Poljski su piloti dali velik obol pobjedi Saveznika u Drugom svjetskom ratu, a ratno je zrakoplovstvo i iza željezne zavjese ostalo snažno. Ulazak u NATO značio je i postupan prelazak na zapadnu tehnologiju, no nabava najmodernijeg aviona tek se očekuje…

Nakon sloma Francuske u lipnju 1940. poljski piloti izvlače se prema Velikoj Britaniji, gdje se brzo uključuju u ustrojavanje poljskih eskadrila u sklopu britanskog zrakoplovstva (RAF). Temelj za to bio je lipanjski sporazum između britanske vlade i poljske izbjegličke vlade na zapadu. RAF-u je bila potrebna pomoć, prije svega u ljudstvu, jer je već tijekom francuske kampanje imao velike gubitke. Suprotno predrasudama i netočnim podacima kako RAF-a nije bilo na francuskom nebu, posebice tijekom evakuacije kod Dunkerquea (operacija Dynamo, 26. svibnja – 4. lipnja 1940.), bio je ondje itekako aktivan i to uz velike žrtve. Britanska industrija uhodanom proizvodnjom razmjerno je brzo mogla odgovoriti na gubitke aviona. Međutim, brzo nadoknađivanje izgubljenog letačkog osoblja bilo je gotovo nemoguće. Borbeni piloti iz drugih zemlja bili su stoga kao dar s neba, posebice oni koji su imali borbeno iskustvo. Posebno je zanimljiv bio doprinos poljskih pilota jer je još prije rata bila poznata kvaliteta njihovih pilotskih škola. Usto, oni su već sudjelovali u borbama u Poljskoj i Francuskoj.

Dvije bombarderske eskadrile

Tijekom srpnja 1940. prvo dolazi do ustrojavanja dviju bombarderskih eskadrila No. 300 (Polish) “Land of Masovia” Bomber Squadron (300 Dywizjon Bombowy “Ziemi Mazowieckiej”) i No. 301 Polish Bomber Squadron “Land of Pomerania” (301 Dywizjon Bombowy “Ziemi Pomorskiej”).

Eskadrila No. 300 tijekom svojeg operativnog vijeka (do gašenja u siječnju 1947.), bila je opremljena različitim tipovima bombardera kao što su Fairey Battle, Vickers Wellington i Avro Lancaster.

Druga poljska bombarderska eskadrila, No. 301, ubrzo nakon ustrojavanja opremljena je prvo bombarderima Fairey Battle, potom Vickers Wellingtonima. Zbog velikih gubitaka tijekom zadaća iznad Europe, u ožujku 1943. eskadrila No. 301 ugašena je, a preostalo ljudstvo pripojeno eskadrili No. 300. U studenom 1944. dolazi do ponovnog ustrojavanja eskadrile No. 301, koju opremaju bombarderima Handley Page Halifax, Consolidated B-24 Liberator i Vickers Warwick. Eskadrila je djelovala do konačnog gašenja u prosincu 1946. godine.

Ljudi za pamćenje

Tijekom srpnja i kolovoza 1940. dolazi do ustrojavanja prvih poljskih lovačkih eskadrila u sklopu RAF-a. Tako je 13. srpnja ustrojena eskadrila No. 302 (City of Poznan) Polish Fighter Squadron RAF (302 Dywizjon Myśliwski “Poznański”). Eskadrila je uz RAF-ova i poljska obilježja na avionima nosila i oznaku u koju je ukomponirana francuska zastava, odnosno oznaka I/145 eskadrile. Tijekom svojeg operativnog vijeka, do gašenja u prosincu 1946., bila je opremljena lovcima Hawker Hurricane, Supermarine Spitfire te North American P-51 Mustang.

Druga poljska lovačka eskadrila, No. 303 (“Kościuszko”) Polish Fighter Squadron (303 Dywizjon Myśliwski “Warszawski im. Tadeusza Kościuszki”) ustrojava se 2. kolovoza 1940. godine. Njezino će ime njemački Luftwaffe vrlo brzo i dobro zapamtiti. Poljaci su odlučili kako će eskadrila No. 303 nastaviti tradiciju eskadrile “Kościuszko”, te u skladu s tim na svoje avione stavljaju i njezino dodatno obilježje, tradicionalnu poljsku kapu s dvjema prekriženim kosama na štitu s crveno-bijelim okomitim crtama (koje su izravna poveznica sa zastavom Sjedinjenih Američkih Država). Posebnost je eskadrile No. 303 i to što je jedan od njezinih istaknutih pripadnika bio Miroslav Ferić, pilot hrvatsko-poljskog podrijetla. Eskadrila No. 303 do gašenja u prosincu 1946. letjela je na raznim inačicama lovaca Hawker Hurricane, Supermarine Spitfire te North American P-51 Mustang.

Na vrhu RAF-a

Ubrzo nakon ustrojavanja poljske su eskadrile uključene u glasovitu Bitku za Britaniju, i to u njezinu treću fazu, koja je počela u drugoj polovini kolovoza 1940. godine. Među njima posebno se istaknula eskadrila No. 303. Prvu zračnu pobjedu (obaranje njemačkog lovca-bombardera Messerschmitt Bf 110 iz sastava 4./ZG 76) ostvaruje 30. kolovoza 1940., dok još nije imala službeni status operativne eskadrile. Do 11. listopada 1940., kad se povlači na odmor, eskadrila No. 303 postiže ukupno 126 zračnih pobjeda, što je bilo najviše od svih RAF-ovih eskadrila koje su tad letjele na avionima Hawker Hurricane. Smatra se četvrtom najuspješnijom RAF-om eskadrilom (prve tri letjele su na Spitfireima, i to No. 603, No. 609 i No. 41), od ukupno 66 eskadrila koliko ih je sudjelovalo u tim zračnim borbama. Tijekom Bitke za Britaniju poginulo je 29 Poljaka. U toj su bitki poljski piloti oborili 203 njemačka aviona. Eskadrila No. 303 tijekom Bitke za Britaniju imala je sedam poginulih i pet teško ranjenih pilota te 18 oborenih aviona. Takva statistika stavlja ih u sam vrh RAF-a po odnosu zračnih pobjeda i gubitaka. Slijedom toga, maršal britanskog zrakoplovstva William Sholto Douglas (1893. – 1969.), dodijelio je 15. prosinca 1940. Distinguished Flying Cross prvoj skupini pilota iz eskadrile No. 303, među kojima su bili Witold Urbanowicz (1908. – 1996.), Zdzisław Henneberg (1911. – 1941.), Jan Zumbach (1915. – 1986.) i Miroslav Ferić (1915. –1942.) te posmrtno Ludwik Witold Paszkiewicz (1907. – 1940.).

Do kraja rata u sklopu RAF-a bilo je ustrojeno 16 poljskih eskadrila s ukupno 19 400 pripadnika. Od toga bilo je osam lovačkih eskadrila, koje su zaslužne za 629 oborenih aviona iz sastava Sila osovine. Najuspješnija poljska eskadrila iz sastava RAF-a bila je No. 303, s ukupno 297 oborenih aviona. Poljske bombarderske eskadrile, koje su u jednom trenutku činile šestinu RAF-ova Bombarderskog zapovjedništva (RAF Bomber Command), ukupno su na protivničke ciljeve bacile 14 708 tona bombi, pri čemu je poljska eskadrila No. 300 imala najviše gubitaka od svih RAF-ovih bombarderskih eskadrila. Ukupno je poginulo 929 Poljaka koji su bili pripadnici bombarderskih eskadrila.

U sovjetskom zrakoplovstvu

Poput zapadnih zemalja, i Sovjetski Savez koristio je pripadnike drugih zrakoplovstava koji su izbjegli ili su se nalazili u njegovu zarobljeništvu. Uključio ih je u ustrojavanje zrakoplovnih postrojbi koje su služile obrani zemlje, odnosno pripremi napada prema Njemačkoj. Tako je 1943. ustrojeno Poljsko narodno zrakoplovstvo (Ludowe Lotnictwo Polskie), a krajem te godine dolazi do ustrojavanja 1. lovačke pukovnije “Warszawa” (opremljene lovcima Jakovljev Jak-1 i Jakovljev Jak-9), 2. pukovnije noćnih bombardera “Krakow” (opremljene lakim bombarderima Polikarpov Po-2), i 3. jurišne pukovnije (opremljene jurišnicima Iljušin Il-2 Šturmovik). Tijekom 1944. i 1945. nastavlja se ustrojavanje dodatnih poljskih zrakoplovnih postrojbi, koje u rujnu 1944. čine 1. mješoviti zrakoplovni korpus. Poljske zrakoplovne pukovnije tijekom kolovoza 1944. slijeću na poljske aerodrome te dobivaju dodatne tipove aviona poput lovaca Jakovljev Jak-3 i lakih bombardera Petljakov Pe-2. Poljske zrakoplovne postrojbe sudjeluju u potpori Varšavskog ustanka, koji traje od 1. kolovoza do 2. listopada 1944. godine. Tad su poljski avioni na njemačke položaje izbacili ukupno 50 tona bombi, dok su svojim zemljacima iz zraka dostavili 33 tone hrane te 72 sanduka s naoružanjem i streljivom. U siječnju 1945. poljski 1. mješoviti zrakoplovni korpus preimenovan je u 4. mješoviti zrakoplovni korpus, a borbena djelovanja završava tijekom Bitke za Berlin, u kojoj je pružao potporu postrojbama 1. poljske armije (Pierwsza Armia Wojska Polskiego – Ludowe Wojsko Polskie), koju su također ustrojili Sovjeti.

Poslijeratno razdoblje

Postrojbe 4. mješovitog zrakoplovnog korpusa čine nakon Drugog svjetskog rata okosnicu poljskog zrakoplovstva. Iz operativne uporabe počinju se povlačiti stariji tipovi aviona, poput Po-2, Jak-1 i starije inačice Il-2. Stižu novi tipovi, poput transportnih aviona Lisonov Li-2T(sb) i Iljušin Il-12, bombardera Tupoljev Tu-2, mlaznog lovca Jakovljev Jak-17 i školskih aviona Jakovljev Jak-18. Mjesto u floti zauzima i laki transportni avion Antonov An-2, koji se po licenciji počinje proizvoditi i u Poljskoj, a u operativnoj uporabi održao se do 2012. godine.Brojno stanje zrakoplovstva postupno se smanjivalo prema 12 000 pripadnika, uz istodobno ustrojavanje novih postrojbi za letačku obuku i tehničko održavanje. Pedesetih godina Poljska od Sovjetskog Saveza dobiva nove mlazne lovce Jakovljev Jak-23 te Mikojan-Gurevič MiG-15 i Mikojan-Gurevič MiG-17, čija se licencijska proizvodnja uskoro pokreće i u Poljskoj. Ubrzo stiže i prvi mlazni bombarder Iljušin Il-28 te novi borbeni avioni MiG-19 i MiG-21. Krajem 1970-ih Poljska nabavlja borbene avione MiG-23, a desetak godina poslije i MiG-ove 29. Od sredine 1960-ih u Poljsku stižu i jurišnici: Suhoj Su-7B, Suhoj Su-20 i Suhoj Su-22.

Preustroj i smanjenje

U tom desetljeću poljska tvornica PZL Mielec počinje proizvodnju prvog poljskog mlaznog školskog aviona PZL TS-11 Iskra. Od 1962. do 1987. ukupno je proizvedeno 420 Iskri, a osim za naprednu obuku borbenih pilota koristi se i u poljskom vojnom aerobatskom timu “Biało-Czerwone Iskry” (hrv. Bijelo-crvene iskre). Trideset godina poslije, tvornica PZL Warszawa-Okęcie predstavlja novi poljski ponos, turboelisni školski avion PZL 130 Orlik. Dosad je proizvedeno ukupno 50 Orlika, uz devet prototipova.

Transportnu flotu ojačavaju novi tipovi aviona Iljušin Il-14, Iljušin Il-18, Antonov An-12, Antonov An-26, Jakovljev Jak-40 i Tupoljev Tu-154.

Poljska sredinom 1950-ih nabavlja prve transportne helikoptere Mil Mi-1. Potom stižu Mil Mi-2, Mil Mi-4, Mil Mi-8, Mil Mi-17, i Mil Mi-6, a uskoro i amfibijski helikopteri Mil Mi-14 te borbeni helikopteri Mil Mi-24. Početkom 1980-ih u operativnu upotrebu počinje ulaziti poljski laki višenamjenski helikopter PZL W-3 Sokół, a dvadesetak godina poslije i PZL SW-4 Puszczyk.

Nakon demokratskih promjena u Poljskoj 1989. počinje preustroj ratnog zrakoplovstva, koje od 1. srpnja 1990. nosi naziv Wojska Lotnicze i Obrony Powietrznej. Preustroj rezultira postupnim višegodišnjim smanjenjem osoblja te broja zrakoplova. Iz operativne uporabe povlače se MiG-17 (Lim-6bis), MiG-21, MiG-23, Su-20, a udarnu borbenu snagu čine MiG-29 te Su-22. Od helikoptera zadržani su Mil Mi-2, Mil Mi-8/17 te Mil Mi-24. Tijekom 1995. od Češke nabavlja dodatne borbene avione MiG-29, a 2004. od Njemačke avione MiG-29G.

Stoljeće počinje modernizacijom

Zanimljivo je napomenuti kako je Poljska tijekom komunističkog razdoblja uspjela na zrakoplovima zadržati prepoznatljive crveno-bijele kocke, što nije uspjelo nekim drugim zemljama koje su također bile pod dominantnim sovjetskim utjecajem. Usto, izdana je 1993. nova zapovijed za standardiziranje poljske oznake, kojom je određeno da je čine isključivo bijelo-crvena, a ne crveno-bijela polja.

U srpnju 2004. dolazi do novog preustroja zrakoplovstva, koje dobiva naziv Siły Powietrzne (hrv. Zračne snage). Tijekom 2014. brojno stanje činilo je 16 425 pripadnika, te 475 različitih zrakoplova, raspoređenih u deset zrakoplovnih baza širom zemlje. Ulazak Poljske u novo doba obilježava strateška odluka donesena 2002. o nabavi 48 suvremenih višenamjenskih borbenih aviona Lockheed Martin F-16C/D Block 52+. Novi borbeni avioni dobili su i poljski naziv Jastrząb (hrv. Jastreb), isporučivani su od 2006. do 2008., a njima su opremljene tri eskadrile. Poljska je 2014. sklopila ugovor o nabavi osam suvremenih mlaznih školskih aviona Leonardo M-346 Master. Transportnu flotu danas čine Boeing 737-800, CASA C-295M, PZL M28 Skytruck, Lockheed C-130E Hercules i Gulfstream G550.

Poljska najavljuje kako nije završila nabavu suvremenih aviona. U sklopu programa “Harpia” od 2022. do 2030. namjerava zamijeniti postojeću flotu aviona MiG-29 i Su-22, kojoj se bliži kraj vijeka uporabe. Razmatra se nabava novog višenamjenskog borbenog aviona, pri čemu prednost imaju oni zadnjih generacija. Kao kandidati na natječaju spominju se Lockheed Martin s F-35 Lightningom II, Boeing s F/A-18E/F Super Hornetom, Saab AB sa Super Gripenom te Leonardo s Eurofighterom.

Igor Skenderović

Miroslav Ferić

Istaknuto ime u jednoj od najpoznatijih poljskih eskadrila tijekom Drugog svjetskog rata bio je Miroslav Ferić. Rođen je 17. lipnja 1915. u Travniku. Otac mu je bio Hrvat, a majka Poljakinja. Nakon Prvog svjetskog rata, u kojem mu je umro otac, s majkom 1919. odlazi u Poljsku. Kadetsku pilotsku školu završio je 1938. u Dęblinu, promaknut je u borbenog pilota u činu poručnika te raspoređen u 111. lovačku eskadrilu koja nastavlja tradiciju jedne od prvih poljskih eskadrila, 7. zrakoplovne eskadrile.

Početak njemačkog napada na Poljsku njegova je postrojba dočekala na području Varšave, kao dio Potražne brigade (Brygada Pościgowa), u kojoj Ferić leti na poljskom lovcu PZL P.11c. Tijekom dvotjednih zračnih borbi sudjelovao je u obaranju dvaju njemačkih aviona, izvidničkog Henschel Hs 126 te lovca-bombardera Messerschmitt Bf 110. Sredinom rujna pridružuje se izvlačenju poljskih snaga prema Rumunjskoj, gdje završava u internacijskom logoru. Uskoro uspijeva pobjeći iz Rumunjske te morskim putem stiže do Francuske, gdje se pridružuje ostalim poljskim zrakoplovcima u sklopu francuskog zrakoplovstva. Tijekom njemačkog napada na Francusku letio je na francuskom lovcu M.S.406, i to uglavnom na području grada Nantesa.

U lipnju 1940. evakuiran je u Veliku Britaniju, gdje se pridružuje poljskoj eskadrili No. 303 koja je ustrojena u sklopu britanskog zrakoplovstva. Već prvog dana sudjelovanja u Bitki za Britaniju leteći na britanskom lovcu Hawker Hurricane uspijeva oboriti njemački Messerschmitt Bf 109. Do kraja sudjelovanja u toj bitki priznato mu je šest zračnih pobjeda, i to za četiri oborena lovca Messerschmitt Bf 109, lovac-bombarder Messerschmitt Bf 110 te bombarder Heinkel He 111.

Tijekom 1941. njegova je eskadrila opremljena suvremenijim borbenim avionom Supermarine Spitfire Mk I. Miroslav Ferić njim postiže još dva priznata obaranja lovca Messerschmitt Bf 109. Ujesen 1941. godine Ferić je raspoređen u RAF OTU (Operational Training Unit), kao nastavnik letenja. Nakon tri mjeseca zatražio je povratak u svoju eskadrilu No. 303, što je realizirano u siječnju 1942. godine. Nažalost, 14. veljače 1942. tijekom testnog leta na području zrakoplovne baze RAF Northolt pogiba u padu svojeg Supermarine Spitfirea.

S ukupno osam priznatih pobjeda (i jednom nepriznatom), rangiran je kao 11. najuspješniji pilot eskadrile No. 303. Tijekom letačke karijere u RAF-u dodijeljen mu je poljski Order Wojenny Virtuti Militari, Krzyż Walecznych (dva puta) te britanski Distinguished Flying Cross.