Podmornica CSS Hunley ušla je u povijest kao prva i jedina podmornica koja je uspješno obavila svoju borbenu zadaću sve do početka podmorničarskih operacija u prvom svjetskom ratu

Američki građanski rat koji je trajao u razdoblju od 1861. do 1865. imao je znatnog utjecaja na razvoj pomorske doktrine i razvoj pomorskih sredstava. Podijeljene na dva neprijateljska tabora, trinaest država, odnosno teritorija podijelile su se na države Unije i one koje su se priključile Konfederaciji. Uniju su uglavnom činile države sa sjevera koje su u odnosu na južne države bile industrijalizirane, sa snažnom industrijom, organiziranom proizvodnjom i dobrom željezničkom mrežom. Za razliku od njih, južne države koje su činile Konfederaciju bile su uglavnom agrarno orijentirane, uglavnom na proizvodnju pamuka i duhana. Industrijska proizvodnja je bila daleko manje razvijena nego u sjevernim državama. Početkom Građanskog rata najveći dio brodova ostao je u posjedu sjevernjaka. Doduše, ni južne države nisu bile bez brodovlja, ali njihov problem je bilo ljudstvo na njima. Imali su dovoljno dobrih i kvalificiranih pomorskih časnika, ali je nedostajalo kvalificiranih mornara. Ratne operacije su se sve više zaoštravale pa su i troškovi vođenja rata bivali sve veći. Već u početnoj fazi sukoba, ratna flota Unije blokirala je sve glavne pomorske luke Konfederacije. Tim činom onemogućen je izvoz pamuka i duhana iz Konfederacije u Europu.

Puno važnije je bilo da je istodobno bio onemogućen dovoz oružja, streljiva i ostale opreme Jugu, potrebne za vođenje rata. Nedostatak pamuka izazvao je pravu “pamučnu krizu” u britanskoj tekstilnoj industriji ali i lišio Konfederaciju velikih financijskih sredstava koja su se trebala uporabiti za nabavu oružja i vojne opreme. Takva situacija je pogodovala crnoj burzi i prekomorskom švercu. Roba pristigla iz Europe postizala je astronomske cijene na konfederacijskom tržištu. Veliki rizici su crnoburzijancima donosili i golemi profit, ali pošiljke takve robe često su kao kontrabanda padali u ruke blokadnim brodovima Unije. Uvidjevši da će pomorska blokada biti dalekosežno pogubna za njih, vođe Konfederacije su odlučile da moraju pribjeći njezinu razbijanju. U tom cilju odlučeno je da se vlastita mornarica osnaži izgradnjom prvih oklopnih brodova plitkog gaza na parni pogon, otpočinjanjem tzv. “krstaričkog rata” protiv trgovačkog brodovlja sjevernog saveza i na koncu da otpočne izgradnja prvih podmornica koje bi iskoristile svoju “nevidljivost” i svojim minama iz morskih dubina razbile pomorsku blokadu Unije pred lukama New Orleansa, Galvestona, Charlestona i ostalih luka Juga. U krstarički rat protiv trgovačkih brodova Sjevera poslano je nekoliko brzih jedrenjaka od kojih je najpoznatiji Alabama gotovo dvije godine haračio Atlantikom i uništavao ili plijenio brodove Unije i njihov teret dok i sam nije nastradao u blizini Gibraltara. Na američkom jugu sagrađen je i prvi oklopni parobrod pod imenom Merimmack koji je svojom topovskom baterijom trebao uništavati protivnike. Sjever mu je vrlo brzo suprotstavio brod sličnih karakteristika, Monitor po kojem se kasnije nazvala čitava klasa takvih ili sličnih brodova. Njihovom konstrukcijom i primjenom uvedene su nove pomorske taktike u sklopu konfederacijske pomorske doktrine i tadašnjih uobičajenih načela pomorskog ratovanja.

Prethodnici Hunleya
Suprotno općem mišljenju nastalom zahvaljujući popularnom tisku, podmorničko ratovanje u američkom Građanskom ratu nije počelo sa podmornicom Hunley, niti su napori na pokušajima izgradnje borbeno funkcionalne podmornice bili ograničeni samo na američki Jug. Već 2. studenog 1861. novine “Harper’s Weekly” objavile su ilustrirani članak o Rebelovom “paklenom stroju” – podmornici koja je nekoliko dana ranije (znači u listopadu 1861.) napala, neuspješno, fregatu na jedra Minnesota ispred luke Fortress Monroe.
U tom članku detaljno je opisana ručno pogonjena, dvočlana podmornica, sustav dobave vanjskog zraka i upravljanja te čitav tijek njenziog napada minom (odnosno torpedom kako se tada nazivalo to oružje) na sjevernjački brod. Ne može se sa 100% sigurnosti ustvrditi da je riječ o pravom napadu na ratni brod. Vjerojatno se radilo o jednom od eksperimenata koje je Rebel izvodio u blizini Norfolka. Prvi vjerodostojni podaci o početku konstrukcije i ispitivanjima podmornica na obje zaraćene strane datiraju iz 1862. Tijekom te godine za mornaricu Unije konstruirao je Villeroi prototip podmornice nazvan Aligator. Ta je podmornica bila namijenjena za operacije u rijeci James u blizini Richmonda u Virginiji. Aligator se pokazao prevelikim za podvodna djelovanja u plitkim  vodama te rijeke. Na nesreću sjevernjačke mornarice, ručno pokretana podmornica Aligator potonula je za vrijeme pokušaja njezinog tegljenja pred konfederacijsku luku Charlston. Poslije njega je tijekom 1863. Francis D. Lee konstruirao svoje polu-uronjivo plovilo koje je u povijest ušlo pod imenom David. CSS Hl Hunley bila je prva podmornica Konfederacije koja je demonstrirala sve prednosti ali i sve opasnosti podvodnog ratovanja. Hunley je bila prva podmornica koja je na ratnom zadatku uspjela potopiti ratni brod ali je i sama stradala na toj zadaći. Hunley i dvije ranije izgrađene konfederacijske podmornice bile su izgrađene privatnim sredstvima Horacea Lawson Hunleya, Jamesa McClintoca i Baxtera Watsona.

Njih trojica su prvo sagradili malu podmornicu pod imenom Pioneer (dugačku 10 m) u New Orleansu. U veljači 1862. podmornica je bila testirana u rijeci Mississippi i jezeru Pontchartrain. Napredovanjem vojske Unije i njezinim približavanjem New Orleansu Hunley, McClintoc i Watson su prekinuli daljnji razvoj i ispitivanja podmornice koja je morala biti uništena već sljedećeg mjeseca da ne bi pala sjevernjacima u ruke.
Trojica konstruktora su preselili u grad Mobile u Alabami, gdje su se udružili s Thomasom Parkom i Thomasom Lyonsom, vlasnicima malenog brodogradilišta Park & Lyons i trgovine mehaničkih dijelova. Uz njihovu pomoć ubrzo je izgrađena druga podmornica koja je dobila ime American Diver. Njihovi napori su sada bili poduprti od samog vojnog vrha Konfederacije. Poručnik William Alexander iz 21. Alabamske volonterske regimente bio je na stalnoj dužnosti u brodogradilištu Park & Lyons. Trojica konstruktora su eksperimentirala elektromagnetizmom i parnom propulzijom za novu podmornicu. Pri tome su naišli na nepremostive teškoće koje nisu uspjeli riješiti. Zbog toga su se na koncu odlučili vratiti na jednostavni ručno pokretani propulzijski sustav. Podmornica American Diver bila je spremna za početak lučkih ispitivanja u siječnju 1863. Prvi testovi su pokazali da je podmornica previše spora da bi mogla praktično djelovati. S njom je pokušan u veljači 1863. godine čak i jedan napad na blokadne brodove koji je završio neuspjehom. American Diver je potonula istog mjeseca tijekom jednog nevremena u zaljevu Mobile.

Konstrukcija i prva testiranja CSS Hunleya
Konstrukcija podmornice Hunley otpočela je vrlo brzo nakon gubitka podmornice American Diver. U početku je novi projekt dobivao različite radne nazive kao brod-riba i ribarski torpedni brod. Zapravo, radilo se o sasvim običnom parnom kotlu, duljine desetak metara i čiji su krajevi prikladno oblikovani i produljeni da bi se pramac lakše probijao kroz vodu, odnosno da bi se montiralo krmeno kormilo smjera. Tako produljena podmornica je imala duljinu preko svega od 12 m i težinu otprilike 7,5 tona. U cilindričnom trupu podmornice širokom 1,2 m bio je predviđen uzdužni smještaj osmorice podmorničara: sedmorice koji su okretali koljeničastu osovinu propelera i jednog koji je upravljao hidroplanima i kormilom. Glavno i jedino oružje kojim je podmornica raspolagala bila je eksplozivna naprava (mina) težine nekih 40 kg koja je bila učvršćena na kraju 22 feeta (6,70 m) dugačkog koplja koje je bilo učvršćeno za pramac podmornice. Minu je trebalo dopremiti do broda i učvrstiti je uz drveni trup. Detonacija mine obavljala se električki, preko koluta žice koji se odmotavao s kalema onako kako se podmornica udaljavala od napadnutog broda. Drugi kraj žice bio je proveden u podmornicu i spojen na električnu bateriju.
Podmornica je bila opremljena balastnim tankovima koji su se potapali otvaranjem oplatnih ventila a posušivali ugrađenim ručnim klipnim pumpama. Dodatni balast bio je prikačen ispod kobilice podmornice pomoću posebnih vijaka koji su se mogli otpustiti iz unutrašnjosti podmornice. U slučaju potrebe osiguranja dodatnog uzgona posada je odbacivanjem željeznog balasta mogla izvesti hitno isplovljavanje na površinu. Podmornica je bila opremljena s dva posebna otvora za ulazak i izlazak iz podmornice koji su se nalazili na vrhu dvaju malo povišenih “tornjeva”. Jedan od tih “tornjeva” bio je bliže pramcu a drugi gotovo na polovici trupa podmornice. Tornjevi su se zatvarali vodonepropusnim poklopcima. S obzirom na dimenzije otvora od 356×400 mm ulazak i izlazak iz podmornice bio je sve, samo ne jednostavan. Podmornica Hunley bila je spremna za svoju prvu demonstraciju u lipnju 1863. Konfederacijski admiral Franklin Buchanan bio je nazočan prvom uspješnom napadnom testu na staru teglenicu za ugljen u zaljevu Mobile. Nakon još nekoliko uspješno položenih testova i proba sustava, podmornica je 12. kolovoza 1863. željeznicom prebačena do Charlestona u Južnoj Karolini.

Posada podmornice
Odmah nakon što je podmornica prispjela u Charleston ovlast nad njom preuzela je mornarica Konfederacije. Od tada se Hunley vodi kao vojna podmornica unatoč tomu što je dotadašnjim vlasnicima i konstruktorima ostavljena mogućnost daljnjih ispitivanja i poboljšavanja konstrukcije. Posada podmornice popunjena je dragovoljaca. Za zapovjednika je postavljen mornarički poručnik John A. Payne koji je do tada službovao na brodu CSS Chicora. Ostalih sedam podmorničara – dobrovoljaca bilo je također izabrano među mornarima sa CSS Chicora i CSS Palmetto State. Do 29. kolovoza nova posada se upoznavala s podmornicom i spremala na svoj prvi zaron. Tog, nesretnog dana poručnik Payne je slučajno aktivirao polugu kormila dubine dok je podmornica bila u površinskoj vožnji s otvorenim poklopcima. Posljedica je bio nagli zaron i prodor vode kroz otvorene poklopce u podmornici. U nastaloj panici samo su se zapovjednik Payne i dvojica podmorničara uspjeli spasiti. Ostalih pet članova posade se utopilo.
Drugi tragičan incident zbio se nepuna dva mjeseca kasnije. Nakon uvježbavanja podvodnog napada 15. listopada 1863. iz nepoznatog razloga podmornica nije uspjela izroniti. Tom prilikom na njoj je poginuo i njen glavni konstruktor Horace Lawson Hunley zajedno sa ostalih sedam članova posade. Zanimljiva je činjenica da mornarica Konfederacije uspjela naći potonulu podmornicu, izvući je na površinu, popraviti i vratiti natrag u službu.

Napad Na USS Housatonic
Iako neiskušana u pravim borbenim testovima posada podmornice Hunley dobila je 16. veljače 1864. svoju prvu borbenu zapovijed. Stožer konfederacijskih snaga u Charlestonu odlučio je da se pokuša razbiti pomorska blokada ispred gradske luke. Nakon posljednjih priprema i pregleda svih sustava, podmornica Hunley isplovila je sa svoga veza prema izlazu iz luke 17. veljače 1864. oko 19:00 sati. Nakon što su odmakli stotinjak metara od obale, posada je odmah zaronila. Kako je prva ratna zadaća konfederacijske podmornice držana u tajnosti, u gradskoj luci i gradu nad kojim se već spustio mrak nitko nije ni primjetio njezino isplovljavanje. Isplovivši u plitkom zaronu iz luke podmornica se pod zapovjedništvom poručnika Georgea E. Dixona usmjerila prema najbližoj brodskoj silueti koja se ocrtavala na horizontu. Slučaj je htio da je prvi brod – meta bude parna korveta Unije pod imenom Housatonic. Radilo se o gotovo novom brodu, porinutom u more koncem kolovoza 1862. u Bostonskom vojnom brodogradilištu. Na brodu dugačkom 63 i širokom 11,6 metara, deplasmana 1240 tona, ugrađena je snažna baterija od 12 topova različitog kalibra. Korveta Unije bila je usidrena na otprilike 4 Nm ispred luke. Brodska straža je prema njihovim iskazima negdje oko 21:00 sat na udaljenosti od nekih stotinjak yardi (30-tak metara) primijetila nepoznati tamni objekt kako se približava desnom boku broda. Unatoč činjenici da je na brodu odmah oglašena uzbuna, da je kotao bio podložen i sva posada bila podignuta brodu nije bilo spasa. Za manje od dvije minute od prvog vizualnog kontakta brodske straže sa podmornicom Hunley je uspjela zakačiti svoju minu za drveni bok korvete u visini prednjeg jarbola i već se polako počela udaljavati od broda odmotavajući za sobom kabel kojim će mina biti detonirana. Prestravljeni pojavom nepoznatog objekta koji se misteriozno pojavio i zatim ponovno nestao u morskim dubinama i mraku dio posada broda je počeo skakati u more tako da su sa broda uspjeli spustiti samo dva čamca za spašavanje. Smatravši da su se odmaknuli dovoljno daleko od broda jer su već mogli ugledati obrise Charlestona, poručnik je uz pomoć električne baterije aktivirao 42 kg (90 funti) eksploziva koliko je sadržavala mina zakvačena za bok Housatonica. Eksplozija mine razorila je dio desnog boka tako da je kroz nastali otvor veliki prodor vode potopio korvetu za samo pet minuta. Dio prestrašene posade popeo se na jarbole koji su virili iz mora i tamo čekao pomoć jer je Housatonic jednostavno sjeo na petnaestak metara duboko dno. Zahvaljujući općoj brodskoj uzbuni, ali i panici koja je zahvatila posadu koja je napuštala brod, od 160 članova na Housatonicu je poginulo samo petoro: dva časnika i troje mornara. Bio je to prvi uspješni i dokumentirani napad podmornice u nesretnoj povijesti ljudskog ratovanja na moru. Unatoč uspješno obavljenoj zadaći podmornica HL HUNLEY nije se uspjela vratiti u svoju bazu. Nikada nije sa sigurnošću utvrđeno što je bilo uzrokom potonuća podmornice (vjerojatno veliki pritisak nastao poslije eksplozije) u akvatoriju charlestonske luke. Ironično zvuči činjenica da je prvi uspješni podmorničarski napad u povijesti stajao napadnutu stranu samo 5 ljudskih života dok je napadač svoj “uspjeh” morao platiti s ukupno 21 žrtvom koliko ih je poginulo u sastavu njezinih triju posada. Podmornica Hunley bila je izgubljena za mornaricu američke Konfederacije, pomorska blokada južnjačkih luka nije probijena ali je ova epizoda upozorila na smrtonosne potencijale koje će podmornica dostići u nekim budućim vremenima.

KARIJERA
Porinuće	1863.
Brodogradilište	Park & Lyons of Mobile, Alabama
Status	Potopljena 17. veljače 1864.
OPĆE KARAKTERISTIKE
Deplasman	7,5 tona
Duljina	39 ft 6 in (12,0 m)
Širina	4 ft 3 in (1, 2 m)
Propulzija	Ručno pokretani propeler
Brzina	4 čv (~7 km/h) u površinskoj vožnji
Posada	8 (1 časnik + 7 mornara)
Naoružanje	Mina s vremenskim upaljačem
Duljina motke	22 ft ( 6,7 m )

 

Olupina i zanimljivosti
Podmornica CSS Hunley ušla je u povijest kao prva i jedina podmornica koja je uspješno obavila svoju borbenu zadaću sve do početka podmorničarskih operacija u prvom svjetskom ratu. Olupinu podmornice uspjelo se točno locirati tek 1995., nakon više od 15 godina potrage i ukupno 131 godinu od potonuća. Uspjelo je to Clivu Cussleru i njegovom istraživačkom timu iz NUME – National Underwater and Marine Agency. Olupina je ležala u pijesku, polegnuta na desni bok i dobrim djelom obrasla školjkama i morskom florom. Više od tri četvrtine podmornice bilo je prekriveno pijeskom Pripreme za vađenje legendarne podmornice trajale su nekoliko godina sve dok 8. kolovoza 2000. u 8:37 minuta nije izvađena iz morskih dubina. Tog dana CSS Hunley je konačno završila svoj povratak u Charlston, koji je nesretno prekinut 136 godina prije. Nakon vađenja s dna olupina podmornice je temeljito konzervirana, očišćena i ispitana, a posmrtni ostaci posade podvrgnuti su DNK ispitivanjima. Zanimljivo je da su posmrtni ostaci posade nađeni na njihovim mjestima, u normalnim položajima po čemu se moglo zaključiti da u podmornici nije bilo panike – da ljudi nisu pokušavali napustiti podmornicu koja tone te da se nesretni slučaj dogodio iznenada donoseći posadi trenutačnu smrt. Što se točno dogodio možda se nikada neće doznati. Uz pomoć najnovijih DNK metoda utvrđeno je na temelju ostataka zubnih plombi i kostiju da su uz poručnika Dixona, još trojica članova posade bili Amerikanci, a ostala četvorica korijenski Evropljani. Do 2004. znanosti i povjesničarima je uz brojne kontakte s rodbinom uspjelo poimenice identificirati kompletnu posadu legendarne podmornice. Posmrtni ostaci posade pokopani su 17. travnja 2004. na charlstonskom groblju uz najviše vojne i državne počasti.

---

HORACE LAWSON HUNLEY se rodio 29. prosinca 1823. u gradiću Sumner u državi Tennessee. Tijekom svog kratkog života od samo četrdeset godina, Hunley se bavio mnogim stvarima. Podrijetlom iz stare plantažerske obitelji sa starog i tradicionalnog američkog Juga stekao je solidno obrazovanje i završio pravne nauke. Radio je kao zamjenik glavnog direktora carine u New Orleansu, ali je vrlo rano ušao u politički život kao državni tužitelj države Louisiane. U jednom razdoblju svog života bavio se trgovinom i bio je vrlo uspješan plantažer. Može se slobodno reći da je bio nemirnog duha i s velikim smislom za praktičnost i tehniku. Već u prvim mjesecima po izbijanju građanskog rata u Americi, Hunley je kao iskusan biznismen bio svjestan činjenice da je otvorenost pomorskih linija prema Europi jedina šansa za preživljavanje Konfederacije južnih država. Sjeverne države koje su tvorile Uniju, bile su puno industrijaliziranije od Juga, imale su povrh svega mnogo jaču i moderniju flotu kojom su mogle blokirati pomorski promet i trgovinu na relaciji Konfederacija – Europa i obratno.
Na Hunleyevu nesreću mnogi na jugu toga nisu bili svjesni. Hunley je vrlo racionalno zaključio da se slabija konfederacijska mornarica može suprotstaviti svom sjevernom neprijatelju samo ako se bude služila lukavstvom i tehničkim inovacijama koje će joj osigurati tehnološku i taktičku prednost. Kako je odavno razmišljao o projektu podvodnog broda – podmornice a znao je i za Rebelove pokuse i pokušaj Unije da u operativnu uporabu uvedu podmornicu Aligator, Hunley se dao na posao. Udružio se s dvojicom svojih prijatelja koji su bili voljni uložiti svoj novac u projekt podmornice. Radilo se o Jamesu McClintocu i Baxteru Watsonu. Već 1863. godine izgradili su u New Orleansu svoju prvu podmornicu pod imenom Pioneer koju su nakon nekoliko mjeseci bili prisiljeni uništiti da ne bi neprijateljskoj vojsci Sjevera pala u ruke. Preseljenjem u Mobile otpočeli su izgradnju druge podmornice American Diver, koja je na testiranjima pokazala mnoge slabosti.

Nakon havarije i njezinog potonuća, Hunley i društvo okrenulo se konstrukciji i izgradnji svoje treće podmornice. Tijekom njenziog ispitivanja podmornica je doživjela dva ozbiljna incidenta – potonuća. Prvi se dogodio 29. kolovoza 1863. i odnio je živote pet članova posade. Mornarica je uspjela pronaći i izvući podmornicu sa dna. Hunley ju je uspio popraviti i osposobiti za plovidbu. Samo mjesec i pol dana kasnije, 15. listopada 1863. podmornica je doživjela svoju drugu havariju. Na pokusnoj vožnji na kojoj je kao član posade bio i njezin konstruktor Hunley došlo je do navigacijske pogreške pri kojoj je podmornica udarila u dno i više nije mogla izroniti. Na dnu charlestonske luke smrt je zadesila svih osam članova posade. I drugi put konfederacijska mornarica je uspjela pronaći, izvući i ponovno osposobiti podmornicu. U čast i spomen na njezinog konstruktora promijenili su joj ime CSS Hl Hunley.
Život velikog zaljubljenika i konstruktora podmornica ugasio se u njegovoj četrdesetoj godini. Sudbina mu nije dala priliku da doživi svoj san – oživotvorenje podmornice kao ofenzivnog oružja koje će iz temelja izmijeniti način pomorskog ratovanja. Početkom 1863. godine kapetan Konfederacijske mornarice Francis D. Lee izgradio je u malom charlestonskom brodogradilištu “Southern Torpedo Boat Company” mali polu-uronjivi čamac na parni pogon. Radilo se zapravo o nekakvoj primitivnoj inačici torpednog čamca. To borbeno plovilo dobilo je simbolično ime David i sagrađeno je uz veliku pomoć i potporu generala Konfederacije Pierra Gustava Beauregarda čije su trupe branile Charleston. Na svoje 6,1 m dugačko i 1,5 metar široko plovilo Lee je na dugačkoj pramčanoj motki montirao minu tešku gotovo 60 kg, opskrbljenu s nekoliko udarnih upaljača. Posadu DAVIDA činila su četiri člana. Na jednoj od probnih vožnji DAVID je bio potopljen (3 mrtva) valovima koje je prouzročio jedan mali parobrod u prolazu. Nakon što je izvađen i popravljen, David je u noći 05. listopada 1863. krenuo u napad na parnu oklopnjaču New Ironside. Nakon što su se neprimjetno privukli brodu i eliminirali stražara, postavili su eksploziv i aktivirali ga sa sigurne udaljenosti (tako su bar mislili). Eksplozija mine i voda pogasile su njihov parni stroj a posada je pod kišom metaka bila primorana napustiti Davida. Kapetan i jedan član posade su zarobljeni a druga dvojica su se po prestanku protivničke paljbe uspjeli vratiti na Davida, pokrenuti parni stroj i vratiti ga vlastitim pogonom u svoju bazu. Oštećenja na oklopnjači New Ironside nisu bila velika. Prodor vode je zaustavljen a brod je vlastitim pogonom otplovio u brodogradilište u Port Royalu gdje je bio brzo popravljen. Nakon popravka vratio se i nastavio obavljati svoju zadaću u sklopu blokadnih snaga Unije ispred luke Charleston. DAVID nikada nije uspio napraviti veću štetu i nanijeti mornarici Unije ozbiljnije gubitke ali ih je prisilio na povećanje budnosti, koja je ponekad graničila s panikom – posebno na noćnim sidrištima ispred blokiranih luka Juga – kada su u svakoj daski koja je plutala po moru vidjeli Davida.

Igor SPICIJARIĆ