U sklopu projekta Laku noć, pričoljupci udruge Smiješak za sve bojnica Ines Grossi jednom tjedno odlazi u bolnice i čitanjem priča olakšava djeci boravak, popravlja im raspoloženje i pruža im priliku da se, barem na trenutak, osjećaju radosno i urone u svijet mašte

Početkom prosinca obilježava se Međunarodni dan volontera, a među njima, koji svoje vrijeme nesebično daruju drugima, jesu i pripadnici Hrvatske vojske. U skladu s duhom adventa, Hrvatski vojnik u ovom broju donosi toplu priču o bojnici Ines Grossi, koja volontiranjem u udruzi Smiješak za sve uveseljava djecu i unosi dašak topline u njihove bolničke dane.

Bojnica Ines Grossi u Hrvatskoj vojsci je od 2010. godine, a trenutačno polazi Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”. Navikli smo viđati je u ulozi moderatorice na različitim svečanostima i obljetnicama u zagrebačkoj vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia”, gdje je donedavno obnašala dužnost časnice za odnose s javnošću Zapovjedništva za potporu. Njezin ugodan i smiren glas nije prepoznatljiv samo vojsci nego i djeci u Klinici za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj te u Klinici za pedijatriju KBC-a Sestre milosrdnice, gdje im jednom tjedno čita priče za laku noć. U sklopu projekta Laku noć, pričoljupci udruge Smiješak za sve svake večeri volonteri poput nje odlaze u bolnice i čitanjem priča olakšavaju djeci boravak, popravljaju im raspoloženje i pružaju im priliku da se, barem na trenutak, osjećaju radosno i urone u svijet mašte. Projekt usto promiče važnost čitanja od najranije dobi i širi svijest o važnosti volontiranja u zajednici. Riječ je o velikom timu – oko 170 volontera izmjenjuje se tijekom tjedna i svaku je večer angažirano njih 11, koji odlaze u različite bolnice. Bojnica Grossi ističe kako je za uspješno vođenje projekta zaslužna predsjednica Udruge Marijana Jergović, koja svojim nesebičnim radom i vizijom Udrugu uspješno vodi od samih početaka.

Ideja za uključivanje u udrugu Smiješak za sve javila se jedne večeri dok je Ines svojoj djeci kod kuće čitala priče za laku noć. “Pomislila sam na onu djecu koja noći provode sama u bolničkim sobama, često uplašena i željna nečije blizine. Ta me misao potaknula da se pridružim Udruzi i pokušam pružiti ono što je svakom djetetu potrebno – osmijeh, pažnju i trenutak bezbrižnosti”, prisjeća se.

Humanost kao univerzalni jezik

Ines Grossi dobro poznaje težinu bolničkog okruženja. Iskustvo koje je stekla kroz srednjoškolsko obrazovanje dalo joj je duboko razumijevanje uloge brige i empatije u procesu ozdravljenja. “Medicinske sestre srce su svakog odjela, oslonac pacijentima u najtežim trenucima. Iako nisam radila u struci, kroz bolničku praksu i obrazovanje spoznala sam koliko mala, ali iskrena gesta poput tople riječi, osmijeha ili trenutka pažnje može olakšati bol, donijeti utjehu i osnažiti volju za oporavkom”, objašnjava Grossi, dodajući da te vrijednosti nosi sa sobom i danas. Vjeruje da humanost ostaje univerzalni jezik koji spaja ljude bez obzira na okruženje. Ona u udruzi Smiješak za sve volontira svakog tjedna, a sat vremena koji volonteri provode čitajući priče na pedijatrijskim odjelima za nju je mnogo više od samo jedne priče. “To je trenutak kad djeca zaboravljaju na svoje brige i povezuju se sa sobom, s drugima i sa svijetom mašte. Taj trenutak mijenja i nas volontere jer nam daje priliku da svjedočimo kako jednostavna radost može promijeniti nečiji dan, pa čak i život”, ističe.

Volontiranje joj je i podsjetnik na važnost zajedništva i snage zajednice. “S kolegama volonterima dijelim trenutke inspiracije, podržavamo se i zajedno rastemo. Iako smo različitih profesija sve nas povezuje ista misija – širiti dobrotu i uljepšati svakodnevicu onima koji su trenutačno najranjiviji, a to su djeca”, govori nam Ines.

Kao majka dvojice sinova – od dvije i pet godina – bojnica Grossi svaki dan iznova uviđa koliko je čudesna moć priče i topline. Smatra kako njezino volontiranje nije samo dar drugima već i njezinoj obitelji. “Ovim angažmanom učim svoje sinove važnosti pomoći drugima i kako mala djela dobrote mogu donijeti velike promjene. Tako im pokazujem kako se humanost njeguje i kako svaki osmijeh koji podarimo postaje lanac koji čini svijet ljepšim”, govori nam.

Sve je stvar prioriteta

Priznaje da često nailazi na pitanja prijatelja kako uspijeva naći vremena za volontiranje uzimajući u obzir da je majka dvojice malih dječaka i polazi Zapovjedno-stožernu školu. Njezin odgovor uvijek glasi: “Ako ja mogu, možete i vi. Sve je pitanje prioriteta i odluke da barem dio svojeg vremena posvetimo nečemu što ima dublji smisao.” Volontiranje za Ines nije samo darivanje vremena već ulaganje u zajednicu i u osobni razvoj.

I tijekom najtežih i najumornijih dana kaže da uvijek pronađe snage kako bi otišla u bolnicu i provela vrijeme s djecom. “Vjerujte, ništa vas ne može napuniti energijom i podići duh kao osmijeh i sreća bolesnog djeteta dok sluša priču”, govori Ines. Ti trenuci, dodaje, podsjećaju je na prave životne vrijednosti i na to koliko je malo potrebno da nekome uljepšate dan, a za energiju koju crpi iz djetetove sreće kaže da je snažnija od bilo kojeg umora.

“Na kraju dana znati da ste nekome uljepšali dan neprocjenjiv je osjećaj”, ističe Ines. Vjeruje da svatko može naći vremena za volontiranje. Dovoljno je malo organizacije, velika želja i srce koje želi činiti dobro. “Postati volonter znači odabrati humanost, širiti osmijehe i dokazati kako je svijet bolji kad jedni drugima pružamo ruku,” govori nam te poručuje svima koji su umorni i nemaju vremena: “Ništa vas neće napuniti energijom kao osmijeh i sreća bolesnog djeteta kojem ste upravo vi uljepšali dan.” Ines je zahvalna što je dio ove predivne priče i projekta koji donosi radost i nadu, jer na kraju, kako kaže, ono što želimo ostaviti iza sebe jest trag humanosti, a to je u njezinu slučaju osmijeh na licu djeteta koje je razveselila pričom za laku noć.

O Udruzi

Neprofitna udruga Smiješak za sve djeluje od 2013., trenutačno ima 170 volontera, a provedbu projekata započela je 2014. godine. Glavna joj je misija pružiti emocionalnu i duhovnu potporu najranjivijim skupinama društva čitanjem knjiga, šetnjama i druženjem. Cilj aktivnosti Udruge jest osvijestiti važnost volontiranja i potaknuti što više ljudi i korporacija da se uključe u volonterske programe.

TEKST: Janja Marijanović Šaravanja

FOTO: Tomislav Brandt, privatna arhiva