RAZGOVOR – pukovnik Tomislav Kasumović

“Obuka potiče polaznike na rješavanje problema, donošenje brzih odluka, planiranje, organiziranje i provedbu zadaća te vođenje drugih. U tom slučaju vojnik se ne može osloniti samo na svoje tjelesne sposobnosti jer ovdje ne trebamo samo besprijekorne izvršitelje pojedinačnih zadaća. Mi u Središtu za razvoj vođa tražimo vojnike koji su sposobni voditi druge u iznimno teškim uvjetima”

Nakon što je sredinom rujna u vojarni “Josip Jović” u Udbini otvoreno novoustrojeno Središte za razvoj vođa “Marko Babić”, čemu su prethodile zahtjevne pripreme te selekcija polaznika i kompletnog osoblja, krajem listopada završena je i prva pilot-obuka za razvoj vođa. Od novoustrojenog Središta očekuje se da u konačnici poveća ukupnu spremnost Hrvatske vojske, a o tome kako je protekla prva obuka, završna hodnja te kako je zadovoljan polaznicima razgovarali smo s njegovim zapovjednikom pukovnikom Tomislavom Kasumovićem.

Prva je pilot-obuka za razvoj vođa iza vas. Možete li dati osvrt na nju? Je li provedeno sve što ste planirali i je li Hrvatska vojska dobila nove vođe?

Prva pilot-obuka za razvoj vođa provodila se od 13. rujna do 30. listopada. Uglavnom se provodila na obučnoj infrastrukturi i kapacitetima unutar vojarne “Josip Jović” na Udbini te manjim dijelom na području Ličko-senjske županije. Obuku s polaznicima, njih 60, proveli su djelatnici Središta za razvoj vođa “Marko Babić” uz potporu pridodanih članova iz nadređenih zapovjedništava i drugih ustrojstvenih cjelina Hrvatske vojske. Tijekom intenzivnih tjedana obuke, koja se provodila prosječno 17 sati dnevno, polaznici su obučavani u programskim područjima koja uključuju situacijsko vođenje, taktiku malih postrojbi, POZG (pješačko oružje sa zadaćama gađanja), topografiju, NBKO, elemente S.E.R.E. obuke, MES, prvu pomoć, borenje, tjelovježbu, vježbe na zemljištu u neprekidnom trajanju od 48 sati i, u konačnici, pješačku hodnju od vojarne “Josip Jović” na Udbini do Knina u ukupnoj duljini od 88 kilometara, koju smo svladali za manje od 32 sata. Ostvarili smo postavljeni cilj, a to je uspješno provesti obuku po svim programskim područjima sukladno programu obuke unutar dodijeljenog vremena. Uspješnim završetkom obuke polaznici su, njih 43, ovladali potrebnim znanjima i vještinama taktike malih postrojbi i sposobni su u većem dijelu samostalno planirati, organizirati, provesti i raščlaniti obuku koju će provoditi u svojim postrojbama. Jednom riječju, tijekom obuke stvorili smo uvjete u kojima je potaknuto pomicanje ljudskog potencijala u usvajanju vještina vođenja na višoj razini.

Kako je protekla završna hodnja od vojarne u Udbini do Kninske tvrđave? Što vas je sve motiviralo da prehodate tih 88 kilometara? Kakve su bile reakcije stanovnika mjesta kroz koja ste prolazili?

Završna pješačka hodnja bila je kulminacijska točka u provedbi obuke za razvoj vođa i uspješno je provedena 27. i 28. listopada dolaskom na Kninsku tvrđavu te uručenjem uvjerenja i metalnih znački svim polaznicima koji su uspješno svladali obuku. Sama hodnja posvećena je svim poginulim, umrlim i nestalim hrvatskim braniteljima te invalidima Domovinskog rata, što nam je ujedno bila i najveća motivacija tijekom hodnje. Pripreme za hodnju uključivale su izviđanje područja kroz koje smo se kretali, izradu detaljnog plana i organizaciju hodnje po svim segmentima, uzimajući u obzir da je to naša prva hodnja i zahtijevala je detaljne i kvalitetne pripreme. U pripremi hodnje i završne svečanosti na Kninskoj tvrđavi uvelike nam je pomoglo Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništvo za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan”, Gardijska mehanizirana brigada, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada te druge postrojbe i zapovjedništva. Bez njihove potpore završna hodnja bila bi znatno teža. Hodnju su proveli polaznici obuke za razvoj vođa, djelatnici ZOD-a “Fran Krsto Frankopan” te djelatnici Središta za razvoj vođa “Marko Babić”. Tijekom hodnje prolazili smo kroz mjesta Udbinu, Ondić, Gračac, Otrić i u konačnici stigli u Knin. Cijelim tim putem, posebno u naseljenim mjestima, bodrilo nas je i s oduševljenjem pozdravljalo lokalno stanovništvo, što nam je bilo iznimno drago i dodatno nas motiviralo. Osjećali smo se ponosno i prihvaćeno, što je sa svakim prijeđenim kilometrom dolazilo sve više do izražaja kako smo se približavali Zvonimirovu Gradu. Ulaskom u Knin gromoglasnom smo pjesmom privukli građane na ulice te su zadnji kilometri hodnje bili popraćeni pljeskom i ovacijama. Sve je bilo puno emocija i energije koja nas je nosila na Tvrđavu do samog vrha, gdje nas je čekalo više od 300 uzvanika. U trenutku dolaska na Kninsku tvrđavu nestao je sav bol i umor, a među nama vladao je samo jedan osjećaj – osjećaj ponosa.

Jesu li polaznici opravdali vaša očekivanja? Za dio njih obuka je očito bila prezahtjevna s obzirom na to da ih je na početku bilo 60, a na završnoj svečanosti na Kninskoj tvrđavi ostala su 43…

Zadovoljan sam razinom motivacije i ozbiljnosti kojom su polaznici pristupili obuci. Obuka za razvoj vođa koja se provodi u našem Središtu trenutačno je među najzahtjevnijim i najizazovnijim obukama takvog tipa u Hrvatskoj vojsci i zasigurno od polaznika traži puni angažman i odricanje. U govoru na svečanosti otvorenja Središta za razvoj vođa “Marko Babić” naglasio sam da to nije obuka za one slabe duhom i tijelom i da će je samo najuporniji moći završiti. Tako je i bilo. Tijekom obuke određen broj polaznika nije udovoljio visokim standardima i zahtjevima te su vraćeni u matične postrojbe. Njima će biti pružena još jedna prilika da se kvalitetnije pripreme i pokušaju se dokazati na sljedećoj obuci na proljeće 2020. godine. Ostali polaznici pokazali su potrebnu razinu motivacije i spremnosti te su u konačnici uspješno završili obuku te s punim pravom mogu nositi značku polaznika obuke Središta za razvoj vođa “Marko Babić”. Ako se pitate zašto je postotak prolaznosti nizak, objasnit ću vam u nastavku. Naime, specifičnost obuke u tome je što ona osim vrsnog poznavanja tehnika, taktika i procedura te borbenih vještina, polaznike stavlja u simulirane borbene uvjete, a i pod konstantnim su opterećenjem u kojem moraju izvršavati zadaće. Tri elementa moraju biti objedinjena kako bi se razvio vođa, a oni uključuju borbene vještine, vođenje i psihofizičku otpornost. Što to znači? Jednostavno rečeno, vođa nije samo vojnik koji izvrsno vlada borbenim vještinama (npr. gađanje, taktika, topografija i sl.), ili vojnik koji je u stanju dulje vrijeme podnositi velik napor. Vođa je vojnik koji objedinjuje borbene vještine i posjeduje psihofizičku otpornost, ali je također sposoban i voditi druge u uvjetima povećanog stresa i intenziteta. Dakle, obuka potiče polaznike na rješavanje problema, donošenje brzih odluka, planiranje, organiziranje i provedbu zadaća te vođenje drugih. U tom se slučaju vojnik ne može osloniti samo na svoje tjelesne sposobnosti jer ovdje ne trebamo samo besprijekorne izvršitelje pojedinačnih zadaća. Mi u Središtu za razvoj vođa tražimo vojnike koji su sposobni voditi druge u iznimno teškim uvjetima. U tome najznačajniju ulogu igraju ljudska osobnost i inteligencija kao dva glavna elementa u razvoju kvalitetnih vođa.

Kako objašnjavate da je najboljim polaznikom proglašen najstariji polaznik – pripadnik Gromova narednik Hrvoje Čavić? Znači li to da su mlađi pripadnici slabije tjelesno spremni i da im je teže izdržati psihički pritisak i stres?

Prije nego odgovorim na pitanje želim još jednom čestitati naredniku Hrvoju Čaviću, pripadniku 2. mb Gromovi, kao najboljem polazniku na postignutom uspjehu i rezultatima, ali također i ostalim četrdeset dvama polaznicima koji su uspješno svladali program obuke za razvoj vođa. Smatram da je narednik Čavić prvi među jednakima. Izbor najboljeg polaznika zahtjevan je postupak i uključuje trostruki filtar. Prvi je filtar izbor najboljeg polaznika kojeg polaznici sami biraju anonimnim glasovanjem. Tu tražimo polaznike koji su dobili najviše glasova od svojih kolega. Drugi filtar čine rezultati sociometrije koju smo proveli s timom vojnih psihologa. Ti rezultati daju širu sliku socijalne dinamike među polaznicima, koja se pokazala korisnom u izboru najboljeg polaznika. I na kraju, treći filtar čini povjerenstvo sastavljeno od instruktora Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, koji iznose svoja mišljenja o polaznicima za koje smatraju kako su ispunili sve kriterije za najboljeg. Ti kriteriji uključuju natprosječne rezultate u radu i izvršavanju svih postavljenih zadaća. Najbolji polaznik onaj je čije ime prođe sva tri filtra. U ovom je slučaju to bio narednik Hrvoje Čavić, kojem još jednom čestitam. Činjenica da je najbolji polaznik ujedno bio najstariji polaznik obuke za razvoj vođa samo govori u prilog tome da godine nikad nisu i ne mogu biti izgovor za neuspjeh. Također, to govori koliko je mentalna čvrstoća bitna, čak bitnija i od tjelesne izdržljivosti. To ne znači da ostali polaznici nisu imali tu mentalnu čvrstoću. Imali su je itekako, jer bez nje nikad ne bi mogli završiti obuku. 

Jeste li već uspjeli napraviti raščlambu prve obuke? Mislite li da nešto treba mijenjati? Koliko je realno da se u nekoliko tjedana obuke od pripadnika stvori motivirane, obučene i kompetentne vođe?

Sad kad je prva obuka gotova pred nama u Središtu razdoblje je njezine raščlambe, izrada naučenih lekcija te prilagodba koncepta i programa obuke. Prerano je još govoriti o promjenama jer najprije moramo provesti detaljnu raščlambu te koordinacije s nadređenim zapovjedništvima i drugim cjelinama unutar Hrvatske vojske kako bi se zauzelo zajedničko stajalište o tome u kojem smjeru želimo razvijati naše Središte. Vizija je da Središte za razvoj vođa “Marko Babić” postane vodeće središte za obuku borbenih vođa u Hrvatskoj vojsci s primarnim fokusom na primjenu taktika malih postrojbi. Osim toga, misija Središta jasno definira kako intenzivnom i zahtjevnom borbenom obukom želimo dodatno unaprijediti borbene vještine vođa na taktičkim razinama kako bismo ih pripremili za izazove vođenja u borbenim djelovanjima. Jasnim postavljanjem ciljeva te jasnom slikom o tome kakvog vođu želimo stvoriti i kakvog vođu Hrvatska vojska treba, stvorit će se temelj na kojem će se izrađivati prijedlozi izmjena i dopuna programa obuke, a koji će podržavati razvoj vođa kakve Hrvatska vojska uistinu treba. Jasno je da se vođu ne može stvoriti u šest ili sedam tjedana. Vođa se stvara tijekom cijele vojne karijere i to je kontinuiran proces koji uključuje puno rada i rezultata. Ono što mi u Središtu možemo napraviti jest stvoriti optimalne uvjete koji potiču razvoj vještina vođenja. Drugim riječima, obuka za razvoj vođa izolirana je od bilo kakvih ometača i ograničenja i stvara gotovo laboratorijske uvjete u kojima eksperimentiramo u obuci i primjenjujemo različite metode obučavanja. Polaznicima obuke za razvoj vođa pokazujemo kako se radi ispravno i prema postavljenim standardima, ali pod iznimno velikim opterećenjem i intenzitetom. Tijekom obuke uključujemo ih u različite uloge i dajemo im konkretne zadaće, koje su ciljano programirane kako ne bi ostavile dovoljno vremena za pripremu te im ne dajemo sve informacije niti resurse. Želimo vidjeti kako će polaznici u realnim uvjetima, kad nemaju dovoljno informacija, kad nemaju dovoljno resursa i kad nemaju dovoljno vremena uspjeti: isplanirati, organizirati se i na kraju provesti zadaću. Dakle, obuka za razvoj vođa samo je prvi korak u razvoju budućih vođa i taj se razvoj mora nastaviti po povratku u matične postrojbe.

Kakvi su dojmovi instruktora koji su provodili obuku?

Instruktori su s polaznicima bili kontinuirano uključeni u svaki korak obuke i neposredno su pratili njihov rad i bilježili ostvarene rezultate. Kako je riječ o instruktorima koji imaju višegodišnje iskustvo, znanja i vještine u provedbi takvih vrsta obuke, a većina njih i sudionici su Domovinskog rata, smatram da su dali maksimum u obučavanju polaznika, što je vidljivo po ostvarenim rezultatima. Kako smo tijekom obuke redovito provodili dnevne koordinacijske sastanke o pitanju obuke i polaznika, osiguran je nesmetan protok informacija i razmjene iskustava u radu s polaznicima. Iz toga mogu nedvojbeno zaključiti kako su instruktori zadovoljni provedenom obukom i postignutim rezultatima. Obuka je iznjedrila priličan broj zapažanja instruktora kao i prijedloga za poboljšanje, što pokazuje njihovu ozbiljnost u pristupu obuci i polaznicima.

Prilikom ustrojavanja Središta za razvoj vođa “Marko Babić” nit vodilja bilo je Središte gardijsko za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran”. Koliko se Središte u Udbini odmaknulo od Šepurina? Je li obuka dovoljno prilagođena mirnodopskim uvjetima, suvremenim sigurnosnim ugrozama i današnjem ustroju Hrvatske vojske?

Središte za razvoj vođa “Marko Babić” temelji se na ideji Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran” i slično je koncipirano. Ideja o stvaraju profesionalnog i autoritativnog dočasnika postojala je onda, međutim, postoji i danas. Razlika između SG SOD-a “Damir Tomljanović Gavran” i Središta za razvoj vođa “Marko Babić” u tome je što današnje Središte primjenjuje metode, tehnike, taktike i procedure primjerene modernom vremenu i njegovim izazovima. S razvojem tehnologije mijenjao se i način ratovanja, što je uvelike utjecalo i na evoluciju obuke modernih vođa. Današnji sustavi, oružja, zaštitna oprema i tehnika promijenili su način ratovanja u smislu da je vojnik današnjice ubojitiji i zaštićeniji nego ikad prije. U radu i obuci polaznika primjenjujemo iskustva i metode koje primjenjuju neka od najpoznatijih svjetskih središta za razvoj vođa. Iskustva sa školovanja i obučavanja na stranim vojnim akademijama i u obučnim središtima uspješno primjenjujemo u našem Središtu i tu su rezultati neizostavni.

Hrvatska vojska moderno je ustrojena vojska i ni po čemu ne zaostaje za drugima, u što sam se osobno uvjerio nebrojeno puta.. Isto vrijedi i za obuku. Kako sam niz godina školovan i obučavan u Sjedinjenim Američkim Državama, od vojne akademije, preko napredne časničke izobrazbe pa do najviše, strateške razine, u Školi nacionalne sigurnosti pri National Defense Universityju u Washingtonu, potpuno i odgovorno tvrdim kako obuka koju provodimo u Središtu za razvoj vođa ispunjava sve kriterije modernog obučavanja i kako je prilagođena suvremenim sigurnosnim ugrozama. Napominjem kako naše Središte u viziji razvoja predviđa i uključivanje stranih polaznika, što dodatno potvrđuje kako obuka u Središtu ima potencijal poprimiti međunarodni oblik.

Je li obuka za razvoj vođa u Središtu “Marko Babić” na neki način u koliziji s Izobrazbom za razvoj vođa? Smatrate li da bi obuku u Udbini trebali proći svi vojnici koji postaju dočasnici?

Bitno je razlikovati dvije stvari. Prvo, Izobrazba za razvoj vođa je, kao što i samo ime govori, u prvom redu izobrazba i spada u domenu usvajanja znanja. Drugo, Središte za razvoj vođa “Marko Babić” provodi obuku i tu je ključna razlika. Obuka je usvajanje novih vještina i sposobnosti te se temelji isključivo na praktičnom radu. Buduće institucionalno pozicioniranje Središta za razvoj vođa “Marko Babić” dat će odgovor na to pitanje. Smatram da bi obuku za razvoj vođa trebali polaziti ne samo dočasnici nego i časnici. Vezano uz dočasnike, mislim na one koji se razmatraju za zapovjedne dužnosti na razinama timova, desetina, te prve dočasnike razine voda. Što se tiče časnika, tu bi primarno trebalo uključiti časnike na prvim zapovjednim dužnostima, zapovjednike vodova. I jedni i drugi izravno su uključeni u vođenje vojnika na terenu i tu ne bi trebalo činiti razliku. I na kraju, obuka za razvoj vođa nije obuka koja stvara dočasnike i časnike, to prepuštamo izobrazbi. Obuka za razvoj vođa ima jedan jedini cilj, a to je razvoj vođa.

Kad počinje obuka novog naraštaja?

Obuka novog naraštaja polaznika počet će na proljeće 2020. godine. Iduće godine provest ćemo drugu pilot-obuku, kako bismo potpuno zaokružili postupak izrade koncepta i programa obuke. Nakon toga počet ćemo s nekoliko naraštaja godišnje, ovisno o smjernicama nadređenih zapovjedništava. Osim toga, u obuku ćemo postupno uključivati i kadete s HVU-a “Dr. Franjo Tuđman”, časnike Hrvatske vojske (poručnike) i strane polaznike.

Postoji li već interes iz inozemstva? Kad očekujete da bi se mogla provoditi zajednička obuka pripadnika Hrvatske vojske i pripadnika oružanih snaga partnerskih i savezničkih zemalja?

Prema trenutačnim saznanjima, postoji interes za sudjelovanje pripadnika oružanih snaga partnerskih i savezničkih zemalja na obuci za razvoj vođa. Međutim, kako je naše Središte tek ustrojeno, u ovom nam je trenutku fokus na dostizanju pune operativne spremnosti, koja je planirana za jesen 2020. godine. Dotad želimo stvoriti sve uvjete za kvalitetan prihvat inozemnih polaznika. Kad se ti uvjeti ispune, počet ćemo obuku na međunarodnoj razini.


Uspješnim su završetkom obuke polaznici, njih 43, ovladali potrebnim znanjima i vještinama taktike malih postrojbi i sposobni su u većem dijelu samostalno planirati, organizirati, provesti i raščlaniti obuku koju će provoditi u svojim postrojbama.


Ulaskom u Knin gromoglasnom smo pjesmom privukli građane na ulice te su zadnji kilometri hodnje bili popraćeni pljeskom i ovacijama. Sve je bilo puno emocija i energije koja nas je nosila na Tvrđavu do samog vrha.


Hrvatska vojska moderno je ustrojena vojska i ni po čemu ne zaostaje za drugima, u što sam se osobno uvjerio nebrojeno puta. Isto vrijedi i za obuku. Kako sam niz godina školovan i obučavan u Sjedinjenim Američkim Državama, odgovorno tvrdim kako obuka koju provodimo u Središtu za razvoj vođa ispunjava sve kriterije modernog obučavanja i kako je prilagođena suvremenim sigurnosnim ugrozama.

Martina Butorac

snimio Tomislav Brandt