Tijekom jeseni 2018. navršava se stoljeće od ustrojavanja zrakoplovstva na čijim se letjelicama od prvog dana nalazilo prepoznatljivo nacionalno obilježje: bijelo-crvena šahovnica

Kao datum osnivanja Druge Poljske Republike (postojala je između dvaju svjetskih ratova), uzima se 11. studenog 1918., dan kad je potpisano primirje između Antante i Njemačke, čime je okončan Prvi svjetski rat. Spletom niza okolnosti, smatra se kako je Poljsko ratno zrakoplovstvo ustrojeno nešto prije nego je utemeljena sama Republika Poljska. Tijekom Prvog svjetskog rata Poljaci lete na raznim stranama. U Rusiji je u sklopu poljskog I. korpusa djelovala jedna eskadrila. U Francuskoj je ustrojeno sedam eskadrila s većinskim poljskim pilotskim sastavom, koje su letjele na avionima Breguet 14, Salmson 2, te SPAD (Société Pour L’Aviation et ses Dérivés) S.VII. Kako se Poljska tijekom rata nalazila pod okupacijom Austro-Ugarske i Njemačke, nakon njihova povlačenja ostalo je više aviona kao što su Fokker E.V (D.VIII), Fokker D.VII, LVG C.V, LVG C.VI, Oeffag C.II te Oeffag D.III. Poljaci ih početkom jeseni 1918. preuzimaju i počinju koristiti za opremanje svojeg budućeg nacionalnog ratnog zrakoplovstva.
Vrlo brzo Poljaci na njima provode prve borbene letove tijekom sukoba s Ukrajinom te tijekom Velikog poljskog ustanka kad uspijevaju zarobiti nove avione. Tad su to bili prvo letovi za izvođenje taktičkog zračnog izviđanja, za vezu među postrojbama, a potom i za bombardiranje zemaljskih ciljeva.

Prvi borbeni let

Smatra se kako je 5. studenog 1918. prvi borbeni let izveo Stefan Bastyr (1890. – 1920.) na avionu Oeffag C.II. Tad više poljskih pilota počinje spontano, na razne načine i u različitim kombinacijama, stavljati poljska bijelo-crvena obilježja (ponekad i kao crveno-bijela). Tako se pojavljuju oblici bijelo-crvenih štitova (eskadrila Warszawa), bijelo-crvenog slova Z (eskadrila Lavov), ili okomitih bijelo-crvenih crta (eskadrila Krakow). Takvo označavanje aviona idućih dana doživljava kulminaciju. Iz opkoljenog je Lavova, s letjelišta “Lewandówka”, u Varšavu 15. studenog 1918. doletio poljski pilot poručnik Stefan Stec (1893. – 1921.). Bio je to pilot s iskustvom iz austrougarskog zrakoplovstva i nekoliko zračnih pobjeda, koji je na svojem Fokkeru imao iscrtane kvadrate podijeljene na četiri crveno-bijela, odnosno bijelo-crveno polja. Tadašnji zrakoplovni zapovjednik pukovnik Hipolit Łossowski (1881. – 1925.) predlaže da kvadrat s crveno-bijelim poljima postane službeni rondel svih poljskih aviona, što je 1. prosinca 1918. potvrđeno zapovijedi koju je potpisao divizijski general Stanisław Szeptycki (1867. – 1950.), načelnik Stožera poljske vojske.

 

Prepoznatljiv rondel

Zanimljivo je napomenuti i to kako je poručnik Stec u studenom 1918. bio pripadnik 3. zrakoplovne eskadrile, ustrojene u Krakowu 3. studenog te godine, koja je u prosincu preimenovana u 7. zrakoplovnu eskadrilu. Postrojba je bila poznatija po svojem nadimku Kościuszkova eskadrila, nazvana po Andrzeju Tadeuszu Bonawenturi Kościuszku (1746. – 1818.), poljskom domoljubu i časniku koji se krajem XVIII. st. borio u brojnim ratovima za neovisnost na području tadašnje Poljske te u Američkom ratu za neovisnost. Tradiciju Kościuszkove eskadrile Poljaci će nastaviti i tijekom Drugog svjetskog rata u sklopu No. 303 eskadrile RAF-a (Royal Air Force) u kojoj je letio i Hrvat Miroslav Ferić, te danas u sklopu 1. taktičke eskadrile Poljskog ratnog zrakoplovstva.
Dodatna je velika posebnost prvog službenog poljskog rondela na avionima četvrtast oblik, za razliku od kružnih kakve imaju druga ratna zrakoplovstva, počevši od Francuske koja je prva 1913. predstavila takav način označavanja vojnih aviona. U skladu sa spomenutom zapovijedi, za standardizirano označavanje aviona određeno je kako su dimenzije kvadrata 60 cm x 60 cm, a podijeljen je na četiri crveno-bijela polja dimenzija 30 cm x 30 cm. Poljaci su imali praktičan razlog za četvrtast oblik rondela. Naime, kako su ujesen 1918. počeli preuzimati avione koji su ostali nakon povlačenja njemačkog i austrougarskog zrakoplovstva, četvrtast oblik pokazao se kao najbrži i najlakši način prekrivanja postojećih oznaka. Usto, četvrtasta crveno-bijela polja na trupu i krilu aviona bila su lako prepoznatljiva u zraku i s jasnom nacionalnom pripadnosti, što je Poljacima bilo iznimno važno. Tako standardiziran način označavanja aviona danas se smatra jednim od poteza kojim je 1918. ustrojeno Poljsko ratno zrakoplovstvo.

Novi avioni

Početkom 1919. izbija Poljsko-sovjetski rat, koji nakon velike poljske pobjede kod Varšave završava primirjem potpisanim u ožujku 1921. godine. Taj sukob bio je povod za brzo pribavljanje letačkog i tehničkog osoblja te opremanje novim avionima. Na raznim su stranama nabavljeni izvidnički avioni i laki bombarderi Breguet 14, LVG C.V, Bristol F.2 Fighter, AEG C.IV, SVA.10, Rumpler C.I, DFW C.V, Salmson 2, te u nešto manjem broju Airco DH-9, Albatros (C.I C.VII, C.X, J.I), Hannover CL.II, Hansa-Brandenburg C.I, Halberstadt CL.II. Poljaci usto nabavljaju i lovačke avione Fokker D.VII, SPAD S.VII, SPAD S.XIII, Oeffag D.III/Albatros D.III, Ansaldo A.1 Balilla, Sopwith Dolphin, Fokker E.V (D.VIII). Do sredine 1920. bilo je ustrojeno 15 izvidničkih ekskadrila, bombarderska te četiri lovačke eskadrile, koje su bile uspješne u pružanju zračne potpore kopnenoj vojsci.
Nakon Poljsko-sovjetskog rata dolazi do povlačenja iz operativne uporabe aviona iz razdoblja Prvog svjetskog rata te se poljsko zrakoplovstvo usmjerava na standardiziranje tipova aviona. Za strateškog partnera odabrana je Francuska pa se od 1924. do 1926. nabavljaju lovci Blériot-SPAD S.61 te laki bombarderi Potez XV i Potez XXV. Potom su nabavljeni srednji bombarderi i transportni avioni Farman F.60 Goliath, kao i mornarički avioni FBA 17, Lioré et Olivier LeO H-13 / H-135 i Latham 43.

Međuratno razdoblje

Tridesetih je godina prošlog stoljeća na Poljsko ratno zrakoplovstvo utjecala strateška odluka na državnoj razini, odnosno zaokret prema razvoju vlastite zrakoplovne industrije. Političke okolnosti u poljskom susjedstvu ukazivale su na to kako treba više ulagati u obranu i oružane snage, time posljedično i u ratno zrakoplovstvo. Tadašnje ulaganje u znanstvenu i tehnološku bazu rezultiralo je 1930. prvim poljskim lovcem PWS-10, koji su dizajnirali inženjeri Aleksander Grzędzielski (1898. – 1961.) i Augustyn Zdaniewski (1902. – 1988.), a proizveden je u tvornici PWS (Podlaska Wytwórnia Samolotów). Sljedeći veliki korak čini inženjer Zygmunt Puławski (1901. – 1931.), čiji je lovac PZL P.7 bio u cijelosti metalni visokokrilac proizveden u varšavskoj tvornici PZL (Państwowe Zakłady Lotnicze). Ukupno je bilo proizvedeno 150 aviona PZL P.7. Na temelju lovca P.7 tijekom 1935. nastaju nove inačice PZL P.11a i PZL P.11c, koje su proizvedene u većim serijama. Do početka rata proizvedeno je 175 aviona PZL P.11c. Upravo su avioni P.7 i P.11 nosili glavni teret suprotstavljanja njemačkom Luftwaffeu u rujnu 1939. godine. Tijekom 1936. u tvornici PZL predstavljen je prvi poljski laki bombarder PZL.23 Karaś (ukupno proizvedeno 250 aviona), a potom 1938. i prvi poljski srednji bombarder PZL.37 Łoś (najveće nosivosti 2580 kg i najveće brzine 439 km/h). Ukupno je bilo proizvedeno 30 aviona PZL.37 Łoś A inačica s po jednim vertikalnim stabilizatorom te 30 aviona PZL.37 Łoś B inačica s dvama vertikalnim stabilizatorima. Za taktičko izviđanje iz zraka Poljsko ratno zrakoplovstvo u to je vrijeme koristilo avione Lublin R-XIII i RWD-14 Czapla, dok su za obuku pilota korišteni avioni RWD-8 i PWS-26.

Drugi svjetski rat

Reagirajući na teritorijalnu ekspanziju nacističke Njemačke u srednjoj Europi, tijekom 1939. Poljska je naručila znatno suvremenije lovce: od Francuske Morane-Saulnier M.S.406 (160 aviona), te od Velike Britanije Hawker Hurricane Mk.I (deset aviona), koji joj do početka nacističkog napada nisu bili isporučeni. Zanimljivo je napomenuti kako je poljska zrakoplovna industrija u međuraću ukupno proizvela 4054 civilna i vojna aviona, uključujući 100 prototipova (poput PZL.50 Jastrząb i PZL.38 Wilk), te 1245 licencijski proizvedenih aviona. Poljsko ratno zrakoplovstvo bilo je prije rata jedno od većih u Europi, što je bio impresivan uspjeh za mladu zemlju, osnovanu tek prije dvadesetak godina. 

Prije Drugog svjetskog rata imalo je ukupno 771 avion, i to: 280 lovaca (PZL P.7 i PZL P.11), 205 lakih bombardera (PZL.23A i PZL.23B), 76 srednjih bombardera (PZL.37 i PZL.30) te 210 izvidničkih aviona (Lublin R-XIII i RWD-14 Czapla). Bili su raspoređeni u 15 lovačkih eskadrila, devet eskadrila bombardera te 19 izvidničkih eskadrila. Neposredno prije njemačkog napada, Poljska je uspjela većinu lovaca i bombardera razmjestiti po raznim manjim letjelištima, tako da je njemački Luftwaffe u prvim danima napada na poljske zrakoplovne baze uništio ponajviše školske i izvidničke avione.

Spašavanje ljudstva i tehnike

Poljske lovačke eskadrile (pet ih je bilo raspoređeno za obranu Varšave), bile su tehnički inferiornije u odnosu na njemačke lovce Messerschmitt Bf 109 i lovce-bombardere Messerschmitt Bf 110. No, prema određenim izvorima pružile su izvanredan otpor i uspjele oboriti više od 130 njemačkih aviona, i to u prvom redu svojim lovcima PZL P.11. Među oborenim njemačkim avionima bili su i bombarderi Dornier Do 17 te izviđači Henschel Hs 126. Unatoč hrabrosti i vještini poljskih snaga, Luftwaffe uspostavlja punu zračnu dominaciju te se Zapovjedništvo Poljskog ratnog zrakoplovstva odlučuje na nužne poteze. To je prije svega bilo spašavanje ljudstva, a potom i dijela tehnike. Zapovjeđeno je izvlačenje prema Mađarskoj, Rumunjskoj, Litvi, Latviji i Švedskoj. Do kraja invazije na Poljsku uništene su oko dvije trećine svih poljskih aviona. Njemačka je u poljsku kampanju ušla s više od 2000 aviona, od čega su više od 1000 činili suvremeni lovci i bombarderi. Bila je to brojčana i tehnološka nadmoć kojoj čak ni poljski otpor nije mogao parirati.

Nastavak borbe na zapadu

Na razne se načine pripadnici izbjeglog Poljskog ratnog zrakoplovstva počinju okupljati u Francuskoj i Velikoj Britaniji, mnogi nakon što su uspjeli pobjeći iz rumunjskih internacijskih logora. Sporazum poljske i francuske vlade iz prosinca 1939. predviđao je ustrojavanje ukupno četiriju poljskih eskadrila u sklopu Francuskog ratnog zrakoplovstva. Međutim, vremena je bilo tek za potpuno ustrojavanje jedne, dok su ostali poljski piloti bili uključeni u druge francuske eskadrile, gdje su letjeli na lovcima M.S.406. Tako se u Francuskoj ustrojava prva poljska eskadrila I/145 Polski Dywizjon Myśliwski, poznata i po oznaci GC I/145 (Groupe de Chasse Polonais). Ustrojena je u sklopu Francuskog ratnog zrakoplovstva, a bila je opremljena zastarjelim lovcima Caudron C.714. Njezina je prva zadaća trebala biti pomoć Finskoj u obrani od sovjetske invazije. Te je pripreme zaustavilo finsko-sovjetsko primirje potpisano u ožujku 1940. te se poljska eskadrila I/145 usredotočuje na pripreme za obranu Francuske. U obrani sudjeluje do 17. lipnja 1940., a tijekom tih borbi ostvarila je 12 potvrđenih te tri nepotvrđena obaranja njemačkih aviona. Poljski piloti obavili su tijekom francuske kampanje 714 borbenih letova tijekom kojih su oborili 53 njemačka aviona (tipa Messerschmitt Bf 109, Messerschmitt Bf 110 i Dornier Do 17), što je činilo 7,93 % od ukupno 693 savezničke zračne pobjede. Gubici na poljskoj strani iznosili su 13 poginulih pilota i 44 izgubljena aviona. U sklopu savezničkog povlačenja iz Francuske oko 8400 poljskih zrakoplovaca evakuirano je u Veliku Britaniju.
(nastavit će se)

Igor SKENDEROVIĆ