Nasljednik višestoljetne tradicije, Republikanska Garda nije samo dio službenog protokola kojeg Francuska pokazuje prilikom visokih državnih posjeta i velikih službenih ceremonijala. Taj poznati dio Nacionalne žandarmerije (Gendarmerie Nationale) ima i svoje operativne dijelove za izvršenje rizičnih zadaća što je manje poznato čak i francuskoj javnosti. To su takozvani PIGN – Pelotons d´Intervention de la Garde Republicaine

Prije nego što se detaljnije osvrnemo na organizaciju, zadaće i sustav uvježbavanja PIGNA-a možda je umjesno posvetiti malo prostora nastanku i ustrojstvu Republikanske Garde a posebno njenoj najpoznatijoj komponenti: konjičkoj regimenti, posljednjoj konjičkoj postrojbi u francuskim oružanim snagama.
Ponos Nacionalne žandarmerije (Gendarmerie Nationale) oformljen u Francuskoj Republikanskoj Gardi, nasljednik je stoljetne tradicije i pod zapovjedništvom je visokog časnika koji nosi titulu General Commandant la Garde Republicaine. Podređena Prvom području Nacionalne žandarmerije sa zapovjedništvom u Parizu , Republikanska Garda je jedina francuska postrojba koja ima regimentalnu strukturu. Republikanska Garda organizacijski pripada kopnenoj vojsci i sastavljena je od tri regimente kojima su pridodati logistički i zdrastveni odjeli. Prva i druga regimenta su pješačke (Regiment d´ Infantere) a treća je konjanička (Regiment de Cavalerie).

Zadaća Republikanske Garde je osiguranje sigurnosti i davanje počasti institucijama Republike Francuske i visokim državnim dužnosnicima. Međutim Republikanska Garda nije jedino i isključivo namijenjena za paradu. Odlukom Ministarstva obrane Garda je namijenjena održavanju reda u glavnome francuskom gradu ali se isto tako u slučaju potrebe može uporabiti kao borbena postrojba na bilo kojem dijelu nacionalnog teritorija (najveći dio vojnika, časnika i dočasnika iz sastava Garde ima završenu padobransku i komando obuku).

U području tih zadaća svaka regimenta ima svoju vlastitu organizaciju koja poštuje i uvažava specifičnosti misija koje su joj povjerene.
Prva pješačka regimenta (u čijem sastavu se nalazi i gardijski orkestar) sastavljena je od jedne satnije zadužene za sigurnost Predsjednika Republike, jednog motociklističkog skvadrona, te tri počasne satnije, svaka sastavljena od dva voda. Druga pješačka regimenta je za razliku od prve regimente organizirana od četiri satnije za takozvane “velike službe” (CGS – Compagnie des Grands Services), dviju satnija za sigurnost nacionalnih palača (CSPN – Compagnie de Securite des Palais Nationaux) i dvaju samostalnih vodova za pomoćne službe i osiguranja. Zadaće povjerene ovoj regimenti su osiguranje sigurnosti Hotela Matignon – sjedišta Vlade, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Palače pravde, Senata i Nacionalne skupštine.

Konjička regimenta čija je glavna zadaća pružanje počasne pratnje Predsjedniku Francuske Republike i predsjednicima stranih država u službenoj posjeti Francuskoj sastavljena je od tri eskadrona koji u svom sastavu broje 528 konja. Eskadroni su formirani na osnovu boje konja. U prvom eskadroni su konji riđani, drugi sačinjavaju konji bijele boje dlake a u treći eskadron ulaze konji tamne i riđo-crvenkaste boje dlake. Konji koji ulaze u sastav ove regimente nabavljaju se u dobi kada imaju najviše tri godine i šalju se u Sain-Germmain-en-Lay (u blizini Pariza) gdje je smješten centar za obuku i dresuru konja. Nakon dvije godine intezivne obuke izabrane životinje su spremne za službu u konjaničkoj regimenti. Osim zadaća davanja počasti i službenog eskorta ova regimenta je zadužena za nadzor Bois de Boulogne i Vincennesa te šumskih kompleksa u Chambordu, Senlisu i Sain-Germmain-en-Layu. Organizacijska shema konjičke regimente dopunjena je jednim autonomnim logističkim vodom koji se brine za specifične potrebe kao što su potkivanje konja i izrada posebnih sedala koja se od 1874. godine izrađuju posebno za potrebe Republikanske Garde. U sastavu konjičke regimente djeluje veterinarska služba a posebnu atraktivnost svojom pojavom plijeni konjički orkestar od 40 konjanika-glazbenika.

Interesantno je spomenuti da početci ovog konjičkog orkestra sežu u daleku 1802. godinu kada je određeno da svi konji na kojima jašu glazbenici moraju biti riđe boje dlake osim dvaju konja koji su nosili po dva velika bubnja i koji su morali biti sive boje. Pripadnici Republikanske Garde opremljeni su različitim vrstama vatrenog oružja kao što su poluautomatski pištolj MAS F1/ Beretta F92F, jurišna puška Famas i strojnica AA.52. Uz svečanu odoru kao sastavni dio dolaze još sablja i koplje. Namjenski organizirana oružarnica za potrebe Republikanske Garde izrađuje mnoga sredstva i dijelove opreme koji se više ne mogu naručiti u civilnim obrtničkim radnjama (kao npr. posebne kacige za gardiste sa posebno obrađenim ukrasom – crnim konjskim repom).

Zadaće podrške i rizične intervencije

Trenutačno Republikanska Garda u svom sastavu ima sedam PIGR skupina. U organskom sastavu Prve pješačke regimente su tri skupine a ostale četiri skupine su u sastavu Druge pješačke regimente. Osnovna zadaća ovih skupina je pružanje podrške departmanalnoj žandarmeriji (Gendarmerie Departementale) ali i postrojbama francuske kopnene vojske u situacijama koje se smatraju “potencijalno visoko rizičnim”.
Njihova zadaća je također nadzor i osiguranje određenih prostora i zgrada, osiguranje zaštite civilne populacije prije i tijekom odvijanja rizičnih akcija žandarmerije. Također, uključuju se kao podrška i dopuna svojim kolegama iz drugih postrojbi u svim situacijama kada se ukaže potreba za njihovim angažiranjem. Naravno da se u okviru žandarmerije ne poteže Republikanska Garda za sve rizične ili specifične situacije. Ukoliko se radi o intervenciji protiv naoružanog opasnog pojedinca ili o talačkoj situaciji, u akciju se prvo uključuje GIGN (Gruppe Intervente de la Gendarmerie Nationale) – interventna grupa nacionalne žandarmerije a skupine PIGN-a se ukjučuju po potrebi i prema pozivu. Prema tome (na tome inzistiraju sami pripadnici PIGN-a) PIGN nije nasljednik GIGN-a, nego prije svega jedna vrhunski i multidisciplinarno obučena dopunska interventna snaga. Profesionalni razvoj časnika koji zapovijedaju grupama PIGN- a je prilično dug i zahtijevan.

Nakon što su zapravo “posuđeni” od kopnene vojske (Armee de Terre), časnici koji su se dobrovoljno javili na natječaj koji je raspisala Gendarmerie Nationale i koji su prošli selekcijski filter upućuju se u posebnu časničku žandarmerijsku školu. Nakon završetka te škole časnici bivaju upućeni u jednu od dviju pješačkih regimenti Republikanske Garde i sukcesivno, poslije čitave serije psihofizičkih provjera i taktičkih testova polako preuzimaju zapovjedništvo nad PIGN-om.
Ostali pripadnici postrojbe (žandari/operativci) su također dobrovoljci, koji su izrazili želju (i uspjeli proći uspješno kroz obuku i provjere) da budu pripadnici jednog od sedam vodova PIGN-a. Poslije inicijalne provjere vojničkih znanja i vještina vojnici-kandidati se upućuju u jedan od vodova PIGN-a u svojstvu “stažista” gdje se usavršavaju u svojim specijalnostima, borbenim vještinama, psiho-fizičkoj spremnosti i taktičkim inačicama mogućih situacija na terenu.
Nakon godinu dana takvog stažiranja kandidati se smatraju spremnim za izvršenje zadaća. Jedna od vježbi u završnom dijelu obuke “stažiranja” na kojoj mogu ostati samo oni najsposobniji kandidati odvija se u šumovitim predjelima kao što je Bievre, jugoistočno od Pariza. Tijekom tri dana kontinuiranih vježbi i provjera ocjenjuje se vojničko ponašanje i sposobnosti djelovanja svakog kandidata pod stresnim situacijama.
Iako su svi žandari – kandidati prošli selekcijsku obuku i dokazali svoje fizičke sposobnosti za ulazak u PIGN, ovdje moraju dokazati nešto drugo.Svaki kandidat tijekom tih 72 sata mora demonstrirati sposobnosti otpornost prema stresu i kontinuiranom pritisku koji se ostvaruju totalnim odsustvom vremena za odmor i nemogućnošću spavanja. Fizički umor, psihički pritisak, nervoza i neispavanost su odličan podloga za determiniranje individualne rezistencije na borbene situacije u uvjetima stresa. Pod takvim uvjetima pojedinac vrlo lako može izgubiti kontrolu nad samim sobom, postati agresivan i potencijalno opasan kako za sebe tako i za svoje suborce iz postrojbe.

Tijekom tri dana neprestanih aktivnosti provjeravaju se tehnike kretanja teško prohodnim terenima, sposobnosti provedbe interventnih procedura i fizičke vježbe u kojima treba pokazati visoku razinu samo-kontrole. Tijekom te godine dana “stažiranja” pripadnici PIGN-a usvajaju sva tehnička i teoretska znanja potrebna za obavljanje njihovih budućih zadaća, ovladavaju internim pravilima sigurnosti u zoni djelovanja PIGN-a. Obvezatno je dobro poznavanje baznih saznanja o traumatologiji i odlično poznavanje prve pomoći. Obvezni dio obuke su poznavanje veze, tehnike kretanja svakom vrstom terena, savladavanje svih vrsta prepreka kao i odlične sposobnosti u tehnikama paljbe (standardno, snajpersko, selektivno i instiktivno). Jedno od najvažnijih područja koje kandidati moraju savladati su procedure tijekom intervencije kako osobne tako i kao člana veće ili manje grupe itd.
Iako se obuka postrojbi PIGN-a provodi na sličan način kao što se provodi kod svih drugih interventnih postrojbi tipa SWAT, riješavanje određenih situacija kao što su antiterorističke ili talačke preuzimaju GIGN ili RAID iz sastava Police Nationale.
Naoružanje i oprema koje koriste pripadnici sedam vodova PIGR-a identično je naoružanju koje koristi i ostale postrojbe Republikanske Garde: poluautomatski pištolj MAS 1, koji će vrlo vjerovatno u svim postrojbama žandarmerije i policije biti zamjenjen novim SIG Sauer P-2022, poznatom Heckler& Kochovom kratkom strojnicom serije MP-5, te jurišnom puškom FAMAS.
Treba napomenuti da pripadnici vodova PIGN stalno rade na usavršavanju svojih taktičko-tehničkih znanja, vještina i fizičke spremnosti ali isto tako kada nisu na zadaćama i treningu obnašaju dužnosti i zadaće kao i svi ostali žandari iz sastava Republikanske Garde.
Tako npr. participiraju u redovitoj smjeni počasne straže na Palais de l´ Elysee gdje je rezidencija Predsjednika Republike, zatim na čuvenom trgu Concorde u srcu glavnog grada te u ostalim velikim ceremonijalima i eskortima visokih dužnosnika francuske vlade.

Svaki vod PIGN-a sastavljen je uobičajeno od 15 pripadnika. Taj broj ponekad može varirati na temelju trenutačne situacije i personalne raspoloživosti na drugim zadaćama. Vrijeme provedeno u aktivnoj službi kao pripadnik PIGN-a ograničeno je na maksimalno tri godine. Prema zapovijedi Zapovjednika Republikanske Garde iz listopada 2004. godine u okviru Prve pješačke regimente jedan od vodova PIGN-a je podvostručio broj svojih pripadnika (na 30) sa zadaćom formiranja osloncima takozvanim Brigades de Recherche (brigade za potragu) te ostalim operativnim jedinicama žandarmerije po francuskim departmanima (Gendarmerie Departementale). Ukoliko ovaj eksperiment i stečena iskustva sa ojačanim vodom budu pozitivna, vjerovatno će u skoroj budućnosti i ostalih šest PIGN vodova slijediti isti oblik ustroja.

Stoljetna tradicija

Korijeni Republikanske Garde vuku svoje porijeklo unatrag nekoliko stoljeća, od prvih osobnih postrojbi koje su čuvale francuske kraljeve. Tijekom svoga postojanja često su mijenjani službeni nazivi tako da je postrojba od postanka do danas preko 50 puta promijenila naziv. Razlozi za mijenjanje naziva uglavnom su vezani uz promjenu režima koji su dulje ili kraće razdoblje vladali Francuskom. Budući da buržoaska revolucija determinira “rođenje” moderne Francuske, ograničit će mo se na glavne etape u povijesti postrojbe od konca XVIII stoljeća. Tada je djelovala pod nazivom Garde de Paris (Pariška garda) da bi nakon revolucije 1789. godine njeno ime bilo promijenjeno u Garde Nationale (Nacionalna garda). Taj naziv postrojba je nosila gotovo čitavo desetljeće.
Nakon toga postrojba je preustrojena i pod imenom Garde Municipale de Paris (Gradska garda Pariza) narasla na oružnu silu koja je brojila 80 konjanika i 2550 pješaka. Pod tim imenom postrojba je učestvovala u brojnim napoleonskim kampanjama ovjenčavši se slavom u bitkama kod Danziga i Friedlanda 1807. godine, kod Alcolea 1808. godine kada je uspjela pobijediti i probiti španjolski otpor na cesti prema Cordobi pred imperijalnim trupama kojima to nije nikako uspijevalo te posebno u bitci za Burgos 1812. tijekom dugačkog rata u Španjolskoj.

Godine 1813. Garda je ponovo reorganizirana i dobila je novo ime: Gendarmerie Imperiale (Imperijalna žandarmerija) a ponovnim povratkom monarhije Gendarmerie Royale (Kraljevska žandarmerija). Taj naziv je u uporabi sve do 1830. kada ponovo doživljava promjene koje uključuju i novo ime Garde Municipale (Gradska Garda). Pod tim nazivom postrojba djeluje do veljače 1848. godine kada je bila raspuštena i zamjenjena sa Garde Civile (Civilnom Gardom) da bi u mjesecu lipnju iste godine po prvi puta u povijesti postrojbe dobila ime Republikanske garde grada Pariza (Garde Republicaine de Paris). Taj naziv postrojba nosi do 1870. godine kada je dobila naziv koji je i danas aktualan: Garde Republicaine (Republikanska garda). Tadašnji francuski predsjednik Jules Grevy uručio je 14. lipnja 1880. godine postrojbi službeni stijeg kojeg postrojba s ponosom i danas nosi.
Iz tog razdoblja datirana je još jedna povijesna zanimljivost. Konjička regimenta i danas kao dio paradne odore koristi kacigu čiji je prvi model napravljen 1876. godine. Tijekom prvog svjetskog rata postrojbe Republikanske garde bile su uključene u operacije francuske vojske na zapadnoj fronti a 1926. godine postrojba je odlikovana ordenom Legije časti (Legione d’ Onor). Nakon neugodnog poraza i kapitulacije Francuske u drugom svjetskom ratu, Republikanska garda je ponovo bila raspuštena a mnogi njeni pripadnici skrivali su se pred njemačkim okupacijskim vlastima i sudjelovali u pokretu otpora. Nakon oslobođenja od nacističke okupacije postrojba je ponovno obnovljena pod imenom Garde Republicaine de Paris, pod kojim sudjeluje u francuskoj ratnoj kampanji 1954. godine u Indokini. Nakon jedne duboke reorganizacije provedene 1978. godine postrojba je dobila današnji službeni naziv: Garde Republicaine – Republikanska garda.

Igor SPICIJARIĆ