Početkom travnja ove godine poručnica Martina Radnić, inače zapovjednica Voda za selekciju, uzgoj i preddresuru u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević”, postala je prva žena koja je završila Tečaj za vodiča službenog psa. Radi trenutačno s njemačkom ovčarkom Astom na usavršavanju potrebnih vještina, a s njezinim štencem Kennyjem prolazi početni trening…

Kad god Hrvatska vojska šalje kontingent u međunarodnu misiju, često u društvu vojnika i vojnikinja budu i službeni psi. Oni u misijama izvršavaju važne zadaće kao što je potraga za eksplozivima ili zaštita područja u kojem se kontingent nalazi. Da bi bili osposobljeni za te zadaće, moraju proći trening u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” Pukovnije Vojne policije u Dugom Selu.
Naša ekipa uputila se u posjet budućim službenim psima u Dugo Selo. Dok smo hodali prema poligonu čuli smo: “Ne smiješ varati! Lažeš kao pas!” Izjava je to koja bi u normalnim okolnostima bila izrečena ljutim tonom i shvaćena kao pogrda. No, u ovom slučaju bila je izrečena kroz smijeh, dok je pas na obuci zaobilazio klackalicu umjesto da se popne na nju. Izrekla ju je poručnica Martina Radnić – ime koje će ostati zabilježeno u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” (SOVSP). Naime, ona je početkom travnja ove godine postala prva žena koja je završila Tečaj za vodiča službenog pasa. I sama je svjesna da to nije beznačajan pothvat pa ni ne skriva ponos. “Biti prvi u nečemu velika je čast,” govori nam i dodaje: “Drago mi je tim više jer je put do zvanja bio dug.”
Profesionalni put poručnice Radnić bio je na neki način zacrtan od njezina rođenja jer joj je i otac bio djelatna vojna osoba. No, odabir poziva vodiča pasa u Vojnoj policiji bio je određen njezinom ljubavlju prema životinjama. “Cijeli sam život sa životinjama. Imam kod kuće njemačku boksericu Romu. Zapravo, bokseri su cijeli život u obitelji. Bavim se i jahanjem. Razlog mojeg javljanja i pristupanja u vojsku bio je raditi ovdje,” prisjeća se.
Svaki pripadnik SOVSP-a brine se za dva ili tri psa. Poručnicu Radnić sudbina je spojila s trima: Ellom, Astom i Kennyjem.
Belgijska ovčarka Ella bila je prvi pas za kojeg se poručnica Radnić skrbila. Njihov prvi susret opisuje kao ljubav na prvi pogled: “Njezine oči i pogled osvojili su me na prvu.” Danas jedanaestogodišnja Ella uživa u psećoj mirovini.
Njemačka ovčarka Asta i dalje je operativni pas, a upravo je s njom poručnica Radnić prošla nedavno završeni Tečaj za vodiča službenog psa. Njih dvije upoznale su se kad se Asta tek okotila. Svaki put kad bi poručnica ušla u kotilište, Asta bi reagirala na zvuk njezinih koraka i razveselila se. Logično je bilo da upravo Asta postane njezin sljedeći službeni pas.

Prije sedam mjeseci Asta je donijela mlade na svijet. Među štencima bio je i Kenny, nazvan po liku iz crtića South Park. “Ušla sam u kotilište. Dok su ostali štenci spavali, on je doteturao do mojih čizama, sjeo na njihov vrh, dignuo glavu i pogledao me. Tad sam znala: ‘Taj je moj, s njim ću dalje raditi’,” prepričava nam poručnica Radnić.
Dok s Astom radi na zahtjevnijim zadaćama, s Kennyjem prolazi početni trening. Jednog će dana Kenny biti zvijezda metodsko-pokaznih vježbi i kinoloških manifestacija. Već je sad na dobrom putu: u veljači je osvojio četvrto mjesto na specijalnoj izložbi ovčara u Bjelovaru.
S vremena na vrijeme psi idu na socijalizaciju u dom svoje trenerice. Druže se tad s njezinom boksericom Romom i uče se na društvo drugih pasa osim onih u uzgajalištu. Stradale su u poručničinu domu tijekom tih posjeta mnoge cipele, krpe i spužve zbog rastućih zuba njezinih pasa. No, njoj sve to pričinja veliku radost. Ne bi te trenutke ni za što mijenjala.
Iako danas živi svoj san, poručnica Radnić morala je uložiti puno truda da ga ostvari. Točnije, morala je proći 315 sati obuke s odraslim psima i sa štencima tijekom dvomjesečnog razdoblja. Sa štencima je vježbala izvršavanje osnovnih zapovijedi, dok je s odraslim psima radila na zahtjevnijim zadaćama. Priznaje da joj je iskustvo rada sa psima u roditeljskom domu pomoglo pri obuci: “Mogu prepoznati govor tijela psa. Ako primijetim da se pas ne osjeća dobro, izuzmemo ga taj dan iz obuke.” Ipak dodaje: “Naša je obuka posebnija jer uključuje puno igre, ljubavi i nagrada.”
Vrhunac obuke bio je ispit. Na pismenom dijelu morala je dokazati poznavanje osnova veterine i kinologije. Praktični dio bio je također podijeljen na dva dijela; jedan je proveden s odraslim psima, a drugi sa štencima. Praktični dio s odraslim psima uključivao je tri vježbe. Prvim dvjema vježbama testirana je poslušnost psa, dok je na trećoj demonstrirano poznavanje procedura prilikom legitimiranja sumnjivih osoba. S druge strane, u praktičnom dijelu sa štencima testirani su poslušnost i motivacija. Posebni dio vježbe bila je “igra skrivača”: vodiči su se skrili, a štenci su ih morali tražiti.

Iako tijekom obuke bude mnogo veselih trenutaka, ona je itekako intenzivna. Međutim, svi kojima je san biti vodič službenih pasa moraju proći Tečaj. Ne završe li ga, ne mogu raditi u SOVSP-u.
Otkako je Tečaj završio, za poručnicu Radnić nema predaha. Kao zapovjednici Voda za selekciju, uzgoj i preddresuru SOVSP-a, njezin tipični radni dan počinje sastankom s djelatnicima i dogovorom o dnevnom rasporedu aktivnosti. Nakon sastanka pripadnici Voda čiste boksove i peru pse, a potom počinje obuka. Svakog je dana naglasak na nekoj drugoj komponenti. Na primjer, jedan dan trenira se poslušnost, idućeg se provode vježbe kojima se razvijaju plijenski nagoni pasa itd. Obuka je organizirana tako da se tijekom tjedna izvježbaju razni elementi rada službenih pasa.
Astu i Kennyja čeka još puno godina rada s njihovom trenericom na usavršavanju vještina. To druženje nastavit će se i poslije umirovljenja, kada će ih poručnica Radnić najvjerojatnije udomiti. O vlastitim planovima za profesionalno usavršavanje poručnica ne želi previše govoriti. Međutim, ne krije da ima mnogo želja. “Kenny i ja rado ćemo se prijaviti na sve što će nam se nuditi,” samozatajno govori.
Kamo god je profesionalni put odvede, jedna će stvar u radu poručnice Radnić ostati ista – osmijeh na licu. Gledajući je dok trenira Kennyja, vidljivo je da je već ostvarila svoj najveći san: radi ono što voli i voli ono što radi. Uz takav entuzijazam nema sumnje u uspjehe i u budućnosti.

Iva Gugo
snimio Mladen Čobanović