PFI (private finance initiative) se može preciznije definirati kao oblik poslovanja javnog sektora nastao u Velikoj Britaniji u ranim 1990-im godinama kao način generiranja novih investicija u relizaciji javnih usluga, a bez povećanja poreza, odnosno javnih rashoda

Poduzeće Paradigm Secure Communications Limited je 24. listopada 2003. potpisalo ugovor s Ministarstvom obrane V. Britanije vrijedan 2,5 milijardi funti ili 3,6 milijardi eura o realizaciji programa SKYNET 5. Na temelju tog ugovora Paradigm Secure Communications Limited će izgraditi i lansirati najmanje dva satelita iz programa SKYNET 5 uz pripadajuću zemaljsku terminalnu opremu i vojsci V. Britanije pružati raznovrsne usluge najsuvremenije satelitske komunikacije u predviđenom razdoblju do 2018. Kompletan sustav satelitske komunikacije će biti u vlasništvu spomenute tvrtke koje će svoju investiciju financirati pružanjem usluga minstarstvu obrane, ali i drugim klijentima u V.Britaniji i inozemstvu. Upravljanje satelitima, njihovo lansiranje, održavanje itd. obavljat će Paradigm Secure Communications Limited, odnosno tvrtke Paradigm Services i EADS Astrium kao podugovarači. Proces prijenosa vlasništva između Ministarstva obrane i tvrtke Paradigm nad postojećim sustavom satelitske komunikacije SKYNET 4 već je počeo na način da su sa 30. svibnjem 2003. preuzete operacije i infastruktura i počinje se sa nadogradnjom na novi standard.
Primjer drugi, u prosincu 2001. između Ministarstva obrane V. Britanije i konzorcija Fasttrax sklopljen je ugovor kojim se britanskoj vojsci stavljaju na raspolaganje najsuvremenija i najveća transportna vozila – kamioni nosači tenkova. Vrijednost potpisanog ugovora procjenjuje se na 290 milijuna funti, a vrijeme trajanja na 20 godina. Odredbama spomenutog ugovora KBR Kellogg Brown & Root (voditelj konzorcija Fasttrax) obvezuje se proizvesti flotu od 92 kamiona nosača tenkova, od kojih svaki može prevesti 72 tone težak Challenger II tenk ili dva borbena vozila pješaštva tipa Warrior i staviti ih na raspolaganje britanskim oružanim snagama. Po potrebi britanska vojska će se koristiti unajmljenim vozilima i ljudstvom za prijevoz svoje teške opreme do bilo koje točke u svijetu, uključujući i prijevoz sredstava do bojišnice.

Kako jeftino nabaviti komunikacijske satelite?
Program satelitske komunikacije (SKYNET 5 ) i program transportera teške opreme (HET) istaknuti su primjeri relativno nove metode poslovanja britanske vojske pod nazivom – PFI ili privatna financijska inicijativa. PFI se s puno opravdanja može nazvati drastičnim odmakom u odnosu na klasičan i dosad dominantan način poslovanja. U očima promatrača, analitičara, pa i vojnika riječ je o potpuno novoj situaciji i odnosu u kojem vojska i njezini poslovni partneri nalaze nove zajedničke interese i djeluju sinergijski korištenjem vlastitih komparitivnih prednosti. U oba slučaja, što je ujedno i opća karakeristika PFI-a, Ministarstvo obrane V. Britanije, pa ni država se ne pojavljuje kao vlasnik satelitskog sustava SKYNET 5, ni teških transportnih sredstava – vojska ih po potrebi unajmljuje. Zapovijedanje britanskim postrojbama u hipotetskoj intervenciji na bilo kojem dijelu zemaljske kugle ili satelitska komunikacija brodova kraljevske mornarice sa stožerima obavlja se preko unajmljenog satelitskog linka koji opslužuju, održavaju i usavršavaju uposlenici poduzeća Paradigm. Ako komunkacijski kapaciteti SKYNET 5 sustava ne budu iskorišteni tvrtka Paradigm ponudit će ih na tržištu zainteresiranim kupcima. Slično, prvi posao u sklopu PFI inicijative koji se pojavljuje na samoj bojišnici je program HET – program teškog transportnog sredstva koji će po pozivu i za potrebe britanske vojske obaviti prijevoz tenkova i drugih sredstava do bojišnice, čime se pojavljuje opasnost, odnosno problem poslovanja u području borbenih djelovanja. Program HET i slični programi koji uposlenike civilnih tvrtki dovode u područje borbenih operacija pravno je u V.Bitaniji riješen sustavom tkz. “sponzorirane pričuve” (eng. sponsored reserve).
Na temelju rečenog PFI (private finance initiative) može se preciznije definirati kao oblik poslovanja javnog sektora nastao u Velikoj Britaniji u ranim 1990-im godinama na poticaj Konzervativne stranke kao način generiranja novih investicija u relizaciji javnih usluga, a bez povećanja poreza, odnosno javnih rashoda. Narasle potrebe javnog sektora na području zdrastva, obrazovanja i drugim područjima od javnog interesa sve teže se zadovoljavaju javnim prihodima. Uporabom PFI-a angažiraju se financijski, intelektualni, organizijski i ini resursi privatnog sektora u realizaciji potreba javnog sektora. PFI je ugovor, odnosno sporazum između države i privatnog poduzeća u kojemu se privatno poduzeće obvezuje izgraditi određeni kapitalni objekt, odnosno sredstva kao što su bolnice, škole, odnosno avioni ili čak cijele vojarne i iznajmiti ih javnom sektoru na rok koji nerijetko prelazi i 30 godina. U sektoru obrane PFI je dio brojnih inicijativa kojima se nastoji kompezirati pad vojnih proračuna, odnosno pad realne kupovne moći vojnog sektora u posthladnoratovskom razdoblju. V. Britanije kao i ostale zemlje NATO saveza našle su se pred dilemom: zaustaviti, odnoso odgoditi modernizaciju oružanih snaga ili nastaviti s redukcijama veličine i strukture vojske. Financijski pokazatelji za zemlje NATO-a pokazuju da je u razdoblju nakon zavšetka Hladnog rata došlo do pada vojnih izdataka kao i kvantitativnog smanjenja u većini oružanih snaga. Dok su 1980. vojske zemalja NATO-a brojile 5,6 milijuna vojnika do 2003. taj se broj smanjio na 4,33 milijuna. Ako se utjecaj i važnost vojnog sektora mjeri sudjelovanjem vojnog i civilnog personala oružanih snaga u ukupnoj zaposlenosti, onda smo svjedoci pada važnosti i utjecaja vojnog sektora: 1980. vojnici i civili zaposleni u vojnom sektoru činili su 2,7% ukupne radne snage, 2003. to se smanjilo na 1,5%.

Motivi za uporabu PFI-a u vojnom i uopće na području javnog sektora su mnogostruki: niži troškovi u odnosu na standardne načine nabave, moguće je investirati u skupe projekte nabave kapitalnih sredstava uvjetno rečeno “na kredit”, odnosno obveze prolongirati na razdoblje od nekoliko desetljeća, “value for money” odnosno stav po kojemu se za uloženi novac dobije veća razina kvalitete i vrijednosti, smanjenje, odnosno distribucija rizika između privatnog dobavljača i vojske itd. Zagovornici te metode tvrde da ona omogućava oružanim snagama da se racionalnije koriste vlastitim resursima, odnosno da se se koncetriraju na primarno vojne zadaće (core tasks). Tako se dragocjeni ljudski resursi vojnih profesionalaca neće rasipati na poslovima i zadaćama održavanja teških vojnih transportera tenkova i drugih oklopnih vozila, odnosno neće se angažirati operatori na radnim stanicama za satelitsku komunikaciju ni serviseri takvih uređaja. Umjesto toga vojnici će se baviti vojnim poslovima, a spomenute vrste poslova prepustit će se onima koji su najkvalificiraniji za to. Uporaba PFI-a pa i drugih metoda PPP inicijative (public – private initiative, suradnja javnog i privatnog sektora) povećat će stupanj konkurencije u procesu nabave roba i usluga, što bi logikom tržišnog mehanizma trebalo dovesti do racionalizacije i ušteda. Novi oblici poslovanja pod krovnim nazivom privatno javno partnerstvo (PPP) u sve većoj mjeri naglašavaju dugoročnu suradnju i angažiraju kapacitete privatnog sektora, odnosno primjenjuju metode konkurencije u odabiru partnera.

Zašto PFI?
Financijske prednosti PFI-a se očituju u novčanim uštedama u odnosu na klasične metode nabave. Iako je metoda relativno nova i baza podataka koja služi za provjeru i dokazivanje tvrdnji o uštedama skromna, dužnosnici ministarstva obrane tvrde da su postignute znatne uštede na provedenim projektima. U organizacijskom pogledu PFI omogućuje maksimalno racionalnu uporabu sredstva, vojska rabi i plaća uporabu sredstava samo kada postoji potreba, ne događa se da sredstva leže neiskorišteno u vojnim bazama. Ako postoji prazan hod dobavljač je slobodan prema ugovornim odredbama sredstvo ponuditi na tržištu čime se smanjuju troškovi i generiraju novi prihodi – mogućnost o kojoj se mora voditi računa prilikom sklapanja PFI ugovora. Procjene britanskog ministarstva obrane o uštedama koje će se realizirati po sklopljenim PFI ugovorima su različite: 20% u odnosu na konvencionalni način nabave na projektu HET, 5% na projektu nabave, odnosno usluge korištenja elektrogeneratora itd. Neki analitičari se nadaju uštedama u rasponu od 5% do 40% dok procjene ministarstva, odnosno Ureda za širenje pametne nabave (Widening Smart Acquisition) Ministarstva obrane V. Britanije govore o prosječno ostvarenih 10%. Prema “National Center for Policy Analysis” PFI projekti u V. Britaniji godišnje ostvare uštede od 560 milijuna USD. Nadalje, PFI omogućava ravnomjerniju vremensku distribuciju troškova kapitalnih nabava, više nema potrebe angažiranja velikih financijskih sredstava u kratkom razdoblju istraživanja, razvoja i proizvodnje, već su troškovi jednoliko raspoređeni kroz cijelo razdoblje uporabe i u korelaciji sa stupnjem uporabe. Osim navedenog, potencijalne koristi PFI projekta uključuju mogućnosti uporabe najnovijih dostignuća civilne tehnologije koja je na pojedinim područjima ispred vojnih dostignuća (računalna i informatička tehnologija), primjena inovacijskih kapaciteta civilnog sektora (definiranje korisničkih zahtjeva, dok se načini realizacije prepuštaju tvrtkama), dio rizika razvoja novih proizvoda se prebacuje na teret dobavljača, olakšava se kvalitetnija alokacija proračunskih sredstava i konačno pripadnici oružanih snaga se upoznavaju s komercijalnim načinom poslovanja, što uključuje menadžerske i financijske vještine.
Potencijalne koristi koje PFI ugovori nude privatnom sektoru su brojne i uključuju: poboljšane mogućnosti poslovanja sa sektorom obrane što uključuje nove projekte, ali i veći angažman u postojećim, nova područja poslovnih aktivnosti, mogućnost uporabe slobodnih kapaciteta, redukcija troškova, ostvarenje određenog stupnja stabilnosti poslovanja zahvaljujući dugotrajnim ugovorima kojim se vojni sektor obvezuje na uporabu određenog opsega usluga itd.
Širenje PFI metode poslovanja u britanskim oružanim snagama nametnulo je problem sudjelovanja civilnih uposlenika ugovornih tvrtki na sustavima koji djeluju u ratnim uvjetima, izvan granica, odnosno na bojišnici ili blizu nje. Rješenje za ovaj problem dano je u obliku “sponzorirane pričuve”. Pod koncpetom sponzorirane pričuve usluge opsluživanja i održavanja sustava koju u normalnim uvjetima daje dobavljač u uvjetima ratnih operacija obavljaju pripadnici pričuvnog sastava koji su zapravo mobilizirani djelatnici tog poduzeća. PFI ugovorom dobavljač se obvezuje zaposliti određen broj djelatnika koji su ujedno i dobrovoljni pripadnici pričuvnog sastava. Na taj način praktično isti ljudi koji opslužuju teške transportere tenkova u doba mira na teritoriju V.Britanije isto to čine i u operacijama u inozemstvu, samo ovog puta u statusu mobiliziranog vojnika, a ne civilnog djelatnika konzorcija FASTTRAX.
V.Britanija je vodeća zemlja u primjeni PFI oblika ugovaranja, službeni stav Ministarstva obrane je da je primjena PFI-a prvi odabir za sve oblike kapitalnih ulaganja. Vlastitim investicijskim fondovima koristit će se u slučaju da se privatna finanijska inicijativa pokaže neprimjerenom, neprovedivom ili neekonomičnom. Dosad je u V. Britaniji sklopljeno više od 46 ugovora koji su privatnom sektoru donijeli više od 2,3 milijarde funti prihoda, a raspon dobara i usluga predmetom ove vrste nabave je vrlo širok. Navodimo i specificiramo još nekoliko primjera PFI ugovora koji su sklopljeni ili je njihovo sklapanja, odnosno natječaj u tijeku:

Projekt FSTA (Future Strategic Tanker Aircraft) – budući strategijski zračni tanker, za zračne snage V. Britanije provodi se kao PFI inicijativa. U siječnju 2004. britansko ministarstvo obrane objavilo je ime vjerojatnog ugovarača: konzorcij Air Tanker Ltd., koji čine Rolls Royce, EADS, Cobham i Thales. Program FSTA ponuditi će avion na bazi Airbusa 330-200 koji će zamijenti postojeću flotu zračnih tankera koja se sastoji od aviona VC10 i TriStar i omogućiti će stratešku mobilnost zračnih snaga. Vrijednost projekta FSTA na bazi koncepta troškova cijelog radnog vijeka procjenjuje se na 13 milijardi funti. Odredbama ugovora, čije se vrijeme trajanja procjenjuje na 27 godina, Airtanker Ltd. će posjedovati i održavati zrakoplove, pružati usluge obučavanja zračnim snagama V. Britanije (RAF-u), osiguravati infrastrukturu kao i nešto osoblja. RAF će biti odgovoran, odnosno s vlastitim će osobljem provoditi vojne operacije, a dobavljaču će se omogućiti i pružanje usluga na komercijalnoj osnovi. Smatra se da će prvi zrakoplovi ući u službu nakon 2007.
U lipnju 2002.g. Ministarvo obrane V.Britanije sklopilo je ugovor s tvrtkom British Compan AWSR Shipping Ltd kojim se ono obvezuje pružati usluge strategijskog transporta. Vrijednost ugovora mogla bi doseći 950 milijuna funti u razdoblju od 22 godine. Usluge strategijskog transporta temelje se na šest novosagrađenih brodova nosivosti 20 000 tona tipa Roll-on Roll-off koji će omogućiti brzi raspored nekoliko tisuća oklopnih i neoklopljenih vozila na svakom dijelu zemaljske kugle. Vojska će normalno rabiti četiri broda, dok će svih šest biti raspoloživo za operacije. Ministar vojnih nabavki Bach procjenjuje to golemim napretkom u strategijskim transportnim mogućnostima u odnosu na sadašnje i kaže: “Trebamo šest brodova koji će zadovoljiti naše operacijske potrebe ali si ne možemo priuštiti da nam brodovi i posade leže nezaposleni i čekaju neku intervenciju. Pod uvjetima PFI sporazuma imamo brodove kada trebamo i plaćamo ih onoliko koliko se njima koristimo”.
No, nisu svi PFI projekti uspješni. Sredinom 2001. Electronic Data Systems (EDS), najveći IT ugavarač britanske vlade nije mogao ispuniti ugovorne obveze i isporučiti informatički sustav za obračun plaća. Taj neuspjeh je umalo doveo do neisplate plaća gotovo 300 000 pripadnika britanske vojske, uključujući specijalne snage u Afganistanu kao i isplatu vojnih mirovina. Inače, vrijednost ugovora kretala se oko 300 milijuna funti.

Zaključak
Privatna financijska inicijativa (PFI) dio je nastojanja vojnog sektora da racionalizira područje razvoja i nabave i maksimalno iskoristi raspoloživa financijska sredstva. Novost je da PFI uključuje privatni – komercijalni sektor duboko u vojne strukture na način koji je donedavno bio teško zamisliv. Pod uvjetima ugovora PFI-a oružane snage ne koriste se samim sredstvima već uslugama koja ta sredstva i osoblje ugovarača pružaju. Kod projekta FSLA ili HET britanska vojska nije vlasnik transportera, odnosno zračnih tankera već se koristi uslugama prijevoza, odnosno punjenja gorivom u zraku. U primjeni PFI-a, kao jednog od brojnih oblika privatno javnog partnerstva, najdalje je otišla V. Britanija gdje vrijednost sklopljenih poslova dostiže 2,3 milijarde funti. Vodeća uloga V. Britanije u primjeni PFI-a poznavatelje britanskih oružanih snaga ne zađučuje. U nastojanju da se troškovi razvoja i nabave suvremenih sredstava naoružanja i vojne opreme ne otrgnu kontroli V. Britanija se davno odrekla zaštite domaće vojne industrije i izložila je domaće tržište naoružanja i vojne opreme žestokoj međunarodnoj konkurenciji. PFI je korak dalje u nastojanjima da se maksimalno iskoriste financijska sredstva vojnog proračuna.

Igor KARNJUŠ