Zadaću su pripadnici Inženjerijske pukovnije prihvatili kao nešto što je ionako u opisu njihovih zadaća i sposobnosti: “I tako smo se osjećali do četvrtka, dan prije same aktivnosti, kad je počelo medijsko praćenje. Ni u jednom trenutku nismo sumnjali u sebe ili u ishod operacije, ali vjerujte, nisam spavao dvije noći,” rekao nam je pukovnik Miroslav Car…

Sve donedavno neke smo priče vezivali isključivo uz radnje dobrih knjiga ili smo ih pak gledali na filmskom platnu. To su priče o zapravo nevjerojatnoj i često iznenađujućoj lakoći promjenjivosti tijeka ljudskog života, navika, razmišljanja i očekivanja; to su one priče koje ostavljaju jak dojam i potiču na razmišljanje: Gdje je uopće i postoji li granica između mašte i stvarnosti? Ovih dana stvarnost kojoj svjedočimo nalikuje upravo jednoj takvoj priči…

Iako su pripadnici Hrvatske vojske nebrojeno puta dokazali kako su spremni nositi se, ali i pravodobno ponuditi rješenja za suočavanje s različitim izazovima i zadaćama koje se pred njih postavljaju, iako će o značaju i važnosti Hrvatske vojske za vrijeme Domovinskog rata govoriti još generacije i generacije, pothvat uklanjanja sjevernog tornja zagrebačke katedrale, u kojem je sudjelovala i Hrvatska vojska, upisao se velikim slovima u stranice hrvatske povijesti.

Nužnost uključivanja HV-a u rizičan i zahtjevan pothvat

Nakon što je grad Zagreb 22. ožujka 2020. pogodio snažan potres koji je, među ostalim, izazvao i velika oštećenja na zagrebačkoj katedrali, utvrđena je nužnost hitne sanacije sjevernog tornja zbog opasnosti od urušavanja, čime bi se izazvala još veća oštećenja katedrale i okolnog prostora.

Kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog monsinjor Ivan Hren objasnio je da su, nakon što su dobili snimke o stanju oštećenja na katedrali, okupili statičare i zaključili kako je puno manja šteta da se dio sjevernog tornja skine nego da padne i onda da se pitamo hoćemo li imati katedralu. Kako je objasnio, oba su tornja na istoj koti, a jak potres koji je pogodio Zagreb pokazao je slabu točku tornjeva, koje je projektirao Hermann Bollé. S druge strane, glavni projektant obnove katedrale Damir Foretić objasnio je kako su od jabuke na vrhu kroz toranj provučene dvije čelične šipke od 30 milimetara koje sve drže u komadu te da smatra da je problem nastao na lanterni kod dijelova koji su se odlomili, a cijeli se zvonik okrenuo za 12 do 15 centimetara. Inače, toranj koji je skinut ima 15 kubnih metara kamena i masu oko 30 tona, a za skidanje je dovezena dizalica s krakom od 120 metara.

Svjestan važnosti hitne sanacije sjevernog tornja, Odbor Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale na čelu s monsinjorom Ivanom Hrenom uputio je zamolbu za pomoć Hrvatske vojske u uklanjanju dijela sjevernog tornja. Monsinjor Hren više je puta naglašavao da je riječ o izrazito zahtjevnom i rizičnom pothvatu.

“To nije posao koji se radi na 15, nego na 120 metara visine, a riječ je usto o velikom teretu koji se mora dignuti, to je 30 tona,” objasnio je monsinjor Hren.

Višestruka uloga HV-a u pothvatu uklanjanja sjevernog tornja

Uloga Hrvatske vojske na sanaciji sjevernog tornja bila je višestruka: u radove su uz četiri pripadnika Inženjerijske pukovnije na čelu s načelnikom Stožera Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske pukovnikom Miroslavom Carem bili uključeni i pripadnici Vojnoobavještajne satnije na čelu sa zapovjednikom bojnikom Mariom Maslovom. Uz pripadnike HV-a, na sanaciji katedrale bili su angažirani i građevinski stručnjaci, arhitekti, statičari, alpinisti i profesori Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.

Pukovnik Car i bojnik Maslov rekli su kako ni u jednom trenutku nisu sumnjali u uspjeh pothvata te objasnili zbog čega je i po čemu sve ta zadaća bila uistinu jedinstvena – povijesna. Priznali su nam također kako su tek nekoliko dana nakon cijelog događaja shvatili veličinu odgovornosti koja je bila na njima.

“Tek naknadno shvatio sam koja je odgovornost bila ne samo na meni nego na svima koji su sudjelovali u ovoj uistinu zahtjevnoj zadaći, bolje rečeno, povijesnom pothvatu na sakralnoj građevini i spomeniku hrvatske kulturne baštine. Nije bila riječ samo o meni nego o Hrvatskoj vojsci i njezinu ugledu u cijelosti,” rekao nam je pukovnik Car i dodao kako se dojmovi i dalje slažu, no kako je potpora nadređenih bila jedan od elemenata koji im je davao dodatnu snagu i vjeru u pozitivan ishod same operacije.

“Moram vam reći kako smo zadaću prihvatili kao nešto najnormalnije, kao nešto što je uobičajeno i nalazi se ionako u našem opisu zadaća i sposobnosti. I tako smo se osjećali do četvrtka, dan prije same aktivnosti, kad je počelo medijsko praćenje. Ni u jednom trenutku nismo sumnjali u sebe ili u ishod operacije, ali vjerujte, nisam spavao dvije noći,” rekao je pukovnik Car.

Nekoliko dana ispitivanja i provjere

Sjeverni toranj zagrebačke katedrale, prema riječima pukovnika Cara, bio je oštećen na 72. redu te je zbog potresa došlo do zakretanja gornjeg dijela i loma nosećih stupova na donjem dijelu tog reda. Pristupanje završnim radnjama ovisilo je o vremenskim prilikama, točnije o jačini vjetra. Upravo zbog navedenog, toranj zagrebačke katedrale spušten je na tlo nešto poslije 18 sati iako su radovi počeli u ranim jutarnjim satima.

“Mi kao pripadnici Inženjerijske pukovnije nastupili smo u pripremi, odnosno bušenju minskih mikrobušotina te njihovu punjenju eksplozivom, a potom uvezivanju u mrežu. To je bila zadaća Hrvatske vojske, nakon čega su nastupili izvođači radova i zavezali gurtne sa sajlama. Nakon svega navedenog uslijedila je detonacija s minimalnom količinom eksploziva,” rekao je pukovnik Car te dodao kako su se nekoliko dana zaredom provodila ispitivanja u krugu katedrale i na vojnom poligonu kako bi se dobile optimalne količine eksploziva.

“Ukupna količina eksploziva je 580 grama, dakle, sveli smo ga na minimum. Omotali smo prostore gdje se provodi eksplozija kako razlijetanja pukotina de facto ne bi bilo, no proračuni su pokazali da je sigurnosna zona nekih 75 metara od samog mjesta eksplozije,” rekao je načelnik Stožera Inženjerijske pukovnije i zahvalio na kraju svim sudionicima na iznimnoj koordinaciji, stručnosti, profesionalnosti, volji i spremnosti za timski rad koji je, objasnio je, bio ključ uspjeha tog zahtjevnog pothvata. Na pitanje je li Hrvatska vojska, odnosno Inženjerijska pukovnija, obavljala slične pothvate, pukovnik Car odgovorio je: “Moram reći kako je Hrvatska vojska uvijek spremna i za najzahtjevnije zadaće. Sustavno provodimo uvježbavanja i usavršavamo svoje vještine računajući i na najzahtjevnije i najkompliciranije uvjete. Sve je to dio našeg svakodnevnog posla i na to smo bili spremni. Postojala je, naravno, i doza napetosti zbog snažne želje da sve prođe u najboljem redu, ali i velik osjećaj odgovornosti… Uspjeli smo. Bravo Hrvatska!”

Zadaća Vojnoobavještajne satnije – nadzor radova iz zraka

 Zadaća Vojnoobavještajne satnije bilo je stavljanje pod nadzor područja radova iz zraka u okviru 360 stupnjeva.

“Kod te kontrolirane detonacije, odnosno rušenja spojeva između 72. i 73. reda katedrale, bilo je iznimno bitno utvrditi iz zraka i bočno te sa svih strana da je postupak uklanjanja tornja uspješno snimljen kako bi se naknadno mogao analizirati sam tijek uklanjanja,” izjavio je bojnik Maslov. Rekao je da su u svakom trenutku u zraku bile aktivne tri letjelice, koje su kontrolirale cijeli postupak uklanjanja tornja, te objasnio kako je riječ o jednoj od zahtjevnijih operacija jer su letjelice morale biti blizu dizalica i tornja te blizu jedna drugoj, što je zahtijevalo iznimne vještine pilota i spottera na zemlji. Bojnik je istaknuo da je Hrvatska vojska time još jednom dokazala da je spremna i sposobna u svakom trenutku pridonijeti zajednici i pomoći narodu kad god se to od nje zatraži.

“Zajedno smo jači i brži, a ljubav prema domovini misao je vodilja koja nam uvijek daje vjetar u leđa i omogućuje da izvršimo sve, naizgled nemoguće zadaće,” poručio je.

Montiranje eksplozivnog naboja u rukama nadnarednika Marjanovića

 Nadnarednik Krešimir Marjanović, pripadnik Voda za uklanjanje eksplozivnih naprava Inženjerijske pukovnije HKoV-a, jedan je od onih koji će zasigurno pamtiti svaki detalj zahtjevnog pothvata, u kojem je sudjelovao na dužnosti palitelja, odnosno na mjestu za aktivaciju eksploziva. Konkretno, njegova je zadaća bila montiranje eksplozivnog naboja na čelično uže utega u donjem dijelu sjevernog tornja.

“Koristili smo koncentrirane naboje gdje smo imali određene proračune te ispomoć Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta. Oni su sve to empirijski testirali u laboratoriju i nekoliko smo puta obavili testiranje na zemlji simulirajući realne uvjete. Mi kao postrojba uglavnom radimo na zemlji, no iako su ovo bili ekstremni uvjeti, koristeći sigurnosnu opremu i zaštitu postigli smo optimalan učinak bez kolateralne štete. Uz Božju pomoć i sreću ovo je uspjelo,” rekao je nadnarednik Marjanović.

Priznao je da je zbog dodijeljene zadaće teško skriti emocije i ostati ravnodušan. No, kako kaže, zadaća je uspješno završena i zahvaljuje svima koji su sudjelovali, posebno ističući alpiniste i djelatnike koji na visinama rade na obnovi katedrale.

Zahvalnost zbog hrabrosti, odlučnosti, požrtvovnosti i profesionalnosti svih sudionika tog povijesnog pothvata izrazio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Dan uoči rušenja sjevernog tornja blagoslovio je radove, radnike i hrvatsku državu, poslavši snažnu poruku: “Da bi oštećenost na našoj katedrali bila zacijeljena, potrebni su nam ljudi, njihovo znanje, spremnost i odvažnost, ljudi koji očituju ne samo darovane sposobnosti već očituju i ljubav. Ova je katedrala znak Isusove uskrsne pobjede nad grijehom i smrću. Ovaj zahtjevan i jedinstven posao vodi nas u razmatranje istine da smo dobrim djelima u životima uvijek Božji suradnici.”

Priča o zagrebačkoj katedrali i Hrvatskoj vojsci tako nas je još jednom podsjetila na ono u čemu smo najbolji: znamo kako biti zajedno kad je najteže. Iako ranjena, i dalje stoji gordo u srcu Zagreba, cijelom svijetu pričajući priču o hrabrosti i snazi jednog naroda i njegovoj spremnosti da učini sve iznova, novo i bolje.

Zagrebačka katedrala još jednom je pokazala kako uistinu predstavlja simbol i narav hrvatskog naroda, a Hrvatska vojska ponosan je čuvar njegovih vrijednosti i identiteta. A mi ćemo o ovoj priči, bez ikakve dvojbe, sigurno još jako dugo promišljati…

Ministar obrane Damir Krstičević

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević čestitao je svim sudionicima, od privatnih kompanija, alpinista, policije i Hrvatske vojske, na uspješno izvršenoj akciji uklanjanja tornja: “Čestitke pripadnicima Hrvatske vojske na sjajno obavljenoj zahtjevnoj akciji uklanjanja sjevernog tornja zagrebačke katedrale, a posebno HKoV-u. Vi ste simbol snage, sposobnosti i ljubavi prema domovini! Hvala vam!”

Načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj obišao je pripadnike Hrvatske vojske angažirane na sanaciji sjevernog tornja te poručio kako je upravo ta akcija pokazala kako velik broj sudionika može koordinirano i u sinergiji u punom duhu koncepta domovinske sigurnosti izvršavati zahtjevne operacije.

“Operacija je u određenim trenucima bila i poprilično dramatična. Bila je zahtjevna i složena i svi su pokazali da su u potpunosti osposobljeni za svoj dio zadaće.”

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković: Jedan od simbola našeg kršćanskog identiteta opet će zasjati u punom sjaju

Poruku podrške i zahvale na uspješno obavljenoj zadaći pripadnicima Hrvatske vojske poslao je i predsjednik Vlade Andrej Plenković: “Čestitam pripadnicima Hrvatske vojske i Ministarstvu obrane, inženjerima i svima koji su sudjelovali u uklanjanju dijela sjevernog tornja zagrebačke katedrale kako bi spriječili njegovo urušavanje nakon potresa. Nakon obnove, jedan od simbola našeg kršćanskog identiteta opet će zasjati u punom sjaju!”

 Jelena Jakšić, Foto: Mladen Čobanović