Bio je pravi bojovnik za Hrvatsku, i cijelim je svojim bićem pripadao Hrvatskoj vojsci. Antun nije samo junak našeg Domovinskog rata – on je mnogo više od toga! On je simbol i inspiracija i primjer koji potiče i bodri

Dana 24. lipnja 1992. sa srpskih položaja preko Save žestoko je raketiran Slavonski Brod. Dan je to i kad se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo prvi put suočilo s gubitkom vlastitog pilota i borbenog aviona MiG-21 legendarnog broja 101.

Tijekom izvršavanja borbene zadaće 24. lipnja 1992. pukovnik Antun Radoš u 12 sati i jednu minutu javio je kontroli da ima probleme s upravljanjem zrakoplova, a minutu kasnije veza se prekida i njegov MiG nestaje s radara. Bio je to posljednji let Radoša i borbenog zrakoplova legendarnog broja 101.

Prije te borbene akcije Radoš je imao nekoliko uspješnih borbenih letova, čime je pokazao iznimnu osposobljenost, hrabrost i domoljublje, što i odlikuje iskusnog borbenog pilota.

Perspektivna karijera

Ovaj junak rođen je 14. travnja 1950. u Plavni u Vojvodini. Odrastao je u Vukovaru, na Mitnici, u velikoj obitelji s osmero braće i sestara. U Mostaru je završio srednju zrakoplovnu školu, a u Zadru zrakoplovnu akademiju. Sa suprugom Nadom imao je sina Marija i kćer Anitu.

Nakon akademije, u činu potporučnika, raspoređen je u Kraljevo, Srbija. Nakon preobuke za pilota aviona MiG-21, koju u Beogradu uspješno završava, dobio je premještaj na aerodrom u Prištini, a potom u Bihać, gdje se zadržao tri godine. Nakon što je unaprijeđen u čin kapetana prebacio se u Beograd, gdje je bio nastavnik letenja, a potom zapovjednik eskadrile. Završio je i višu vojnu akademiju te unaprijeđen u čin kapetana prve klase. U činu potpukovnika postavljen je na mjesto načelnika Štaba 204. lovačkog puka na Batajnici, u vrijeme početka agresije JNA na Hrvatsku.

Odbio napasti rodnu grudu

Kad je odbio napasti svoj Vukovar kasetnim bombama, kako mu je naređeno, uputio je zahtjev za prestanak aktivne vojne službe, nakon čega stižu prijetnje kako bi njegov sin, koji je bio ročnik JNA, mogao završiti na ratištu. U strahu zbog sina Radoš povlači zahtjev i tek kad je uspio sina izvući iz opasnosti bježi s obitelji iz Srbije u Hrvatsku, gdje se stavlja na raspolaganje novoustrojenom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.

O Antunu Radošu i njegovu doprinosu ustrojavanju hrvatskog zrakoplovstva i obrani domovine u široj se javnosti jako malo zna, a trebalo bi puno više jer dao je život u obrani hrvatske države i to zaslužuje. Posmrtno mu je dodijeljen čin brigadira te je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom Domovinskog rata.

Heroj Domovinskog rata Antun Radoš pokopan je na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti, a prvi zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva general Imra Agotić oprostio se od njega riječima: “Bio je pravi bojovnik za Hrvatsku, i cijelim je svojim bićem pripadao Hrvatskoj vojsci. Antun nije samo junak našeg Domovinskog rata – on je mnogo više od toga! On je simbol i inspiracija i primjer koji potiče i bodri. Budite ponosni na vašeg sina, oca, supruga i brata. Njegovo ime bit će ispisano velikim slovima u hrvatskoj povijesti! Neka je vječna slava i hvala pilotu, pukovniku Hrvatske vojske, Antunu Radošu! Laka mu sveta hrvatska gruda!”

Tekst Janja Marijanović

Foto  Tomislav Brandt