Ugroze u kibernetičkom prostoru golem su izazov poslovnim subjektima, državama i savezima. Upravo stoga potrebno…
Ratovanje u naseljenim područjima – nova dimenzija ratovanja
Najveći dio sukoba zadnjih godina odvijao se u gradovima ili naseljenim područjima, u Panami, Somaliji, Čečeniji, Kosovu kao i na našim područjima tijekom Domovinskog rata
Vojska SAD-a računa da će do 2020 godine 70% svih sukoba na svijetu biti u naseljenim područjima. Na temelju tih pretpostavki nužno je prilagoditi osobnu opremu, doktrinu i obuku snaga za pješaštvo i njihovu paljbenu potporu, jer su mnoge oružane snage loše opremljene i obučene za borbu u naseljenim mjestima. Pješaštvo je okosnica svih vojski svijeta kao najbrojniji rod, pa još vrijedi pravilo “dok vojnička čizma ne stane na tlo, bitka nije završena”. No, kad se govori o sukobu u naseljenom području, pješaštvo je ograničeno u pokretljivosti i u mogućnosti preživljavanja. Stručnjaci ocjenjuju da je u eventualnom sukobu mogućnost preživljavanja vojnika- pješaka iznosila svega nekoliko sati. Zbog toga je u prošlosti pješaštvo bilo najmasovniji rod. Koliko složeno i teško može biti vođenje rata u naseljenom području može se vidjeti iz raščlambe sukoba u Čečeniji. Prva bojna 131. (MAIKOP) brigade s oko 1000 vojnika zaposjela je 11. prosinca 1994. predgrađe grada Groznog. Do 3. siječnja 1995. ruska brigada pretrpjela je velike gubitke. Poginulo je ili nestalo oko 800 vojnika, izgubljeno 20 od 26 tenkova i 102 od 120 raznih oklopnih vozila. Područje grada Groznog gađano je topništvom svih kalibara punih 20 dana. Ponekad je bilo i do 4000 ispaljenja projektila u jednom satu.
Unatoč teškim razaranjima i velikoj kolateralnoj šteti koja je pritom nastala, izostao je očekivani vojnički rezultat. Nije uništena protivnička vojna infrastruktura, niti je demoralizirana protivnička strana.
Bitka se prenijela u gradsko područje gdje se 12 000 čečenskih vojnika suprotstavilo brojno nadmoćnijem protivniku od oko 60 000 ruskih vojnika. Čečenske snage su bile podijeljene u malene grupe i uspješno su odbili sve ruske napade. U idućem ruskom na gradsko područje, ruske snage pretrpjele su gubitke od oko 225 tenkova tipa T-80, T-80U i T-72, kao i brojna druga vozila. Bilo je to 10,23 % od svih vozila koja su bila angažirana na bojišnici. Veliki dio tih snaga uništile su čečenske protuoklopne postrojbe. To su bile protuoklopne skupine koje su se sastojale od svega 3 vojnika. Bile su naoružane s protuoklopnim sredstvima RPG-7, RPG-9 i RPG-18. Oklopna vozila koja su se kretala ulicama Groznog napadana su s tim oružjem s prozora iz podrumskih prostorija, s prozora ili balkona zgrada, najčešće odozgo i odostraga. U nekim ruskim izvješćima spominje se da su neka vozila pogođena i s više od 20 projektila. Ti podaci daju naslutiti da je jedan cilj gađalo više protuoklopnih skupina. Kako bi izbjegli daljnje gubitke ruska vojska počela se koristiti pješaštvom za osiguranje svojih oklopnih vozila i osvajanje gradskih četvrti. Pritom ruska vojska je uvela u uporabu mnoštvo oružja kojim su se uspješno koristili u Drugom svjetskom ratu u uličnim borbama. U ta oružja ubrajaju se bacači plamena koja su koristili s velike udaljenosti kako bi neutralizirali protivničke otporne točke. Umjesto topništva rabljeni su ručni bacači granata i ručni raketni bacači, s kojima je bilo moguće sa sigurne udaljenosti djelovati po protivničkoj strani. Za pokrivanje vatrom svog pješaštva i oklopnih vozila u gradskom području ruske snage su se koristile i protuzračnim topovima. Uspješno su se korištili i granatama za zadimljavanje podrumskih prostorija i zgrada.
Uporaba tih sredstava, prema ruskim izvješćima bila je učinkovita, ali i unatoč tome, broj poginulih i nestalih ruskih vojnika nije poznat do danas. Prema procjeni brojnih zapadnih stručnjaka ruske snage su imale velike gubitke zbog niza propusta u planiranju i vođenju operacije.
Obavili su lošu prosudbu geografskih obilježja mjesta sukoba i zanemarili ograničenja koja ona uvjetuju pri uporabi njihovih snaga, posebice mogućnosti uspješne uporabe oklopno-mehaniziranih postrojbi u naseljenom području. Također, zanemarili su i podcijenili mogućnosti protivnika.
Slabo su se ili nedovoljno koristili borbenim helikopterima i avionima iako su imali apsolutnu prevlast u zraku. Snage koje su uporabljene nisu bile dovoljno obučene i opremljene za borbu u naseljenim mjestima, a borbenim postrojbama nedostajalo je čak i topografskih zemljovida područja.
Takve vojne operacije svakako ne pripadaju prošlosti, već su u današnjem sigurnosno-političkom okružju vrlo vjerojatne. Kako se u budućnosti ne bi našli u ovako teškim situacijama, britanske, američke i francuske snage pristupile su pripremanju i realizaciji programa opremanja i obuke svojih snaga za ratovanje u urbanim sredinama.
Ciljevi opremanja su sljedeći :
• poboljšanje tehnologija za izviđanje (prijevozne i prijenosne inačice)
• povećanje mogućnosti preživljavanja vojnika poboljšanom balističkom zaštitom
• prilagodba oružja za ratovanje u urbanim sredinama (nove ručne bombe, bacači granata, novo streljivo itd.)
• navigacijska i komunikacijska tehnologija za razmjenu podataka o ciljevima i položaju ciljeva
• bolja mogućnost maskiranja
• prepoznavanje i razlikovanje protivnika i vlastitih snaga
• poboljšana tehnologija za noćno motrenje
• povećanje učinka ručnih raketnih bacača
Raščlamba brojnih konflikata koja su se proteklih godina vodila u naseljenim područjima ili gradovima pokazuje da se samo povezivanjem novih komunikacijskih, navigacijskih i oružnih sustava može dobiti rat u naseljenim mjestima.
Ciljevi obuke
Jedna od najvažnijih pretpostavki uspješne bitke u naseljenom mjestu jest obučenost postrojbi.
Posebna obuka vojnika za takve situacije obuhvaća :
• djelovanje po protivniku na nepreglednom terenu
• održavati kontakt sa svojom postrojbom tijekom bitke
• ulazak u objekt koji je zauzeo protivnik i njegovo zauzimanje
• bliska borba (borba “prsa u prsa”)
• izbjegavanje kolateralne štete
• zaštita nepokrivenih i nepreglednih područja
• pravodobno prepoznavanje i uočavanje eksplozivnih stupica
• svladavanje postavljenih zapreka
Navedene sposobnosti najčešće imaju postrojbe za posebne namjene, čija je zadaća zauzimanje ključnih pozicija.
Potrebni su mjeseci obuke kako bi se svladale sve navedene vještine jer je mala greška dovoljna za velike gubitake civilnog stanovništva ili vlastitih snaga.
Da bi se izbjegla kolateralna šteta neophodna je uporaba specijalno obučenih postrojbi za borbu u naseljenim mjestima, i obuka takvih postrojbi provodi se u gotovo svim zemljama NATO-a. To su primjerice postrojbe kao što su marinski korpus SAD-a, američki Rangeri, britanski SAS i SES, njemački KSK i ostali.
Dane MEMEDI