U sklopu provođenja vojnih reformi “modela 2015.” i programa za razdoblje 1997. – 2002. Francuska je konsolidirala svoje nuklearne snage na manji broj platformi uz istodobno pokretanje razvoja nove generacije oružja

I nakon završetka Hladnog rata Francuska je odlučna zadržati nuklearno oružje i nastaviti financijska ulaganja u njegovo usavršavanje. Perspektivni 30 godišnji plan razvoja funkciju zastrašivanja (u čijem je srcu nuklearno oružje) stavlja u središte francuske sposobnosti da afirmira strategijsku samostalnost, držeći da je ono osnovni jamac protiv svake prijetnje vitalnim interesima Francuske. Plan razvoja do 2008. predviđa njegovo financiranje u prosječnom godišnjem iznosu od 2,82 mlrd. eura što bi trebalo omogućiti modernizaciju snaga i razvoj simulacijskih sposobnosti, a pri namjeri da se nuklerni kapaciteti zadrže na minimalno potrebnoj razini. Nakon bolnih iskustava iz 1940. i II. svjetskog rata opcija posjedovanja nuklearnog oružja i sposobnost nuklearnog zastrašivanja ispunila je važnu političku funkciju prevladavanja iskustva poraza i oporavka povjerenja i političkog identiteta. Nakon neuspješnog dogovora o zajedničkoj nuklearnoj politici sa SAD-om i ostalim saveznicama Francuska je samostalno testirala vlastitu atomsku bombu 1960. u Sahari, a termonuklearnu napravu već 1968. u Pacifiku na atolu Mururuoa.

Tijekom godina Francuska je razvila strateško nuklearno oružje, u obliku tzv. trijade, odnosno tri komponente koju su činile:
• Pomorska komponenta opremljena balističkim projektilima s nuklearnim bojnim glavama postavljenim na nuklearne podmornice – nosače.
• Zračna komponenta s avionima nosačima nuklearnih projektila – avioni Mirage IV (povučenih iz uporabe tijekom 2005.) i avioni Mirage 2000N.
• Kopnena komponenta je bila opremljena s 18 (prilično starih) balističkih interkontinentalnih projektila tipa S3.
Iako protivno službenim stajalištima da nuklearno oružje neće biti uporabljeno u provođenju vojnih operacija, nakon 1974. strategijske snage su nadopunjene taktičkim nuklearnim oružjem (u francuskoj terminiologiji: predstrategijskim) i to: 32 projektila Pluton kratkog dometa i 20 projektila tipa Hades, pomorska komponenta na avionima Supet Etenard i zračna na avionima tipa Jaguar, Mirage IV i Mirage 2000N. Svrha i namjena taktičkog nuklearnog oružja bila je pojačanje konvencionalnih snaga u vođenju konvencionalnog rata u srednjoj Europi.

U sklopu provođenja vojnih reformi “modela 2015.” i programa za razdoblje 1997. – 2002. Francuska je konsolidirala svoje nuklearne snage na manji broj platformi uz istodobno pokretanje razvoja nove generacije oružja. Trenutačno posjeduje dva nuklearna oružana sustava: balističke rakete smještene na podmornicama – nosačima (SLBM) i rakete srednjeg dometa tipa zrak -zemlja na avionima Mirage 2000N i Supet Etenard na nosačima zrakoplova.
U operativnoj uporabi su trenutačno dvije klase i četiri podmornice nosača balističkih projektila (SSBN) i to: tri podmornice nove klase tipa Le Triomphant i jedna klase Le Redoutable. Podmornice klase Le Triomphant opremljene su sa 16 SLBM projektila tipa M45, svaka sa 6 nuklearnih bojnih glava TN75. Zadnja od tri, Le Vigilant, zaprimljena je potkraj 2004., a posljednja, četvrta iz te klase, Le Terrible, gradi se u brodogradilištu u Cherbourgu i trebala bi početi s inicijalnim patroliranjem tijekom 2010., i prema planovima trebala bi biti opremljena novim balističkim projektilom koji je u fazi razvoja – M51. Projektil M-51 koji će u budućnosti zamijeniti stari M-45 i na ostalim podmornicama iz klase Le Triomphant ima povećani domet od 6000 km, nosi šest bojnih glava, vjerojatno novijeg tipa. Upravo su podmornice klase La Triompant i projektili M-51 ključni elementi modernizacije nuklarnih kapaciteta Francuske. Međutim, cijena ukupnog programa strateških nuklearnih podmornica s pripadajućim projektilima zastrašujuća je gotovo jednako kao i njihova moć. Procjene analitičara govore da se cijena cijelog programa kreće na razini od oko 32 mlrd. eura, a na same podmornice se odnosi 16 mlrd. eura.

Zračna komponenta nuklernih kapaciteta sastoji se od tri eskadrile s ukupno 60 aviona Mirage 2000N opremljenih supersoničnim projektilom ASMP i jednom bojnom glavom tipa TN-81. Procjene pokazuju da se u operativnoj uporabi nalazi 60 projektila, uz određeni broj u pričuvi. Plan razvoja do 2008. predviđa razvoj i počevši od 2007. uvođenje u upotrebu unaprijeđeg projektila ASMP-A, koji će imati povećan maksimalni domet s 300 na 400 – 500 km, kao i novu nuklearnu bojnu glavu oznake TNA. Projektilom će biti opremljena modificirana verzija – Mirage 2000N K3, a počevši od 2008. i Rafale. Dugoročni planovi predviđaju zamjenu svih Mirage 2000 s Rafalom, odnosno F3 standardom koji će proširiti standardne mogućnosti sa sposobnošću uporabe ASMP-A projektila. U konačnici Rafale će zamijeniti i avione Super Etenard koji su opremljeni projektilima ASMP na nosaču zrakoplova Charles de Gaulle.

Sustavi snaga “C3R”

U razdoblju do 2008. Francuska će modernizirati zapovjednu strukturu, odnosno informatizirati kompletan lanac zapovijedanja od strateške do taktične razine, uključujući zapovijedanje združenim snaga na bojištu. Važnost modernih i informatiziranih zapovjednih sustava potvrđuju iskustva iz operacija na području bivše Jugoslavije i Afganistana, a planira se nabava 150 stanica za zapovjedna mjesta na strateškoj razini i 500 jedinica za zapovjedne stanice na razini bojišta. Resursi namijenjeni ovom projektu omogućit će proizvodnju nužnih informacijskih sustava i kapaciteta za distribuciju informacija. Program će omogućiti participaciju drugih zemalja i time otvoriti mogućnost primjene tog sustava i u združenim operacijama.

Cilj programa Syracuse III je modernizacija satelitskih komunikacija implementacijom treće generacije satelita, a druga faza koja se planira nakon 2006. povećati će kapacitet prijenosa informacija i povećati zonu pokrivenosti. Sustav donosi znatan tehnološki napredak, ne samo kroz broj i raspon raspoloživih kanala, nego i svojom otpornošću na ometanje. Sposobnosti izviđanja će se znatno poboljšati proizvodnjom druge generacije satelita Helios koja će Francuskoj omogućiti kvalitetnu procjenu situacije slikama visoke rezolucije u vidljivom i infracrvenom spektru. Sposobnosti radarskog izviđanja steći će se korištenjem usluga europskih partnera, što će dovesti između ostaloga i do povećane suradnje europskih zemalja na području obrane. Prvi Helios 2 satelit lansiran je sa Kouroua i Francuskoj Gvajani u prosincu 2004., a u ministarstvu obrane izjavljuju da će početi ozbiljne aktivnosti na idućoj generaciji koja bi trebala biti spremna do 2011. ili 2012. U ceremoniji koja je pratila lansiranje Heliosa 2 ministrica Alliot-Marie izjavila je da se važnost svemirskih tehnologija danas može usporediti s onim što su nuklearni znanstvenici značili Francuskoj u 60-im godinama prošlog stoljeća i da zemlja koja pretendira da bude važna u svjetskim okvirima mora imati status svemirske sile. Drugi satelit iz ove serije bit će lansiran u 2008.

Sustavi snaga “Projekcija snaga i mobilnost”

Tijekom razdoblja do 2008. predviđa se predaja prva tri transportna aviona A400M, od ukupno 50 koliko se planira kupiti. Projekt transportnog aviona A400M je kooperacija nekliko zemalja (Belgija, Luxemburg, Njemačka, Španjolska, Portugal, Turska i V.Britanija) što jamči veliki stupanj interoperabilnosti zračnih transportnih kapaciteta. Počevši od 2008. u Francuskoj će ti avioni zamjenjivati prvu i drugu generaciju Transala C-160 i pružiti Francuskoj realne strateške transportne kapacitete. Da bi se zadržali transportni kapaciteti vrlo velikog dometa dva postojeća aviona DC8 namjerava se zamijeniti sa dva rabljena transportna aviona s civilnog tržišta.
Na području mornaričkih sustava projekcije snage i mobilnosti dva desantna broda (TCD) zamijeniti će se s dva transportno – zapovjedna broda (BPC – projection and command ship) koji će formalno ući u flotni sastav tijekom 2006. i 2007. Riječ je o brodovima istisnine 21 500 tona koji će moći ukrcati po 700 vojnika, 16 helikoptera Eurocopter Tiger i do 60 oklopnih vozila.
Kako bi se osigurala mobilnost snaga na bojištu provodi se veliki projekt nabave 34 transportna helikoptera NH 90 čija bi predaja trebala početi u 2011. I taj projekt rezultat je zajedničke kooperacije Njemačke, Francuske, Italije, Nizozemske i Portugala i namjera mu je obnoviti taktičke transportne i mornaričke sposobnosti flotnih sastava, a proizvodit će se u dvije varijante: mornarička koja će zamijeniti helikoptere Sea Lynx i kopnena koja će imati ulogu taktičkog transporta. No, do uvođenja NH 90 u uporabu provest će se temeljita modernizacija 24 helikoptera Cougar i 45 tipa Puma.

Sustavi snaga “Deep Strike”

Središnja točka u sustavu snaga “Duboki udar” (Deep strike) je plan nabave drugog nosača zrakoplova kako bi se osigurala stalna prisutnost mornaričkih zračnih snaga i sposobnost dubokih udara u slučajevima remonta ili nedostupnosti nosača Charles de Gaulle. Prema planovima drugi nosač zrakoplova trebao bi se pridružiti floti do 2015. U pogledu realizacije programa analiziraju se tri opcije: samostalni razvoj nosača na konvencionalni pogon, gradnja još jednog nosača iste klase kao i Charles de Gaulle uz određeni stupanj modernizacije. Treća, vjerojatno najizglednija opcija je kooperacija s britanskim PA2 programom gradnje dva 50 000 tonska nosača. Prema nekim izvorima Francuska je prihvatila britanski dizajn budućeg nosača PA2 kao kompatibilan francuskim zahtjevima. Iako daleko od konačne odluke, već se sada raščlanjuju moguće opcije gradnje po britanskom projektu, odnosno stupanj kooperacije.
Druga ključna točka tog programa su borbeni avioni Rafale, ukupan program planira proizvodnju 234 za zračne snage i 60 za mornaricu, od toga u razdoblju programa do 2008. biti će naručeno 125 aviona, a predano 75. Cijena programa procjenjuje se na 33,2 mlrd. eura ili 113 milijuna eura po zrakoplovu, što je smatraju francuski dužnosnici, znatno manje od 175 milijuna eura za konkurentski Eurofighter. Na duže razdoblje Rafale bi trebao postati osnovna borbena letjelica francuskog ratnog zrakoplovstva, iako će se prvi od 240 aviona Mirage 2000 umiroviti tek negdje oko 2015. Prva serija od tri aviona primljena je u prosincu 2004. u bazi Mont de Marsan, a prva eskadrila višenamjenskog Rafala – standard F2 biti će operativna do sredine 2006. Još uvijek nije odlučeno koliko će se od narudžbi odnositi na jednosjede i dvosjede, prema tekućim planovima od ukupnih narudžbi 2/3 bi trebali činiti dvosjedi, a 1/3 jednosjedi. No, ta odluka će se ponovno razmotriti u svjetlu odluke ratne mornarice da za svoje potrebe nabavi isključivo jednosjede.

Sposobnost preciznog uništavanja meta duboko u neprijateljskoj pozadini u svim vremenskim uvjetima ponudit će modularni projektil zrak-zemlja – AASM, sa svrhom uništavanja kako infrastrukture tako i točkastih ciljeva na bojnom polju. U razdoblju do 2008. planira se predaja 1100 komada s mogućnošću djelovanja u svim vremenskim uvjetima, ali s preciznošću od deset metara, verzija metarske preciznosti udara biti će uvedena 2007. ali samo sa sposobnošću djelovanja u uvjetima “lijepog vremena” (danju). Verzija AASM/TT koja će ponuditi veću preciznost (metarsku) i mogućnost djelovanja u svim uvjetima počet će se razvijati tek potkraj tog razdoblja. Avioni nosači ovog projektila su Mirage 2000D, te mornarička i kopnena verzija Rafala. Preduvjete za precizne udare pružit će podvjesni laserski spremnik Damocles sa sposobnošću izviđanja, identificiranja i obilježavanja ciljeva danju i noću. Tijekom trajanja programa biti će predano 25 podvjesnika koji će zamijeniti postojeću opremu u mornarici i kopnenoj vojsci, te ponuditi bolje performanse čak i na postojećim borbenim sustavima.
Francuska razvija dva borbena sustava krstarećih raketa. SCALP-EG je razvijena od projektila Apache (namijenjen uništavanju poletno-sletnih staza i neutraliziranju infrastrukture u pozadini neprijatelja). Ispaljuje se s velikih daljina i samostalno navodi koristeći se pohranjenom mapom terena, a u završnoj fazi koristi se termalnim navođenjem i visoke je preciznosti. Planira se dostava 500 projektila kojima će biti opremljeni Mirage 2000D, a kasnije i Rafale. Mornarička krstareća raketa nastala je kao potreba diverzificiranja platformi i projektila. Kao i SCALP-EG mornarička krstareća raketa trebala bi imati domet od nekoliko stotina kilometara, visoku točnost i nezavisan sustav navođenja. U 2006. planira se narudžba 250 projektila, a njihova će isporuka početi od 2011.

Igor KARNJUŠ