžila u Indijski ocean gdje je vodila krstarički rat zajedno s pomoćnom krstaricom Pinguin.
U razdoblju od 14. prosinca 1940. do 11. siječnja 1941. na sidru kod otočja Kergelen njemačka je posada obavila nužne remontne radove na pogonskim strojevima. Krstarenje je nastavljeno 23. siječnja 1941. Potkraj rujna zapovjednik Atlantisa Rogge dobio je zapovijed da se vrati u Atlantik i tamo obavlja opskrbu njemačkih podmornica. Nakon 622 dana plovidbe i preplovljenih 102 000 NM (najdulja ruta koju je jedna pomoćna krstarica rajder uspjela napraviti) i 22 zarobljena / potopljena broda sa ukupno 145 698 BRT, Atlantis je potonula na poziciji ?=4 0 12 ‘ južne geografske širine, ?=180 42’ zapadne geografske duljine. Posadu je spasila podmornica U 126 koja je uzela u tegalj spasilačke čamce s Atlantisa i teglila ih dva dana dok ih nije predala brodu Pyton koji je pomorce vratio u Francusku.
KOMET
(Hilfskreuzer HSK-7, njemački kodni naziv Schiff 45, britanski kodni naziv Rajder)
Pomoćna krstarica HSK-7 Komet postala je poznata jer je do zone djelovanja u Pacifiku i Indijskom oceanu dospjela neoubičajenim putom. Nakon uspješno završenih pregovora sa SSSR-om Komet se uputila iz norveških voda u Sjeverni ledeni ocean. Na Pacifiku je operativno djelovala približno godinu dana. U Njemačku se vratila 30. studenoga 1941. Nakon popravka i popune napustila je njemačke vode 7. listopada 1941. Tjedan dana nakon isplovljenja, 14. listopada, napali su ih britanski torpedni čamci u visini rta de la Hague. Pogođena s dva torpeda koje je ispalio britanski MTB 236 brzo je potonula. Nitko nije preživio. Sama je i uz pomoć drugih pomoćnih krstarica potopila / zarobila 10 brodova s ukupno 64 549 BRT.
KORMORAN
(Hilfskreuzer HSK-7, njemački kodni naziv Schiff 41, britanski kodni naziv Rajder)
HSK – 8 Kormoran bila je najveća među njemačkim pomoćnim krstaricama tijekom ll. svjetskog rata. Jedina je mogla uspješno prihvatiti borbu i potopiti pravi ratni brod u izravnoj borbi. Napustila je Njemačku 3. prosinca 1940. i kroz Danski prolaz otplovila u sjeverni Atlantik gdje je ostala sve do travnja 1941. godine kad je otplovila u Indijski ocean. S australskom krstaricom Sydney susrela se 19. studenoga 1941. Zavarana izgledom “običnog” broda krstarica je bez nekih posebnih mjera opreza prišla sasvim blizu Kormoranu. S udaljenosti manjom od 1000 metara rajder je otvorio paljbu iz sveg raspoloživog oružja. Kako su pretrpjeli velika oštećenja morali su se povući iz bitke. Posada nije uspjela pogasiti požare i spriječiti prodore vode pa je nakon nekoliko sati krstarica Sydney potonula. Kormoran je također pretrpio znatna oštećenja te ga je posada morala napustiti prije potonuća. Potopio je 11 brodova s ukupno 68274 BRT.

MICHEL
(Hilfskreuzer HSK-9, njemački kodni naziv Schiff 28, britanski kodni naziv Rajder E)
Nakon okupacije Poljske njemačka mornarica je zaplijenila nezavršeni teretnjak Bielsko. Nijemci su ga dovršili najprije kao brod – bolnicu pod imenom Bonn ali je tijekom 1940. godine ponovno obavljena rekonstrukcija i prenaoružavanje u pomoćnu krstaricu. Sve naoružanje preneseno je s rashodovane pomoćne krstarice Widder. Na prvo krstarenje brod je krenuo u ožujku 1942. godine pod imenom Michel. Probivši se kroz britansku pomorsku blokadu operativno je djelovao u vodama Atlantika, a zatim je otplovio u Indijski ocean. Tijekom tih djelovanja Michel je potopio 15 brodova sa 99 386 BRT. Nadnevka 17. listopada 1943. pogotkom torpeda potopila ga je američka podmornica Tarpon istočno od Yokohame.
ORION
(Hilfskreuzer HSK-1, njemački kodni naziv Schiff 36, britanski kodni naziv Rajder A)
HSK-1 Orion bila je među prvim njemačkim pomoćnim krstaricama koja je operativno djelovala u ll. svjetskom ratu. Domaće vode je napustila 6. travnja 1940. Najprije je djelovala u Atlanskom oceanu da bi se kasnije premjestila na Pacifik i Indijski ocean. S prvog krstarenja vratio se 23. kolovoza 1941. u Bordeaux, nakon 511 dana krstarenja bez uplovljavanja u bazu. Samostalno i zajedno sa HSK-7 Komet potopio je i zarobio 13 brodova s 82 294 BRT. Tijekom 1944. godine promijenjeno mu je ime u Hektor i služio je kao brod radionica te za uvježbavanje mornaričkih topnika. U siječnju 1945. ponovno mu je vraćeno staro ime Orion i koristio se za prijevoz izbjeglica preko Baltičkog mora. Na svom posljednjem putovanju Baltičkim morem pogođen je zrakoplovnom bombom kod Swinemündea. Na brodu je u trenutku bombardiranja bilo više od 4000 ljudi od kojih se 150 nije uspjelo spasiti. Potonuo je 4. svibnja 1945. Njegova olupina izvađena je s morskog dna 1952. godine.
PINGUIN
(Hilfskreuzer HSK-5, njemački kodni naziv Schiff 33, britanski kodni naziv Rajder F)
Pomoćna krstarica HSK-5 Pinguin napustila je Njemačku 15. lipnja 1940. Osim što je vodila krstarički rat protiv savezničkog trgovačkog brodovlja, Pinguin je imala još jednu zadaću: opskrba njemačkih podmornica. Upravo zato je u svojim spremištima nosila dodatnih 25 torpeda. Nakon relativno kratkog djelovanja u Atlantiku produžila je za Indijski ocean. Nakon 357 dana krstarenja nedaleko od Seyshellskog otočja 8. svibnja 1940. presrela ju je britanska krstarica Cornwall. Tijekom topničke kanonade kojoj je bila izvrgnuta pogođeno joj je spremište mina. Eksplozija koja je uslijedila razorila ju je te je odmah potonula. Za vrijeme svog operativnog djelovanja koje je trajalo od 15. lipnja 1940. do 8. srpnja 1940. potopila je ili zarobila ukupno 28 brodova sa 136.642 BRT.

STIER
(Hilfskreuzer HSK-6, njemački kodni naziv Schiff 23, britanski kodni naziv Rajder I)
Bivši trgovački brod Cairo ušao je u sastav Kriegsmarine u studenom 1936. godine. Njemačke vode je napustio 10. svibnja 1942. Potopljen je 27. rujna 1942. nakon sukoba s američkim naoružanim trgovačkim brodom Stephen Hopkins, koji je nakon topničke bitke također potonuo. Tijekom djelovanja potopio je četiri broda s 30.728 BRT.
THOR
(Hilfskreuzer HSK-4 , njemački kodni naziv Schiff 10, britanski kodni naziv Rajder)
Thor je bila jedna od nekoliko njemačkih pomoćnih krstarica koja je obavila dva krstarenja. Prvo krstarenje trajalo je 329 dana i za vrijeme tog krstarenja Thor se sukobio s tri britanske pomoćne krstarice. Jednu je uništio (Voltaire) dok su druge dvije (Carnavon Castle i Alcantra) prošle s ozbiljnim oštećenjima. Pola godine kasnije, 30. studenoga 1941. Thor se uputio na svoje drugo krstarenje. Područje operacija taj je put bio Indijski ocean. Djelovao je zajedno s pomoćnom krstaricom Orion i potopili su i zarobiti 10 brodova sa 55 587 BRT. Nakon 321 dan, koliko je trajalo drugo krstarenje, Thor se usidrio u Yokohami u Japanu 9. listopada 1942. Dok su se na brodu obavljali nužni radovi održavanja i popravci, na brodu za opskrbu Uckermark (koji je bio vezan uz Thora) izbila je eksplozija i požar koji je izbio zahvatio je i Thora koji je u tom požaru u potpunosti uništen.
WIDDER
(Hilfskreuzer HSK-3, njemački kodni naziv Schiff 21, britanski kodni naziv Rajder)
Pomoćna krstarica HSK-3 Widder počela je borbeno djelovati na Atlantiku u svibnju 1940. godine. Tijekom svog krstarenja, koje je trajalo 180 dana, potopio je 10 brodova s ukupno 58.644 BRT. Widder se 31. listopada vratio u Brest. Od 1941. godine promijenio je ime u svoje izvorno Neumark i služio je kao brod radionica u norveškim vodama. Preživio je rat. Potkraj rata zaplijenili su ga Britanci i rabili kao transportni brod pod imenom Ulysses. Nijemci su ga kupili 1952. godine i preimenovali u Fechenheim. U olujnom nevremenu 3. listopada 1955. nasukao se na hridi u blizini Bergena. Prepolovio se na dva dijela i potonuo, šest dana kasnije, 9. listopada 1955.

CORONEL
( HifskreuzerHSK-10, njemački kodni naziv “Schiff 14”)
Teretnjak Togo pruzela je Kriegsmarine 1. ožujka 1940. i do 18. kolovoza 1940. rabila ga je kao minopolagača. Nakon više operacija polaganja mina brod je preuređen, ime mu je promijenjeno u Coronel i od 1. lipnja 1941. rabi se kao pomoćna krstarica. Dok se 8. veljače 1943. pokušavao probiti kroz Britanski kanal pogodio ga je bombom jedan britanski lovac i teže oštetio. Na popravku u Dunckirhenu ponovno je pretrpio oštećenja u savezničkom bombardiranju. Nakon remonta u Kielu dobio je novu zadaću – brod za probijanje blokade. Vraćeno mu je i staro ime Togo. Od kolovoza 1943. pa sve do kraja rata služio je i kao noćni prateći brod za zaštitu. Nakon kapitulacije Njemačke zaplijenili su ga Britanci. Često je bio preuređivan i plovio pod raznim zastavama. Pod imenom Topeka nasukao se pred meksičkom obalom.
HANSA
(Hilfskreuzer HSK-5, njemački kodni naziv Schiff)
Teretni brod Glengarry zarobili su Njemci u Kopenhagenu nakon okupacije Danske. Odmah su mu promijenili ime u Meersburg. Bilo je predviđeno da se preuredi kao pomoćna krstarica. Promijenjeno mu je ime u Hansa. Dok je trajalo njegovo preuređenje teško je oštećen u savezničkom bombardiranju. Odustalo se od njegove rekonstrukcije u pomoćnu krstaricu te je preuređen u školski brod za obuku brodskih topnika.
Tu je ulogu obnašao od veljače 1944. pa sve do 4. svibnja 1945. kad je u Istočnom moru naletio na minu. Nakon poraza i kapitulacije Njemačke zaplijenili su ga Britanci i dali mu novo ime Empir Humber. Od 1946. ponovno je plovio pod svojim prvobitnim imenom Glengarry

Igor SPICIJARIĆ