U znak sjećanja na dane Domovinskog rata i ljude koji su u najtežim vremenima došli iz svih dijelova Hrvatske kako bi obranili Sunju, i ove je godine 27. srpnja, na Dan branitelja Sunje, održana Memorijalna utrka “Putovima branitelja”

Od 27. srpnja 1991. prošla je 31 godina. Tada su rano ujutro počele padati prve neprijateljske granate i započeo je rat u Sunji. Završio je Olujom, u kolovozu 1995. U četiri ratne godine svoje je živote u Sunji i za Sunju dalo više od 80 branitelja, policajaca i vojnika, a ranjeno ih je 150. Tonama s neprijateljskih položaja ispaljenih granata uništeno je u Sunji 1157 stambenih objekata, 607 gospodarskih zgrada, pod minama su ostale tisuće četvornih metara zemljišta, no Sunja – zovu je još i Mali Vukovar – nikada nije bila pokorena.

U počast i znak sjećanja na one koji su Sunju obranili, 20 je trkača ove godine istrčalo 40 kilometara na Memorijalnoj utrci “Putovima branitelja”. Kružna staza započela je u Sunji, a nastavila se selima koja su tijekom Domovinskog rata bila dio sunjske bojišnice – Staza, Slovinci, Strmen, Bobovac, Bistrač i Selišće. Odustajanja nije bilo, svi koji su krenuli stigli su do cilja, a tijekom nešto više od šest sati trčanja po jednom od najvrelijih dana ovoga ljeta, trkači su se zaustavljali odajući počast i paleći svijeće na spomen-obilježjima koja su duž te trase postavljena za poginule branitelje u Domovinskom ratu.

Pripadnici Hrvatske vojske – desetnik Marko Srnec iz Obavještajne pukovnije i kadet Matej Mađarić, rođenjem i odrastanjem vezani za sunjski kraj, čitavu su utrku istrčali bez prekida. Desetnik Marko Srnec zadnjih je godina redoviti sudionik memorijalnih utrka, maratona i ultramaratona posvećenih Domovinskom ratu i braniteljima. Svojim trčanjem on im, kaže, iskazuje trajno poštovanje i zahvalnost za sve što su učinili. “Svake godine tijekom ove utrke stanemo u Slovincima. I ove godine smo stali. Tamo su poginula dva brata, Mikulčić Ivica i Željko – i tamo nas svake godine dočeka njihova majka pa zajedno zapalimo svijeću i odamo im počast. Stali smo i u Bobovcu i zapalili svijeću kod spomen-ploče. Na svim memorijalnim utrkama zastanemo kraj svakog spomen-obilježja uz put, naklonimo se, zapalimo svijeću. Trče branitelji, ljudi rođeni nakon rata, pripadnici Hrvatske vojske, no u svima nama sjećanje na poginule branitelje budi posebne, iznimne emocije i one nas nose, one nam daju snagu da trčimo,” objašnjava desetnik Srnec.

Lavovskih srca i one mladosti koja je devedesetih postizala nemoguće više nema, branitelji su sve stariji, iz godine u godinu sve ih je manje – a i oni koji su ovdje za vrelog se sunjskog dana sklanjaju u hlad. No raduje što je sve više onih koji su se rodili poslije rata, a koji žele dati svoj doprinos očuvanju sjećanja na vrijednosti Domovinskog rata. Tako su uz iskusne trkače na Memorijalnoj utrci “Putovima branitelja” svoje dionice istrčavali i oni koji tek dolaze.

Tijekom Dana branitelja Sunje svečano je otkriven mural Ja sam mali Vukovar. Osmislili su ga i oslikali članovi udruge mladih “833 Sunja” te posvetili sunjskim braniteljima uz riječi: “Naše generacije imaju privilegiju da nisu doživjele strahote rata, ali želimo poručiti da su mladi zahvalni svim braniteljima Sunje što su nam izborili mir i slobodu.”

---

Na groblju u Sunji, pokraj spomenika braniteljima iz Domovinskog rata zapaljene su svijeće i položeni vijenci. Špiro Janović, izaslanik ministra hrvatskih branitelja, tom je prigodom rekao: “Danas se prisjećamo teškog, ratnog vremena, ali imamo razloga i radovati se jer sve ono što smo sanjali i željeli, to smo i uspjeli. Postigli smo da je Hrvatska postala slobodna i samostalna. Oni kojih se danas sjećamo, koji su poginuli, za to su se borili. Zato je važno da čuvamo sjećanje i uspomenu na njih jer oni su temelji naše države i onoga što mi danas imamo.”

---

Nikola Matić-Miha vratio se iz Švicarske početkom rata i kao dragovoljac uključio u obranu Sunje. Danas živi blizu Sunje, 74 su mu godine, žustar je i bistar, istrčati Memorijalnu utrku ne može, ali raduje ga što mladi ljudi to rade u spomen na branitelje. Kako bi ih podržao, u dvorište svoje kuće iznosi stolove, stolice, čaše, okrjepu i tako dočekuje sudionike, da svrate nakratko, da uhvate zraka i da se osvježe. Dok ispraća sudionike ovogodišnje utrke, kaže: “Branio sam ovaj kraj za vrijeme rata. Sada s njima ne mogu trčati, ne mogu više, ali mogu ih ugostiti – i tako ću raditi dok budem mogao. Želim da se ovakve utrke nastave. Ne smijemo zaboraviti Domovinski rat i ono što se ovdje događalo. To treba pamtiti i prenijeti na mlade, kad mi više ne možemo da oni umjesto nas nastave.”

Tekst  Lada Puljizević

Foto  Lada Puljizević, Krešo Kožarec