Glavni sigurnosni izazov s kojim se nakon Drugog svjetskog rata suočavala Velika Britanija bio je vezan uz problem Sjeverne Irske. U proteklih dvadesetak godina u fokus dolazi terorizam radikalnih islamista

Kao tradicionalna kolonijalna sila, Velika Britanija bila je izložena terorističkim napadima od samih početaka suvremenog terorizma. Tako je jedan od prvih važnih napada nakon Drugog svjetskog rata bio uperen protiv britanskih snaga u mandatnom području Palestine. Pripadnici cionističke paramilitarističke skupine Irgun digli su 22. srpnja 1946. u zrak hotel Kralj David u Jeruzalemu, u kojem je radilo britansko osoblje iz mandatnog područja. U napadu je poginula 91 osoba. Nešto prije, 1944. godine, cionistička organizacija Lehi u Kairu je ubila britanskog povjerenika za Bliski istok lorda Moynea (r. 1880.). Međutim, ni matični britanski i sjevernoirski teritorij nije bio pošteđen terorističkih napada. U Velikoj Britaniji bilo je samo između 1970. i 2017. godine oko 3400 poginulih u napadima koji su tako karakterizirani, što je ujedno najveći broj žrtava u nekoj zemlji zapadne Europe u navedenom razdoblju. Najveći dio tih smrti nastupio je kao posljedica terorizma povezanog s političkim sukobom između katoličkog stanovništva te britanskih vlasti i protestantskog stanovništva u Sjevernoj Irskoj. Ujedinjena Kraljevina u prvim se desetljećima XXI. stoljeća na svojem teritoriju počinje suočavati i s terorizmom islamističkih radikala, kao posljedice neintegracije i radikalizacije dijela svojeg muslimanskog stanovništva te ratova u Iraku, Afganistanu, Siriji i Palestini.

Opasna Žetva

Konflikt iz Sjeverne Irske, u prvim godinama ograničen na sjevernoirske grofovije koje su nakon neovisnosti Irske ostale u sastavu Ujedinjene Kraljevine, proširio se na cijelu zemlju usporednim terorističkim kampanjama republikanaca i lojalista. Na to se nadovezalo nasilje britanskih snaga sigurnosti. Irska republikanska armija (Irish Republican Army – IRA) oružana je skupina irskog katoličkog stanovništva osnovana 1919. radi odcjepljenja Irske od Velike Britanije. IRA je između 1919. i 1921. vodila kratak gerilski rat protiv Britanaca. Nakon stjecanja neovisnosti Irske 1922., politički cilj IRA-e postalo je ujedinjenje Sjeverne Irske, koja je ostala pod jurisdikcijom britanske krune, sa Slobodnom Državom Irskom. IRA je 1954. izvela napad na vojarnu Gough u okrugu Armagh u kojem je zarobila skupinu vojnika i zaplijenila veliku količinu oružja. Nakon prosinca 1956. godine izvela je seriju manjih prekograničnih upada s teritorija Republike Irske u Sjevernu Irsku i terorističkih napada na britanske snage sigurnosti, kodnog naziva Žetva (Harvest). Tijekom upada poginulo je dvadesetak ljudi, a kampanja je obustavljena do 1962. godine zahvaljujući suradnji snaga sigurnosti dviju zemalja.

IRA se u prosincu 1969. podijelila na umjereno i radikalno krilo, tzv. Privremenu IRA-u (Provisional IRA – PIRA). Umjereno krilo uglavnom su činili politički lijevo orijentirani članovi, koji su naglašavali potrebu za klasnom borbom i favorizirali političke metode djelovanja. Radikalno krilo zagovaralo je oružane napade na britanske vlasti. PIRA je nastavila terorističke akcije te se kolokvijalno identificirala s cjelokupnom IRA-om. Poslije je nastalo još nekoliko frakcija IRA-e. Među njima je bila Kontinuirana IRA (Continuity IRA – CIRA) utemeljena 1986. godine, a 1997. pojavila se još radikalnija Prava IRA (Real IRA – RIRA). Političko krilo IRA-e jest stranka Sinn Féin.

Zaključak – trideset godina poslije

Osim IRA-e, postojala je i Irska narodnooslobodilačka vojska (Irish National Liberation Army – INLA), koja je nastala izdvajanjem iz umjerenog krila IRA-e, te još nekoliko manjih republikanskih skupina. INLA je bila marksistički orijentirana te se u više navrata sukobila s pripadnicima IRA-e, a smatra se da je odgovorna za smrt između 125 i 150 ljudi tijekom cijelog sjevernoirskog konflikta. Na drugoj strani, najveća su unionistička skupina Ulsterske dobrovoljačke snage (Ulster Volunteer Force – UVF) osnovane 1966. Ta skupina izvela je više atentata na simpatizere IRA-e. Prvu veliku terorističku akciju izvodi u prosincu 1971. podmetanjem bombe u baru u Belfastu, kad pogiba 15 ljudi. Osim UVF-a, važna je lojalistička skupina i Ulsterska obrambena udruga (Ulster Defence Association – UDA), osnovana u rujnu 1971. godine.

U Sjevernoj Irskoj prosječno je 1970-ih ginulo gotovo tristo ljudi godišnje, a ekstremne republikanske i unionističke skupine kao da su se nadmetale u ubojstvima i podmetanjima bombi. Najteža godina sjevernoirskog sukoba bila je 1972., tijekom koje je ubijeno čak 479 osoba, a više od pet tisuća bilo je ranjeno. Najpoznatiji događaj cijelog sukoba zbio se 30. siječnja 1972. u Londonderryju (Derryju), drugom po veličini gradu Sjeverne Irske. U tragediji poznatoj kao Krvava nedjelja (Bloody Sunday) pripadnici padobranske postrojbe Britanske vojske ubili su 13 nenaoružanih katoličkih prosvjednika i ranili ih više od 150. Nakon godina i godina kontroverzija oko tragedije, u lipnju 2010. istraga koju je 1998. pokrenuo tadašnji premijer Tony Blair (r. 1953.) zaključila je da prosvjednici nisu bili nikakva opasnost za vojnike. Nedugo nakon Krvave nedjelje, zapovjedništvo postrojbi Britanske vojske zaduženih za Ulster pokreće u srpnju 1972. operaciju Motorist (Motorman), u kojoj je bilo angažirano čak dvanaest tisuća vojnika. O tome koliko je operacija bila sveobuhvatna dovoljno govori činjenica da su u Sjevernu Irsku dopremljeni tenkovi, i to desantnim brodom HMS Fearless. Tom je operacijom uspješno vraćen nadzor nad dijelovima Belfasta i Londonderryja koje je nadzirala IRA.

Štrajk glađu i ubojstvo admirala

Početkom 1970-ih aktivnosti IRA-e prebačene su i na područje Engleske, gdje je izvedeno više terorističkih akcija. Među njima je bombaški napad na pub u Birminghamu 21. studenog 1974., u kojem je poginula 21 osoba. Poduzeti su i brojni napadi na vojne ciljeve, primjerice na vojarne u Aldershotu 1972., Riponu i Strensallu 1974., Chelseaju 1982. te Dealu 1989. godine. U ožujku 1973. u Londonu su postavljena četiri auta bombe, od kojih su dva detonirana. U prosincu te godine slična akcija provedena je u Westminsteru ispred Ministarstva unutarnjih poslova (Home Office), pri čemu je ozlijeđeno 60 ljudi. Lojalističke skupine izvele su u svibnju 1974. napade autima bombama u Dublinu i Monaghanu u Republici Irskoj. Napadi su odnijeli 30 žrtava, što je najveći gubitak ljudskih života u jednom danu tijekom sjevernoirskog sukoba. IRA se početkom 1980-ih više angažirala na pridobivanju podrške javnosti. Vezano uz to, pozornost je privukao štrajk glađu IRA-inih zatvorenika u belfastskom zatvoru Maze, od kojih je deset preminulo.

Vjerojatno su najpoznatije terorističke akcije IRA-e ubojstvo praunuka kraljice Viktorije i vojnog zapovjednika lorda Louisa Mountbattena (r. 1900.) 27. kolovoza 1979. te bombaški napad na hotel u Brightonu 12. listopada 1984. Ondje se održavala konvencija Konzervativne stranke, a u napadu je zamalo stradala i tadašnja premijerka Margaret Thatcher (1925. – 2013.). Bombaškim napadom na zgradu Londonske burze 1990. godine izveden je prvi u seriji napada IRA-e na poslovne objekte, a u iznimno ambicioznoj akciji 7. veljače 1991. minobacačkom je granatom napadnuto i samo sjedište britanske vlade u Downing Streetu tijekom zasjedanja kabineta. IRA je u travnju 1993. aktivirala kamion bombu u londonskom financijskom središtu Bishopsgateu. U veljači 1996., prema terorističkoj matrici iz Bishops-gatea, detoniran je kamion bomba u londonskom poslovnom središtu Canary Wharfu, a u lipnju te godine i u Manchesteru.

Prema trajnom miru

Početak 1990-ih obilježili su intenzivni pokušaji pokretanja mirovnog procesa. Rezultat je Sporazum na Veliki petak (Good Friday Agreement) ili Sporazum iz Belfasta, sklopljen 10. travnja 1998. Potpisali su ga predstavnici najvažnijih republikanskih i unionističkih stranaka (no bez republikanskog Sinn Féina te lojalističke Demokratske unionističke stranke), te britanske i irske vlade. Sporazum je u svibnju 1998. potvrđen na referendumima u Sjevernoj Irskoj sa 71,7 % i u Republici Irskoj s 94,39 % glasova. Nakon potpisivanja Sporazuma na Veliki petak obnovljena je sjevernoirska skupština, što je označilo kraj upravljanja Sjevernom Irskom iz Londona, koje je trajalo od 1972. godine. Sklapanje mirovnog sporazuma nije potpuno prekinulo nasilje; 12. srpnja 1998. u Ballymoneyju u Sjevernoj Irskoj poginulo je troje katoličke djece nakon što je u njihovu kuću ubačena zapaljiva bomba. IRA-ina frakcija RIRA aktivirala je 15. kolovoza te godine auto bombu u sjevernoirskom gradiću Omaghu, pri čemu je ubijeno 29 osoba. Po broju žrtava to je bio najteži pojedinačni teroristički napad republikanaca od početka sjevernoirskog sukoba. Situacija se s vremenom smirila. Ipak, zadnjih se godina u Sjevernoj Irskoj povremeno i dalje bilježe izboji nasilja, no uglavnom niskog intenziteta.

Prema dostupnim statistikama, od 1968. u terorističkim kampanjama sjevernoirskog konflikta i akcijama britanske vojske i policije ubijeno je više od 3600 ljudi, a četrdeset tisuća je ranjeno. Od tog su broja IRA i njezine frakcije do 1998. godine proglašene odgovornim za 1800 ubojstava, a lojalisti za 990 (među kojima je više od 700 katoličkih civila). Među poginulima je 465 britanskih vojnika te više od 450 pripadnika Ulsterskog redarstva i Ulsterske obrambene pukovnije, dok su britanske snage sigurnosti odgovorne za 360 žrtava.

Kriza u Veleposlanstvu

Osim s terorističkim kampanjama proizišlim iz sjevernoirskog konflikta, Ujedinjena Kraljevina proteklih je desetljeća bila suočena i s više slučajeva međunarodnog terorizma. Šest naoružanih muškaraca zauzelo je 30. travnja 1980. godine zgradu iranskog veleposlanstva u Londonu, smještenu preko puta Hyde Parka. Zahtijevali su puštanje arapskih zatvorenika iz iranskih zatvora. Naime, podrijetlom su bili iz Arabistana, pokrajine na jugozapadu Irana naseljene uglavnom arapskim stanovništvom. Pripadali su Demokratskoj revolucionarnoj fronti za oslobođenje Arabistana, koja je u ideološkom pogledu bila marksistička skupina. U vrijeme izbijanja talačke krize u Veleposlanstvu, intenzivirale su se napetosti između Iraka, u kojem je vladao režim Sadama Huseina (1937. – 2006.) i Irana, koji je nekoliko mjeseci prije postao islamska republika. Između Irana, nastanjenog većinom etničkim Irancima (Perzijancima) i Azerima, te pretežno arapskog Iraka nakon nekoliko mjeseci započet će osmogodišnji rat. Znakovito je da je u vrijeme incidenta u Londonu, u Teheranu već trajala znatno poznatija talačka kriza u američkom veleposlanstvu. Ekstremisti u Londonu vjerojatno su bili inspirirani metodom iranskih fundamentalista i imali podršku Sadamova režima. Nakon što su teroristi petog dana talačke krize u Londonu počeli ubijati taoce, zgradu uspješno zauzimaju pripadnici britanskog SAS-a (Special Air Service). Pritom je pet terorista ubijeno, a jedan je uhićen. Usprkos nekim pogreškama u planiranju, i danas se smatra da je ta oslobodilačka protuteroristička operacija nazvana Nimrod bila uspješna.

Na britanskom teritoriju događali su se i drugi teroristički akti, zapravo nevezani uz politiku te zemlje. Bio je to, primjerice, napad na sjedište Afričkog nacionalnog kongresa u Londonu 1982. godine. Dana 21. prosinca 1988. iznad grada Lockerbieja u Škotskoj na letu Pan Am 103 srušen je američki putnički avion. Poginulo je 270 ljudi, uključujući i 11 stanovnika Lockerbieja, a za čin je bio odgovoran libijski režim Moamera Gadafija (1942. – 2011.).

Rođeni na Otoku

Nakon Drugog svjetskog rata useljava se u Ujedinjenu Kraljevinu sve više stanovnika iz većinski islamskih zemalja, najviše iz nekadašnjih britanskih kolonija. Tijekom prve četvrtine XXI. stoljeća, zbog unutarnjih problema s integracijom, ali i vanjskopolitičkih okolnosti koje podrazumijevaju britansko sudjelovanje u operacijama u Afganistanu i Iraku, zemlja postaje meta terorizma radikalnih islamista. Od 2005. događa se niz terorističkih napada, pokušaja napada ili terorističkih akcija koje su onemogućene još u fazi planiranja. Uglavnom su ih izvodili pojedinci ili skupine povezani s džihadističkim organizacijama poput Al Qaide ili ISIS-a odnosno inspirirani njima. Mnogi od njih rođeni su u Ujedinjenoj Kraljevini, a neki su čak prešli na islam u zrelijim godinama. Radikalni islamizam javlja se u pojedinaca neuklopljenih u britansko društvo kao kontrakultura i alternativa zapadnom liberalizmu i individualizmu te nakon (samo)radikalizacije dolazi do činjenja terorističkih akata.

Dosad najteži i po broju žrtava najveći teroristički napad radikalnih islamista na tlu Velike Britanije dogodio se prije dva desetljeća, 7. srpnja 2005. godine. Četvorica bombaša samoubojica u izdvojenim su akcijama napala londonski prometni sustav, tj. vlakove u metrou i gradski autobus. Ubijene su 52 osobe, a ozlijeđeno ih je više od 700. Trojica počinitelja podrijetlom su iz Pakistana, a jedan s Jamajke. To je bio prvi veliki napad radikalnih islamista u Velikoj Britaniji, koji je ostavio velik trag na tamošnje društvo i sigurnosnu politiku. Dva tjedna poslije toga četvorica terorista pokušala su napad po sličnom scenariju, no nisu uspjeli te su uhićeni.

U Woolwichu je 22. svibnja 2013. na ulici ubijen britanski vojnik Lee Rigby (r. 1987.). Ubojstvo su počinila dvojica Britanaca podrijetlom iz Nigerije, koji su s kršćanstva prešli na islam. Prijašnje aktivnosti jednog od počinitelja upućivale su na povezanost s radikalnim skupinama te su potaknule kontroverzije u britanskoj javnosti. Raspravljalo se o preventivnim uhićenjima mogućih počinitelja terorističkih akata.

Nesretni most u Londonu

Tijekom 2017., dok je rat u Siriji bio na vrhuncu, dogodio se na britanskom tlu niz napada radikalnih islamista. Na Westminsterskom mostu u Londonu 22. ožujka pedesetdvogodišnji radikalni islamist, konvertit podrijetlom s Jamajke, automobilom je ubio četiri prolaznika, a 48 je ozlijedio. Nakon što je ispred Westminsterske palače nožem napao i ubio nenaoružanog policajca, tog je počinitelja, koji je djelovao samostalno, ubila policija na mjestu zločina. Dana 22. svibnja, nakon koncerta američke pjevačice Ariane Grande, britanski državljanin libijskog podrijetla počinio je u Manchester Areni samoubilački napad bombom punjenom čavlima. Poginule su 22 osobe, a ranjeno ih je 250, većinom tinejdžera.

Do novog napada u Londonu dolazi 3. lipnja. Na Londonskom mostu tri su se terorista kombijem zaletjela na pješake, nakon čega noževima napadaju prolaznike na obližnjoj tržnici Borough. Dok policajci nisu ubili svu trojicu napadača, u napadu je osam ljudi bilo ubijeno, a 48 ih je ranjeno. Napadači su nosili lažne samoubilačke prsluke, a bili su pakistanskog, marokanskog i marokansko-talijanskog podrijetla. Londonski most postaje mjesto napada i 29. studenog 2019. Ekstremist pakistanskog podrijetla, koji je 2018. pušten iz zatvora, u napadu nožem ubio je dvije i ranio tri osobe. Počinitelja je ubila britanska policija, no kontroverzije je izazvala činjenica da je bio smatran uspješnim primjerom rehabilitacijskog programa. U parku u gradu Readingu 20. lipnja 2020. radikalni islamist podrijetlom iz Libije nožem je ubio tri muškarca u napadu motiviranom mržnjom prema homoseksualcima. Grad Leigh-on-See bio je 15. listopada 2021. poprište napada u kojem je ubijen David Amess (r. 1952.), parlamentarni zastupnik Konzervativne stranke za Southend West. Ubio ga je ekstremni islamist somalskog podrijetla.

Proteklih godina dogodio se u Velikoj Britaniji niz manjih napada nožem ili motornim vozilom, s manjim brojem žrtava. No, bilo je i težih slučajeva, poput ubojstva triju djevojčica i ranjavanja još deset osoba u gradu Southportu 29. srpnja 2024. Strašan zločin počinio je sedamnaestogodišnji migrant iz Ruande, što je izazvalo val uličnog nasilja zbog pogrešnih glasina da je počinitelj muslimanske vjere. Uslijedio je oštar odgovor britanskog pravosudnog sustava te uhićenje više od tisuću osoba, od kojih velik broj zbog optužbi za govor mržnje.

 Preventiva i zakoni

Otočna zemlja ima razvijen sustav obavještajnih agencija koje se, uz ostalo, bave i suzbijanjem terorističkih prijetnji. Među njima je i MI5, agencija odgovorna za unutarnju sigurnost. Policijske ustrojstvene cjeline poput Zapovjedništva za protuterorizam SO15 specijalizirane su za prevenciju, nadzor i istragu terorističkih aktivnosti. Osim oslanjanja na represivni sustav, Velika Britanija u preventivnoj borbi protiv terorizma provodi i akciju Prevent kao važan segment sigurnosnog aparata. Taj je program uveden nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države 11. rujna 2001. Cilj mu je zaustavljanje radikalizacije i sprečavanje mladih britanskih muslimana u činjenju akata nasilja, odnosno integracija tamošnjih zajednica i suradnja s njihovim predstavnicima. Britanske vlasti donijele su i stroge zakone vezano uz borbu protiv terorizma, koji uključuju praćenje sumnjivih aktivnosti, ograničavanje putovanja u inozemstvo za sumnjive pojedince, zatim nadzor internetske komunikacije i druge mjere. Velika Britanija na suzbijanju terorizma surađuje s članicama Europske unije, Sjedinjenim Državama te međunarodnim agencijama poput Europola i Interpola.

---

Desničarski ekstremizam

U Velikoj Britaniji u proteklom je razdoblju zabilježen i manji broj aktivnosti desnog ekstremizma i terorizma, odnosno napadi motivirani islamofobijom, protumigrantskim stanovištima i ekstremno desničarskom ideologijom. Ukrajinski student iz političkih je razloga u proljeće 2013. ubio u Birminghamu britanskog građanina muslimanske vjere te podmetnuo eksplozive ispred dviju džamija, zbog čega je osuđen na 40 godina zatvora. Pripadnici ekstremne desnice izvršili su 16. lipnja 2016. u gradu Birstallu u grofoviji West Yorkshire atentat na britansku političarku Jo Cox (r. 1974.). Zastupnica Laburističke stranke ubijena je, a jedna je osoba ozlijeđena. Čin je tretiran kao teroristički akt te je počinitelj osuđen na doživotni zatvor. Još jedan zločin dogodio se 19. lipnja 2017. u parku Finsbury u Londonu. Četrdesetsedmogodišnji britanski državljanin, pripadnik krajnje desnice, napao je teretnim vozilom prolaznike blizu tamošnje džamije, pri čemu je jedna osoba poginula.

Unatoč većem broju terorističkih napada motiviranih desničarskom ideologijom počinitelja, oni nisu rezultat organiziranih terorističkih kampanja kao u slučaju sjevernoirskih terorističkih skupina. Istrage su pokazale da su djelo pojedinaca. Ujedinjena Kraljevina ima stroge zakone protiv govora mržnje, rasizma, ekstremizma i terorizma. Krajnje desna ekstremistička skupina Nacionalna akcija zabranjena je 2016. zbog širenja mržnje i planiranja nasilja.

---

TEKST: Hrvoje Barberić