Nakon dugogodišnje uporabe istog službenog streljačkog naoružanja, Ministarstvo obrane Japana raspisalo je natječaj za nove sustave. Pobijedila je puška Type 20 domaćeg dizajna te njemački pištolj SFP 9 M

Japan za svoje oružane snage koristi naziv Japanske samoobrambene snage (Japan Self-Defense Forces – JSDF). Posljedica je to načina njegova sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu, a naziv je usklađen s odlukom ugrađenom u Ustav da Japan više neće ratovati izvan svojih granica. Ipak, neposredno nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001., japanska vlada donijela je novi zakon koji je omogućio JSDF-u da “aktivno i samoinicijativno pridonosi naporu međunarodne zajednice za prevenciju i iskorjenjivanje terorizma”. Japanske snage sudjeluju u međunarodnim humanitarnim i mirovnim misijama u Kambodži, Mozambiku, na Golanskoj visoravni, u Istočnom Timoru, Hondurasu, Indiji, Indoneziji, Pakistanu i Iraku.

Moćna ekonomija koju predvode visokotehnološke kompanije kao što su Mitsubishi, Subaru, Toyota, Sony, Panasonic i Toshiba omogućila je izdvajanje velikih novčanih sredstava za razvoj i proizvodnju vojne opreme, koja je također na visokoj tehnološkoj razini. Iako Japan na godišnjoj razini za vojni proračun izdvaja samo oko jedan posto BDP-a, on se kreće oko 49 milijardi dolara, što ga stavlja na deveto mjesto u svijetu.

Tijekom Drugog svjetskog rata japanska vojna industrija bila je poznata po ratnim brodovima i borbenim avionima, no to ne vrijedi za kopnene sustave. Ni streljačko naoružanje nije se istaknulo. Pištolji Nambu, puške Arisaka te puškostrojnice Type 96 i 99 poslužili su svrsi, no po konstrukciji, ergonomiji i općim borbenim značajkama znatno su zaostajali za američkim i europskim streljačkim naoružanjem. Razlog se može pronaći u tome da za ishod borbi na Pacifičkom ratištu najvećim dijelom nije bilo posebno bitno kojim streljačkim naoružanjem raspolažu suprotstavljene snage.

SAD je nakon rata proveo pacifikaciju japanskog društva i tek je kontinuirana hladnoratovska kriza na Dalekom istoku pridonijela da se novoustrojene Japanske samoobrambene snage opreme američkim ratnim “ostacima” poput pušaka M1, puškostrojnica BAR i automata M3.

Oduševljeni Weller

Nakon skidanja “embarga” na vlastito naoružanje, Japan 1956. godine počinje samostalan razvoj i proizvodnju puške za svoje samoobrambene postrojbe. Inzistiralo se jedino na kalibru 7,62 x 51 mm NATO radi unifikacije pa je početkom šezdesetih tvrtka Howa Machinery konstruirala borbenu pušku Type 64 s odvojivim spremnikom kapaciteta 20 metaka. Trebala je zamijeniti dotadašnju pušku M1 Garand, koju je licencijski proizvodila Howa i koja, zanimljivo, i danas služi kao ceremonijalna puška. Princip rada temeljio se na kratkom trzaju plinskog klipa uz vanjski regulator plinova te ciljničkom sustavu s gradacijom podjeljaka na 200 i 400 metara. Iako je u Europi malo poznata, glasoviti američki stručnjak za streljačko naoružanje Jac Weller jednom je prilikom komentirao da je Type 64 najbolja službena puška, zapravo najtočnija puška koju je ikad vidio.

Type 64 proizvodila se sve do 1988. godine. Dio pušaka opremljen je i optičkim ciljnikom uvećanja 2,2 puta kako bi se dobilo oružje koje se danas uobičajeno naziva “designated marksman rifle”. Bez nožica i spremnika, ima masu 4,4 kg s cijevi duljine 450 mm, kao i teoretsku brzinu paljbe od 500 metaka u minuti. Po općoj silueti najviše je podsjećala na švicarsku pušku Sturmgewehr 57. No, na neki je način zbog prevelikih gabarita bila nezgrapno oružje kojim je prosječan japanski vojnik teško mogao rukovati. Sama kvaliteta izrade bila je na najvišoj tehnološkoj razini. Međutim, s vremenom se lako moglo uvidjeti da su budućnost jurišne puške konstruirane oko srednjeg kalibra 5,56.

Reaktivirana licencija

Howa je kasnih osamdesetih godina reaktivirala svoju licenciju za proizvodnju američke puške Armalite AR-18 u kalibru 5,56 x 45 mm i nastao je novi model Type 89, izrađen dijelom od kovane aluminijske slitine i visokootpornih sintetičkih materijala. Na taj se način masa oružja smanjila do željenih 3,5 kilograma. S cijevi od 420 mm, ukupnom duljinom 916 mm i brzinom paljbe od 750 metaka u minuti, puška je deklarativno učinkovita do udaljenosti od 500 metara. Standardna inačica ima fiksni kundak, a razvijena je i inačica Type 89-F sa skeletnim kundakom na preklapanje namijenjena padobrancima, izvidnicima i pripadnicima oklopnih postrojbi.

Na puškama Type 89 mogu se koristiti i spremnici namijenjeni obitelji oružja AR15/M16. Pojedine su opremljene refleksnim ciljnicima MD-33 koje proizvodi tvrtka Tasco Japan, a na dio oružja postavljeni su optički uređaji Aimpoint i Trijicon. Od 2010. godine dio tih pušaka dobio je odvojivi sintetički kundak i nosače za četiri Picatinny šine u prednjoj zoni. Pet godina kasnije prezentiran je novi ciljnički uređaj temeljen na infracrvenom modulu NEC, koji s gornje strane ima montiranu videokameru, a strijelac koristi minijaturni zaslon kako bi mogao djelovati iz zaklona. Streljivo koje se koristi za Type 89 kompatibilno je s metkom 5,56 x 45 mm SS109 / M855 koji koriste Američka vojska i NATO. Zajedno s metkom 7,62 x 51 mm koji se koristi za puške Type 64, omogućena je zamjenjivost sa zalihama streljiva američkih snaga smještenih u Japanu.

Osobno oružje japanskog vojnika skupo je, a uzroci su različiti. Kao prvo, domaća industrija samostalno ga razvija. Drugo, nabavljen je vrijedan strojni park, koriste se najkvalitetniji materijali i primjenjuje najviša moguća završna kontrola. Treće, količina napravljenog oružja razmjerno je mala i samim tim jedinična cijena postaje gotovo astronomska. Na cijenu sigurno utječe i stroga izvozna politika pa Type 89 nikad nije prodana izvan Japana. Ipak, u slučaju ratne opasnosti, domaća industrija može proizvesti veliku količinu kvalitetnog oružja za svoje samoobrambene snage ili “izvoz”, pa se može zaključiti da je vlastito streljačko naoružanje dobra investicija.

Pobjeda domaćina

Već neko vrijeme Japanske samoobrambene snage traže zamjenu za svoje ključno streljačko oružje – Type 89. Još nedavne 2018. godine za potrebe Japanskih kopnenih samoobrambenih snaga (Japan Ground Self-Defense Force – JGSDF) nabavljeno je 2300 pušaka Type 89 za predviđenih otprilike 8,29 milijuna dolara. No, u skladu s naučenim lekcijama iz međunarodnih misija, prije svega u Iraku, puški nedostaju danas ključne značajke poput modularnosti, dvostranih kontrola i mogućnosti ugradnje optičkih uređaja te dodatne opreme.

Iz priopćenja Ministarstva obrane objavljenog 6. prosinca 2019., japanska vojska suzila je odabir na tri puške, koje su detaljno testirane. Vidi se da je tražena zamjena za Type 89 u kalibru 5,56 x 45 mm jer su izdvojeni njemački Heckler & Koch 416, belgijski FN Herstal SCAR-L i domaći proizvod tad još općepoznat samo kao Howa 5,56. Pobijedila je Howa, a obrazloženje je glasilo da je to zaslužila na temelju performansi, učinkovitog dometa i cijene oružja. Drugo mjesto na testiranju zauzeo je Heckler & Koch, a treće FN Herstal.

Japanske kopnene samoobrambene snage medijima su 18. svibnja 2020. prikazale novu pušku Type 20 i pištolj Type SFP 9. Službeno je objavljeno da je puška Type 20 zamjena za Type 89, a razvijena je kao privatni pothvat tvrtke Howa. Već je na prvi pogled kompaktnija od Type 89. Posebno je istaknuto da ima poboljšane značajke otpornosti na hrđanje i trajnosti kako bi odgovarala amfibijskim operacijama. Streljivo kalibra 5,56 x 45 mm jednako je onom na puški Type 89 i također kompatibilno s NATO-ovim streljivom 5,56 x 45 mm.

Odabir puške trajao je punih pet godina, što se može vidjeti iz zahtjeva za opremanje izdanih 2014. godine. Iako je nova puška zamjena za Type 89, potonja će još dugo ostati u uporabi JGSDF-a. Prema prvim procjenama prelazak bi mogao potrajati i do dva desetljeća. Puška prihvaćena prije 32 godine mogla bi ostati u uporabi pola stoljeća, što je rijetkost, osim u slučaju slavne AK-47 i izvedenica koje će biti u uporabi u brojnim vojskama barem cijelo stoljeće. Pušku će u Japanu proizvoditi Howa. Očekuje se da će pojedinačno stajati oko 280 000 jena, što je otprilike 2600 dolara. Postrojbe je počinju zaduživati od ove godine.

Bez “tri metka”

Puška Type 20 radi na principu posudbe barutnih plinova s kratkim hodom klipa i rotacijskim zatvaračem. Kućište puške sastoji se od dva dijela, gornjeg (upper receiver) i donjeg (lower receiver), koji su spojeni poprečnim klinovima. Za rastavljanje nije potreban alat. Jednodijelno gornje kućište izrađeno je od aluminija visokootpornog na vodu i koroziju. Površinska obrada osigurava malu potrebu za održavanjem u ekstremnim uvjetima, kao i iznadprosječan vijek uporabe. Masa puške iznosi 3,5 kg, cijev je duga 330 mm, a ukupna je duljina 783 do 854 mm, što je otprilike 15 posto kraće od puške Type 89. Polimerni kundak je teleskopski, što utječe na ukupnu duljinu puške. Obrazina je podesiva po visini što je važna značajka jer na tržištu postoji znatan broj dostupnih ciljnika različitih visina. Sve zajedno omogućuje dinamičko prilagođavanje u skladu s veličinom tijela i osobnom zaštitnom opremom strijelca. Polimerni spremnik za 30 metaka kompatibilan je s puškom Type 89. Izbornik paljbe na obje je strane kućišta, ima “siguran”, “poluautomatski” i “potpuno automatski” način rada. Zanimljivo je što puška Type 89 ima način rada s rafalom od tri metka. Međutim, izostavljen je kod puške Type 20 jer je sustav složen, skup i niske operativne pouzdanosti, kako je zaključeno na temelju operativnih iskustava s puškom Type 89 u međunarodnim vojnim operacijama.

Otvor za izbacivanje čahura samo je s desne strane gornjeg kućišta, a iza njega je tzv. odbijač čahura (deflector), izbočina koja štiti lice ljevorukog strijelca od vruće čahure. Ručica za punjenje postavljena je primarno s lijeve strane, ali jednostavno se može premjestiti na desnu tako da si strijelac dodatno prilagodi oružje u skladu s navikom. Strijelac zbog takve prilagodbe ne mora pomicati oružje s ciljničke crte, a ni rukovanje ne traži prevelik napor.

Talijanski podcijevni bacač

Na gornjem dijelu gornjeg kućišta integrirana je višenamjenska jednodijelna Picatinny šina. Maksimalna duljina i mala visina omogućuju montažu svih dostupnih optoelektroničkih uređaja (refleksni, holografski, teleskopski, pasivni ciljnici). Picatinny šina dovoljno je velika da se na nju postavi i sklop od dva uređaja.

Oblikovani prednji rukohvat (obloga) pričvršćen je na gornje kućište, a može se ukloniti bez alata. Na njemu se nalazi kopča za pričvršćivanje remena za nošenje puške. Dodatna kratka Picatinny šina postavljena je na donjem dijelu prednjeg rukohvata (na “šest sati”), a služi za montažu različite dodatne opreme kao što je podcijevni bacač granata, laserski obilježivač cilja, prednja ručica – rukohvat, taktička svjetiljka ili nožice. Na prikazanom modelu mogli su se uočiti dodaci poput B&T prednje ručice u koju su integrirane nožice, što će biti standard. Na gornjoj šini montiran je kao glavni ciljnik optički teleskopski ciljnik promjenjivog uvećanja od jedan do osam puta. Radi se o ciljniku March-F 1-8x First Focal Plane japanskog proizvođača DEON osnovanog 2004. Puška će biti opremljena i podcijevnim bacačem granata GLX160 kalibra 40 mm, proizvodom talijanske Berette. To pokazuje da je puška Beretta ARX160 također testirana za natječaj, ali zadržan je samo podcijevni bacač granata. Na obje se bočne strane prednjeg rukohvata (na tri i devet sati) nalaze modularni montažni prorezi (utori), koji također služe za montiranje dodatnih šina M-LOK i taktičkih pomagala.

Puška je zadržala standardne mehaničke ciljnike. Prednji je mehanički ciljnik klasičan, a stražnji je diopterskog tipa. Postavljeni su na prednjem i stražnjem dijelu gornje šine. Oba mehanička ciljnika mogu se preklopiti ili potpuno skinuti.

 Teren kao dokaz

Glavni nedostaci uočeni na Type 89 uklonjeni su na Type 20. Svi upravljački elementi (komande) ugrađeni s obje strane kućišta (izbornik paljbe, repetiranje zatvarača i otpuštanje spremnika) dizajnirani su i postavljeni simetrično te se mogu prilagoditi strijelcu bez obzira na to koja mu je ruka dominantna. Izbornik paljbe nalazi se iznad pištoljskog rukohvata, obostran je i njim se lako rukuje. Režim paljbe (zakočeno-pojedinačno-rafalno) označen je japanskim pismom. Polugica izbornika paljbe rotira se s jednog na drugi režim paljbe za 45 stupnjeva.

Prema dostupnim informacijama, čini se da je puška Type 20 spoj mnogih modernih oružja. Neka su od njih testirana prilikom odabira, primjerice FN SCAR-16, SIG 516 ili HK416. Na puški se ne mogu uočiti nikakve originalne značajke koje bi je mogle razlikovati od drugih novorazvijenih pušaka – njemačke HK433, poljske GROT, češke Bren 2, američke ACR ili belgijske SCAR. No, to ne znači da je zbog toga manje dobra. Tipični zahtjevi za vojničko oružje obično uključuju pouzdanost, trajnost, lakoću održavanja i borbenu učinkovitost. Međutim, “originalni dizajn” obično nije visoko na popisu važnih značajki. Samo dugotrajno korištenje na terenu može dokazati je li nova puška spremna za pravu borbenu zadaću.

Na puški je moguće uočiti i mnoštvo američkih dodataka, uključujući utore Magpul M-LOK s odgovarajućim nosačem za remen, spremnik streljiva Magpul PMAG 30 GEN M3 s prozorčićem kapaciteta 30 metaka i pištoljski rukohvat BCMGUNFIGHTER Mod 3. Ima B&T prednju ručicu s integriranim nožicama, značajku koja je vjerojatno svima najuočljivija.

Prema trenutačnim planovima, prva postrojba koja dobiva novo oružje jest brigada za brzo raspoređivanje amfibijskim vozilima sa sjedištem u prefekturi Nagasaki, zadužena za zaštitu vanjskih japanskih otoka. Upravo se iz toga uočava razlog zašto je puška Type 20 dizajnirana s naglaskom na poboljšanoj otpornosti na vodu i koroziju.

Puška Type 20 mogla bi postati pravi simbol vojske Zemlje Izlazećeg Sunca. Predstavljena je kao modularna, ali modularnost europskih pušaka puno je veća: od promjene duljine cijevi, kalibra, kundaka pa sve do brojača ispaljenih metaka. S druge strane, Japan je svjetski lider u proizvodnji optoelektroničke opreme, tako da i vojska može računati na suvremena pomagala na svojim puškama. Može se očekivati i sklopivi kundak, koji daje kompaktnije oružje, korisnije u bliskoj borbi.

Satisfakcija za Njemačku

Paralelno s puškom, JSDF je odabirao i novi službeni pištolj koji je trebao biti zamjena za kopiju SIG-a P220 domaće proizvodnje zvanu Minebea P9, a koja je u operativnoj uporabi bila od ranih osamdesetih. Testiranja pištolja uključivala su tvrtke Heckler & Koch, Beretta i Glock, a nije bilo niti jednog japanskog dizajna. Nova Beretta APX suočila se s “veteranom” Glockom 17 te Heckler & Kochovim SFP 9. Iako je HK416 izgubio od Howea, Njemačka je dobila satisfakciju jer je SFP 9 pobijedio u odabiru pištolja. Drugoplasirana je bila Beretta, a Glock treći.

Pomorska inačica Heckler & Koch VP9 (njemački naziv), SFP 9 M (europski i američki naziv), bit će budući japanski pištolj. Model je prošao NATO-ovo dugoročno testiranje vezano uz izlaganje slanoj vodi (Over-the-Beach). Radi se o pištolju s unutarnjim udaračem (Striker Fired Pistol). Pokretač tog koncepta je Glock, a proširio se te su ga prihvatili i drugi veliki proizvođači kao što je H&K, SIG, Beretta, HS Produkt, Walther, Smith & Wesson…

Kućište pištolja izliveno je od polimera ojačanog staklenim vlaknima i u donjem je dijelu ulivena Picatinny šina. Sa stražnje strane, iznad rukohvata, prilično je velik prepust koji štiti dio šake između palca i kažiprsta od kretanja navlake i na taj se način eliminira rizik od ozljeda. Štitnik okidača velikih je dimenzija pa se bez problema mogu nositi deblje rukavice. Poluga za rasklapanje i obostrani zadržač navlake jedine su komande i djelomično su “utopljene” u stranice kućišta, a lako se aktiviraju bez promjene hvata. Svaki pištolj ima doživotno jamstvo. Navlaka je izrađena od masivnog komada glodanog čelika što pridonosi tomu da masa praznog oružja bude 710 grama. Bravljenje se postiže s pomoću modifikacije Browningova rješenja s prizmatičnim ležištem metka koje ulazi u odgovarajuće profiliran otvor za izbacivanje čahura. Gornja površina navlake ravna je i s niskim, širokim borbenim ciljnicima, što olakšava praćenje mete čak i kad je u pokretu. Na stražnjoj je strani navlake igličasti indikator crvene glave koji viri kad je udarački mehanizam napet. Na kraju navlake, iza ureza za hvat, dodana su dva proširenja koja strše poput krilaca. Uloga im je da olakšaju povlačenje navlake u stražnji položaj pri brzom repetiranju jer kad su šake vlažne i skliske ili kad je temperatura zraka niska nije lako ubaciti metak u cijev ili ukloniti zastoj. Krilca se prema potrebi mogu lako ukloniti pa će navlaka vratiti uobičajen profil. Dimenzije pištolja su: 186 (duljina) x 33 (širina) x 137 (visina) mm.

Mala narudžba za početak

Cijev je masivna, duga 104 mm, hladno kovana, od nehrđajućeg čelika. Karakteristično za H&K, ima poligonalno užljebljenje sa šest polja i desnim korakom uvijanja. Ta vrsta cijevi poznata je kao vrlo precizna i odlikuje je iznimno dug vijek uporabe (neslužbene informacije govore o više od 100 000 metaka). U prednjem donjem dijelu ispod cijevi nalazi se kratka montažna Picatinny šina s tri ureza prema standardu Mil Std 1913. Izbor različitih svjetiljki i laserskih obilježivača prilično je velik pa je lako naći odgovarajući dio opreme za rad u lošim uvjetima vidljivosti. U korijenu štitnika okidača smještena je poluga za oslobađanje spremnika. H&K već dugo inzistira na primjeni svojeg rješenja, neke vrste obostrano postavljene “poluge” koja pritiskom nadolje oslobađa spremnik. Na dnu rukohvata s obje su strane udubljenja koja omogućavaju da spremnik u slučaju zastoja bude izvučen silom. Zamjenjivi stražnji dio rukohvata i bočni paneli drška u nekoliko dimenzija dopuštaju čak 27 različitih konfiguracija, što bi trebalo zadovoljiti i najizbirljivije korisnike. Okidački mehanizam je “single action”. Unutarnji udarač zahtijeva snažnu oprugu, hod okidača je 11, a reset 5 mm. Sila okidanja kreće se između 30 i 35 N. Sve zajedno, to su značajke pravog službenog (radnog) oružja. Veća je sila na okidaču čak i poželjna za vojnike jer smanjuje rizik od slučajnog opaljenja u stresnim situacijama. Za specijalne postrojbe namijenjen je drugi okidački mehanizam (SF) s hodom okidača 6 mm, resetom 3 mm i silom okidanja 22 + 5 N. Na sredini okidača nalazi se sigurnosni jezičac, poput onog kod Glocka ili HS-a, bez čijeg aktiviranja nije moguće opaljenje.

Pištolj ima i druge značajke, poput pokazatelja metka u cijevi, a ciljnici su s luminiscentnim (neradioaktivnim) kontrastnim točkama. Zajamčeno je jednako rukovanje pištoljem s dodatnom opremom na Picatinny šini mase do 160 g. S druge strane, zajamčeno je i odobreno sigurno funkcioniranje sa svim vrstama streljiva prema standardima koje propisuje NATO, TR, C.I.P. i SAAMI. Pištolj je dostupan u crnoj ili zeleno-smeđoj boji. Postoje i sustavi za obuku, pištolj za markere u boji SFP-FX i SFP-CM, kao i pištolj za vježbanje SFP 9.

Prikazani Type SFP 9 M koji je odabrala japanska vojska nema vanjsku sigurnosnu polugu. Model koristi spremnik streljiva kapaciteta 15/17/20. Postupak rastavljanja ne zahtijeva alat. Oružje se ne može rastaviti ako spremnik nije uklonjen. Za razliku od usporedivih modela pištolja, oružje se automatski otkočuje pri rastavljanju. Osim toga, okidač nije potrebno povući prije rastavljanja. Pištolj ima dobro uravnotežen odnos između položaja ruke, lakog povlačenja okidača te kratkog hoda i resetiranja okidača. Spremnik streljiva i ergonomski koncept s borbeno dokazanog pištolja P30 preneseni su i na tu seriju oružja. Za početak, iz japanskog su proračuna izdvojena sredstva za male serije, koje podrazumijevaju 3283 puške i 323 pištolja. Očekuju se narudžbe više desetaka tisuća primjeraka obaju oružja.

---

Strojnice

 

Japanska kopnena vojska trenutačno kao desetinsku puškostrojnicu rabi M249 (licencija Minimi 5,56 mm). Za potporu voda i satnije služi strojnica opće namjene Type 62 u kalibru 7,62 mm NATO. Obje se strojnice proizvode u tvornici Sumitomo Heavy Industries. Nešto drugačiju inačicu iste strojnice Sumitomo proizvodi pod nazivom Type 74, a služi kao spregnuto oružje namijenjeno upotrebi u oklopnim vozilima. Ta tvornica proizvodi i poznatu tešku strojnicu M2HB kalibra 12,7 mm.

---

 

---

 

 

Ivan GALOVIĆ