Ono što se dogodilo na Plitvicama bilo je naznaka svega što se događalo sljedećih godina,…
Ovo je naša obiteljska priča
U Središtu za temeljnu obuku u vojarni “123. brigade HV” u Požegi u trećem ovogodišnjem uputnom roku prisegnulo je 264 ročnika i 60 ročnica, ukupno njih 324. Među njima bili su Tea i Tin Štefan, sestra i brat koji su se za vojnički poziv odlučili slijedeći put oca Hrvoja Drage koji je prije umirovljenja bio pripadnik 1. gardijske brigade Tigrovi te Vojne policije…
Svečanu prisegu na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u trećem ovogodišnjem uputnom roku položili su i Tea i Tin Štefan, sestra i brat koji su se za vojnički poziv odlučili slijedeći put oca Hrvoja Drage koji je prije umirovljenja bio pripadnik 1. gardijske brigade Tigrovi te Vojne policije.
Obitelj Štefan – otac Hrvoje Drago, majka Snježana te Tea i Tin – nisu skrivali uzbuđenje i ponos. Za njih je polaganje prisege i početak stvaranja vojne karijere Tee i Tina dio obiteljskog sna. Otac Hrvoje Drago nerado govori o svojim braniteljskim danima i sudjelovanju u Domovinskom ratu. Kaže, taj dio života je dio prošlosti. No, oči mu se sjaje dok govori o djeci. Dok ih gleda kako u vojničkim odorama stoje kraj njega. “Djeca su zaželjela nastaviti očevim putem i, eto, želja im se ostvarila. Ostvaruju im se snovi. Jako sam ponosan i sretan što imamo dva vojnika u obitelji,” kaže i zaključuje: “Želim im da se školuju i da nastave graditi karijeru u Hrvatskoj vojsci. I da čuvaju Hrvatsku.” Snježana Štefan, supruga i majka, sluša, klima glavom i sve potvrđuje. Kaže kako je zadovoljna izborom profesije svoje djece, ali i kako je takav odabir od njih i očekivala: “Naša djeca odmalena su gledala supruga u odori, gledala su njegove prijatelje koji su znali dolaziti k nama doma i družiti se. Jednostavno, uvijek su bili okruženi vojnim odorama, vojnim vozilima i još dok su bili mali imala sam osjećaj da bi se mogli okrenuti prema karijeri u vojsci. Mene njihov izbor ni najmanje ne čudi.” A na pitanje kako se osjeća danas, u Požegi, kako se osjećala u trenutku kad su Tea i Tin polagali svečanu prisegu, Snježana Štefan kaže: “Danas je poseban dan pa se tako, posebno i osjećam. Sve je bilo u redu dok nismo jutros krenuli iz Zagreba za Požegu, a onda kao da sam postala svjesna pa me uhvatila nekakva nervoza, nekakvo uzbuđenje. Kad sam ih vidjela kako prisežu, predivan je to osjećaj.”
Tea Štefan rođena je 1995. i njezina sjećanja na djetinjstvo i odrastanje prepuna su slika u kojima se prepoznaje zametak odluke za stvaranje vojne karijere. “Ovo je naša, obiteljska priča. Ja sam oduvijek željela biti kao tata. On mi je uzor. Uvijek sam željela ići njegovim stopama. Želim biti kao on. On je moj idol. On je snažan i hrabar. Od malih nogu sam htjela biti vojnik. Ima jedna slika gdje stojim s plastičnim pištoljem u ruci. Znači, ovo je krenulo od malih nogu,” a na pitanje gdje se u budućnosti, u vojsci vidi, Tea bez predomišljanja brzo odgovara: “U budućnosti bih željela raditi u Vojnoj policiji. Vidim se tamo i nadam se da ću u tome uspjeti.”
I mlađi brat Tin Štefan, rođen 1999. godine, odlučan je u naumu nastavljanja tatinim stopama: “On je naš uzor i naš idol u svemu. Danas sam položio prisegu i jako sam ponosan zbog toga. Kad sam bio mali zamišljao sam da ću biti vojnik, to me oduvijek privlačilo. Kao mali sam oblačio tatinu uniformu, i čizme, to me privlačilo. Ovo je ostvarenje moga sna.”
Za Teu i Tina Štefana, kao i za sve druge dragovoljne ročnike 23. naraštaja, dragovoljno vojno osposobljavanje trajat će do 23. studenog. Tijekom osam tjedana proći će kroz nekoliko faza obuke u vojarni “123. brigade HV” u Požegi, na logističkom vježbalištu “Glavica” te na strelištu “Novo Selo”. Obuka će obuhvatiti niz programskih područja kao što su rukovanje osobnim oružjem, kretanje, komuniciranje, zaštita, reakcije, vojna služba, tjelovježba i psihološka priprema ročnika.
Svečana prisega 23. naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju održana je 20. listopada u Središtu za temeljnu obuku u vojarni “123. brigade HV” u Požegi, a u trećem ovogodišnjem uputnom roku prisegnulo je 264 ročnika i 60 ročnica, ukupno njih 324.
Izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane RH državni tajnik Tomislav Ivić tom je prilikom istaknuo kako su domoljublje i čovjekoljublje preduvjeti za vojnički poziv te kako su upravo te vrline oduvijek vodilja i značajka hrvatskih vojnika. “I vi ste svojom odlukom o pristupanju na dragovoljno služenje vojnog roka pokazali da ste spremni pridonositi stabilnosti i sigurnosti naše domovine i pomagati našim građanima. Ukratko, da ste spremni prihvatiti izazov,” rekao je te naglasio kako Ministarstvo obrane, uz opremanje i modernizaciju vojske, sustavno i intenzivno radi na poboljšanju životnih i radnih uvjeta za pripadnike Oružanih snaga. “Prepoznate u hrvatskoj javnosti, te aktivnosti pridonijele su i povećanom interesu mladih za vojni poziv. Tako su prošle godine prvi put od uvođenja dragovoljnog služenja bila tri uputna roka, kao i ove godine,” zaključio je Ivić.
Zamjenik načelnika GS OSRH general-pukovnik Drago Matanović, izaslanik Predsjednice RH i vrhovne zapovjednice OSRH, čestitajući ročnicima na položenoj prisezi istaknuo je: “Hrvatska vojska razvija se prožeta domoljubljem i pobjedničkim duhom koji smo stekli u Domovinskom ratu te iskustvima iz međunarodnih operacija potpore miru. Nabavom novih sredstava i opreme, sustavnim i stalnim uvježbavanjem razvijamo nove sposobnosti. No, ipak, najviše nas veseli interes vas, mladih ljudi za ulazak u obrambeni sustav jer vi ste zalog za budućnost.”
Od početka uvođenja dragovoljnog vojnog osposobljavanja 2008. godine, zaključno s 22. naraštajem, na obuku dragovoljnog vojnog osposobljavanja upućeno je ukupno 8166 ročnika, od kojih 1017 žena, a obuku je uspješno završilo 7500 ročnika, među kojima je 877 žena. Odlukom potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane ove su godine, kao i prošle, na dragovoljno vojno osposobljavanje upućena tri uputna roka, u veljači i svibnju te aktualni u rujnu. Tijekom 2018., zaključno s 30. rujnom, za dragovoljno vojno osposobljavanje prijavilo se 1100 kandidata, od kojih je 207 žena.
Lada Puljizević, foto: Mladen Čobanović