Prijetnja pomorskog terorizma je globalne naravi i u stalnom je porastu. Pomorske snage i državne agencije koje se bore protiv te pošasti moraju kombinirati aktivne i pasivne metode suprotstavljanja s vrlo jasnom i snažnom kooperacijom i pravodobnom distribucijom obavještajnih podataka

U posljednjih 20 godina na svjetskim oceanima i morima zabilježeno je više od 100 agresivnih ili bolje rečeno terorističkih napada na pomorsko brodovlje. Mnogi brodovi su bili napadnuti i opljačkani na otvorenom moru, posebno u vodama jugoistočne Azije. Određene brodarske kompanije platile su kriminalnim grupama i organizacijama goleme svote da bi im one zajamčile zaštitu njihovih ekonomskih interesa. Imajući u vidu ekonomsku važnost pomorskog sektora – 30% svjetske ekonomije ovisi o trgovini i 99,7% čitave globalne trgovine obavlja se morskim putem- više je nego dovoljno da se ovom fenomenu suvremenog svijeta posveti posebna pozornost.

 

Agresivni napadi na pomorsko brodovlje mogu se uglavnom podijeliti na dva osnovna tipa:
• ekonomski napadi
• političko-religiozno-ideološki napadi
Ekonomski motivirani napadi na brodove mogli bi se zapravo nazvati drugim imenom, koje je već stoljećima poznato u pomorskoj terminologiji. Riječ je o običnom piratstvu. Cilj modernih pirata je da se domognu vrijednog plijena i vrijednosti koje se zateknu na brodu. Političkim, religioznim i ideološkim motivima inspirirani napadači imaju daleko ozbiljnije namjere, puno ozbiljniju organizaciju i odlikuju se spremnošću da ubiju ljude, ali i da žrtvuju sami sebe kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Pirati ciljaju isključivo na trgovačke brodove i tek manjim dijelom na putničke brodove ili turističke kruzere. Za razliku od njih, druga skupina za cilj napada ima vojne i strateške objekte kao što je ratno brodovlje, pomorske luke, sidrišta te obalne industrijske instalacije ili naftni terminali. Nadalje, svi današnji pirati uglavnom izbjegavaju uporabu vatrenog oružja u tijeku zauzimanja broda ako na to nisu prisiljeni. Koliko je to god moguće nastoje pobjeći ispred policijskih snaga i njihovih plovila s otvorenog mora u obalne vode, koje obično izvrsno poznaju i gdje njihovi brzi gliseri neusporedivo lakše manevriraju od većih, težih i sporijih vojnih ili policijskih brodova.
Za vojne, policijske i sudske organizacije te razlike između dviju glavnih vrsta napada na brodove su od krucijalne važnosti, ne samo o pitanju klasifikacije zadaće u kojoj će te snage participirati, nego i zbog definiranja pravila, osmišljavanja standardnih postupaka u pojedinim situacijama i sredstava koja će se koristiti u tim situacijama.
Zbog razlika koje postoje između modernog piratstva, koje se svodi na običnu pljačku i pomorskog terorizma može se slobodno reći da ovaj potonji oblik može imati golemi utjecaj na ekonomski, politički i svakako sigurnosni život bilo koje države koja ima tu sreću da ima izlaz na more.

Pomorske terorističke prijetnje

Već u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća zabilježeni su slučajevi (npr. slučaj talijanskog broda “Achille Lauro”) koji se mogu nazvati pomorskim terorizmom. Na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće pomorski terorizam je naglo ekspandirao tako da je na obje razine, taktičkoj i strateškoj postao multipliciran i kompleksan sigurnosni problem.
Ekspanzija tog oblika terorizma dogodila se zbog sljedećih razloga:
• slab nadzor obalnih voda pojedinih država
• bogat izbor potencijalno vrijednih ciljeva
• opći trend smanjivanja brojčanog stanja posada na trgovačkim brodovima
• daleko manji sigurnosni standardi u pomorskim lukama nego npr. u zračnim lukama
Ustvari, nije daleko od istine tvrdnja da opsežne i stroge antiterorističke mjere koje se poduzimaju na kopnu i u zrakoplovnim lukama zapravo prisiljavaju teroriste da pronađu alternativne ciljeve i mjesta koja će zadovoljiti njihove kriterije: atraktivost cilja, spektakularnost akcije i veliki broj žrtava. Ratni brodovi na vezu ili sidru, plinska i naftna postrojenja, terminali, veliki turistički kruzeri i linijski brodovi sami po sebi se nameću kao ciljevi koji zadovoljavaju takve ambicije.
Danas u svijetu, prema američkim podacima, postoji možda samo nekoliko organizacija i skupina koje imaju neki oblik sposobnosti za izvođenje terorističke akcije na moru. Međutim, treba biti kristalno jasno da većini dobro organiziranih skupina neće predstavljati nikakav problem prebacivanje težišta svojih akcija s kopna na more. Svi pokazatelji kažu da na takav scenarij treba biti spreman.
Pomorske asimetrične terorističke prijetnje kojima se koriste ili se vrlo realno mogu očekivati, uključuju tri vrste sredstava i to:

Mala površinska plovila

U tu kategoriju ubrajaju se brza obalna plovila (svi mogući gliseri, gumenjaci i ski-jetovi). Takva plovila odlikuju se velikom brzinom, od 45 do 50 čvorova (pa i više). Za svoje presretačko – napadne akcije obično ih opremaju protuoklopnim projektilima srednjeg dometa, topovima malog kalibra, bacačima s reaktivnim streljivom, bacačima ručnih granata, teškim strojnicama ili nekim drugim sličnim oružjem. Zabilježeni su i slučajevi da su takva plovila jednostavno napunjena tovarom eksploziva i daljinskim komandama poslana prema svojim ciljevima. Kao vrhunac u toj kategoriji “ponude” pojavljuju se eksplozivni čamci s ljudskom posadom – neka vrsta suvremenih kamikaza. Takva plovila u pravilu napadaju svoje ciljeve iznenada i pojedinačno, ali nije isključeno da napadnu taktikom “vučjeg čopora” (poznata podmorničarska taktika iz II. svjetskog rata) ako pred sobom imaju zahvalan cilj. Ta vrsta terorističkih plovila svakako nema snage ni potencijala da potopi ratni brod, posebno ne suvremena ratna plovila, ali sigurno može nanijeti veliku materijalnu štetu i ljudske gubitke, omesti izvođene brodskih operacija, oštetiti ili onesposobiti brodske instalacije i senzore te na koncu za kraće ili dulje vrijeme onesposobiti ratni brod za njegovu službu. Isti učinak mogu ostvariti podvodne automatske ronilice (na daljinsko upravljanje) i mini podmornice.

Mine

Vrlo su jeftine, jednostavne za nabavu ili proizvodnju i postižu dramatično iznenađujuće učinke. Terorističke grupe mogu dugotrajno planirati i provoditi tajne minopolagačke akcije jer je čimbenik vremena na njihovoj strani. Vrlo je vjerojatan scenarij po kojem bi se više terorističkih organizacija udružilo i “specijaliziralo” za nabavu (najvjerojatnije je sponzorstvo neke države koja ih posjeduje ili krađa iz vojnih arsenala) ili neki oblik proizvodnje mina.
Kolika opasnost prijeti od pomorskih mina možda najbolje ilustrira i sljedeći podatak iz arhiva US Navy: od završetka II. svjetskog rata američka ratna mornarica je u lokalnim ratovima (korejski, vijetnamski, zaljevski), akcijama ograničenog tipa (Grenada) i kriznim žarištima izgubila ili imala oštećenih 17 velikih ratnih brodova. Samo dva su bili žrtve zrakoplovnih napada, jedan je bio žrtvom terorističkog napada malim eksplozivnim čamcem (DDG-67 “Cole”) a čak njih 14 stradalo je nakon nailaska na minu.

Zračne letjelice
Kao asimetrična zračna prijetnja protiv trgovačkih, putničkih ali i ratnih brodova mogu poslužiti sve moguće vrste lakih zrakoplova, ultralakih letjelica izrađenih u “domaćoj” radinosti pa sve do korištenja padobranaca-samoubojica ili suicidno raspoložeih paraglajdera. Zasad nema spoznaja da je bilo koja od terorističkih grupa usvojila tu “metodologiju” asimetrične prijetnje ali treba imati na umu da danas nije nikakav problem nabaviti i uporabiti padobran ili laki zrakoplov. Uostalom mogućnosti malog i lakog zrakoplova davno je dokazao mladi njemački vikend-pilot Rust koji je sa svojom “Cesnom” sletio na moskovski Crveni trg, unatoč cjelokupnoj tadašnjoj sovjetskoj protuzračnoj obrani, na zaprepaštenje i užas tadašnjeg političkog i vojnog vodstva SSSR-a.

U eri globalne trgovine svi mogući aspekti i metodologije pomorskog terorizma moraju se analizirati i na njih se mora pronaći adekvatni odgovor. Teroristi mogu inflitrirati svoje interese u različite društvene tokove i pojave i npr. iskoristiti ilegalnu migraciju stotina tisuća ekonomskih emigranata koji prelaze državne granice prema Zapadu u potrazi za boljim životom.  Također ne smije se nikako isključiti mogućnost da nekoj od takvih organizacija padne na pamet otmica tankera prepunog ukapljenog plina, benzina ili neke druge eksplozivne ili zapaljive kemikalije, koji bi mogli uporabiti kao plutajuću bombu koju je moguće aktivirati u velikoj luci uzrokujući golema razaranja, ljudske žrtve i nesagledive ekološke posljedice. Poseban problem predstavljaju milijuni transportnih kontejnera koje je zasad gotovo nemoguće kontrolirati na zadovoljavajući način. Istodobno ti kontejneri upravo su idealni za transport i krijumčarenje ljudi ali i oružja za masovno uništavanje. Prema američkim podacima tijekom 2001. od 6 milijuna kontejnera koji su ušli morskim putem na teritorij SAD-a na odgovarajući način pregledano je samo njih 100 000 što iznosi manje od 2 % od ukupnog broja.
Unatoč činjenici da na pomorske terorističke akcije otpada samo 2% od svih terorističkih akcija u posljednjih 30 godina, njihov udarac i utjecaj na javno mnijenje bio je proporcijalno mnogo veći od mnogih terorističkih napada izvedenih na kopnu.
Napad na američki razarač DDG-67 “Cole” u Jemenu, generirao je golemi politički kapital i dramatično istaknuo činjenicu o ranjivosti broda u luci. Međutim, ne smije se krivo shvatiti da se brod, pa čak i ratni, može naći u opasnosti samo kada je u luci.
Naprotiv, takve opasnosti vrebaju i za vrijeme plovidbe i pod različitim uvjetima. Te opasnosti posebno vrebaju za vrijeme plovidbe malim brzinama kroz teška navigacijska područja, kroz frekventni pomorski promet, pri plovidbi kroz kanale i pomorske tjesnace i kroz druge kritične točke. U svim takvim situacijama brod postaje više ranjiv jer je njegova posada zaokupljena drugim aktivnostima (bar njezin najveći dio). Napadi brzim napadnim čamcima, koje su izvodile obje zaraćene strane za vrijeme Iračko – iranskog rata u tjesnacu Hormuz najbolja su potvrda takvih razmišljanja i ilustracija ranjivosti brodova u takvim situacijama. Za ratne brodove posebno se opasnom pokazala situacija kada se nađu u “peace-keeping” operacijama u blizini potencijalno opasnih ili neprijateljski raspoloženih režima.

Svjetski proces globalizacije zahtijeva otvorene pomorske linije komunikacije i trgovine, pa je sasvim jasno zašto nositelji globalizacijskih procesa zahtijevaju i pozivaju u bespoštednu i nepokolebljivu borbu za eliminaciju terorizma sa svjetskih mora i oceana.

Strategija borbe protiv pomorskog terorizma
Iscrpna strategija borbe i neutralizacije pomorskog terorizma mora se istodobno razvijati na dva usporedna pristupa – pasivnog i aktivnog – baziranih na temeljitoj kooperativnosti između vojnih pomorskih snaga i pomorske policije te uz kompletno sudjelovanje i angažman svih demokratski orijentiranih nacija.
Glavna točka oko koje su združene sve te snage je koordinacija i kooperacija u izmjeni obavještajnih podataka, njihova procjena i analiza s posebnim naglaskom na podatke o terorističkim grupama i organizacijama te o njihovim nakanama.
Analiza, procjena i razmjena obavještajnih podataka u što kraćem roku je od iznimne važnosti jer informatičko doba u kojem živimo i teroristima pruža neslućene i dosad nezamislive načine djelovanja. Uz bogate i stalne izvore financijskih sredstava, terorističke grupe mogu biti disperzirane na velikim udaljenostima, ali zahvaljujući suvremenim komunikacijama, informatici pa i Internetu mogu simultano planirati, pripremati i izvoditi svoje akcije mnogo prikrivenije nego ikada do sada.

Pasivne kontramjere

Ta skupina mjera uključuje:
1. mapiranje i stalno ažuriranje svih potencijalnih ciljeva koje bi teroristi mogli napasti
2. analiziranje njihovih ranjivih točaka
3. definiranje specifičnih antiterorističkih planova za ratne i trgovačke brodove za različite okolnosti u kojima se mogu naći (u luci, tijekom plovidbe rizičnim akvatorijem, pri prolasku kritičnih točaka itd)
4. pojačanje mjera nadzora i monitoringa svih trgovačkih brodova (uporabom pomorskih raspoloživih sredstava, obalnih nadzornih radara, satelita i brodarskih nadzornih sustava)
5. razvoj specifične opreme ili nadogradnja postojeće za odvraćanje (osobno naoružanje članova posade, nadzorne stanice, zaštitna oprema itd)
6. uspostavljanje pomorske kooperacije preko multinacionalnih operacija i pomorskih vježbi u područjima glavnih interesa pomorskih država
Kao dodatak naporima koje trebaju ulagati obavještajne agencije i policija određene mjere tiču se izravno ratnih mornarica. Nakon terorističkog napada na američki razarač “Cole” u Jemenu najveći dio ratnih mornarica poduzeo je korake prema kvantitativnom i kvalitativnom povećanju antiterorističkih i zaštitnih snaga (AT/FP). Njihova bojna spremnost povećana je kombinacijom stalnog uvježbavanja, revizijom postupaka i procedura, boljom obavještajnom razmjenom podataka i uvođenjem u uporabu nove i kvalitetnije opreme.
Ipak, najvažniji zaštitni čimbenik u prevenciji budućih terorističkih napada je educirana i osposobljena brodska posada. Bez obzira na specijalnost bilo kojeg člana posade (posebno u trgovačkoj mornarici) svi bi trebali biti educirani u uporabi vatrenog oružja za samozaštitu koje bi trebao posjedovati svaki brod. Zanimljivo je da su takvu praksu odavno prakticirali u trgovačkoj mornarici bivšeg SSSR-a pa nije čudno zašto npr. u Sundskom prolazu (koje je inače najpoznatije područje piratstva na svijetu) nikada nije napadnut ni opljačkan niti jedan sovjetski brod. Kada su se pirati uvjerili koliko su Rusi bili budni i laki na obaraču nije im više palo na pamet da napadaju njihove brodove.

Svaki ratni brod trebao bi provoditi ekstenzivne AT/FP (antiterrorism and force protection) vježbe kako u luci tako i za vrijeme plovidbe ili neke druge aktivnosti, koristeći se vlastitim specijalnim snagama koje će “igrati” ulogu terorista radi realne obuke posade. Pomorska teroristička opasnost zahtijeva stalni nadzor nad osjetljivim područjima lučkih akvatorija kako površinski tako i ispod površine mora. U prvom slučaju mornarice moraju poboljšati pretraživačke i detekcijske kapacitete i sposobnosti svojih snaga protiv djelovanja brzih napadnih čamaca, glisera i daljinski upravljanih brzih plovila bez ljudske posade. Poboljšanja se odnose na uporabu naprednih elektrooptičkih, infracrvenih senzora i brzoreagirajućih oružja malog kalibra ali i na primjenu nesmrtonosnih metoda i sredstava. Jedno od takvih sredstava je i RGES Mk 10 i Mk 11(Running Gear Entanglement System) sustavi zaštitnih mreža i plivajućih/zaronjenih statičkih barijera koje služe za onemogućavanje prilaza brodovima na sidru ili luci i stvaranja sigurnosne zone oko njih. Takve zaštitne barijere se proizvode u sekcijama od približno 92 metara (100 yardi). Takav sustav prvi put je demonstriran i uporabljen 1. ožujka 2001. za testiranje zaštite razarača DDG-58 “Leboon”.
Zbog vrlo realne podvodne terorističke prijetnje potrebna je adaptacija podvodnih nadzornih sustava namijenjenih za detekciju, lokaliziranje, praćenje malih podvodnih objekata. Takvi nadzorni sustavi moraju zadovoljiti zahtjeve lociranja objekata vrlo malog akustičkog i fizičkog odraza kao što su ronioci, podvodne teledirigirane ronilice i mini podmornice.

Aktivne protumjere

Američki pristup borbi protiv pomorskog terorizma podrazumijeva preventivni napad na terorističke baze u kojima se teroristi osjećaju sigurni. Takav strategijski pristup primjenjuje se prema svim aplikacijama i pojavnim oblicima terorizma. Temeljen je na činjenici o potrebi eliminacije terorističke prijetnje vlastitim ekonomskim, vojnim ili političkim interesima koja se mora izvesti brzim i učinkovitim vojnim udarom.
Nakon što su terorističke baze i pristupne komunikacije (osobito tajni prilazi i izlazi) indetificirani i locirani obavještajnim metodama i sredstvima, predviđeni su udari specijalnih snaga, taktičkog zrakoplovstva, krstarećim raketnim projektilima ili uporabom precizno vođenog streljiva. U takvom scenariju pomorske snage igraju glavnu ulogu zato jer mogu osigurati bazu za lansiranje bilo koje vrste vojnog preventivnog udara. Specijalne snage mogu se u zonu djelovanja prikriveno prebaciti podmornicom, krstareće rakete mogu biti lansirane iz podmornica i sa površinskih brodova dok taktičko zrakoplovstvo ukrcano na nosače zrakoplova može izvesti bilo koju vrstu udara (bombarderski, raketni ili precizno vođenim streljivom).
Pomorske snage također mogu (i moraju) odigrati svoju ulogu u sprečavanju pomorskog terorizma u sklopu kooperativnih akcija nadzora i prevencije terorističkog inflitriranja u pojedine države koje predstavljaju “ulazna vrata” (npr Italija, Španjolska, SAD ) preko ilegalnih emigrantskih pomorskih ruta.
Operacije “Sea Cutlass” u Južnom kineskom moru i “Active Endeavor” u Mediteranu su dva karakteristična primjera među mnogim regionalnim koalicijskim operacijama koje se danas provode radi suzbijanja pomorskog terorizma.
Američki admiral Vern Clark, zapovjednik pomorskih operacija nedavno je izjavio: “Sljedeći korak u borbi protiv terorizma je združivanje snaga i formiranje svjetske koalicije vojnih i zakonodavnih organizacija koji će naša mora i oceane očuvati slobodnim. Ta koalicija morat će međusobno izmjenjivati obavještajne spoznaje i pratiti brodovlje diljem svijeta radi sprečavanja ilegalne eksploatacije morskih komunikacija i sasijecanja pomorskog i svakog drugog terorizma u samim korijenima”.
Prijetnja od terorizma je realna, globalna, on je ustrajan i asimetričan. Odgovor na njega također mora biti globalan i uporan. Neki kažu da mora biti i preventivan. Sasvim je točna tvrdnja da treba poduzeti apsolutno sve da se zaštitimo od njega, da poduzmemo sve potrebne mjere za odvraćanje od potencijalnih napada i u konačnici ga pobijedimo. To je ipak jedino moguće ako se nekim drugim metodama riješe problemi koji su i doveli do pojave terorizma.
Taktički pomak najvećeg dijela flote s otvorenog oceana u litoralno područje doveo je zapadne mornarice u novu situaciju u kojoj su izložene novom obliku prijetnje s kojom se dosad nisu susretale – s tzv. “asimetričnom” prijetnjom.
Sadržana je u korištenju različitih naoružanih nekonvencionalnih plovila, ronilica i letjelica, ali i samoubiličkih akcija terorista spremnih da žrtvuju svoje živote radi ostvarenja svojih ciljeva.
Gotovo sve zapadne mornarice bile su nepripremljene za takvu situaciju. Operacije u Perzijskom zaljevu kasnih 80. i početkom 90. godina u kojima su sudjelovale pomorske snage bacile su prvo svjetlo na novu prijetnju. Softificirani senzori i brodski oružni sustavi koji su prilagođeni za uporabu protiv drugih ratnih brodova, zrakoplova i krstarećih raketa jednostavno ne mogu detektirati, locirati i pratiti tako male ciljeve na površini vode.
Izloženi napadima brzih obalnih napadnih plovila (FIAC – fast inshore attack crafts) i različitih varijanti improviziranih eksplozivnih čamaca/sredstava (WBIED – waterborne improvised explosive device) brodovima su uz veću pozornost posada jedino preostali ručno upravljivi automatski topovi malog kalibra kao elementarna i posljednja linija obrane od bliskog i iznenadnog napada.
Indonezija, Malezija i Singapur počeli su zajednički koordinirani trajni nadzor nad prolazom Malacca. Taj više od 500 Nm (više od 960 km) dugački tjesnac, čija širina seže samo od 9 do 20 Nm predstavlja jedan od najfrekventnijih pomorskih putova na svijetu. Godišnje kroz njega prođe i do 300 000 brodova kojima se preveze gotovo polovica sirove nafte koja putuje morem, ali i gotovo 30% ukupnog pomorskog trgovačkog prometa. Među tolikom količinom brodova morski pirati vrlo lako uz pomoć svoje doušničke mreže pronalaze svoje žrtve.
Od početka travnja ove godine 19 ratnih brodova (7 indonezijskih, 5 malzeijskih i 7 singapurskih) čine stalni sastav multinacionalnih snaga čija je namjena stalni nadzor i borba protiv pomorskog piratstva u toj zoni. I dosad se taj akvatorij nadzirao na bazi bilateralnih ugovora tih zemalja: patrole bi se održavale četiri puta godišnje u trajanju od dva mjeseca između kojih bi bio mjesec dana stanke.

Primjeri pomorskog terorizma:
• Listopad 1985. – Četvorica pripadnika Palestinske oslobodilačke fronte otimaju talijanski linijski brod “Achille Lauro”. U zamjenu za živote turista koji su bili na krstarenju Mediteranom tražili su oslobađanje 50 svojih sunarodnjaka iz izraelskih zatvora. Nakon dvodnevne drame na moru u kojoj je ubijen američki turist Klinghoffer i bačen u more (inače invalid u kolicima) otmičari su pustili putnike u zamjenu za siguran prolazak.
• Listopad 2000. – Američki razarač DDG-67 “Cole” napadnut je eksplozivnim čamcem u luci Aden u Jemenu dok je bio na punjenju gorivom. U napadu je poginulo 17 članova posade a 39 ih je bilo ranjeno. Brod je bio teško oštećen tako da su ga Amerikanci morali velikim transportnim brodom prebaciti u SAD na generalni remont.
• Listopad 2002. – Francuski tanker za prijevoz sirove nafte “Limburg” napadnut je dok je prilazio naftnom terminalu u Adenu. U napadu je poginuo jedan član posade, a gotovo 100 000 barela nafte se izlilo u vode Adenskog zaljeva.
• Prema američkim obavještajnim izvorima nakon razarajućeg napada na razarač “Cole” razne ekstremističke grupe planirale su i pripremale napade na američko vojno brodovlje za vrijeme njihovog boravka u prijateljskim lukama jugoistočne Azije. Nekoliko takvih akcija osujećeno je u različitim fazama pripreme u Maleziji, Singapuru i u indonezijskoj luci Surabayi.
• “Pomorski tigrovi” su pomorski ogranak “Tamilskih tigrova” gerilske organizacije koja se u sjevernim krajevima Sri Lanke često takvim metodama bori protiv ratne mornarice Sri Lanke. Ta skupina se okrenula samoubojicama tako da se u napadima na ciljeve u lukama koriste minipodmornicama, prikrivenom inflitracijom ronilaca-samoubojica te gotovo zaboravljenom praksom “živih torpeda” (poznatih “kaitena”) iz II. svjetskog rata. Od srpnja 1990. do danas “Pomorski tigrovi” su izveli više od 40 pomoračkih samoubilačkih terorističkih napada u kojima su vladinim snagama i nacionalnoj ekonomiji Sri Lanke nanijeli goleme štete, ubivši pritom vrlo veliki broj ljudi.
Odgovarajući na stalnu opasnost od pomorskog terorizma “Obalna straža SAD” uspostavila je zaštićene zone u svojim teritorijalnim vodama. Zabrana plovidbe ili uplovljavanja u te zaštićene zone regulirana je zakonom koji je stupio na snagu 14. rujna 2001. Tim aktom je reguliran i civilni pomorski promet u blizini velikih brodova američke mornarice.
U skladu s tim aktom, mornarica je uspostavila zaštitno-protekcijsku zonu oko svojih brodova. Zakonska regulativa objavljena je u pravilniku NTTP 3-07.2.1 : “Antiterrorism/Force Protection” u izdanju Navy Warfare Development Command iz rujna 2001. godine. U jednom dijelu tog pravilnika (poglavlje 66) doslovice se kaže:
“Ova pravila su uspostavljena zbog zaštite i sigurnosti brodova US Navy. Ona reguliraju pomorski promet u blizini brodova ratne mornarice. Pod brodom ratne mornarice smatraju se svi brodovi koji su u vlasništvu, najmu, lizingu ili charteru za potrebe US Navy. Također, brodom ratne mornarice smatra se svako plovilo koje je pod operativnim nadzorom US Navy ili nekog njezinog zapovjedništva.
Sva plovila unutar kruga od 500 yardi (približno 460 metara) od broda US Navy moraju ploviti minimalnom brzinom potrebnom za održavanje svog kursa i moraju se u potpunosti pridržavati uputa službenih ophodnji (Obalne straže, nadzornih plovila sa samog ratnog broda). Nijedno plovilo ne smije prići brodu US Navy bliže od 100 yardi (oko 90 metara) bez odobrenja.
Ako bilo koje plovilo mora iz razloga pomorske sigurnosti proći pored američkog ratnog broda na udaljenosti manjoj od 100 yardi mora to zatražiti i najaviti zapovjedniku broda na VHF-FM 16. kanalu.
Prilikom mimoilaska uskim pomorskim rutama dopušten je prolazak plovila unutar granice od 100 yardi uz nužno poštivanje svih navigacijskih pravila koja se odnose na takve slučajeve. Također, sva plovila koja su usidrena (isključivo u zonama koja su za to predviđena) moraju biti udaljena najmanje 100 yardi od broda US Navy koji se nalazi na sidru ili je u prolasku plovnim putem.”

Pripremio igor SPICIJARIĆ