Suvremene pomorske operacije danas su primarno fokusirane na litoralno područje, gdje su površinske plovne jedinice i podmornice korištene (ili će se koristiti) vrlo blizu obale, često u ograničenom i vrlo zahtjevnom akvatoriju. Velike pomorske operacije provedene u nekoliko posljednjih godina kao “Enduring Freedom” u Arapskom moru i Perzijskom zaljevu te “Active Endeavour” u Mediteranu bile su fokusirane uglavnom na suprotstavljanje međunarodnom terorizmu.
Nekonvencionalne prijetnje postavljene pred lice današnjih modernih ratnih mornarica 21. stoljeća, mogle bi se uglavnom klasificirati kao prijetnje niskog intenziteta, u kojima bi fizička sigurnost brodova mogla biti ugrožena uglavnom akcijom pobunjeničkih snaga ili nekim terorističkim aktom tj. akcijom nesimetričnog tipa. Zbog toga su se vojne narudžbe u posljednjih nekoliko godina koncentrirale dobrim dijelom na povećanje zaštitnih i samoobrambenih mogućnosti brodova i podmornica. Usporedno, razvijao se još jedan jednako važan proces: ostvarivanje što većeg utjecaja pomorskih snaga na kopnenu bitku.
Prema mnogim pokazateljima čini se da potreba za visoko softificiranim protubrodskim raketama ima tred opadanja. Od početka 1980. godine ta je vrsta oružja bila najtraženija roba na međunarodnom vojno-pomorskom tržištu naoružanja i vrlo visoko stavljena na popis želja svih ozbiljnijih mornarica.
Mogućnost lansiranja salve Exoceta ili Harpoona na protivničke brodove dovoljan je razlog svakog potencijalnog napadača da dvaput promisli. Danas, kada su svjetske flote prisiljene s otvorenog mora prići što bliže obali u litoralni pojas pred protubrodski projektil stižu neki drugi zahtjevi. Pa ipak, svi današnji glavni mornarički površinski borbeni programi još uvijek uključuju vrlo snažne protubrodske projektilne potencijale. Posljednje generacije površinskih ratnih brodova razvijanih u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj, Singapuru, Španjolskoj, Velikoj Britaniji i Južnoj Koreji – uključuju neki takav sustav. U mnogim od tih projekata pojavljuju se vrlo važan čimbenik ukrcani helikopter (i) kao nositelj protubrodskog projektila.

Neki od tih sustava imaju dvostruku namjenu: osim primarne namjene napada na površinske plovne objekte sposobne su ostvariti napad na kopnene ciljeve. Najveći dio takvih krstarećih projektila opremljen je novim navigacijskim i pretraživačkim tehnologijama tako da su one sposobne letjeti vrlo kompleksnim trajektorijama u litoralnom, vrlo zahtjevnom okruženju i još uvijek će moći detektirati i napasti unaprijed zadane ciljeve.

MBDA – Europski raketni konzorcij
MBDA je najveći europski proizvođač raketnog naoružanja. Konzorcij je nastao spajanjem kapitala triju eminentnih proizvođača: britanskog BAE Systems (37,5 % udjela), francuskog EADS (37,5 % udjela) i talijanske Finmeccanice (25 % udjela). Konzorcij u svojoj ponudi nudi brojne raketne sustave koji vuku svoje korijene iz francuskih, britanskih i talijanskih projektnih biroa i raketnih arsenala.
Na francuskom “terenu” MBDA ima potpisan ugovor sa DGA – državnom obrambenom agencijom za nabavu naoružanja i vojne opreme – o razvoju i proizvodnji nove MM40 Block 3 verzije dobro poznatog Exoceta. U sklopu istog ugovora MBDA je unaprijedila AM39 zrakoplovnu inačicu (zrak – more) Exoceta radi njezine integracije na novi borbeni zrakoplov Rafale. Također se pripremaju da nadograde sve francuske Exocete MM40 Block 2 krstarećih projektila na Block 3 konfiguraciju. Opremljene novom turbomlaznom propulzijom projektili Exocet MM40 Block 3 imat će više nego dvostruki domet (preko 180 km) te optimiziran oblik radi minimiziranja radarskog i infracrvenog “potpisa”. Projektil će imati veću brzinu i ubrzanja te biti sposoban za manevre izbjegavanja pod vrlo visokim g – opterećenjem. Napredni navigacijski sustav (baziran na INS/GPS elektroničkom sustavu i visokofrekventno moduliranom altimetru koje kontrolira digitalno računalo velike radne brzine, kroz prolaske preko 3D – kontrolnih točaka na zadanoj trajektoriji) pružit će mogućnost optimiziranja vrlo kompleksnih trajektorija leta. Prema izvorima iz same MBDA, Block 3 će imati poboljšane sposobnosti za napad na obalne i kopnene ciljeve.

Kompaktabilan s postojećom Exocet MM40 logističkom infrastrukturom i lanserima, novi Exocet MM40 Block 3 može se vrlo brzo instalirati i pripremiti za službu na površinskim brodovima uporabom ITL tehnologije (Installation de Tir Legere). Isto tako vrlo brzo i lako se može udovoljiti zahtjevanim uvjetima vertikalnog lansiranja. Završno navođenje projektila izvodi aktivni radarski pretraživač koji radi u J-frekventnom području i koji je otporan na elektroničko ometanje. Računalo pretraživača opremljeno je adaptivnim radarskim slikama u svojoj memoriji koje služe za eliminaciju lažnih ciljeva i selektiranje ciljeva na moru. Radi li se o napadu na kopneni cilj završno navođenje izvodi se uz pomoć GPS-a, kontrolom prolaska kroz unaprijed zadane točke na trajektoriji. Bojna glava Exoceta MM40 Block 3 koristit će se visokorazornim eksplozivom koji će osigurati snažni razarajući udar i fragmentacijski učinak koji će još biti potaknut i požarom preostalog goriva u trenutku pogotka cilja. Isporuka prvih primjeraka Exoceta MM40 Block 3 predviđena je za početak 2006.

Drugi “teškaš” u proizvodnoj ponudi konzorcija MBDA je talijanski protubrodski projektil Otomat Mk2 Block IV. I u tom slučaju riječ je o unaprijeđenoj inačici dosadašnje verzije. Poboljšanja izvedena na Block IV obuhvaćaju sposobnosti za litoralno ratovanje i obalne napadne operacije. Projektil je opremljen sustavom za razlučivanje ciljeva, sustavom za njihovu indetifikaciju, sustavom za redukciju kolateralne štete, sustavom za planiranje napada, sustavom za koordinirani napad na cilj i sustavom za reprogramiranje putanje projektila tijekom leta. Također je moguće prilikom lansiranja izabrati jedan od različitih modaliteta leta: izravni ili neizravni napad, “ispali i zaboravi” ili linkom vođeni srednji dio putanje. Moguće je izabrati modalitet približavanja cilju preko unaprijed zadanih kontrolnih točaka na trajektoriji leta te inačicu simultanog dolaska više projektila do cilja iz više različitih smjerova. Otomat Mk2 Block IV dizajniran je za napad na ciljeve na udaljenostima od 4 – 150 km. Pokreću ga dva boostera na kruto gorivo u trenutku lansiranja i turbomlazni motor u krstarećoj i napadnoj fazi leta. Za vrijeme krstareće faze leta ima inercijalno vođenje koje je dodatno kontrolirano preko GPS-a i radarski kontroliranog altimetra. Podaci o cilju mogu se dojaviti projektilu tijekom leta preko zaštićenog radiolinka. Završni sea-skimming napad se izvodi na temelju ulaznih podataka dobivenih s radarskog pretraživača.

Otomat Mk2 Block IV opremljen je polupenetrirajućom bojnom glavom koja sadrži 210 kg visokorazornog eksploziva. Prvi kupac tog projektila je naravno talijanska Marina Milittare.
Osim novorazvijenih inačica Exoceta i Otomata konzorcij MBDA u svojoj ponudi nudi i tri “laka” protubrodska projektila namijenjena za uporabu s mornaričkih helikoptera:
• Sea Skua – koja dolazi iz britanskog dijela konzorcija (njezin najznačajniji kupac je malezijska kraljevska ratna mornarica)
• AS 15 TT – potječe iz francuskog dijela konzorcija (najznačajniji kupci su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati)
• Marte Mk2/S – taj talijanski projektil posebno je konstruiran da bi zadovoljilo zahtjeve za primjenu na novoj inačici mornaričkog helikoptera Augusta Westland EH 101 i novom NHIndustries NH90 helikoptera koji će biti uključeni u inventar mnogih mornarica.
Sva tri projektila su tipa “ispali i zaboravi”, primjenjive za uporabu u svim vremenskim prilikama i imaju tzv. sea-skimming napadni prilazak cilju. Krstareći dio putanje je inercijalnog tipa uz pomoć GPS-a i radarske altimetarske kontrole. U završni dio putanje, odnosno u napadnoj fazi vođenje preuzima aktivni pretraživač.
Glavni neeuropski takmac konzorciju MBDA je američka kompanija Boeing sa svojim Harpoonom koji je na tržište ponudio novu inačicu Block II. Nova inačica ima ugrađenu inercijalnu mjernu jedinicu preuzetu iz JDAM programa (Joint Direct Attack Munition), novo računalo, integrirani GPS/INS sustav, novu GPS antenu i prijamnik s novorazvijenih raketa SLAM-ER (Standoff Land Attack Missile Expander Response).

Za napad na ciljeve na kopnu i brodove na moru koristi sa GPS inercijalnom navigacijom. Bojna glava teška 227 kg konstruirana je za uništavanje širokog spektra kopnenih ciljeva kao što su obalne utvrđene otporne točke, protuzračna raketna obrana, izloženi zrakoplovi, lučka i industrijska postrojenja te brodove u lukama.
Za konvencionalne protubrodske zadaće, kako na otvorenom moru ili u blizini obale integrirani GPS/INS sustav preuzima navođenje u krstarećem dijelu putanje prema cilju. Izvori iz američke kompanije tvrde da će multifunkcionalni Boeing Harpoon Block II biti opremljen novom nadzornom i lansirnom opremom AHWCS (Advanced Harpoon Weapon Control System). Puno važnije je da će se za lansiranje i nadzor nad projektilom moći koristiti i sadašnjim platformama i opremom. Moći će se ispaljivati s brodova, podmornica (kapsulirano lansiranje), obalnih baterija te s letjelica. Pokreće ga turbomlazni motor i ima domet veći od 120 km. Tijekom prosinca prošle godine kompanija Boeing je isporučila svoj 7000 projektil tipa Harpon Block I, a kupac je bila egipatska ratna mornarica, jedna od 27 mornarica koje se koriste tim oružjem. Zasad je poznato da su narudžbe za Harpon Block II stigle iz Danske, Australije i naravno iz SAD-a.
Treći glavni igrač na internacionalnom tržištu “teških” protubrodskih raketa je švedski Saab Bofors Dynamics, koji je bio iznimno uspješan na tržištu sjeverne Europe sa svojim sustavom RBS 15 Mk3. Posljednju inačicu tog projektila kupile su ratne mornarice Finske, Poljske, Njemačke i Švedske. Taj projektil ubraja se u klasu “ispali i zaboravi”, sa sea-skimming napadnom putanjom, s visoko-rezolutnim radarskim pretraživačem koji radi u Ku-frekventnom području za napad na površinske ciljeve i GPS sustavom za napad na kopnene ciljeve. Konstruiran je tako da bude otporan na elektronička ometanja.

Prema tvrdnjama iz švedske kompanije nova inačica RBS-a odlikovat će se vrlo dobrim karakteristikama penetracije preko protivničke obrane primjenom stealth tehnologije ali i čitavog seta iznenadnih manevara na niskim trajektorijama u završnoj fazi leta. Penetracija preko obrane protivnika dodatno je poboljšana mogućnošću reprogramiranja programa napada. Napad se može izvesti s više projektila iz različitih smjerova uz programiranje vremena dolaska, tako da svi stignu istodobno do cilja što protivnika stavlja pred gotovo nerješive probleme. Svaki RBS 15 Mk3 pakiran je u poseban kontejner koji služi i kao lanser i kao zaštita od utjecaja okoline za vrijeme čitavog životnog ciklusa. Bojna glava je fragmentirana i opremljena s 200 kg visokorazornog eksploziva.
Sa europskog sjevera dolazi još jedan važan proizvođač protubrodskih projektila. Norveška kompanija Kongsberg ima trenutačno dva takva projektila u svojoj ponudi. Posljednja inačica već legendarnog projektila Penguin čiji korijeni sežu u daleku 1970. godinu, bila je u posljednjih nekoliko godina vrlo dobar izvozni proizvod. S Penguinom Mk2 Mod 7 naoružani su mornarički helikopteri ratnih mornarica Australije, Grčke,Norveške, Švedske, Španjolske, Turske i SAD-a.
Današnja treća generacija Penguina predstavlja potpuno digitalizirani vođeni sustav s mogućnosti izbora profila i trajektorije leta. Prema tvrdnjama iz same kompanije, projektil može biti ispaljen pojedinačno ili u plotunu sa simultanim dolaskom više projektila do cilja. Ima domet veći od 55 km, sea-skimming napadni profil leta, vrlo nizak kada leti prema površinskom cilju, odnosno visoki profil leta pri napadu na kopneni cilj. Nakon niza programiranih, ali i računalno slučajno odabranih manevara i iskakanja, projektil se obrušava i leti vrlo nisko iznad vode tako da pogađa površinski cilj u visini vodene linije. Opremljen je upaljačem s odgodom djelovanja tako da eksplodira tek nakon što je prodro u unutrašnjost cilja, uzrokujući vrlo ozbiljna oštećenja na cilju.

Tijekom 1996. godine kraljevska norveška mornarica naručila je razvoj nove pomorske udarne rakete NSM (Naval Strike Missile). Taj program bi prema rasporedu trebao biti završen tijekom 2005. godine. Tim projektilom opremit će se nove norveške fregate klase Nansen i Skjold klasa brzih litoralnih napadnih brodova. Sve u svemu Norveška će u početku sustavom NSM naoružati 11 površinskih brodova, a kasniji planovi predviđaju instaliranje tih projektila na helikoptere NH 90 i buduće podmornice klase “Ula”. Izrađen je od kompozitnih materijala, stealth izvedbe, pokretan francuskim (MBDA) Microjet turbomlaznim motorom, te opremljen Njemačkom (EADS/TDW) bojnom glavom. Zbog iznenadnih promjena putanje, naglih iskakanja i sea-skimming profila leta u završnoj fazi leta, NSM je vrlo veliki problem za protivničku obranu. Dvofrekventni inteligentni infracrveni pretraživač (intelligent imaging infrared seeker – I3R) radi u potpuno pasivnom modalitetu i u potpunosti je sposoban razlikovati individualni brod u grupi brodova ali i vrlo uspješno pronalaziti zemaljske ciljeve. Težine od 407 kg i dometa od približno 200 km NSM predstavlja izvrstan odabir za izvođenje operacija u litoralnim vodama kao i na otvorenom moru. (Opširnije o raketi NSM: Hrvatski vojnik br. 107, svibanj 2004.). Na svjetskom tržištu pojavio se tijekom prošle godine još jedan iznimni proizvod na polju univerzalnih krstarećih projektila. Indijski Defence Research & Develop Organisation (DRDO) i Federal Unitary Enterprise Mashinostroyenia (NPOM) iz Rusije udružile su dio svog kapitala u omjeru 50 % : 50% s namjerom izrade supersoničnog krstarećeg univerzalnog projektila BrahMos PJ-10. Iako je izrađen kao protubrodski projektil prema indijskim i ruskim izvorima odlikuje se iznimnim mogućnostima u napadu na kopnene ciljeve. Konstruktori tog projektila u velikoj mjeri su se oslanjali na dizajn i transfer tehnologija s projektila 3M55 Onix (SS-N-26) koji se u naoružanju ruske mornarice nalazi od 2003. godine.

BrahMos je supersonični krstareći projektil koji se može lansirati iz podmornice, s broda, zrakoplova i zemaljskog mobilnog lansera (Mobile Autonomous Launchers – MAL). Pakiran je u lanser koji ujedno služi kao skladišni i transportni kontejner. Bojna glava sadrži 200 kg visokorazornog eksploziva. Projektil je sposoban brzinom od 2,5-3,0 Macha pogoditi cilj na udaljenosti od 300 km (Više o raketi BrahMos u Hrvatskom vojniku br. 103 iz siječnja 2004. godine). Od lipnja 2001. godine do danas je obavljeno ukupno 9 probnih lansiranja. Posljednja dva lansiranja obavljena su 3. studenog 2004. s indijskog razarača INS D 51 Rajput (scenarij napada na površinski cilj) i 21. prosinca 2004. godine na testnom raketnom poligonu Rajastan. U tom posljednjem lansiranju ispitan je scenarij preciznog napada na kopneni cilj. Prema izjavama proizvođača BrahMos je bio vrlo uspješan u oba testiranja.
Prema određenim naznakama čini se da indijska mornarica ima nakanu ugraditi sustav BrahMos na sve veće površinske brodove svoje flote i pridružiti ih ruskom sustavu Zvezda Kh 35 Uran (SS-N-25) zadržavajući još neko vrijeme stare SS-N-2C Styx projektile. Projektil je predviđen i za izvoz u prijateljske zemlje i gotovo je sigurno da će biti ozbiljan takmac zapadnim konkurentima na bogatom tržištu univerzalnih krstarećih projektila.

Pripremio Igor Spicijarić