Ratna mornarica velik je ponos Portugala, još od vremena kad je bila među najjačima u svijetu i kad je Europi dala vješte pomorce zaslužne za velika geografska otkrića. I danas je njezina uloga iznimno bitna za tu zemlju…

Portugalska ratna mornarica nije aktivna samo na Sredozemlju, nego i na Atlantiku, portugalskom prirodnom morskom horizontu. U tom su oceanu i portugalski prekomorski teritoriji, otočja Madeira i Azori. Premda obalna crta portugalskog matičnog kopna iznosi tek 1800 km, isključivi gospodarski pojas na oceanu iznimno je velik i duboko zadire u slobodne prostore Atlantika, prije svega zbog dalekih otočja ili usamljenih otoka nad kojima vlada u Lisabonu ima jurisdikciju. Portugal je u prošlom desetljeću zahvatila ekonomska kriza koja je znatno utjecala i na stanje vojne flote te stvorila određene probleme u nabavi i modernizaciji planiranoj na početku ovog stoljeća.
Trenutačno RM Portugala (Marinha Portuguesa) u svojem sastavu broji oko 8500 pripadnika. Sastav je profesionaliziran od 2004. godine. U sastavu je mornarice i oko 2500 civila. Flotni sastav označuje se pokratom NRP (Navio da República Portuguesa). Glavna pomorska baza nalazi se u Lisabonu, u četvrti Alfeite na lijevoj obali Teja.  Unutarnja ustrojstvena struktura mornarice nedavno je prilično smanjena. Nalazi se pod zapovjedništvom Glavnog stožera (CEMA) koji također predstavlja i Administraciju nacionalnog pomorstva (AMN).

Nositelji moći
Najveće i najmoćnije površinske borbene jedinice čini pet višenamjenskih fregata iz dviju različitih klasa. Tri fregate tipa MEKO 200 klase Vasco da Gama (“Vasco da Gama”, “Álvares Cabral” i “Corte-Real”) izgrađene su u Blohm+Vossovu brodogradilištu u Kielu i isporučene su Portugalu 1991. i 1992. godine. Nabava je realizirana i zahvaljujući doprinosima NATO-a i Njemačke kojima je bilo pokriveno otprilike 60 % iznosa. Osim toga, američka je vlada sufinancirala isporuku raketnih sustava. Riječ je o fregatama od 3200 tona pune istisnine, duljine 115,9 i širine 14,2 metra. Odlikuju se CODOG (Combined Diesel or Gas) propulzijskom konfiguracijom, s dvama dizelskim MTU-12V motorima i dvjema plinskim turbinama GE LM2500. Ovisno o uključenoj propulzijskoj kombinaciji, fregate mogu ploviti u rasponu brzina od 20 do 32 čvora. Posada broji 169 članova, od kojih 19 pripada zrakoplovno-tehničkom osoblju kad je na brod ukrcan helikopter AgustaWestland Super Lynx. Plan modernizacije fregata na polovini radnog vijeka predviđao je i ugradnju vertikalnog lansirnog sustava (VLS) za projektile ESSM (Evolved Sea Sparrow Missile). Međutim, plan je odgođen za 2020. godinu, a fregate su potom otpremljene na veliki remont u u Alfeite.

SEWACO konfiguracija
Borbeni sustav fregata fokusiran je oko SEWACO konfiguracije (SEnsor, Weapon And COmmand) nekadašnje nizozemske tvrtke Signaal. Integriran je u TACOS (TActical COmmand System) zajedno s opremom i uređajima za elektroničko ratovanje. Pomoćni brodski sustavi, sustavi za sigurnost i propulziju pokriveni su centraliziranim sustavom upravljanja i nadzora NAUTOS (Naval AUTOmation System). Glavni senzori instalirani su u Nizozemskoj. Klasa je opremljena radarom za kontrolu zračnog prostora DA08, radarom za nadzor zračne i površinske situacije tipa MW08, dvama radarima za upravljanje paljbom STIR 180, kao i trupno ugrađenim sonarom SQS-510 kanadske proizvodnje. Oružni sustav uključuje pramčani top CADAM 100/55 mm (Francuska) te okretni 8-ćelijski PZO sustav s raketnim projektilima RIM-7 NATO Sea Sparrow instaliran na krmenom dijelu nadgrađa odmah iza dvostrukog dimnjaka. Tu su i dva četverostruka lansera za protubrodske krstareće raketne projektile (ASCM) tipa Harpoon RGM-84D instalirana po sredini nadgrađa.
Šestocijevni CIWS (Close-In Weapon System) za blisku obranu od raketnih projektila tipa Vulcan Phalanx kalibra 20/76 mm smješten je iznad brodskog helikopterskog hangara. U popis ulaze i dva trocijevna torpedna uređaja tipa Mk 46 za lake protupodmorničke torpede kalibra 326 mm te dvije teške strojnice kalibra 12,7 mm.
Krmena sletna platforma dimenzionirana je za prihvat dvaju helikoptera srednje veličine s brodskim hangarom s dvostrukim vratima.

Nabava od Nizozemske
Preostale dvije fregate također pripadaju njemačkom tipu MEKO. Riječ je o plovilima “Bartolomeu Dias” i “Francisco de Almeida” koja se po značajkama ne razlikuju previše od klase Vasco da Gama. U sastavu nizozemske mornarice bile su od 1994., a potom prodane i uvrštene u operativnu uporabu RM-a Portugala 2009./2010. godine, nakon remonta i modernizacije dijela opreme. One su nekadašnje nizozemske fregate klase “M”, poznate i kao klasa Karel Doorman. Njihova puna istisnina iznosi 3320 tona, duljina 122,3, a širina 14,4 m. Ukrcavaju 160 članova posade. Propulzijsko postrojenje (s niskom razinom buke), instalirano je u CODOG konfiguraciji i sastoji se od dviju plinskih turbina tipa Rolls-Royce Spey SMIA/C kojima se postiže najveća brzina od 29 čvorova, a dva dizelska motora Stork Wärtsilä omogućuju brzinu krstarenja od 20 čvorova. Sustav zapovijedanja i nadzora je SEWACO VIIB, na koji su integrirani trodimenzionalni radar za nadzor zraka i površine tipa SMART-S, radar za otkrivanje zračnih ciljeva LW-08, radar za otkrivanje površinskih ciljeva Thales Scout, radar STIR-180 za nadzor paljbe i trupni sonar tipa PHS-36. Oružni sustav uključuje pramčani top OTO Melara 76/62 mm Compaq, vertikalni lansirni sustav (VLS), ugrađen bez perforacije glavne palube, sastavljen od 16 lansirnih ćelija za raketni PZO sustav Sea Sparrow ugrađenih na lijevom boku brodskog helikopterskog hangara. Brodovi imaju i dva četverostruka lansera za ASCM projektile tipa Harpoon instalirana odmah iza dimnjaka te sedmocijevni CIWS sustav tipa Goalkeeper kalibra 30/70 mm instaliran na desnom boku helikopterskog hangara. Osim toga, tu su i dva trocijevna torpedna uređaja tipa Mk 46 za lake protupodmorničke torpede kalibra 326 mm te do četiri teške strojnice Browning kalibra 12,7 mm.

Najnapredniji dio
Premda s tek dvjema podmornicama, podvodna je komponenta RM-a Portugala njegov najnapredniji dio – i operativno i tehnološki. Službeni Lisabon prihvatio je 2005. prijedlog njemačkog brodogradilišta HDW da povoljno kupi moderne podmornice tipa U-214, tj. njihovu najnoviju naprednu inačicu opremljenu AIP (Air Independent Propulsion) modulom. Podmornice su isporučene RM-u Portugala tijekom lipnja i prosinca 2010. godine te su dobile imena “Tridente” i “Arpão”. Odlikuju se s 1842 t površinske, odnosno 2020 t podvodne istisnine. Duge su 67,9 m i promjera 6,6 m. Promjer čvrstog trupa iznosi 6,3 m. Propulzijski sustav sastoji se od zračno-neovisnog modula utemeljenog na gorivnim ćelijama tvrtke Siemens, dvaju dizelskih MTU 16V motora te električnog motora Siemens Permasyn. Takav sustav omogućuje postizanje podvodne brzine koja premašuje 20 čvorova te 11 čvorova u površinskoj plovidbi. Podmornice mogu neprekidno ostati u morskim dubinama do tri tjedna bez korištenja šnorkela. Posada broji 33 člana. Prema potrebi mogu primiti dodatno osoblje ili do deset pripadnika mornaričkih specijalnih snaga.

Do 400 metara?
Najveća autonomija deklarirana je na 60 dana. Operativna dubina zarona prema brodogradilišnim podacima iznosi 300 metara, no trup je izgrađen od visokokvalitetnog čelika pa je vjerojatno da ta dubina iznosi čak 400 m.
Borbeni sustav temelji se na Atlas Elektronikovu sustavu ISUS-90 (Integrated Sensor Underwater System). Integriran je s kompleksom sonara Atlas DBQS-40 koji se sastoji od nekoliko različitih aktivnih i pasivnih senzora srednje i niske frekvencije, namijenjenih za operacije istraživanja, otkrivanja, lociranja te aktivne sonarne opreme visokih frekvencija za otkrivanje mina i torpeda u putanjama približavanja podmornici. Oprema za elektroničko ratovanje (ECMESM) uključuje Thalesov paket DR-2000U kao i sustave za lansiranje akustičnih torpednih mamaca. Portugalske podmornice opremljene su talijanskim teškim torpedima Black Shark kalibra 533 mm. Od osam lansirnih torpednih cijevi, pola ih je sposobno za podvodno lansiranje američkih ASCM projektila UGM-84 Sub Harpoon Block II. Prema dostupnim izvorima, na podmornicu “Tridente” naknadno je ugrađena moderna komunikacijska oprema, uključujući i satelitski sustav Indra.

Ophodni brodovi
Poznat kao NPO-2000 (Navios Patrulha Oceânicos), program nabave oceanskih ophodnih brodova (OPV) domaće klase Viana do Castelo u početku je predviđao izgradnju osam, a 2012. reduciran je na četiri broda.
Brodogradilište ENVC (Estaleiros Navais de Viana Castelo) isporučilo je u studenom 2013. drugi brod iz klase NRP, imena “Figueira da Foz”. Međutim, isporuke su nakon toga prekinute, ne samo zbog smanjenja obrambenog proračuna i kašnjenja gradnje, nego i zbog problema nastalih tijekom privatizacije brodogradilišta ENVC. Ipak, najavljena je izgradnja i isporuka mornarici još dvaju OPV-a te klase. Ugovori za gradnju dodijeljeni su multinacionalnoj grupaciji Martifer koja će ih graditi u vlastitom brodogradilištu osnovanom 2013. kad je preuzela ENVC.
Uz posadu od samo 38 članova, zahvaljujući visokom stupnju automatizacije, klasa se odlikuje punom istisninom od 1850 t i dimenzijama 83,1 m x 12,95 m. Najveća brzina koju plovila razvijaju iznosi 21 čvor. Instalirani pomorski i oružni sustavi uključuju pramčani top OTO Melara MARLIN kalibra 30 mm, sustav za nadzor paljbe Sagem/Vigy, dvije teške strojnice kalibra 12,7 mm i dva radara za navigaciju i nadzor površine tipa Hughes Manta 2000. Iznad radnog područja na krmi broda nalazi se sletna helikopterska paluba, bez brodskog hangara, koja može prihvatiti helikopter tipa Super Lynx. Dva gumenjaka s čvrstim dnom (Rigid-Hulled Inflatable Boat – RHIB) smještena su postrance na obama bokovima u blizini dimnjaka.
Više od 40 godina stare korvete klasa Baptista de Andrade i João Coutinho već su trebale biti zamijenjene. Bilo ih je deset, a njihov je status različit, uključujući otpis i pričuvu. Po nekim podacima sve su umirovljene, ali na web-stranici mornarice navedeno ih je pet. Planirano je da se djelomična zamjena riješi narudžbom i izgradnjom trećeg para OPV-a. Prema najavama, to će biti plovne jedinice od 1380 t pune istisnine i dimenzija 85 m x 10,3 m.

Koncept STANFLEX
Tijekom svibnja i kolovoza 2015. u Lisabon su iz Danske dotegljena četiri obalna ophodna broda koja su prelaskom pod portugalsku zastavu klasificirana kao klasa Tejo. Jedan je iz klase Portugalcima prodan za pričuvne dijelove. Dobili su imena PNR “Tejo”, “Douro”, “Mondego” i “Guadiana”. Riječ je o nedavno povučenim danskim brodovima (prodanim i Litvi) klase Flyvefisken serije II, tipa Standard Flex 300, građenim sredinom devedesetih na temelju danskog koncepta STANFLEX. Prema tom konceptu, moguće je modularno redizajnirati plovnu platformu u skladu sa zahtjevima zadaće. Klasa Tejo isporučena je Portugalu bez naoružanja, elektroničke opreme i namjenski izmjenjivih modula. Trupovi su izgrađeni od ojačanog (armiranog) plastičnog materijala, s istisninom od 525 tona i dimenzijama 54 m x 9 m. Ulazak svih brodova u uporabu planira se do sredine 2017. i na remontu su u Alfeiteu. Uz rekonstrukciju trupa, obavlja se i remont propulzijskog CODAG sustava konfiguriranog od dvaju dizelskih MTU 16V motora i plinske turbine LM-500. Na sva četiri broda bit će instalirani uređaji, oprema i sustavi domaće proizvodnje. Još nisu poznati svi detalji u vezi sa zapovjedno-borbenim sustavom. Klasa Tejo zamijenit će preostale tri starije plovne jedinice obalnih ophodnih brodova klase Cacine. Ti su brodovi od 310 t istisnine uglavnom korišteni za nadzor ribolovnih aktivnosti, ali na spomenutim zadaćama sve više ih zamjenjuju moderniji brzi ophodni brodovi čija istisnina ne prelazi 100 t. Među njima su i četiri laka ophodna broda klase Centauro (“Centauro”, “Orion”, “Pegaso” i “Sagitario”), uvedena u uporabu 2000./2001. godine. Na takvim ophodnim zadaćama koristi se i pet plovnih jedinica klase Argos građenih sredinom devedesetih.

Glavni logistički brodovi
Trenutačno je najvažnija pomoćna plovna jedinica RM-a Portugala opskrbno-logistički NRP “Berrio”, izgrađen krajem šezdesetih, nekadašnji brod iz sastava britanske Pomoćne flote, remontiran pa otkupljen 1993. godine. Uglavnom služi za pružanje potpore fregatama, ima punu istisninu 11 500 t, duljinu 140,6 m i širinu 19,2 m. Osim starosti, otežavajuća je okolnost to što najveća brzina iznosi 16 čvorova pa je zamjena jedan od prioriteta. Brod raspolaže dvjema jarbolnim RAS stanicama (na svakom boku po jedna) za prebacivanje goriva i ostalog tereta u plovidbi, a ima i helikoptersku platformu na krmi. U spremnike i tovarni prostor može ukrcati do 6000 t korisnog tereta. Osim toga, djelomično je prilagođen za ukrcaj ograničenog broja vojnika i manji mornarički stožer. Određena razina važnosti svakako pripada i Hidrografskim snagama, koje djeluju uglavnom koordinirano s nacionalnim Hidrografskim institutom (pod izravnom jurisdikcijom CEMA-e). Hidrografska flotila raspolaže četirima brodovima. NRP “Dom Carlos I” i NRP “Almirante Gago Cautinho” imaju po 2285 t istisnine i dimenzije 68,3 m x 13,1 m. Brodovi su 1996. i 1999. godine otkupljeni od američke mornarice, a potom preuređeni u lokalnim brodogradilištima da bi se mogli koristiti u oceanografske svrhe. Građeni su ranih osamdesetih i pripadali su klasi Stalwart, izvorno namijenjenoj za osluškivanje i otkrivanje kretanja sovjetskih podmornica. Raspolažu vrlo tihom dizelsko-električnom propulzijom te dobro opremljenim laboratorijem za znanstvene oceanske misije. Drugi par čine dva obalna hidrografska broda, NRP “Andromeda” i NRP “Auriga”, od po 247 t istisnine, koji su svojedobno trebali raspolagati sposobnostima minsko-protuminskog ratovanja. Među pomoćnim brodovima u uporabi je još i stari oceanski tegljač (remorker) NRP “Schultz Xavier” od 900 t za koji se sve češće čuju vijesti o umirovljenju.

Ponosni jedrenjaci
Svakako treba spomenuti i Školski plovni sastav (Agrupamento de Navios da Escola Naval) koji čine dva velika jedrenjaka. NRP “Sagres” je brik-škuner (brigantin) s trima jarbolima i istisninom malo većom od 1890 t, dug 89,5, širok 12 m, s površinom jedrilja od 1975 m2. Izgrađen je u Njemačkoj u drugoj polovini tridesetih godina, krajem Drugog svjetskog rata zarobile su ga američke snage, potom je prodan Brazilu, a 1962. kupio ga je Portugal. Školski jedrenjak temeljito je renoviran i moderniziran početkom devedesetih. Uz posadu od 103 člana, u svoje kabine i prostore može primiti na obuku do 66 kadeta. Druga školska jedinica je UAM (Unidad Auxiliaria de Marinha) “Creoula”, škuna s četirima jarbolima, istisninom od 1300 tona, duga 67,4 m i široka 9,9 m. Porinuta još 1937. i nekad u civilnoj uporabi, kupljena je te remontirana i modernizirana 1987. godine. Služi za obuku iz područja pomoračkih vještina i navigacije za oko pedeset kadeta Escole Naval (također izravno pod zapovjedništvom CEMA-e). Iako je tijekom stoljeća ta škola nekoliko puta mijenjala ime – Portugal ponosno ističe njezinu tradiciju koja izvorište ima u znamenitoj školi Escuela de Sagres utemeljenoj 1559. godine.

Mornaričko zrakoplovstvo

Zrakoplovni dio RM-a Portugala ustrojen je još 1917., a danas je grupiran u Mornaričkoj helikopterskoj eskadrili (EHM). Smještena je u zrakoplovnoj bazi 6 (Base Aérea N06) u Montiju kod Lisabona. EHM raspolaže s pet helikoptera tipa Agusta Westland Super Lynx Mk.95 (kategorija do pet tona) opremljenih sonarom i naoružanih dvama lakim protupodmorničkim torpedima i strojnicom Browning FN M3M kalibra 12,7 mm. Temeljna je zadaća EHM-e pružanje potpore fregatama, a ostale zadaće vezane uz morsko, odnosno obalno područje Portugala vrši ratno zrakoplovstvo.

Mornaričko pješaštvo

Ustrojavanje Mornaričkog pješaštva (Corpo de Fuzileiros) datira još iz 1525. godine. Današnje se nastavlja na tradiciju iz 1621. kad je ustrojena prva amfibijski osposobljena komponenta portugalskih snaga, koja označuje najstariju službenu i trajnu vojnu silu u Portugalu. Pod Zapovjedništvom Mornaričkog pješaštva, koje je smješteno u pomorskoj bazi Alfeite, nalazi se 2500 marinaca.
Vezano uz opremanje, prioritet Mornaričkog pješaštva je nabava barem jednog LPD broda.

Igor SPICIJARIĆ