Dvije skandinavske zemlje nedavno su započele veliki zajednički projekt kojim, u različitom tempu, žele opremiti svoje oružane snage modernim streljačkim naoružanjem koje proizvodi finska tvrtka Sako

Krajem ožujka 2023. vojnostručnim, ali i mainstream medijima proširila se vijest da su Švedska i Finska potpisale zajednički okvirni sporazum s finskom tvrtkom Sako. Poznati proizvođač pištolja i pušaka, koji je danas dio koncerna Beretta, trebao bi opremiti kopnene vojske dviju zemalja streljačkim naoružanjem za opremanje pješačkih desetina. Dakle, najnovija i skorašnja članica NATO-a odabrale su jednak koncept: tri vrste oružja. U osnovnim skupinama, to su jurišna puška, zatim precizna i laka snajperska puška (Designated Marksman Rifle – DMR), te kratka strojnica / automat kao osobno obrambeno oružje (Personal Defense Weapon – PDW). Sva će oružja biti u konfiguraciji AR, iz iste tvrtke s istim kontrolama. Skandinavci žele da njihovi vojnici poznavanjem jednog oružja poznaju sva tri. Svi će znati kako oružje radi, kako ga napuniti, kako njim djelovati, odnosno kako ga isprazniti. Švedska planira zamijeniti sve streljačko oružje za desetine, a Finska planira prvo nabaviti nove precizne i snajperske puške.

Švedske oružane snage trebaju modernizirati postojeći arsenal dugih cijevi, no razlog za ugovor i u tome je što raste broj postrojbi, posebno u kopnenoj vojsci. Četiri pukovnije kopnene vojske (dvije pješačke, jedna topnička i pukovnija rendžera) ustrojene su 2021. i 2022., a to izravno utječe na nabavu kopnenih sustava. Oružje desetine jedno je od glavnih područja nabave, jer brzo izbacivanje zastarjelog oružja iz upotrebe nije moguće kad potreba za oružjem raste. Švedska stoga namjerava potpuno zamijeniti sve takvo oružje u idućih deset godina. Za to joj je potrebna suradnja s Finskom, koja jamči sigurnost opskrbe. Švedska više nema domaćeg proizvođača pušaka, a iznimno bliska suradnja finskih i švedskih oružanih snaga te vojne industrije omogućuje joj da finsku tvrtku tretira kao gotovo domaću.

Izrađena za vječnost

Švedska je zadnjih nekoliko desetljeća bila vrlo učinkovita i brza u nabavi streljačkog oružja. Nakon SAD-a, druga je zemlja koja je kao glavni kalibar usvojila 5,56 x 45 mm NATO. Učinila je to kad je u operativnu uporabu uvela jurišnu pušku FN FNC tvrtke FN Herstal (po licenciji proizvedena u Švedskoj). Švedska je zajedno s Norveškom nedugo nakon Austrije usvojila pištolj Glock 17, a druga je nakon Ujedinjene Kraljevine u usvajanju snajpera Accuracy International Arctic Warfare (AI AW) 7,62 NATO (7,62 x 51 mm). Najveća skandinavska zemlja prvi je veliki kupac teške snajperske puške Barrett M82 (12,7 x 99 mm). Međutim, većina tog oružja izvorno je nabavljena kasnih 1980-ih ili ranih 1990-ih, što jasno govori o potrebi za zamjenom. Čak i strojnica FN MAG 7,62 NATO počinje pokazivati starost, iako će je vjerojatno zamijeniti zadnju s obzirom na to da je izrađena za vječnost. Teški snajper Barrett M82 jedino je oružje koje zasad nije predviđeno za zamjenu.

Izvorni plan temeljen na analizama švedske vojske bio je prvo nabaviti oružje za osobnu obranu (PDW), drugim riječima, oružje koje će ispuniti ulogu kratkih strojnica HK MP7/MP 5. Slijedila bi zamjena dviju vrsta oružja. U prvu spadaju jurišne puške Ak 5 (Automatkarbin 5) / FN FNC i starije Ak 4/HK G3, koje su još uvijek u širokoj upotrebi u postrojbama drugog ešalona. Druge su snajperske puške AI AW i precizne Ak 4 D (modificirani HK G3). U zadnjem valu bile bi zamijenjene strojnice: Ksp 90 (FN Minimi) i Ksp 58 (FN MAG). Međutim, udruživanje s Finskom dovelo je do promjene prioriteta. Kratke strojnice nabavit će se tek na kraju. Šveđani su tako odlučili dok su pratili već definiran finski projekt K22. Susjedi su u njemu odlučili da poluautomatska puška Sako M23, novi proizvod finske tvrtke (moguć kalibar 5,56 i 7,62 NATO), zasad bude usvojen samo u jačem kalibru te u dvjema ulogama: kao nova laka snajperska puška 7,62 TKIV 23 i kao nova precizna puška 7,62 KIV M23. Razlika bi bila u optičkoj opremi. Snajper 7,62 TKIV 23 ima optiku Steiner M7Xi 2,9-20×50, a 7,62 KIV M23 optiku Trijicon VCOG 1-6×24. Međutim, švedski plan znatno je ambiciozniji od jednostavne kupnje snajperske odnosno precizne puške jednakih oznaka kao u Finskoj. U okviru ugovora, kategorije oružja podijeljene su između dviju zemalja tako da jedna preuzima vodeću ulogu za neku pojedinačnu kategoriju. Glavna zemlja vodit će razvoj uključujući specifikaciju, testiranje i potpisivanje prve narudžbe koja će zatim uključivati opciju da druga zemlja napravi narudžbu pod sličnim uvjetima. Specifikacije koje zahtijevaju obje zemlje vrlo su slične, no i nevodeća zemlja na svojim će poligonima provoditi ograničena testiranja kako bi se osigurala usklađenost i u testiranja uključila šira baza korisnika.

Kontinuitet proizvodnje

Objašnjavajući program, dužnosnici i zapovjednici iz obiju zemalja kažu da, s vojne strane, mogućnost unakrsne kupnje i unakrsnog razvoja oružja smanjuje troškove. S druge strane, olakšava ratnu logistiku jer dvije zemlje na operativnoj i strateškoj razini mogu provoditi redistribuciju streljiva, oružja i pričuvnih dijelova. Sigurnost opskrbe postiže se i skupom narudžbi koji je dovoljno velik da se osigura kontinuitet proizvodnje u postrojenjima tvrtke Sako. Da bi se sve to postiglo, ključna je suradnja već tijekom faze razvoja. Osim čisto vojne koristi, projekt je bitan i zbog izgradnje povjerenja između dviju zemalja te sa stanovišta šire nacionalne sigurnosti. Dakle, kad je riječ o snajperskoj ili preciznoj puški, Finska je odmaknula i tu je vodeća zemlja. Švedska se priprema za unakrsni razvoj, odnosno unakrsnu kupnju. To znači da finski ugovor uključuje opciju da mu se Švedska pridruži te da provodi vlastita ograničena testiranja. Poluautomatska puška Sako M23 zamijenit će u Finskoj snajper 7,62 TKIV Dragunov (SVD Dragunov), zatim oružje domaće proizvodnje 7,62 TKIV 85 (izvedenica Mosin-Naganta M1891), te precizne puške iz serije 7,62 RK 62 M1/2/3. Švedska će s M23 u kalibru 7,62 x 51 mm u ulozi precizne puške zamijeniti Ak 4D, ali i Psg 90 (AI AW) u ulozi snajperske puške. To je jedan primjer kako bi mogao izgledati krajnji rezultat sa sličnim oružjem jednakog kalibra, ali vjerojatno s drugačijim dodacima i za malo drugačije uloge. Što se tiče snajpera, vrijedi spomenuti da Finska već koristi nešto stariji Sako TRG 42 u kalibru .338 Lapua Magnum (LM), ali obje su zemlje nedavno naručile mlađi Sako TRG M10 u jednakom kalibru. Ta nabava znači da će obje zemlje za svoje snajperske puške uz 7,62 x 51 mm NATO (.308 Winchester) standardizirati i kalibar .338 LM.

Premda im se žuri više nego Fincima, Šveđani još nisu definirali kalibar za jurišnu i preciznu pušku. Kalibar za M23 tražit će se još dulje vrijeme, a Sako nudi inačice 5,56 i 7,62 NATO. S jedne strane, izbor bi mogao prevagnuti u smjeru 7,62 NATO jer zagovornici smatraju da taj metak ima veći razvojni potencijal u usporedbi s lakšim 5,56 NATO. Potonji je pak u masovnijoj uporabi u Savezu, pa je logistički isplativiji. Moguće je i da će se koristiti oba kalibra. S druge strane, u SAD-u je u tijeku program NGSW za zamjenu jurišnih pušaka i desetinskog automatskog oružja novom serijom oružja u novom kalibru 6,8 mm. I Švedska i Finska pratile su razvoj situacije u Americi i na kraju ocijenile da je tehnološki rizik prevelik da bi i one prešle na potpuno novi kalibar. Nemaju baš puno vremena za čekanje jer se većini švedskih Ak 5 (FN FNC) i Ak 4 (HK G3), ali i finskih 7,62 RK 62 i RK 95 bliži kraj vijeka uporabe. Kako ne bi potpuno isključili novi kalibar, Skandinavci ostavljaju prostor da njihova nova jurišna puška bude dovoljno modularna da potencijalna promjena kalibra bude moguća kasnije ako se 6,8 mm pokaže kao kalibar koji će davati nedostižnu prednost.

Povratak odbačenog kalibra?

Finska je prije nekoliko mjeseci postala članica NATO-a i očekuje se da postupno prijeđe na NATO-ove kalibre streljačkog naoružanja. Švedska je još uvijek kandidat, a već niz godina koristi NATO-ove kalibre. Zajednički sporazum znači da će obje zemlje uz individualnu korist morati gledati i na opće dobro. Švedska je odlučila nabavu kratke strojnice odgoditi u korist nabave snajperskih i preciznih pušaka koju Finci već uhodavaju. Stoga analitičari kažu da je veće pitanje hoće li se Finska moći odlučiti kad su u pitanju jurišne puške. Naime, iako su aktualni modeli RK u istočnom kalibru 7,62 x 39 mm, oni bi po nekim projekcijama mogli ostati u uporabi do 2035. godine. No, zamjena jurišnih pušaka nije švedski, nego zajednički švedsko-finski projekt sa Švedskom kao vodećom nacijom. Očekivani ishod bilo kojeg programa nabave je da oni koji su uključeni u njega i nabave ono na čemu rade, a to bi trebalo vrijediti i za Fince. Iako postoje brojni razlozi zašto je kalibar 7,62 NATO davno odbačen, neke švedske analize sklone su njegovu povratku jer navode da prednosti nadmašuju nedostatke. Najveća je i najjednostavnija: dovoljno je snažan da neutralizira protivničkog vojnika. Švedsko streljačko desetinsko oružje uključuje Ak 4 (HK G3), Ak 5 (FN FNC), Psg 90 (AI Arctic Warfare/L96A1) i Ksp 90 (FN Minimi). Ak 4 zastarjela je službena puška, a trenutačno je uglavnom koristi domobranstvo (Hemvärnet). Ostala četiri oružja glavna su oružja postrojbi aktivnog sastava. Najkorištenije oružje švedskog OS-a bez sumnje je Ak 5. Za razliku od ranijeg i uspješnog FN FAL-a, FNC je postigao ograničen uspjeh na svjetskom tržištu. Švedska je bila jedina zapadna zemlja koja ga je nabavila izvan matične Belgije. FNC je na švedskim testiranjima pobijedio modificirani Galil SAR i usvojen je 1986. ili 1987. godine, čime je Švedska postala pionir prelaska s kalibra 7,62 na 5,56 NATO. Ak 5 po licenciji se proizvodio u tvornici Carl Gustaf (mijenjala je nazive tijekom godina) u Eskilstuni. Od samog početka sadržavao je jedinstvene švedske modifikacije, razvijajući vlastitu seriju. Ukupno je licencijski proizvedeno oko 200 000 pušaka Ak 5 u različitim inačicama. Ostalo oružje kojim je opremana švedska vojska postizalo je zapaženije izvozne uspjehe. FN Minimi ili M249 SAW još je uvijek najpoznatiji kao desetinsko automatsko oružje (Squad Automatic Weapon – SAW) američke vojske. Nastao je s namjerom izrade lake strojnice koja može koristiti jednako streljivo kao i ostatak desetine, tj. metak 5,56 NATO. Pokazao se dobrim oružjem, ali sigurno mu nedostaje vatrena moć srednjih strojnica u kalibru 7,62 NATO. Arctic Warfare osnovna je snajperska puška u kalibru 7,62 NATO, a ključno je da uvježbani snajperist može njom pogoditi pojedinačne mete s udaljenosti do 1000 metara.

Dijeljenje streljiva

Počnemo li od najosnovnijeg oružja, unatoč analizama koje preferiraju 7,62, švedska jurišna puška (u punoj i karabinskoj inačici) vjerojatnije će biti u kalibru 5,56 NATO. S tog stanovišta, iznenadilo bi da precizna puška bude u bilo kojem kalibru osim 7,62 NATO. Taj metak ističe se kombinacijom relativno podnošljivog trzaja i dometa koji je veći od onoga 5,56 NATO, dok je u isto vrijeme u širokoj uporabi među vojnim, policijskim i civilnim korisnicima.

Srednja je strojnica zanimljivija. FN MAG u uporabi je u švedskoj vojsci pod oznakom Ksp 58. Iako su dostupne inačice (B, C, E, F) prilično stare, a i teške, vjerojatno neće doći do popune manjim kalibrom za potporu voda/satnije. Međutim, sasvim je moguće da se kod takvog oružja ostane na 7,62 NATO, pogotovo zato jer će nabava preciznog oružja dovesti taj kalibar u široku uporabu. Tako će biti moguće dijeljenje streljiva između preciznog strijelca (snajperista) i strojničara. Švedske snajperske puške već su dugo u kalibru 7,62 NATO, no već smo spomenuli da će vojska s novim snajperskim oružjem vjerojatno slijediti međunarodne trendove i uvesti novi kalibar .338 LM (8,6 x 70 mm). Njegova je velika prednost nekoliko stotina metara veća udaljenost pogađanja zahvaljujući boljoj balistici i većoj snazi pogotka. No, i oružje i metci .338 LM znatno su skuplji. Šveđani su stoga zasad naručili samo 200 snajpera TRG M10 zbog testiranja. Finci narudžbom od 11 milijuna eura traže zasad neobjavljen broj sustava. Važno je da TRG M10 ima učinkoviti domet veći od 1400 m. Švedska će dobiti svoje prve puške krajem ove godine, vjerojatno u studenom ili prosincu, a onda slijede testiranja i uvođenje u uporabu 2024. Što se tiče finske vojske, glavno oružje pješaštva desetljećima su snajperske puške Mosin-Nagant M91 (M1891) i jurišne puške iz serije AK. I dok M91 polako izlazi iz uporabe, klonovi AK-a mogli bi i dalje ostati. Rk 62 i noviji Rk 95 TP nedvojbeno su neki od ponajboljih klonova AK-a dostupnih u kalibru 7,62 x 39 mm. Modernizirani Rk 62M bolji je od izvornog, posebno zahvaljujući poboljšanom kundaku i ciljniku Aimpoint Comp M4 Micro T-2 koji u kombinaciji omogućavaju lakšu kontrolu trzaja i brzu paljbu. Ipak, sve je to još uvijek zastarjeli dizajn. Osim toga, ako bi došlo do rata, velik broj finskih vojnika ne bi dobio oružje proizvedeno u svojoj zemlji, već jednu od brojnih istočnonjemačkih i kineskih inačica AK koje su u stotinama tisuća kupljene za opremanje drugog i trećeg ešalona snaga.

Što će otkriti ispitivanja?

Prve jurišne puške M23 u kalibru 5,56 NATO s kratkim cijevima od 11,5 inča stići će u Švedsku na ispitivanja kasnije tijekom 2023. Provest će se sveobuhvatna testiranja kvalitete, kao i rukovanja i ergonomije u različitim uvjetima prema NATO-ovu uzorku testiranja D14. Ako puške prođu testiranja, proces će se nastaviti naručivanjem predserijske količine od nekoliko stotina pušaka koje će biti isporučene 2024., a mogle bi 2025. ući u operativnu uporabu. Primjerice, na temelju rezultata ispitivanja odredit će se koju duljinu cijevi trebaju imati oružja koja nose vojnici u oklopnim vozilima CV90. Vidjet će se i treba li im drugačiji kundak odnosno koji su im senzori potrebni na oružju. Prema planu, svi će očito dobiti ciljnik s crvenom točkom (Red Dot), ali neki vojnici dobit će prigušivače, dok neki mogu dobiti nožice i slično. Sasvim je sigurno da će 5,56 NATO biti uobičajeno oružje za većinu, što znači da će njim biti opremljene pješačke i mehanizirane postrojbe, zapovjedništva postrojbi i oni koji imaju druga, jača oružja. Npr. mehanizirano pješaštvo na vozilima ima top od 40 mm, najmanje jednu strojnicu opće namjene, bestrzajnu pušku (protuoklopni / višenamjenski sustav) Carl Gustaf, NLAW i lako protuoklopno oružje. Dakle, to je kalibar za one koji će biti u bliskoj borbi na malim udaljenostima, a 5,56 NATO za to je dobar.

Što se tiče M23 u kalibru 7,62 NATO, to je i danas u Švedskoj glavni kalibar domobranstva, koje ima otprilike 40 bojni. Isporuka će početi otprilike godinu kasnije od isporuke pušaka 5,56. Ako ste u postrojbi koja nema vlastite sustave vatrene potpore i od koje se očekuje da se bori na velikim udaljenostima, 7,62 NATO vjerojatno će vam biti osnovni kalibar. Kad se raspravlja o mogućnosti postizanja željenog učinka s veće udaljenosti, vrijedi se podsjetiti finskog primjera vezano uz nabavu Sakove precizne puške 7,62 KIV 23 i lake snajperske puške 7,62 TKIV 23. Te bi puške također trebale ući u operativnu uporabu švedske vojske, zamjenjujući inačicu Hecklerove puške G3 poznatu kao Ak 4D. Tu postoji bitna razlika: Švedska navodno gleda na tradicionalnije cijevi duljine 18” i 20” u usporedbi s finskih 16”. Međutim, ta oružja trenutačno nisu prioritet: Švedska još nije poslala narudžbu za DMR. Budući da je obuhvaćen okvirnim sporazumom, procjena je da će ući u uporabu oko 2026. ili 2027. i dobiti oznaku SSG 26 ili 27 (od švedskog Skarpskyttegevär). Optika i senzori neće biti određeni prije završetka terenskih ispitivanja. Moguća je i jedna zanimljivost: da će neke od jurišnih pušaka u kalibru 7,62 NATO koje nisu DMR dolaziti s optikom s fiksnim povećanjem od 4 x, što kod korisnika prelazi granicu između regularnih vojnika i preciznih strijelaca.

Kraći put izbornika paljbe

Zanimljivo je da je Švedska treći susjed Finske koji će zamijeniti svoju standardnu vojničku pušku platformom AR. Norveška je 2008. izabrala HK416, a Estonija 2019. nabavila R20 Rahe. Većina AR-ova ima ono što se obično naziva izravnim udarom (Direct Impingement – DI), u kojem se plinovi koji se šire vraćaju u prijamnik. Međutim, postoji i niz klipnih sustava s kratkim hodom, što je primijenjeno kod poznate puške HK416/417. Klip s kratkim hodom ima neke prednosti, posebice kad je u pitanju čistoća oružja, mogućnost korištenja vrlo kratkih cijevi, kao i prigušivača, pa se uglavnom sve svodi na posebnosti uporabe.

U svakom slučaju, i Norveška i Estonija odlučile su se za puške s kratkim hodom klipa, što će biti rješenje i kod Finske i Švedske. Na objavljenim fotografijama i crtežima novih Sakovih pušaka vidljiv je kraći put izbornika paljbe nego kod konkurencije. Dok R20 i HK416 koriste 0° – 90° – 180°, čini se da će Sako imati 0° – 60° – 120°. Novi karabin Sako 5,56 NATO imat će monolitni gornji prijamnik i MLOK prednji dio. Usto, izgleda da su i karabin i precizna puška u kalibru 7,62 NATO opremljeni skrivačima plamena Ase Utra BoreLock Bird, koji će omogućiti upotrebu prigušivača s pomoću BoreLock sustava za brzo pričvršćivanje. Proizvodna linija bit će u Riihimäkiju u Finskoj, s mogućnošću održavanja i remonta u Švedskoj. Švedska će također imati sve potrebne nacrte za vlastitu proizvodnju ako se nešto dogodi sadašnjoj tvornici. Međutim, nema aktivnih planova za bilo kakvu proizvodnju u Švedskoj. Razlog je i u tome što Finska i Švedska nisu usklađene kad su u pitanju vlastite potrebe. Finska prvo ide na DMR, a kasnije će zamijeniti aktualne puške temeljene na AK(M). Švedska prvo zamjenjuje svoje jurišne puške Ak 5 i Ak 4, a kasnije će nabaviti DMR.

Ipak, različita količina i ritam nabave trebali bi osigurati da Sakova proizvodna linija ne bude preopterećena kao što bi bila da su obje zemlje istodobno naručile goleme količine jurišnih pušaka. Tvrtku će svakako trebati malo pogurati jer već neko vrijeme nije imala vojnu narudžbu takvog razmjera. Okvirni sporazum dviju zemalja s tvrtkom Sako trajat će deset godina, uz mogućnost triju sedmogodišnjih razdoblja do 2053. Finska je zasad zadovoljna preciznim puškama pa će nabaviti jurišne puške i osobno zaštitno oružje za testiranje za 0,7 milijuna eura. S druge strane, početni je doprinos Švedske znatan, oko 75 milijuna eura. Švedska nabava u ovoj fazi pokriva jurišne puške kalibra 5,56 NATO i 7,62 NATO, snajperske puške kalibra 7,62 NATO i .338 LM. S tom nabavom švedske snage imat će modernije oružje s boljom ergonomijom i mogućnostima prilagodbe svakom korisniku. Namjera je obiju zemalja povećati sigurnost opskrbe i poboljšati interoperabilnost korištenjem jednakih vrsta oružja i streljiva. No, ako se zanemari M23 u inačici preciznog oružja, Švedska se zasad čini ambicioznijom u toj modernizaciji. Švedski sporazum sa Sakom također pokriva opremanje policije, Carine, sigurnosne službe (SÄPO) i Obalne straže različitim inačicama i dodacima za oružje koji se mogu odabrati prema sporazumu. Finska je također navela da će koristiti okvirni sporazum za opremanje granične straže, Carine, nekih policijskih postrojbi itd. Najvažnije je od svega da će dvije zemlje davati neovisne narudžbe izravno tvrtki Sako na temelju okvirnog sporazuma, te da svaka zemlja upravlja vlastitim narudžbama. Na kraju, pokušat će tempirati svoje kupnje u isto vrijeme kako bi dobile popust na količinu.

---

Sako TRG M10

Sako je izvorno razvio snajpersku pušku TRG M10 Sako za potrebe specijalnih snaga SAD-a. Predstavljena je 2011. godine. Najvažnije su joj značajke da je višekalibarsko oružje s ambidekstralnim kontrolama te da ima kundak podesiv po svim parametrima. Izbor kalibara obuhvaća .308 Winchester (7,62 x 51 mm), .300 Winchester Magnum (7,62 x 66 mm) i .338 Lapua Magnum (8,6 x 70 mm). Tako se jednom puškom mogu pokriti sve udaljenosti, od urbane borbe preko otvorenih prostora i planinskih područja. Dakle, svaka puška M10 može doći s kompletom od tri cijevi, u tri spomenuta kalibra. Uz svaku cijev dolazi i odgovarajući zatvarač i spremnik streljiva. Kako ne bi došlo do zamjene dijelova, cijev i zatvarač u kalibru .308 Winchester imaju po jedan prsten ili taktički indikator, .300 Winchester Magnum ima dva, a .338 Lapua Magnum tri prstena. Izbor duljine cijevi kreće se u rasponu od 408 do 686 mm, ovisno o kalibru. Masa prazne puške bez optike kreće se između 5,5 i 6,7 kg. Na ustima svake cijevi precizno je urezan navoj za montažu plinske kočnice ili prigušivača. Na vrhu kućišta nalazi se Picatinny šina za montiranje optičkog ciljnika i druge opreme. Kundak je potpuno podesiv, lak za rukovanje i preklapa se u lijevu ili desnu stranu po izboru, čime se puška u transportnom položaju skraćuje za oko 25 cm. Okidanje je potpuno podesivo po duljini hoda i točki okidanja sa silom od jedan do dva kilograma. Strijelac sam odabire okidanje s jednim ili dva stupnja. Sva ta podešavanja zahtijevaju samo dva ključa, koja su ugrađena u prednji dio rukohvata. Cijena nove puške Sako TRG M10 kreće se između 11 i 12 tisuća eura bez optike, nožica i druge periferne opreme.

---

Moćni Lapua Magnum

Metak .338 Lapua Magnum popunio je prazninu koja je vladala između snajperskih metaka kalibra 7,62 mm i 12,7 mm. Njegov je osnovni adut precizan hitac na udaljenostima do 1500 m. Zahvaljujući inovativnim konstrukcijama zrna, danas je kalibar .338 Lapua Magnum od vojnog snajperskog metka postao i tražen lovački te streljački kalibar. Njegova važnost kao vojnog snajperskog metka proizlazi iz činjenice što po svojim mogućnostima znatno nadmašuje sve ostale metke kalibra 7,62 mm, posebice kalibar 7,62 x 51 mm, koji je najčešće rabljen snajperski metak većine zapadnih zemalja. Puške kalibra 7,62 x 51 zbog kombinacije male mase, operativnosti te odlične preciznosti do 800 m iznimno su uporabljive, a kalibar .300 Winchester Magnum omogućava izvrsne rezultate do 1000 m. Problem pogotka do 1500 m pokušao se u zadnje vrijeme riješiti snajperskim puškama kalibra 12,7 x 99 (.50 BMG), čiji je učinkoviti domet 2000 m, no ni one nisu savršene. Puno su veće i teže (od 12 kg naviše), trzaj koji se javlja kod djelovanja iznimno je neugodan za strijelca, a jak bljesak ispaljenog metka također je neugodan – i za strijelca snajperista, i za njegova motritelja. Plinovi ispaljenog metka lako podižu prašinu, lišće, travu i drugo što otkriva položaj strijelca. Usto, puške kalibra 12,7 x 99 mm puno su nepreciznije od pušaka kalibra .338 Lapua Magnum. Masa prosječne puške kalibra .338 Lapua Magnum nešto je više od kilogram veća od mase prosječne puške kalibra 7,62 x 51 mm. Glede vanjske balistike, ispaljeno zrno od 250 graina kalibra .338 LM ima puno bolji ukupni balistički koeficijent od svih kalibara 7,62 mm, uključujući i manju osjetljivost na utjecaj bočnog vjetra. Uporabom AP (Armor Piercing) pancirnih zrna taj se kalibar vrlo uspješno može uporabiti protiv protivničkih fortifikacija, lako oklopljenih vozila te protivničkih vojnika zaštićenih pancirnim prslucima. Ispaljena zrna tipa AP485 248 graina (16,1 g) i API526 253 graina (16,4 g) sigurno probijaju čeličnu ploču debljine 15 mm na udaljenosti od 500 m. Izborom Lock Base zrna mase 250 graina (16,2 g) mogu se ostvariti izvanredni pogodci na udaljenostima većim od 1300 m, a sa Scenar zrnima od 300 graina (19,4 g) na onima većim od 1500 m.

---

Tekst Ivan Galović