Hrvatski vojnik na svim je trima lokacijama – u Slunju, Kninu i Požegi – pratio ročnike na samom početku temeljnog vojnog osposobljavanja

Na tri vojne lokacije temeljnog vojnog osposobljavanja (TVO) počelo je 9. ožujka pristizati ukupno 800 ročnika. U Knin i Slunj po dvjesto mladića, a u Požegu četiristo mladića i djevojaka. Na samom početku boravka i obuke najeksponiranija je bila lokacija na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik”. Tamo su, osim njihovih budućih zapovjednika i instruktora, ročnike dočekali dužnosnici i predstavnici ustrojstvenih cjelina MORH-a i OSRH te novinarske ekipe.

Poligon će biti posebno mjesto za ročničke dane – ondje će u najboljem smislu riječi moći osjetiti vojnički teren i vojnički život. Međutim, uvjeti koji su za njih pripremljeni zaista su jako dobri – novoobnovljene zgrade u kojima su učionički i smještajni kapaciteti, a na njih je naslonjeno malo vanjsko postrojenje za obuku. Za put do vojničkog restorana napravljen je poseban nogostup. Ukratko, za njih je pripremljen pravi novi kompleks. A sigurno je i da im neće nedostajati mogućnosti da bolje upoznaju stari hrvatski vojni grad Slunj i njegovu okolicu.

Neki novi pristup

Nešto nakon podneva počeli su pristizati autobusi. Kad su prvi mladići, još u civilu, s koferima, torbama i ruksacima počeli silaziti i formirati urednu vrstu, u njih su bile uperene sve oči. Većina ih je već imala uredne vojničke frizure. Naravno, svaki je od njih drukčiji i drukčije je proživljavao te trenutke, potpuno novu sredinu u kojoj se našao. Mnogi od nas koji su bili ročnici prije 18 ili više godina počeli su se prisjećati svojeg prvog dana, svojeg prvog dolaska u vojarnu. Odmah je bilo jasno da su okolnosti danas drukčije. Tijekom cijelog procesa prijave, evidentiranja, zaduženja opreme i smještanja u prostorije za život i rad vladali su red i tišina. No oni nisu bili nametnuti. Nije bilo užurbanosti, niti jednog povišenog zapovjedničkog glasa. Prvi ročnički koraci bili su usmjereni precizno, sa svim potrebnim uputama, s argumentiranim odgovorom na svako pitanje. Pristup je sigurno drukčiji nego nekad, ali dojam je da je drukčija i informiranost ročnika. Jednostavno: mladi ljudi danas puno bolje znaju što mogu očekivati i tako se i ponašaju. Makar prvi naraštaj nema prethodnike koji im mogu reći kako to sve skupa izgleda. Isto tako, ranija procjena MORH-a o motiviranosti za TVO bila je točna. “Odaziv je više nego odličan. Imali smo samo jedan posto prigovora savjesti”, rekao je potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić dok je i sam izražavao dobrodošlicu ročnicima. Istaknuo je da je provedena kvalitetna priprema te da su mladi ljudi svjesni prednosti temeljnog vojnog osposobljavanja. “Prezadovoljan sam odazivom. Ovi su mladi ljudi budućnost Hrvatske. Ovo je jedinstvena prilika za njih da nauče temeljne vojne discipline i znanja. Odazvali su se pozivu domovine i u ova dva mjeseca služit će njoj i svojem narodu”, rekao je ministar.

Iskusni instruktori

Načelnik GS OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid ukratko je opisao što je TVO: “Vojnim osposobljavanjem prvi ročnici dobit će jednu novu vrijednost u smislu specifičnih znanja, vještina i kompetencija i podignut će svoju psihofizičku spremnost na bitno višu razinu. Očekuje ih vrijedno i korisno iskustvo, kojeg će se kroz život rado prisjećati.” Neki ročnici već su prvog dana istaknuli da misle nešto slično. Jedan od njih rekao je da mu je vojska uvijek bila cilj i da je iskoristio mogućnost služenja čim se pojavila. “To je služenje domovini u kojem vidim sve pozitivno”, kategoričan je bio taj rođeni Vinkovčanin, koji je došao čak iz Passaua u Njemačkoj.

Kako već dulje najavljuju iz MORH-a i OSRH, dvomjesečna obuka pažljivo je planirana. Ročnice i ročnici naučit će osnovne vojničke vještine, taktike preživljavanja i samoobrane, upravljati FPV dronovima te prvu pomoć… Za njih će biti zaduženo 80 instruktora, a odreda je riječ o ljudima s iskustvom koji su prošli i dodatnu obuku za TVO. Jedan od njih je desetnik Marin Kirasić, koji je naglasio da će obuka biti podijeljena u tri faze. Početna traje dva tjedna i prije svega podrazumijeva prilagodbu na vojnički način života. Slijedi druga, petotjedna faza intenzivnije obuke. Zadnja faza obuhvaća ocjenjivanje. “Sigurno je da će im biti zahtjevno, to je ipak neki drukčiji način života, ali nema razloga da ne svladaju program”, prokomentirao je dočasnik.

Dva mjeseca na prvi pogled ne izgleda puno. No, ako ta dva mjeseca budu ispunjena, kvalitetna, korisna i zanimljiva, onda će biti dovoljna. Prvi dan na Slunju bio je pozitivan, ali vjerujemo da su željni saznati što će pokazati prvih pet-šest tjedana. Bilo bi pogrešno reći da izvrsni uvjeti i novi pristup svode TVO na izlet ili kampiranje. To je prava vojnička aktivnost, pa je ministar Anušić poručio ročnicima neka slušaju svoje zapovjednike i instruktore te će steći vrijedna iskustva i temeljna vojna znanja i vještine koje mogu naučiti samo u vojsci. General Kundid je dodao: “Naš program je moderan, usmjeren mladim ljudima, njihovim potrebama i afinitetima radi dostizanja standarda koje očekujemo od njih kako bi razvili sve one sposobnosti i vještine da mogu služiti u pričuvnom sastavu i, ako se odluče, postati djelatne vojne osobe.”

Spremnost na prilagodbu

U kninsku vojarnu “General‑bojnik Andrija Matijaš-Pauk” istog je dana također došlo dvjesto mladih da naprave prve korake u vojničkom životu. Posebno je zanimljiv podatak da ih je oko 60 posto pristupilo dragovoljno, što jasno govori o visokoj razini motivacije i interesa za vojni poziv.

Već pri samom dolasku bilo je vidljivo da su mnogi od njih ozbiljno shvatili ulazak u vojni sustav. Velik broj ročnika pojavio se sa svježe napravljenim vojničkim frizurama, spremni na disciplinu i pravila koja ih očekuju u idućim tjednima. Taj detalj možda je naizgled simboličan, ali dovoljno govori o njihovoj spremnosti da se prilagode novoj sredini i prihvate vojnički način života. Instruktori koji su ih dočekali nisu skrivali zadovoljstvo. Visoko motivirani i dobro pripremljeni za prihvat nove generacije, ugodno su iznenađeni razinom motiviranosti koju ročnici pokazuju već od prvog dana. Takav početni entuzijazam važan je za uspješan početak obuke jer upravo prvi dojam često određuje ton koji će pratiti cijeli proces temeljnog vojnog osposobljavanja.

“Otprilike 50 do 60 posto ročnika došlo je dragovoljno, dok su ostali pristupili na poziv, ali već na prvi pogled vidi se da i u njih postoji vrlo pozitivan pristup obuci. Motivacija među ročnicima zaista je izvrsna. I mi instruktori iznimno smo motivirani jer smatramo da sudjelujemo u nečemu važnom, vraćanju vrijednosti koje u našem društvu možda nikad nisu ni trebale nestati i koje će nabolje promijeniti našu zemlju u idućim godinama. Svjesni smo da ćemo znatno utjecati na ove mlade ljude, koji će tijekom obuke od nas učiti ne samo o vojnom pozivu nego i o životu”, rekao je instruktor desetnik Fabijan Mašina.

Planovi za nastavak karijere

Sam proces prihvata ročnika odvija se glatko i bez zastoja. Nema gužvi, nema nepotrebnog čekanja niti konfuzije koja ponekad prati ovakve organizacijski zahtjevne trenutke. Odmah je vidljivo da se osoblje vojarne temeljito pripremilo za dolazak nove generacije. Svaki korak procesa jasno je definiran i provodi se učinkovito. “Na temeljno vojno osposobljavanje prijavio sam se dragovoljno jer sam želio proći to iskustvo i vidjeti kako izgleda vojnički život. Nadam se da će mi obuka donijeti mnogo novih znanja i vještina, a volio bih u budućnosti ostati u vojsci i nastaviti karijeru kao profesionalni vojnik”, objasnio je Josip Boban iz Klisa svoju motivaciju za dolazak na TVO. Od trenutka kad mladići stignu u vojarnu pa do njihova smještaja u spavaonice sve se odvija gotovo rutinski. Nakon inicijalnog prihvata slijedi raspored po sobama, zatim odlazak na zaduženje vojne opreme i odore. Ubrzo nakon toga ročnici izlaze i na svoj prvi postroj. Upravo na tom prvom okupljanju instruktori ih uvode u osnove vojničkog držanja i discipline – kako pravilno namjestiti kapu, kako uredno nositi odoru te kako stajati u pravilnom vojničkom stavu. Iako su to naizgled jednostavne radnje, temelj su vojne kulture i discipline.

Potpora obitelji

“Na temeljno vojno osposobljavanje prijavio sam se dragovoljno jer mi je oduvijek bila želja otići u vojsku. Svake sam godine to nekako odgađao i pokušavao nešto drugo, ali sad sam se napokon odlučio. Očekujem da će iskustvo biti odlično. Već vidim da su instruktori i ljudi oko mene odlični, tako da vjerujem da će sve proći u najboljem redu. Imam i veliku podršku obitelji – otac je radio u vojsci, a i majka me u potpunosti podržava u ovoj odluci”, izjavio je Mario Bakalić iz Orebića. Posebno dobar dojam ostavlja i smještaj koji je pripremljen za ročnike. Spavaonice su nove i uredne, s krevetima opremljenim novim madracima. Sanitarni čvorovi također su novi. Restoran vojarne nudi kvalitetnu i obilnu prehranu. Sve to zajedno jasno pokazuje da su uvjeti života tijekom obuke organizirani na visokoj razini.

“U vojsku sam se prijavio dragovoljno i u tome imam veliku podršku obitelji. Sestre su mi u vojsci, a otac je bio hrvatski branitelj, pa mi je vojni poziv na neki način blizak. Vjerujem da će sve proći dobro. Već sad je odlično, upoznao sam ekipu, svi su dobri ljudi i brzo smo se povezali. Planiram ostati u vojsci i nakon obuke te nastaviti karijeru specijalizacijom te integracijom u neku od postrojbi”, poručio je Duje Grgat iz Knina. Novim ročnicima tijekom boravka u vojarni neće nedostajati osnovnog komfora. Istodobno će imati priliku upoznati vojnički život, razviti disciplinu i steći temeljna znanja i vještine koje čine osnovu svakog vojnika. Prvi dan obuke u Kninu tako je protekao u organiziranom i motivirajućem ozračju, dajući naslutiti uspješan početak temeljnog vojnog osposobljavanja.

Ritam je uhodan

Baš kao i u Slunju i Kninu, sunčano jutro osvanulo je i u vojarni “123. brigade HV” u Požegi. No, ondje je bilo više ročnika: i mladića, i djevojaka. Po našem dolasku nekoliko ih je desetaka već bilo pristiglo, a kako nam je rekao zapovjednik 2. obučne satnije bojnik Mato Troha, do 14 sati svi bi trebali biti evidentirani. Od triju mjesta na kojima se provodi temeljno vojno osposobljavanje, upravo u Požegi obučavat će se najveći broj ročnika, koji će biti raspoređeni u dvije satnije.

Ročnici su po dolasku trebali proći nekoliko radnih točaka. Prvo ih je morao evidentirati personalni časnik, a potom su raspoređeni u satnije. Nakon što su odložili stvari u spavaonici, otišli su logističaru na zaduženje opreme. Sa zaduženom opremom vratili su se u spavaonicu. Ondje su im instruktori pokazali gdje i kako odložiti opremu, urediti krevet te kako pravilno obući odoru. Nakon ručka i spremanja stvari u spavaonici uputili su se na postrojavanje. U međuvremenu su imali priliku za ručak te po potrebi šišanje. Svi djelatnici, odnosno instruktori znaju što trebaju činiti kako bi proces išao što brže i jednostavnije. Ritam je uhodan, a ako je na jednoj radnoj točki zastoj, skupina ročnika preusmjerava se na drugu radnu točku kako se ne bi gubilo vrijeme.

“Od trenutka kad obuku odoru sve ide vođenim putem. Nema više samoinicijativnog šetanja po vojarni. Instruktori ih preuzimaju i odgovorni su za njih. Prije svake aktivnosti je postrojavanje, upoznavanje sa zadaćom i svrhom, te se ide na provedbu. U sljedeća dva tjedna, do prisege, čekaju ih vježbovne radnje i postupci, dakle osnove vojničke kulture, prilagodba na vojnički život, teorijska nastava, zaduženje opreme i naoružanja: kacige, puške i ostale opreme”, rekao je bojnik Troha.

Očekujem disciplinu i rad

Saznajemo da muškarci u požešku vojarnu dolaze iz područnih odsjeka za poslove obrane Bjelovara, Čakovca, Koprivnice, Krapine, Osijeka, Slavonskog Broda, Varaždina, Virovitice, Vukovara i Zagreba. Dakle, onih mjesta koja gravitiraju Požegi, dok žene dolaze iz svih dijelova Republike Hrvatske: Dubrovnika, Bjelovara, Koprivnice, Krapine, Pazina, Rijeke, Siska i drugih mjesta.

Među ročnicima koji će proći vojno osposobljavanje je i Renata Gazibarić, koja je došla iz Njemačke. “Zadnjih pet godina živim u Njemačkoj, a još od djetinjstva želja mi je bila otići na vojno osposobljavanje. Mislila sam da neću moći ići na osposobljavanje jer sam se preselila u Njemačku, no u konzulatu sam saznala da je ipak moguće. Otac i svi stričevi bili su u vojsci, a stric mi je i poginuo u ratu, u Vojnoj policiji”, objasnila je Renata svoje motive.

Luka Sabljo iz Čepina prijavio se na TVO iz ljubavi prema domovini, a na temelju iskustva na TVO-u odlučit će hoće li dalje razvijati karijeru u Hrvatskoj vojsci. Antonio Fišli i Mateo Marinković dva su prijatelja iz Slatine koja su došla na TVO. Antonio je došao dragovoljno, a Mateo kao vojni obveznik. “Dosad je opušteno, a očekujem disciplinu i rad”, rekao je Mateo, a odluku o ostanku u vojsci donijet će na temelju iskustva na TVO-u. Blaženka Bošnjak iz Nove Gradiške profesorica je matematike. Smatra da je TVO izvrsna prilika za stjecanje novog iskustva i vještina. “Mislim da dva mjeseca nisu puno i da svatko može ovo proći. Vjerujem da je program dobro osmišljen i da se može dobiti dobra obuka”, kaže Blaženka, koja se po završetku TVO-a planira vratiti na posao u školu.

Ključne činjenice o TVO-u

Od ukupno 800 ročnika čak je 446 dragovoljaca, što čini 55,75 posto ukupnog broja, a 354 su novaci rođeni 2007. godine koji podliježu obvezi služenja vojnog osposobljavanja. Tek je deset ročnika izjavilo prigovor savjesti. Od 446 dragovoljaca, 82 su žene, što je 10,25 posto ukupnog broja ročnika. Ročnici ostvaruju pravo na mjesečnu plaću od oko 1100 eura neto te im se priznaju dva mjeseca radnog staža, a imat će pod jednakim uvjetima i prednost pri zapošljavanju u državnoj i lokalnoj samoupravi. Po završetku temeljnog vojnog osposobljavanja mogu se, ako to žele, prijaviti za djelatnu vojnu službu i graditi profesionalnu karijeru u Oružanim snagama. Oni koji nakon temeljnog vojnog osposobljavanja ne odluče graditi karijeru u Oružanim snagama bit će raspoređeni u pričuvni sastav Hrvatske vojske u statusu razvrstanog pričuvnika.

Tekst: Irena Firšt, Hrvoje Lončarević, Tomislav Vidaković, Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt, Filip Klen, Josip Šeri