Marinski korpus SAD-a objavio je u studenom 2024. da je postigao punu operativnu sposobnost s puškom Mk22 tvrtke Barrett. I to punih godinu dana prije roka. To je oružje već prije usvojilo Zapovjedništvo za specijalne operacije, a na tom je putu i KoV

Sposobnost snajperista da promijene tijek borbe gotovo je neupitna, čak i na modernim bojišnicama. Toga su itekako svjesni i u OS-u SAD-a. Međutim, sustavi koje trenutačno koristi više mu ne jamče prednost. Snajpersko oružje, oprema i tehnologija koju, primjerice, rabe ruske i kineske postrojbe identične su, pa čak i bolje u nekim sposobnostima. U ulozi snajperista sve su češći pripadnici specijalnih snaga, pa i plaćeničkih paravojnih organizacija. Sve to ograničava prednost koju su američki snajperisti dugo imali.

Uloga snajperista u osnovi je ostala jednaka: precizna paljba na ključne mete te prikupljanje informacija s bojišta. No, pojavljuju se i neki novi trendovi. Prvi je u ustroju snajperskih timova. Jedan tim uobičajeno čini strijelac i motritelj. Međutim, sad se već događa i da tim ima više od jedne cijevi usmjerene prema cilju. To znači da su i motritelji počeli nositi precizno oružje te da motre okolni prostor optičkim sustavima samog oružja. Morala se promijeniti i praksa procjene dometa. Dakle, tehnike brzog napada na ciljeve, uz korištenje končanice, a tek onda digitalne optike, postale su uobičajene kad se djeluje na srednje udaljene mete (do 600 metara). Oslanjanje na precizna mjerenja i laserske daljinomjere i dalje je neizostavno za ciljeve na velikim (više od 600 metara) i ekstremno velikim udaljenostima (više od 1000 metara).

Bilo bi pogrešno reći da sposobnosti američkih snajperista stagniraju. Promjene u taktikama, tehnikama i procedurama i stalna ažuriranja programa snajperske obuke učinile su ih sposobnijim nego ikad prije. Međutim, tu je problem opreme. Uprava za razvoj i integraciju manevarskih sposobnosti (MCDID) Američke kopnene vojske procijenila je da aktualne snajperske puške M110 u kalibru 7,62 x 51 mm i M2010 u kalibru .300 Winchester Magnum (7,62 x 66 mm) nemaju kapacitete za preciznu paljbu na udaljenostima većim od 800, odnosno 1200 metara. S druge strane, teška snajperska puška M107 u kalibru 12,7 x 99 mm sa streljivom Mk211 Mod 0 povećala je izbor meta snajperskog tima na tehnička sredstva. No, njezina točnost od 2-3 kutne minute (Minute Of Angle – MOA) učinila je napad na točkaste ciljeve, ali i lako oklopljena vozila manje učinkovitijim na ekstremno velikim udaljenostima.

Konkretan odgovor

Dodatni je problem šarenilo. Američke oružane snage imaju brojne i različite zadaće, što znači da u sadašnjoj situaciji čak i manje postrojbe raspolažu s puno različitih pušaka, opreme i streljiva. Zato Amerikanci žele usvojiti jedan modularni oružni sustav, koji bi zapovjedniku i njegovu snajperskom timu omogućio promjenu kalibra ovisno o postavljenoj misiji, što bi pojednostavilo i logističku potporu te obuku. Konkretan odgovor nova je modularna snajperska puška Mk22 Mod 0 ASR (ASR je pokrata od Advanced Sniper Rifle, u prijevodu: napredna snajperska puška), koju je razvila i proizvela američka tvrtka Barrett Firearms Manufacturing. Barrett je nadaleko poznat po proizvodnji spomenute puške M82/107, a osnova za Mk22 je puška MRAD. (MRAD je pokrata od Multi Role Adaptive Design, u prijevodu: višenamjenski prilagodljivi dizajn.) Tehnički gledano, MRAD je evolucija dobro poznate snajperske puške Barrett 98B, ali s više izmjena i tehnoloških poboljšanja.

Vratimo se malo u prošlost. MRAD se prvi put pojavio 2009. godine. Barrett je s njim prvotno ciljao na ugovor za preciznu pušku PSR (Precision Sniper Rifle) za Zapovjedništvo specijalnih snaga (SOCOM). Međutim, izgubio je: SOCOM je 13. rujna 2013. s Remingtonom potpisao ugovor vrijedan 79,7 milijuna dolara za kupnju njegovih 5150 modularnih snajperskih pušaka s prigušivačima MSR (Modular Sniper Rifle) i oko 4,7 milijuna metaka. Međutim, Remington, najstariji proizvođač vatrenog oružja u Americi, zapao je u financijske poteškoće i u ožujku 2018. podnio je zahtjev za zaštitu od bankrota. Kad su SOCOM, ali i druge grane te rodovi vojske ponovno testirali serijski proizveden MSR (Mk21 PSR), otkrili su da je preciznost lošija od one prikazane tijekom natječaja. Zato je SOCOM otkazao, odnosno za novi krug natjecanja preimenovao projekt PSR u ASR. Barrettov MRAD opet se suočio s velikim konkurentom – britanskom tvrtkom Accuracy International i puškom AXMC .338. Ipak, SOCOM je 15. ožujka 2019. objavio da je Barret dobio ugovor. Jedna je od glavnih prednosti puške koja je označena kao Mk22 ta što je američke proizvodnje, a već je bila i potpuno razvijena te dostupna na tržištu. Ispočetka u projektu ASR nije sudjelovao ni KoV ni Marinski korpus (USMC). No Remington nakon bankrota više nije mogao osigurati zamjenske dijelove za svoje postojeće vojne snajperske puške Mk21/MSR, M2010/M24, M40. Kopnena vojska i Marinski korpus stoga su se također pridružili projektu ASR, a 2020. je Barrettov MRAD dobio ugovore i za njihovo opremanje. Iako se ne može tvrditi da je odgovor za svaku misiju, ta je puška, jednostavno rečeno – prilagodljiva. Pretvorba kalibra jednostavna je, kao i isporuka precizne paljbe. Važna je vijest da je USMC s njom postigao potpunu operativnu sposobnost (FOC) 19. studenog 2024. – godinu prije roka. Kopnena vojska zasad planira nabavu 2800 pušaka Mk22 do 2026. godine.

Specijalno oružje za sve

Bojnik Michael Billings, voditelj tima za naoružanje u USMC-ovu Zapovjedništvu za nabavu (Marine Corps Systems Command – MCSC), naglasio je da je FOC postignut kad su sve pješačke i izvidničke postrojbe, kao i škole koje obučavaju za vojnostručnu specijalnost (Military Occupational Specialty – MOS), dobile novu opremu i prošle potrebnu obuku. “Postigli smo važnu prekretnicu s Mk22. Sad je u rukama naših postrojbi na prvoj crti, a naši su marinci u potpunosti obučeni za njegovo učinkovito korištenje u različitim borbenim scenarijima. To nije samo nova snajperska puška: to je ključna komponenta napora za modernizaciju Marinskog korpusa, koja nam daje prednost potrebnu u preciznoj paljbi i dalekometnim djelovanjima”, rekao je bojnik. Kroz proces uvođenja u uporabu, u početku isključivo SOCOM-ova puška predana je i u ruke Marinskog korpusa i KoV-a. To je potez koji je dio šireg nastojanja da se i postrojbe koje nisu specijalne namjene opreme najsuvremenijim, specijaliziranim sustavima oružja.

Mk22 moderno je koncipirano oružje. Riječ je o repetirki okretno-čepnog sustava zatvarača, s izmjenjivim spremnicima kapaciteta deset metaka. Zamišljena je tako da se može prilagođavati individualnim potrebama korisnika, a spakirana je u komforno i ergonomski kvalitetno kućište. To je višekalibarska, modularna snajperska puška dizajnirana za gađanje ciljeva na udaljenostima do 1500 metara ili više, bilo u urbanim sredinama ili na neravnom terenu. Amerikanci kažu da je opremljena naprednim tehnologijama koje osiguravaju vrhunsku točnost ispod jedne kutne minute (< 1 MOA). Jedna je od njezinih ključnih značajki mogućnost jednostavnog prebacivanja između više kalibara, dajući snajperistima fleksibilnost za prilagodbu različitim zahtjevima misije kao što su veća udaljenost ili veća moć prodora. Promjena kalibra zahtijeva zamjenu cijevi, glave zatvarača i spremnika. I to je sve. Primjerice, koriste se sljedeći kalibri: .300 NM namijenjen za protupješačku borbu; .338 NM za uništavanje materijalnih sredstava / lakih oklopnih vozila; 7,62 x 51 mm NATO za urbana okružja kratkog dometa i vježbanje s oružjem. Potonji je metak u standardnoj uporabi više od 70 godina i najjeftiniji je. Kalibar .338 Norma Magnum odabran je zato što se tijekom godina testiranja pokazao točnijim od .338 Lapua Magnuma, a koriste ga i strojnice srednjeg kalibra (LWMMG, Sig MG 338 SLMAG). Američka mornarica koristi Mk22 i u kalibru .300 PRC, namijenjenom za najprecizniju paljbu.

Još od Vijetnama

Mk22 zamjenjuje unutar Marinskog korpusa snajperske puške Mk13 Mod 7 i M40A6. Marinski korpus naveo je u dokumentima proračunskih zahtjeva na početku programa namjeru kupnje 250 pušaka Mk22 Mod 0. Puška M40A6 sveobuhvatno je modificirana inačica originalnog M40, puške u kalibru 7,62 mm prvi put korištene još 1966. tijekom Vijetnamskog rata. M40A6 počeo se uvoditi 2014., a prije no što se odlučio za MRAD, Marinski korpus je 2018. za nasljednika M40 odabrao Mk13 Mod 7. To oružje zajednički je proizvod tvrtki Accuracy International i Remington Arms, u kalibru je .300 Winchester Magnum i bilo je svojevrsno prijelazno rješenje. SOCOM je bio uveo u operativnu uporabu raniju inačicu, Mk13 Mod 5.

Tvrtka Barrett reklamira Mk22 kao beskonačno modularnu snajpersku pušku. No njezina je modularnost puno manja u odnosu na jurišne puške. Na potonjima je dovedena blizu savršenstva. Sustav rada Mk22 čini okretno-čepni zatvarač, s rotacijskom glavom i površinama za bravljenje raspoređenim u tri grupe (po tri jedna iza druge) pod kutom od 120 stupnjeva. Tako kut odbravljivanja (podizanja ručice zatvarača) iznosi 60 stupnjeva. Bravljenje puške vrši se direktno u cijevi.

Kućište puške izrađeno je od aluminija serije 7000. Sastoji se od dva dijela, donjeg i gornjeg prijemnika. Monolitni gornji prijemnik ima Picatinny šinu pune duljine (553 mm) na vrhu i M-LOK utore na 3, 6 i 9 sati za montažu optoelektroničkih uređaja i drugih dodataka. Picatinny šina ima ugrađen konus od 10 MIL za pomoć pri gađanju na većim udaljenostima. Novina je da je zatvarač uvučen u polimernu oblogu koja znatno smanjuje trenje između zatvarača i stranica kućišta, zbog čega bi trebala kliziti točno i glatko, bez potrebe za podmazivanjem. Drugo, sprečava i prodor prljavštine izvana u samo kućište, služeći kao brtva na prorezu kanala kojim se kreće. Zatvarač je presvučen niklom zbog smanjenog trošenja, čišćenja i pregleda, kao i dodatne otpornosti na koroziju. Cijev je slobodno plutajuća, izrađena od nehrđajućeg čelika, debelozidna, teška, ali olakšana kanelurama (uzdužna plitka užljebina). To olakšava hlađenje, a ujedno smanjuje ukupnu masu oružja. Na ustima cijevi nalazi se poznata Barrettova plinska kočnica s dvije komore, koja ujedno služi za prihvaćanje prigušivača. Cijev se zamjenjuje otpuštanjem dvaju vijaka s desne strane prijamnika, a cijeli postupak traje manje od dvije minute. Na cijevi je ugraviran kalibar i broj žljebova te na kraju ikona koja označava smjer umetanja cijevi u ležište. Da se vijci ponovno zategnu na 140 funti potreban je moment-ključ T30+, koji dolazi u paketu opreme. Specifikacije okretnog momenta i veličina ključa ugravirani su na gornjem prijemniku pa korisnik to ne treba pamtiti. Nožice su Harrisove, veličine od šest do devet inča, s adapterom LaRue Tactical za postavljanje na Picatinny šinu. Na puški se nalaze utori za remen, po dva na prednjem rukohvatu i kundaku.

Mnogo toga u AR stilu

Donji prijemnik također ima zanimljive značajke. Kundak je skeletiziranog tipa, preklopiv u desnu stranu radi lakšeg transporta. Kad se sklopi, zatvara se preko ručice bloka zatvarača i zaključava njezino kretanje. Uz taj zatvoreni položaj kundaka moguće je ispaliti napunjeni metak, ali metak se ne može izbaciti ili ponovno napuniti dok se kundak ne vrati u osnovni položaj. Kad se produlji, kundak se sigurno zaključava na početno mjesto, a treba biti čvrst i stabilan kao na bilo kojoj puški s fiksnim kundakom. Duljina povlačenja, podizanje obrazine i okomita visina kundaka podešavaju se bez alata. Duljina ublaživanja trzaja može se prilagoditi dodanim odstojnicima (vijci različitih duljina) koji se isporučuju u kompletu pribora. S dna kundaka može se ukloniti skeletni dodatak, koji ima ulogu torbice s pijeskom za podupiranje puške, kako bi se postavila šina i monopod za strijelce koji preferiraju takav način podupiranja. Držak pištolja je Magpul MOE, a može se zamijeniti gotovo svakim drškom u AR stilu, dakle, kao na puški M4/M16.

Okidač je također modularan. Može se ukloniti bez korištenja posebnog alata, a postoji i mogućnost podešavanja duljine povlačenja s pomoću posebnog gumba. Jednostupanjski je, s težinom povlačenja od 2,5 funti + / – 0,5 funti. Izbornik paljbe također je u AR stilu, s pomicanjem od 45 stupnjeva, što ga čini puno lakšim za vraćanje na zakočeno. Paljba je označena ikonom metka ili slovom F (Fire), dok je zakočeno označeno ikonom prekriženog metka ili slovom S (Safe). Izbornik paljbe može se prebaciti na bilo koju stranu, ali u pravilu se postavlja na desnu za desnoruke strijelce. Štitnik okidača dovoljno je širok za korištenje rukavica. Otpuštač spremnika nalazi se ispred štitnika okidača i obostrano je pokretan te se aktivira guranjem ravno naprijed.

Što manje zastoja

Punjenje oružja često je jedan od najkompleksnijih dijelova dizajna, posebno na poluautomatskom ili automatskom vatrenom oružju. U slučaju repetirke, to nije tako složeno, ali ipak mora biti usavršeno ili će lakše doći do zastoja. Kapacitet spremnika je deset metaka. Kalibar spremnika označen je slovima od A do D (A: .338 Lapua Magnum; B: .300 Win Mag/7mm Rem Mag/.300 PRC; C: .308/6.5 Creedmoor/.260 Rem; D: .338 Norma Magnum i .300 Norma Magnum). Mk22 rasklapa se i sklapa preko šarke, slično kao na jurišnim puškama M4/M16, pa su svi pripadnici OS-a SAD-a sigurno jako dobro upoznati s postupkom. Time se znatno ubrzava, pojednostavnjuje i pojeftinjuje obuka. Prema internetskoj stranici tvrtke Barrett, masa puške Mk22 je sedam kilograma bez streljiva, ciljnika ili prigušivača. Lakša je za 700 grama kad je konfigurirana s cijevi 7,62 x 51 mm NATO. Za usporedbu, stariji USMC-ovi snajperi Mk13 Mod 7 i M40A6 imaju masu 5,2, odnosno 7,5 kg. Koriste spremnik s pet metaka. S novim dodacima i sposobnostima, Mk22 ima veću masu u jednom paketu, ali tehnički smanjuje ukupnu masu tereta za snajperiste jer neće morati nositi dodatnu pušku i sve povezane logističke dijelove za održavanje. Mk22 nije lagana brdska puška, nije ni zamišljena da to bude. Napravljena je za točnost, izdržljivost i dugovječnost. Učinkoviti domet paljbe Mk22 je 1500 metara; M40A6 je 800, a Mk13 Mod 7 je 1300 metara. Što se tiče ukupnog paketa, snajperska puška Mk22 dio je sustava koji uključuje optički ciljnik i nosač, tri cijevi s glavama zatvarača, bipod (nožice), pribor, pričuvne dijelove, alat, remen, 15 spremnika (po pet za svaki kalibar), platnenu torbu Armageddon Gear i navlaku za prigušivač, sve spakirano u plastični kofer Pelican 1770. Cijena kompleta, ovisno o optičkom ciljniku, iznosi 24 249 (NightForce), odnosno 24 999 dolara (Leupold). U cijenu nije uključen prigušivač AML338, čija je cijena veća od 1900 dolara.

I tu nije kraj…

Nabrojene konfiguracije ne moraju biti kraj razvoja serije pušaka MRAD. Naime, SOCOM je početkom 2024. raspisao natječaj za novu snajpersku pušku ekstremno velikog dometa ELR-SR (Extreme Long Range-Sniper Rifle). Traži se domet veći od 2000 metara. Prema traženim specifikacijama, budući ELR-SR treba biti repetirka, imati ukupnu duljinu do 1420 ili 1270 mm bez prigušivača i masu do 9,98 kg bez dodatne opreme. I to će biti modularna višekalibarska puška s opcijom brze izmjene kalibra/cijevi. Primarni kalibar ELR-SR trebao bi raditi sa streljivom u podzvučnom i nadzvučnom rasponu brzine. Ako primarni kalibar nije kalibar koji je Ministarstvo obrane testiralo i verificiralo, oružje se u roku od pet minuta mora konvertirati u .300 Norma Magnum ili druge testirane vrste streljiva. Među zahtjevima za opremu je 610 mm duga MIL-STD-1913 montažna šina za optiku sa 10 (+/– 1) MIL na 12 sati, M-LOK sučelja na 3, 6 i 9 sati i ARCA šina na 6 sati za nožice. To sugerira da će snajperska puška ELR-SR imati tipično kućište od lakog metala. Posebno je naglašena želja za što manjim trzajem (maksimalna sila oko 33-34 džula), što znači i odgovarajući prigušivač koji se postavlja kao nastavak na cijev. Maksimalne duljine 215 mm, on treba smanjiti razinu buke na maksimalno 140 db u svim potencijalnim kalibrima.

Podaci o potrebnom vijeku uporabe i održavanju cijevi u svim kalibrima modularnog snajpera ELR-SR također su indikativni. Snajperska puška trebala bi u svakoj konfiguraciji imati vijek uporabe cijevi od 1200 metaka (nadzvučno streljivo) ili 1500 metaka (podzvučno streljivo). Jedan od mogućih, donekle ambicioznih zahtjeva, jest da je čišćenje za održavanje točnosti i uobičajenih balističkih standardnih odstupanja odgovarajućeg kalibra potrebno tek nakon sto ispucanih metaka. Zahtjevi za učinak gađanja na 100 jardi (91,44 metara) su: 1,2 MOA (približno 30 mm na 100 jardi) s nadzvučnim streljivom i 2,0 MOA (približno 60 mm na 100 jardi) s podzvučnim streljivom. Nadalje, cilj je postići više od 50 posto vjerojatnosti pogotka na 1500 metara s nadzvučnim metkom i više od 30 posto vjerojatnosti pogotka na 600 metara s podzvučnim metkom primarnog kalibra.

Još jedan Barrettov kandidat

SOCOM-ov natječaj ELR-SR trebao bi dovesti do zamjene starijih protumaterijalnih snajperskih pušaka kao što su M107 i Mk15. M107, kako je navedeno, poznata je teška poluautomatska puška Barrett M82 u kalibru .50 Browning Machine Gun (12,7 x 99 mm). Puška, poznata i kao Light Fifty, koristi se kao M82A1, M82A2, M82A3 i M107A1. Doduše, model M82A2 više se ne proizvodi jer je zamijenjen Barrettovim nasljednikom XM500. Iza oznake Mk15 Mod 0 SASR (Special Applications Sniper Rifle), snajperske puške koju koriste mornarički specijalci Navy SEAL, nalazi se McMillanov snajper TAC-50 u kalibru .50 BMG. Repetirka je sa sintetičkim kundakom, s cijevi duljine 29 inča (740 mm) i kutijastim spremnikom od pet metaka. Poboljšana inačica TAC-50C ima preklopni kundak i kućište od lakog metala. S tom su puškom, koju kao snajpersko dalekometno oružje koristi i kanadska vojska, postavljeni brojni rekordi uključujući pogotke na 2430 (Rob Furlong 2002.) i 3540 metara (nepoznati strijelac, 2017.).

I sad se vraćamo na MRAD. Još uvijek nije objavljeno koja će tvrtka na kraju proizvesti ELR-SR za SOCOM, ali vrijedi spomenuti da je Barrett u prosincu 2023. predstavio novu višenamjensku dalekometnu snajpersku pušku MRAD-ELR u kalibru .416 Barret, koja zadovoljava mnoge potrebne specifikacije. Barrett je u prosincu 2024. objavio da je MRAD-ELR prodan prvom kupcu, ali nije naveo o kojoj se zemlji radi. SOCOM će vjerojatno u obzir uzeti i poboljšanu inačicu McMillan TAC-50C. Na tržištu postoje i druge snajperske puške velikog kalibra kao što su ChevyTac u kalibrima .408 i .375, Accuracy International AXSR MIL i AX50 ELR te Cadex Defence CDX-50 TREMOR.

Kako god prošao ELR-SR, već je i uvođenje u uporabu puške Mk22 važan korak naprijed u snajperskim sposobnostima OS-a SAD-a. S većim dometom, preciznošću i prilagodljivošću, nova snajperska puška poboljšava sposobnosti konvencionalnih i specijalnih snaga, njihove pogotke na ekstremno velikim udaljenostima u različitim operativnim kontekstima. Uza sve veću smrtonosnost, modularnost i jednostavnost integracije, Mk22 bi s drugim modernim oružnim sustavima i tehnologijom trebao biti vrijedno sredstvo za buduće misije Marinskog korpusa, ali i drugih ustrojstvenih cjelina. To bi posebno moglo doći do izražaja u scenarijima sukoba visokog intenziteta, gdje je precizno ciljanje i pogađanje na velikim udaljenostima ključno.

Dva odabrana ciljnika

Dnevna optika za Mk22 podrazumijeva maksimalno povećanje od 35 i minimalno od sedam puta, za razliku od starijih pušaka čija je optika povećavala od pet do 25 puta. U usporedbi s prijašnjom optikom, nova daje veće povećanje i mogućnosti motrenja. Kad se gađa na udaljenostima većim od 1000 metara, svaki drvored ili sjenovito područje postaje problem. Na većim udaljenostima pojavljuje se tzv. fatamorgana, pa su za uklanjanje tih varki za optiku nabavljeni antireflektirajući filtri. Uz veću preciznost, optika snajperistima pruža i povećane sposobnosti preživljavanja. Končanica svih pušaka je Tremor 3 u podjeli Mil. Kopnena vojska i Marinski korpus odabrali su ciljnik Leupold Mark 5HD. SOCOM je odabrao ciljnik Nightforce ATACR (Advanced TACtical Rifle). Leupoldov ciljnik dobio je vojnu oznaku M317 PDO (Precision Day Optic), a Nightforceov oznaku P-VPS (Precision-Variable Power Scope). Za potonju je odabran nosač Nightforce MIL-SPEC UltraMount s nosačem RAP-I (Rail Accessory Platform – Improved) za pričvršćivanje laserskog daljinomjera.

Nightforceov P-VPS MILSPEC ATACR 7-35 x 56 teška je i precizna optika, s više jako dobrih značajki. Poboljšanja uključuju nosač ciljnika dizajniran posebno za P-VPS, kao i nosač za laserski daljinomjer. Ta integrirana konfiguracija ciljnika, nosača i laserskog daljinomjera omogućuje strijelcima učinkovito otkrivanje, domet i gađanje ciljeva na ekstremnim udaljenostima. Končanica Tremor3 u prvoj žarišnoj ravnini sastoji se od piramidalne strukture s iznimno finim podjeljcima u svrhu kompenzacije pada metka i utjecaja vjetra. P-VPS ciljnik ima završnu obradu sa žutosmeđim, anodiziranim tvrdim slojem za maksimalnu otpornost na koroziju i vremenske uvjete.

Kao i sva optika u obitelji ATACR, inačica 7-35 x 56 mm ima jednodijelnu precizno strojno izrađenu cijev od čvrstog šipkastog materijala, tj. aluminijske slitine za zrakoplove oznake 6061-T6. Cijev je dva do tri puta deblja nego na optičkim ciljnicima slabije kvalitete, što rezultira manjim ukupnim opterećenjem, većom toplinskom stabilnošću, dosljednom nulom i preciznom unutarnjom optikom. Leće se usklađuju i poravnavaju ručno, u procesu koji se naziva optičko indeksiranje, kako bi se osigurala najbolja moguća optička izvedba. Leća objektiva ima više elemenata sličnih onima koji se nalaze u najkvalitetnijim teleskopima za preciznije fokusiranje svjetlosnih zraka. Optička izvedba dodatno je poboljšana zahvaljujući višeslojnom ED (extra-low dispersion) staklu. Elevacijska kupola opremljena je tehnologijom Nightforce ZeroStop za trenutačni povratak na nulu nakon upucavanja. Slične glavne značajke ima i ciljnik Leupold 5HD (M317 PDO).

Navlake za prigušivače

Oprema za snajpere Mk22 uključuje i prigušivače, koji smanjenjem buke pucnja i bljeska iz cijevi strijelcima poboljšavaju prije svega sposobnost preživljavanja. Kako potražnja za prigušivačima nastavlja rasti, tako raste i potreba za različitim dodacima kako bi se poboljšala njihova učinkovitost i dugovječnost. Jedan takav dodatak koji je stekao golemu popularnost među strijelcima jesu navlake (presvlake, maskice), koje više nisu samo trendovski dodatak nego nude brojne prednosti pa su sve više obvezna oprema svakog snajperista.

Prednosti koje daju navlake:

Ublažavanje topline. Prilikom ispaljivanja više metaka u brzom slijedu prigušivači mogu brzo doseći visoke temperature. Navlaka za prigušivač djeluje kao toplinski štit, sprečavajući slučajne opekline i omogućuje sigurnije rukovanje vatrenim oružjem.

Smanjen efekt fatamorgane. Kako se prigušivači zagrijavaju tijekom neprekidne paljbe, stvaraju efekt fatamorgane, iskrivljujući strijelčev pogled kroz optiku. Ta fatamorgana može ugroziti točnost i spriječiti pronalaženje cilja. Navlake se izrađuju od materijala koji učinkovito smanjuju fatamorganu, osiguravajući jasnu i neometanu sliku.

Povećana izdržljivost. Prigušivači su tijekom operativne uporabe izloženi teškim uvjetima, uključujući prljavštinu, krhotine i udarce. Visokokvalitetna navlaka prigušivača pruža dodatni sloj zaštite od ogrebotina, udubljenja i mogućih oštećenja, produljujući vijek uporabe prigušivača i štedeći strijelca od skupih popravaka ili zamjena.

Prilagodljive opcije. Širok raspon opcija navlaka za prigušivače omogućava strijelcima pronalazak savršenog izbora za svoj specifični model prigušivača. Osim toga, dostupne su različite boje i kamuflažni uzorci, što omogućuje usklađivanje opreme i personalizaciju oružja.

Jednostavna instalacija. Navlaka prigušivača dizajnirana je za jednostavnu ugradnju te ima siguran i jednostavan mehanizam za pričvršćivanje na prigušivač.

Zašto svi trebaju snajperiste?

Snajperi su dugo bili dominantno oružje ratovanja, tjerajući vojnicima strah u kosti rekordnim ubojitim hicima s udaljenosti koje navodno već prelaze i tri kilometra. Zahvaljujući brojnim knjigama, televizijskim emisijama, filmovima i videoigrama čije su teme snajperisti, zaista ne nedostaje materijala koji govore o tome što to znači.  No, biti snajperist puno je više nego što se čini na prvi pogled. Čak ni u OS-u SAD-a za snajperiste ne postoji jedinstvena ustrojstvena cjelina. Ipak, svaka grana i mnogi rodovi imaju snajperiste zato što oni rade jako puno toga. Uz vještinu gađanja, snajperisti se obučavaju za kamuflažu, motrenje, infiltraciju, specijalno izviđanje, nadzor i pronalaženje ciljeva, ali gotovo svaki ima različite zadaće. Pucanje je samo djelić onoga što snajperist radi. Biti snajperist zahtijeva strpljenje, disciplinu i odlučnost te stalnu obuku i učenje. Nitko ne ulazi u vojsku kao snajperist: to je nešto što se postane nakon kraćeg ili duljeg vremena u službi.

Taktičko-tehničke značajke snajperske puške Mk22/MRAD

Taktičko-tehničke značajke snajperske puške MRAD ELR

Tekst Ivan Galović