U Zbirci slika, grafika i skulptura Muzeja čuva se osamdesetak slika, oko 140 crteža i grafika i nekoliko skulptura tematski vezanih uz Prvi svjetski rat.

U ratne su godine umjetnici koji su djelovali u Hrvatskoj ušli uglavnom grupirani oko ideja dviju velikih grupa: “Radi se o tzv. nacionalnoj liniji grupe Medulić koja je ponajprije isticala literarnu dimenziju umjetničkog djela koristeći se oblikovnim formama simbolizma i secesije, i o tzv. europskoj liniji slikara Minhenskog kruga, koji su kao temeljni interes uspostavili likovne vrijednosti.” Rat ih je na neki način i dodatno podijelio – na umjetnike na ratištu i na one izvan njega. Niz umjetnika sudjelovao je u ratu – vlastitom voljom ili kao unovačeni vojnici. Marino Tartaglia došao je iz Rima kako bi se prijavio u dragovoljce, Vilko Gecan vratio se iz talijanskog zarobljeništva i krenuo na Solunsko bojište, dragovoljno su se javili Sibe Miličić, Jozo Kljaković, Robert Frangeš Mihanović, Oton Iveković i Oskar Artur Alexander. Na ratištu su se našli i Anđelko Kaurić, Viktor Šipek i Pjer Križanić. Đuro Tiljak, Ivo Režek i Bogumil Car bili su mobilizirani, dok je Milivoj Uzelac otputovao u Prag. U ratu su poginuli kipari Ferdo Ćus (†1914.) i Nikola Plazibat (†1916.). Dio umjetnika ostao je izvan ratnih zbivanja (Ljubo Babić, Jerolim Miše…). Vladimir Becić, koji je od 1913. službovao u Srbiji, javio se nakon izbijanja rata u tamošnju vojsku kao dragovoljac.

U Zbirci slika, grafika i skulptura Muzeja čuva se osamdesetak slika, oko 140 crteža i grafika i nekoliko skulptura tematski vezanih uz Prvi svjetski rat. Najveći je dio materijala dobiven 1919. nakon zamolbe tadašnjeg ravnatelja Arheološko-historičkog odjela Hrvatskog narodnog muzeja Viktora Hoffillera upućene vojnim vlastima da postrojbe nakon uvođenja novog državnopravnog ustroja predmete vezane uz stari režim predaju u Narodni muzej. Tako su u Muzej stigli razni predmeti, slike i grafike iz 5. ulanske pukovnije u Varaždinu, 16. pješačke pukovnije iz Bjelovara, 27. pješačke pukovnije iz Siska, 31. lovačkog bataljuna i 53. pješačke pukovnije iz Zagreba, 96. karlovačke pješačke pukovnije i iz Kadetske škole u Sremskoj Kamenici.
Uz službene portrete vladara i časnika, pojedine su postrojbe s osobitim marom prikupljale i čuvale predmete vezane uz ratne operacije u kojima su sudjelovale. Tako je npr. 16. carska i kraljevska pješačka varaždinska pukovnija stacionirana u Bjelovaru imala svoj muzej u kojem su se čuvale fotografije, izvorni dokumenti, slikani portreti, vredniji primjerci oružja, zastave i dijelovi starijih odora. Iz tog su muzeja u Narodni muzej u svibnju 1919. pristigla 222 predmeta.
U studenom 1918. stigao je iz Vojnog zapovjedništva u Zagrebu u Muzej manji broj predmeta koji se odnose na Prvi svjetski rat, a potječu iz Zbirke slika i grbova podmaršala Rade Gerbe.
Dijelu slika, grafika i skulptura (reljefa) s tematikom Prvog svjetskog rata podrijetlo je nepoznato. Najveći dio prikupljenih djela, uz vrijedne iznimke, osrednje je ili niske likovne vrijednosti, važan zbog njihova dokumentarnog karaktera i zanimljiv zbog podrijetla.

Istaknuto mjesto u Zbirci zauzimaju djela Otona Ivekovića. Kao ratni slikar austrougarske vojske, tad 45-godišnji Iveković boravio je od ljeta 1915. do 1918. na bojištima na Soči, u Galiciji i Srbiji. U vrijeme rata, točnije 1915., objavljen je u “Agramer Tagblattu” članak naslovljen Die Kunst am Schlachtfelde (Zagreb, 31. 7. 1915.). Članak je napisan nakon razgovora s Ivekovićem koji se kao ratni slikar u to vrijeme nalazio u Stožeru generala Svetozara Borojevića na bojištu na Soči, a bio je u kratkom posjetu Zagrebu. Zabilježena su Ivekovićeva razmišljanja o modernim ratnim slikarima: “Suvremeni ratni slikar zapravo bi se trebao zavući u rovove na prvoj crti, krenuti kao borac na neprijatelja kako bi doživio borbu pod zemljom i nad zemljom, u zraku i pod vodom. Boje s kojima slikar barata u modernom ratu postale su sivo-zelene. Jake zlatom prožete boje negdašnjeg ratnog života sada su prepustile mjesto ratnoj sivoj.”
Otprilike 240 predmeta koji se čuvaju u Zbirci slika, grafika i skulptura Hrvatskog povijesnog muzeja vezanih uz Prvi svjetski rat pruža presjek kroz dio likovnog stvaralaštva koji je u povjesnoumjetničkim pregledima najčešće marginalno zabilježen s obzirom na to da ne donosi prevelik odmak od uobičajenih akademskih kanona prikazivanja. Velik broj autora čija se djela nalaze u Zbirci pruža mogućnost proširivanja njihova opusa (što je posebno važno za Otona Ivekovića, najčešće zapamćenog kao “Zrinjimalera”) , a tim i bolje prosudbe njihova stvaralaštva.

Autorica teksta i kataloških jedinica: kustosica Zbirke slika, grafika i skulptura dr. sc. Marina Bregovac Pisk, muzejska savjetnica

Tekst i foto: Hrvatski povijesni muzej