Prva oružana, dragovoljačka, nestranačka samostalna postrojba u Republici Hrvatskoj izvan sastava MUP-a – 1. samostalna satnija Podsused od 90 dragovoljaca osnovana je 9. rujna 1990.

Nakon prvih višestranačkih izbora kninski Srbi, 17. kolovoza 1990.  započinju ”balvan revoluciju“ i otvorenu organiziranu velikosrpsku pobunu protiv Hrvatske i njezine legalno izabrane vlasti. Istog dana institucije civilne obrane Zagreba donose odluku o organiziranju i oružanom suprotstavljanju svim oblicima napada na  Republiku Hrvatsku. Na tajnom sastanku, 28. kolovoza 1990., u prostorijama zagrebačke Općine Susedgrad dogovoreno je organiziranje, osnivanje te naoružavanje i osposobljavanje dragovoljačkih snaga za vojnu obranu na području Susedgrada.

Znak Samostalne satnije Podsused, koji je nastao kao zastava već u siječnju 1991. godine, osmislio je u Hrvatskom povijesnom muzeju Janko Jeličić temeljem predloška stare hrvatske ratne zastave. Štit je okomito podijeljen na dva jednaka dijela. Desna je strana polovina hrvatskog grba, a na lijevoj je strani uspravni mač kao simbol pravde i hrabrosti s trima zvijezdama iznad oštrice, koje simboliziraju Dalmaciju, sjevernu Hrvatsku i Slavoniju. Ispod je polukružni natpis UVIJEK VJERNI. Sve je na tamnoplavoj podlozi.

Od 1. lipnja 1991. Satniji se priključuje dio Diverzantskog voda buduće 101. brigade ZNG-a. Satnija se ustrojava te bojno djeluje na banovinskoj bojišnici do pada Petrinje 21. rujna 1991., a potom prelazi u 101. br ZNG-a.

Za vrijeme izravne agresije na Hrvatsku, već od 27. lipnja 1991., Satnija u suradnji s 1. bojnom 101. br ZNG-a, 1. A brigadom ZNG-a iz Rakitja i snagama PP Črnomerec obavlja zadaće na zapadnim prilazima Zagrebu. Tijekom rujna 1991. godine, Satnija, u suradnji s drugim postrojbama i Narodnom zaštitom obavlja zadaće deblokade i preuzimanja vojarni na području Susedgrada: vojarne ”Prečko“ koja se nalazila između Susedgrada i Trešnjevke i bila je jedna od najopremljenijih logističkih baza na području 5. vojne oblasti, garnizonskog strelišta Vrapčanski potok, Vojno-sabirnog centra u Zagrebačkoj ulici i Vojno-studentskog doma Senjak na Oranicama. Od 28. rujna 1991. bojno djeluje na prvoj crti Zapadnoslavonskog bojišta, krajem listopada je na Pokupskom, a od studenog na Istočnoslavonskom bojištu, južno od Osijeka.

Satnija svoja bojna djelovanja završava 31. ožujka 1992. godine, a tijekom Domovinskog rata imala je 255 pripadnika od kojih je jedan poginuo, a desetak je ranjeno.

Hrvoje Strukić