Nova godina počela je dragovoljnim vojnim osposobljavanjem vrhunskih sportaša, koji će polaganjem prisege i potpisivanjem ugovora postati dio pričuve OSRH. Ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je jedanaestero mladih sportaša na obuci u Požegi…

Prethodnu je godinu u Hrvatskoj vojsci obilježio sport. U godini spremnosti i aktivnosti hrvatskog vojnika proveden je niz natjecanja i drugih aktivnosti u svrhu popularizacije tjelovježbe. No, Hrvatska vojska također je 2018. gorljivo navijala za naše sportaše na međunarodnim natjecanjima te podupirala razvoj civilnog sporta. Pritom ne smijemo izgubiti iz vida da potpora sportu nije počela tek prošle godine. Naime, vojska i sport već dulje su vrijeme povezani.

Ta je veza uspostavljena 3. rujna 2010., kad su Hrvatski olimpijski odbor i Ministarstvo obrane sklopili Sporazum o suradnji, unapređenju i razvoju sporta u Republici Hrvatskoj, kojim je skupina vrhunskih sportaša ušla u djelatnu vojnu službu. Novi Sporazum sklopljen je 27. veljače 2015. te otad vrhunski sportaši po završetku dragovoljnog osposobljavanja ulaze u ugovornu pričuvu.

Prema važećem programu, Hrvatskom olimpijskom odboru prijedlog kandidata šalju matični klubovi i savezi sportaša, a HOO za vojno osposobljavanje odabire one sportaše koji imaju vrhunske rezultate, ali i koji se bave nekim od sportova uvrštenih u sistematizaciju Međunarodnog vijeća za vojni sport. Ako Ministarstvo obrane utvrdi da odabrani sportaši ispunjavaju sve zakonske uvjete, oni moraju još proći liječnički pregled i preliminarnu sigurnosnu provjeru prije nego što pristupe osposobljavanju.

Sredinom siječnja šesti je naraštaj vrhunskih sportaša pristupio dragovoljnom vojnom osposobljavanju u vojarni “123. brigade HV-a” u Požegi. Većinom su predstavnici borilačkih sportova (taekwondo, džudo, boks, hrvanje i karate), no zastupljeni su i drugi sportovi (npr. streljaštvo i gimnastika). Ono što im je svima zajedničko jest osjećaj ponosa zbog dolaska na obuku. “Velika je čast pristupiti ugovornoj pričuvi i služiti svojoj domovini. Iznimno sam sretan što se ovdje nalazim,” govori nam Ivan Kvesić, aktualni viceprvak Europe i prvak svijeta u poluteškoj kategoriji u karateu. On slijedi put svojeg brata Anđela, koji je također ugovorni pričuvnik. (Razgovor sa starijim bratom Kvesićem pročitajte u članku Bila bi velika čast osvojiti prvu olimpijsku medalju u karateu i ući u povijest, HV, br. 555.)

Obiteljsku poveznicu s vojskom ima i Iva Radoš, osvajačica brončane medalje na Europskom i Svjetskom prvenstvu u taekwondou 2018. godine. Naime, njezina su dva strica pripadnici OSRH te je od njih naučila da nema veće časti od služenja domovini. S druge strane, njezina kolegica Kristina Tomić oduvijek se zanimala za vojsku te je ulazak u ugovornu pričuvu za nju ostvarenje sna. “Bila sam uzbuđena i sretna kad sam saznala da ću ići na osposobljavanje jer volim izazove i prilike za stjecanje novog znanja,” kaže nam Kristina Tomić, aktualna europska prvakinja u taekwondou.

Obuka šestog naraštaja traje osam tjedana, a provodi se u dvjema fazama. Prva faza počela je 14. siječnja, kad je jedanaest sportaša i sportašica pristupilo obuci u Središtu za temeljnu obuku Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” u Požegi. Ta faza traje 12 dana, a završava svečanim polaganjem prisege. Radni dan sportaša tijekom prve faze počinje u šest ujutro i traje do 18 sati. U tih 12 sati oni svladavaju različite sadržaje, poput rukovanja osobnim naoružanjem (puška VHS-1 i pištolj); taktičkog kretanja; reakcije na kontakt, neizravnu vatru i nuklearno-biološko-kemijsku opasnost; gađanja iz automatske puške AK-47 itd. Nakon završetka radnog dana sportaši ročnici ne miruju, nego do 22 sata vježbaju u teretani ili u odgovarajućim sportskim objektima u Požegi. Iako su daleko od svoje svakodnevice, sportaši ročnici znaju da se njihovi suparnici ne odmaraju te si ni oni ne mogu priuštiti zapostavljanje treninga. Pitamo stoga Ivu Radoš je li joj naporno, a ona sa smiješkom odgovara: “Malo je naporno i umorimo se, ali naviknuti smo na to. To je naš tempo života.”

Druga faza obuke traje šest tjedana, a tijekom nje sportaši ročnici treniraju u svojim matičnim klubovima i savezima te sudjeluju na natjecanjima. Iako im je zbog obveza obuka u vojarni skraćena, instruktori jamče da sportaši stječu jednako znanje kao i ostali ročnici. “Bez obzira na rok, vrhunski sportaši izvršavaju sve ključne zadaće iz osnovnog programa dragovoljnog osposobljavanja,” objašnjavaju zamjenik zapovjednika Središta za temeljnu obuku pukovnik Ivica Markanjević i zapovjednik 1. obučne satnije satnik Mato Troha. Ističu kako sportašima vrhunski rezultati uvelike pomažu u bržem svladavanju zadaća koje zahtijevaju tjelesnu spremnost, ali i koncentraciju u provedbi. Naučeni su na zahtjevne uvjete rada, odricanja i naprezanja te znatno brže usvajaju znanja i vještine.

I sami se sportaši slažu da im je sport dobra podloga za vojno osposobljavanje. “Svi mi imamo dobro razvijenu motoriku, što nam je pomoglo u svladavanju obuke,” smatra Ivan Kvesić, dok gimnastičar Robert Seligman, osvajač brončane medalje na konju s hvataljkama na Europskom prvenstvu u gimnastici, vjeruje da im je svima prednost i to što su kao sportaši već otprije naviknuti na red i disciplinu. “Nije nam problem slušati i izvršavati zapovijedi, a sa zapovjednicima imamo jednak odnos kao s trenerima u matičnim klubovima i savezima,” zaključuje Seligman.

Doista, cjelokupno osoblje u požeškoj vojarni ima samo riječi hvale za ovaj naraštaj. “Odlikuju se ozbiljnim pristupom radu, što pridonosi uspjehu obuke. Ponašanje i odgovornost prema zadaćama na vrhunskoj su razini, baš kao i njihovi sportski rezultati,” sa zadovoljstvom izjavljuju pukovnik Markanjević i satnik Troha. Sportaši jednako tako hvale i svoje instruktore. Tako Robert Seligman kaže: “Zapovjednici su iznimno korektni prema nama. Zaista uživamo i ugodno nam je ovdje.”

Nakon otpusta, pripadnici šestog naraštaja potpisat će ugovor s Ministarstvom obrane te se pridružiti broju od tridesetak vrhunskih sportaša koji su otprije u ugovornoj pričuvi. Kao pričuvnici primat će mjesečnu naknadu i imati zdravstveno osiguranje. U zamjenu za ta prava, moraju ispunjavati neke obveze. Među ostalim, moraju imati istaknuto znakovlje MORH-a i OSRH na svojim dresovima na natjecanjima, odazivati se na obuku i vojne vježbe, održavati spremnost za vrhunske rezultate te sudjelovati u izradi promidžbenih materijala za OSRH. Iako se zadnja stavka čini više kao manekenska nego vojna zadaća, pukovnik Markanjević i satnik Troha uvjeravaju nas da je i ona važna za sportaša pričuvnika. Na njima, naime, leži odgovornost da svojim ponašanjem pridonose očuvanju dobrog glasa Hrvatske vojske u zemlji i inozemstvu: “MORH promiče zdrav pristup životu s puno kretanja, a vrhunski sportaši dio su kampanje za popularizaciju takvog načina života. Svojim primjerom, mladošću i energijom u sportu uzor su i motivacija mladim ljudima kod odabira vojnog poziva.”

U stankama između vježbi, neki od sportaša rekli su nam da bi nakon završetka sportske karijere voljeli nastaviti služiti domovini te možda čak i ući u djelatni vojni sastav. No, s tom odlukom još će pričekati. Prvo moraju nastupiti na mnogo prvenstava i turnira kako bi ostvarili svoju najveću želju i kvalificirali se na Olimpijske igre 2020. Podsjetimo: na Olimpijadu u Riju de Janeiru prije tri godine kvalificiralo se 17 sportaša pričuvnika, a sedmero je osvojilo medalje. Na novom je naraštaju sportaša pričuvnika da taj uspjeh dosegnu ili čak nadmaše. Upoznavši ih i vidjevši kako lako svladavaju izazove, ne sumnjamo da će dogodine otputovati u Tokio i osvjetlati nam obraz.

---

Sport i vojska u oružanim snagama partnerskih zemalja

I vojske partnerskih zemalja u NATO-u i Europskoj uniji podupiru razvoj sporta. Donosimo nekoliko primjera.

Sjedinjenje Američke Države

Djelatne vojne osobe i pričuvnici američke vojske mogu se prijaviti u U.S. Army World Class Military Program, postrojbu koja im daje mogućnost da usporedno s radom u vojsci treniraju za sportska natjecanja i kvalifikacije za Olimpijske igre. Da bi bili odabrani, moraju imati status vrhunskog sportaša i završenu Naprednu individualnu obuku ili Temeljnu časničku školu te se moraju izjasniti da im je cilj sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Neki od sportova kojima se pripadnici američke vojske bave jesu: atletika, bob, sanjkanje, hrvanje, streljaštvo i biatlon.

Njemačka

U Njemačkoj sportaši imaju mogućnost dragovoljnog vojnog osposobljavanja, nakon čega potpisuju ugovor s vojskom, dobivaju status Sportsoldata te primaju mjesečnu novčanu naknadu. Doduše, njihova obuka traje puno kraće i oslobođeni su sudjelovanja na vojnim vježbama dok god im traje sportska karijera. Po završetku sportske karijere mogu pristupiti djelatnom vojnom sastavu i nastaviti rad u vojsci na dočasničkim ili rjeđe časničkim dužnostima. Danas Bundeswehru pripada 827 vrhunskih sportaša. Zastupljeni su pritom i zimski (biatlon, nordijska kombinacija, skijaško trčanje, bob) i ljetni sportovi (skokovi u vodu, atletika, hrvanje).

Austrija

I OS Austrije podupire svoje vrhunske sportaše. Tijekom karijere primaju novčanu naknadu te imaju pokriveno zdravstveno i socijalno osiguranje, dok nakon sportskog umirovljenja mogu ući u djelatni vojni sastav. Od 1997. do danas Bundesheer je sponzorirao karijere čak 4500 vojnika. Trenutačno 150 sportaša uživa potporu austrijske vojske, što je više od polovine svih austrijskih olimpijaca. Natječu se u streljaštvu, džudu, atletici, plivanju, skijanju, nordijskoj kombinaciji i biatlonu.

Italija

U OS-u Italije svaka grana ima svoju sportsku sekciju, a njihovi se pripadnici bave sportovima poput atletike, jahanja, streljaštva, plivanja, skokova u vodu, veslanja, skijanja i biatlona. Među najpoznatije talijanske sportaše vojnike ubrajaju se skijaš Alberto Tomba te Giuliano Razzoli, pobjednik Snježne kraljice 2010. godine.

---

Iva GUGO, foto: Mladen ČOBANOVIĆ