Ako ste se pitali kamo je to avion F-22 otišao da bi se morao vratiti, odgovor je – vraća se u serijsku proizvodnju. Preciznije rečeno, mogao bi se vratiti budu li interes i zahtjevi potencijalnih kupaca dovoljno veliki…

Odmah neka bude jasno – vjerojatnost da će se F-22 Raptor, prvi operativni višenamjenski borbeni avion pete generacije vratiti u serijsku proizvodnju – nije prevelika. Glavni je razlog to što ga ne želi ni američko zrakoplovstvo ni proizvođač Lockheed Martin. USAF se boji da bi obnavljanje serijske proizvodnje Raptora znatno štetilo programu razvoja višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Usto, novac odvojen za pokrivanje troškova obnove serijske proizvodnje i nabavu prve serije novih Raptora znatno bi smanjio onaj raspoloživ za nabavu F-35 Lightninga II. Iz jednakih razloga, iako bi vjerojatno dobro zaradio na tom poslu, za obnovu serijske proizvodnje nije ni Lockheed Martin.
Pa zašto uopće govoriti i pisati o tome? – Zato što je novinska agencija Reuters 28. ožujka 2018. kao svjetsku ekskluzivu objavila vijest da bi se novi japanski višenamjenski borbeni avion pete generacije F-3 trebao temeljiti na provjerenom dizajnu. Kao partneri u razvoju spominju se SAD i Velika Britanija i tu postaje zanimljivo.

Nedovoljan broj
Naime, japanska korporacija Mitsubishi Heavy Industries u svojim pogonima u Toyoyami sastavlja F-35A. Japan se spominje i kao izgledni kupac VTOL inačice Lightninga F-35B, koju bi mogla postaviti na svoje nosače helikoptera klase Izumo i Hyuga te na desantne brodove s letnom palubom klase Osumi. Ministarstvo obrane Japana, prema tvrdnjama tamošnjih medija, razmatra mogućnost kupnje deset F-35B koje bi ratna mornarica rasporedila na dva nosača helikoptera klase Izumo. U veljači 2018. japanski mediji objavili su da Vlada razmatra mogućnost raspoređivanja znatno većeg broja F-35B na udaljene otoke koji su premali da bi se na njima izgradile klasične uzletno-sletne staze, nego bi se djelovalo s postojećih lokalnih uzletišta. U tekstovima se spominjala kupnja od 20 do 40 inačica F-35B. Odluka o kupnji mora se donijeti vrlo brzo kako bi troškovi bili uključeni u državni proračun za proračunsku godinu 2019. s početkom isporuke u proračunskoj 2024. Japanski F-35B trebali bi postati operativni tijekom 2025. ili najkasnije 2026. godine.
Japan je zasad objavio namjeru kupnje 42 aviona F-35A, od čega će 38 biti sastavljeno u pogonima u Toyoyami. No, sve su češće tvrdnje da samo 42 aviona neće ni izdaleka biti dovoljno za zamjenu svih borbenih aviona u sastavu japanskog zrakoplovstva te da je vrlo izgledno da će ukupna narudžba biti znatno veća.

Stari Mitsubishiji

Veličinu koju bi japanska narudžba F-35A mogla dosegnuti najbolje pokazuju podaci o trenutačnom stanju tamošnjeg ratnog zrakoplovstva. Temeljni borbeni avion je F-15, to jest njegova inačica F-15J. Svi su japanski Eagleovi proizvedeni u pogonima tvrtke Mitsubishi Heavy Industries, koja je isporučila 223 letjelice. Što zbog nesreća, što zbog otpisa zbog starosti, u operativnoj je uporabi oko 155 letjelica F-15J. Iako je dio moderniziran na standard F-15J Kai, operativni vijek svih neizbježno se bliži kraju.
Uz F-15J, japansko zrakoplovstvo ima i 62 višenamjenska borbena aviona F-2. Iako ih je proizveo Mitsubishi, riječ je o nešto većoj inačici američkog F-16. Iako su prema svim značajkama bolji od izvornog Fighting Falcona, njihove borbene mogućnosti djelovanja na velikim udaljenostima ipak su vrlo ograničene.
Japansko zrakoplovstvo ima u operativnoj uporabi i 73 izvidnička aviona EF/RF-4EJ, koji imaju ograničene mogućnosti borbenog djelovanja.

Peta generacija u Kini
S flotom od 155 aviona F-15J i 62 F-2, japansko zrakoplovstvo jedno je od većih i opremljenijih u svijetu. Međutim, to ne znači i da dominira u svojoj regiji: koristeći u suvremenoj povijesti neviđen gospodarski napredak, kineske oružane snage postale su druga najjača oružana sila na svijetu. Prvi nosač zrakoplova napravljen u kineskim brodogradilištima počeo je 13. svibnja maritimna testiranja. Na operativnom nosaču “Liaoning” već djeluju palubni višenamjenski borbeni avioni J-15, kineske inačice sovjetskog Su-33. Za eskortiranje novih nosača grade se novi razarači (američka mornarica klasificirala ih je kao krstarice) Type 055. U gradnji je i prvi kineski nosač zrakoplova koji će biti opremljen katapultima.
Kineski državni mediji veliku su pažnju početkom ožujka 2018. pridali vijesti da je prvi kineski višenamjenski borbeni avion pete generacije J-20 ušao u operativnu uporabu. Razvijen je prije svega kao lovački avion za prevlast u zračnom prostoru vrlo velikog doleta (procijenjen na 3400 km). Prema borbenim značajkama, J-20 bolji je borbeni avion od F-15J, a tek nešto slabiji od F-35.

Osim toga, Shenyang Aircraft Corporation ubrzano razvija drugi kineski višenamjenski borbeni avion pete generacije, J-31, koji će vjerojatno zamijeniti J-15 na novim kineskim nosačima zrakoplova.
U poodmakloj je fazi razvoja i prvi kineski strateški bombarder pete generacije koji bi trebao biti u klasi američkog B-2.
Japanska ratna mornarica nema klasične nosače zrakoplova. Najjednostavnija je opcija spomenuta mogućnost razmještanja F-35B na nosače helikoptera.

U potrazi za zamjenom
Japansko ministarstvo obrane računalo je da će zamjenu F-15, kad za to dođe vrijeme, obaviti kupnjom američkog F-22 Raptora. No, američki Senat izglasao je 2006. zakon o zabrani izvoza tog aviona, koji je uključivao i najbliže saveznike kao što su Japan i Izrael.
Jedino rješenje bila je modernizacija F-15J i kupnja F-35, čiji se razvoj prilično oduljio. Međutim, svijet je 2006. izgledao prilično drukčije nego danas, toliko da je američko zrakoplovstvo pristalo dobiti samo 187 aviona F-22.
Pojedinačna cijena Raptora iznosila je oko 150 milijuna dolara, a u to vrijeme na vidiku nije bilo ozbiljne konkurencije koja bi se približila američkoj vojnoj nadmoći. Zbog toga je 2009. odlučeno obustaviti serijsku proizvodnju Raptora kako bi se dobilo više novca za razvoj F-35. Tako je zadnji serijski F-22 isporučen 2012. godine.
U međuvremenu je Kina razvila J-20 te je pri kraju s razvojem J-31; Rusija pokušava dovršiti razvoj Su-57, a u operativnu uporabu ušao je Su-35S. Kina je svoje J-10, J-11 i J-15 opremila suvremenim AESA radarima i projektilima zrak-zrak velikog dometa.

Motor kao problem

U takvim okolnostima, ma koliko F-35 bio dobar avion, teško može biti prava zamjena za F-15. S obzirom na to da je izvoz F-22 zabranjen, Japan je pokrenuo razvoj domaćeg borbenog aviona pete generacije. Demonstrator tehnologija X-2 Shinshin, koji proizvodi Mitsubishi Heavy Industries, prvi je put poletio 22. travnja 2016. godine. Prvotno se planiralo da postane osnova za borbeni avion F-3, ali brzo se pokazalo da bi razvoj F-3 bio iznimno velik tehnološki rizik. Nitko ne dvoji o tome da je Japan dovoljno tehnološki razvijen za brz i uspješan dovršetak razvoja borbenog aviona pete generacije. Japanski višenamjenski borbeni avion F-2 prvi je u svijetu dobio AESA radar – J/APG-1/J/APG-2 tvrtke Mitsubishi Electric. Japanske tvrtke vodeće su u svijetu u razvoju RAM (Radiation-absorbent material) boja i materijala. No, najveći rizik razvoja i tu je motor, ne zato što japanski inženjeri ne znaju napraviti najsuvremeniji mlazni motor, nego zato što njegov razvoj zahtijeva puno testiranja, dakle puno vremena i novca.
Japan novca za razvoj F-3 ima, ali ponestaje mu vremena. Kad bi se sve odvijalo idealno, F-3 ne bi mogao ući u operativnu uporabu prije 2030. godine. Mediji stoga često opisuju F-3 kao višenamjenski borbeni avion šeste generacije.
Do 2030. niti jedan japanski F-15 više neće biti u operativnoj uporabi, a i resursi F-2 bit će na samom kraju. To znači da bi se sve svelo samo na F-35 – višenamjenski borbeni avion koji nije primarno namijenjen za prevlast u zračnom prostoru. Ministarstvo obrane ponovno se stoga okrenulo potencijalnim stranim dobavljačima. U zahtjevu za ponude koji je poslan u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo navodi se da bi avion morao biti temeljen na postojećim tehničkim rješenjima kako bi se što prije pokrenula serijska proizvodnja i uvođenje u operativnu uporabu.

Jedini izbor?
Budući da Japan traži najsuvremeniji borbeni avion vrlo malog radarskog odraza, velike brzine i pokretljivosti te velikog doleta, jedini izbor je Raptor, ali on se više ne proizvodi. Međutim, Japan je spreman uložiti (navodno) 40 milijardi dolara u obnovu serijske proizvodnje. U veljači 2018. u javnost je procurio izvještaj za Kongres u kojem stoji da bi obnova proizvodnje F-22 američke porezne obveznike stajala oko 50 milijardi dolara. Od toga bi se 9,9 milijardi trebalo potrošiti u ponovno pokretanje proizvodnje, a još 40,4 milijarde za kupnju 194 nova Raptora. Pojedinačna cijena novog Raptora iznosila bi između 206 i 216 milijuna dolara. Američko ratno zrakoplovstvo odmah je službeno potvrdilo da ne namjerava tražiti obnovu proizvodnje Raptora niti kupovati nove. Ali, povijest je pokazala da se američko zrakoplovstvo puno puta nije pitalo za mišljenje, recimo, kad su pokušali isforsirati proizvodnju F-15 tako što nisu podržavali razvoj YF-18 i YF-17.
Ako bi Japan bio spreman platiti dio troškova obnove proizvodnje i kupiti znatan broj novih F-22 (više od 100), nova administracija u Bijeloj kući, koja promovira američki izvoz i vojno jačanje, sigurno će razmotriti taj prijedlog, jer su za kupnju F-22 zainteresirani i neki drugi partneri, u prvom redu Izrael, Saudijska Arabija i Australija. Njihovim bi narudžbama znatno pala i proizvodna cijena novog F-22 za američko zrakoplovstvo.

Novi ili stari avion

Prvi je prototip YF-22 prvi put poletio još davne 1997., a prvi je serijski F-22 isporučen 2005. godine. Otad do danas zrakoplovna je tehnologija prilično napredovala, posebno na području elektronike i RAM materijala. Očekuje se stoga da bi novi Raptor trebao dobiti neka nova tehnička rješenja.
Zadržao bi najbolje značajke starog, to znači vrlo mali radarski odraz i mogućnost krstarenja nadzvučnom brzinom bez uporabe sustava za naknadno izgaranje. Pitanje je, međutim, koje bi motore koristio. U F-22 ugrađivani su Pratt & Whitneyjevi motori F119 koji se više ne proizvode. Međutim, na osnovama F119 razvijen je motor F135 za F-35. Problem je u tome što su, iako je F135 inačica F119, dimenzijama vrlo različiti. Duljina F119 iznosi 4826 mm, a F135 ukupno 5590 mm. Stoga bi F135 vrlo teško stao u trup F-22. S druge strane, troškovi obnove serijske proizvodnje F119 bili bi vrlo veliki. No, ako bi dio troškova pokrili potencijalni strani kupci, bili bi prihvatljivi.
Među veće nedostatke F-22 ulaze RAM materijali, koji su vrlo osjetljivi na vremenske prilike. Tijekom 2014. za sat naleta F-22 trebalo je čak 41,9 sati održavanja. Velik dio tih sati otpao je na održavanje RAM materijala. Očekuje se stoga da bi novi Raptor dobio RAM materijale koji su korišteni na F-35 i znatno otporniji na vremenske uvjete, a učinkovitost im pritom nije ništa manja. Trošak prilagodbe RAM materijala koji se serijski proizvode za F-35 za ugradnju na F-22 bio bi vrlo malen.

Lightningova avionika
Najveći dobitak za novi F-22 bila bi ugradnja avionike koja je razvijena za F-35, prije svega AESA radar AN/APG-81 tvrtke Northrop Grumman Electronic Systems. Ima sve standardne funkcije, ali i mogućnost identifikacije cilja prema radarskom odrazu, elektroničkog izviđanja i djelovanja (aktivno ometanje), te komunikaciju na UHF frekvencijama. Tu je i Lockheedov EOTS (Electro-optical target system), koji objedinjuje FLIR i IRST mogućnosti, te Northropov elektrooptički sustav AN/AAQ-37 DAS (Distributed Aperture System), sastavljen od šest infracrvenih senzora vrlo visoke osjetljivosti koji pokrivaju sve sfere oko aviona. On otkriva prijetnje PZO projektila i drugih zrakoplova.
Od F-35 mogao bi preuzeti i Northrop Grummanov MADL (Multifunction Advanced Data Link), koji može prenijeti goleme količine podataka u digitalnom obliku (podatkovna veza) na avion i s njega prema klasičnim i satelitskim vezama. Avion koji ima MADL može u akcijama postati i zapovjedno mjesto za borbene besposadne letjelice. S F-35 može se preuzeti i F-35 Gen III Helmet Mounted Display System. Na viziru te kacige projicira se brzina, visina, smjer, pozicija ciljeva i pilot ne mora skretati pogled prema prikaznicima. F-35 zbog toga nema head-up prikaznik.

Na potkrilnim nosačima

Preuzimanjem avionike s F-35 dobila bi se još jedna nova značajka. Naime, izvorni F-22 razvijen je isključivo kao lovački avion za postizanje prevlasti u zračnom prostoru. Iako bi to bila i osnovna zadaća novog Raptora, avionika preuzeta s F-35 učinila bi ga višenamjenskim. Zbog toga bi mogao preuzeti i naoružanje razvijeno za F-35. Avioni F-22 i F-35 projektirani su tako da većinu naoružanja nose u spremnicima u trupu (kako bi imali što manji radarski odraz). Za takvu koncepciju pogodan je projektil zrak-zemlja AGM-154 JSOW, jedreća bomba bez pogona kojoj domet varira od 20 km do 130 km. U obzir bi došao i projektil AGM-154 JSOW-ER tvrtke Raytheon Missile System, koji ima Hamilton Sundstrandov mlazni motor TJ-150 (sad Pratt & Whitneyjev), potiska 6,7 kN. U fazi je razvoja, a njegov je cilj povećanje dometa na otprilike 560 km.
Projektil zrak-zemlja najvećeg dometa je Lockheed Martinov AGM-158 JASSM. Taj krstareći projektil malog radarskog odraza u inačici JASSM-ER ima domet veći od 1000 km. No, nedostatak mu je da je prevelik za spremnike naoružanja u trupu F-22 pa ga je potrebno nositi na potkrilnim nosačima. Međutim, 1000 km dometa više je nego dovoljno za sigurno borbeno djelovanje izvan zone motrenja svih suvremenih radara PZO sustava.

Ukidanje zakona?
Ni američko zrakoplovstvo ni Lockheed Martin nisu oduševljeni idejom o obnovi serijske proizvodnje Raptora. Zrakoplovstvo se boji da bi znatno poboljšan Raptor sa sustavima preuzetim s F-35 bio Kongresu dobar izgovor za preusmjeravanje sredstava namijenjenih razvoju višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije na kupnju novih F-22.
Ni Lockheed Martin nije oduševljen idejom o ponovnom pokretanju serijske proizvodnje Raptora iako bi na tome dobro zaradio. No, zasad su svi proizvodni kapaciteti usmjereni u proizvodnju Lightninga. Obnova serijske proizvodnje Raptora značila bi da bi ionako prenapregnuti proizvodni kapaciteti bili još opterećeniji. Osim toga, Lockheed Martinu također nije u interesu odgađanje razvoja borbenog aviona šeste generacije.
S druge strane, čini se da Bijela kuća uvelike podržava japansku ideju obnove proizvodnje Raptora i njegova izvoza stranim kupcima. Sadašnja administracija itekako računa na povećanje američkog izvoza naoružanja i vojne opreme pa bi se novi izvozni Raptor odlično uklopio u te planove. S obzirom na to da bi većina tehnologije izvoznog Raptora bila preuzeta s Lightninga, otpao bi prigovor o nemogućnosti izvoza. Uostalom, svaki se zakon može ukinuti.

Mario GALIĆ