Moderne vojne operacije, uglavnom mirovne misije raznih vrsta, postavile su nove zahtjeve pred vojnike. Uporaba smrtonosne sile, odnosno standardne vojničke puške, često nije opcija. Žrtve se moraju svesti na minimum, a tehnologije koje to omogućavaju dobivaju priliku života. Jedna od zanimljivijih je naprava za omamljivanje američke tvrtke Taser

Novo doba, novi običaji. Nekad je vojska bila organizacija koja je vodila ratove, pritom nastojeći protivniku nanijeti što veće gubitke – ljudske i materijalne. Tako je bilo nekad, no danas više nije. Kraj Hladnog rata donio je prekretnicu povijesnog značenja. Ogleda se ponajprije u političkom, ali i u humanitarnom aspektu. Moderne vojske sve manje obavljaju svoju tradicionalnu ulogu – obranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta države. Sve su prisutnije u raznim operacijama više humanitarnog i političkog nego strogo vojnog karaktera. U takvim uvjetima uporaba standardne jurišne puške nije uvijek i najpametnije rješenje. Mirovne operacije se nipošto ne smiju pretvoriti u okupaciju, pomoć ne smije postati prisila. Održavanje javnog reda i borba protiv izgrednika i izazivača reda i poretka često se ne može voditi primjenom uobičajene vojne smrtonosne sile.

Nesmrtonosna oružja
Vojne su se zadaće po nekim segmentima približile policijskim pa je i uporaba policijskih sredstava i postupaka u vojnim redovima u porastu. Policija u načelu smrtonosnu silu rabi u slučaju krajnje nužde. Rješavanje obiteljskih razmirica, očuvanje javnog reda, tuče u kafiću ili javni prosvjedi ne rješavaju se vatrenim oružjem. Policija je s vremenom razvila niz postupaka za očuvanje javnog reda koji se uvjetno mogu nazvati nesmrtonosnim. Dijapazon je raznolik, od vrlo jednostavnih (fizička sila, palica…) pa do visokotehnoloških.
Vojske su se okrenule policijskim iskustvima održavanja reda jer im je to sve važniji dio posla u mirovnim misijama. Od raznih nesmrtonosnih oružja i tehnika najjeftinija je uporaba fizičke snage i jednostavnih pomagala kao što je palica. No, vojnici moraju proći izobrazbu u primjeni borilačkih vještina, s oružjem i bez njega, kako bi to mogli kvalitetno i učinkovito raditi. Takva izobrazba traje nekoliko mjeseci i u vojsci je tradicionalno prolaze uglavnom vojni policajci i pripadnici specijalnih snaga. Ostatak vojske borilačkim vještinama uglavnom se poučava marginalno i nedovoljno za moderne izazove.
Uporaba suzavca dobra je za suzbijanje masovnih nereda, postoji i mogućnost pakiranja suzavca (i sličnih kemijskih sredstava) u male doze pogodne za pojedinačnu uporabu, ali njihova uporaba izaziva probleme, lako se širi zrakom, zahvaća i nedužne, zahtijeva zaštitne maske i nije uvijek jednostavan za uporabu.
Temeljni je problem djelovanje protiv pojedinca, agresivnog i spremnog na izazivanje nereda i sukoba. Brzo smirivanje pojedinaca bez ugrožavanja nedužnih promatrača, onih koji provode red te u konačnici i bez ozbiljnog ozljeđivanja samog izgrednika postaje imperativ i vojnicima. Jedna od zanimljivijih mogućnosti je uporaba elektro-šok naprave, odnosno oružja za omamljivanje. Jedan od vodećih proizvođača te tehnologije je američka tvrtka Taser pa ćemo opisati tu kategoriju nesmrtonosnog oružja koje policija uspješno rabi niz godina. U posljednje vrijeme ga sve više nabavljaju i vojske diljem svijeta i stavljaju na raspolaganje vojnicima u mirovnim misijama.
Sama ideja je u osnovi jednostavna, u ručni uređaj, koji u posljednjoj inačici M26/X26 sliči na pištolj, nalazi se baterija i dvije sonde. Sonde se istodobno ispucaju u izgrednika, iza sebe vuku žice kojima su spojene na uređaj. Zatim se pusti električni impuls, neopasan, ali neugodan koji onesposobljava izgrednika. Riječ je o udaru napona oko 50 000 V, jakosti 2 do 3 mA.
Taser je na tržištu od 1974. i do danas se nastavilo s njegovim razvojem. Najvažniji je skok napravljen prije desetak godina kad se pristupilo razvoju nove inačice sustava koji je trebao ukloniti sve nedostatke uočene na ranijim generacijama Tasera.
Naime dotad su rabljeni Taseri od 7 wata koji su se tijekom policijske uporabe pokazali kao vrlo korisno sredstvo. No, zamijećeno je kako u slučaju uporabe protiv usredotočenih (agresivnih, bijesnih) osoba sustav ponekad ne funkcionira dobro. Te su osobe ponekad, istina rijetko, i nakon elektro-šoka nastavile s agresivnim postupcima, svjesno trpeći bol i nelagodu.

Novi pristup
U tvrtki su nastojali unaprijediti sustav pa su počeli sa serijom pokusa na anesteziranim životinjama ne bi li razvili učinkovitiji uređaj. Otkrili su kako uređaji od 26 wata i energije od 1,76 J izazivaju snažne mišićne kontrakcije koje trenutačno onemogućavaju svjesnu mišićnu aktivnost.
Nakon toga se pristupilo pokusima na ljudima. Više stotina dobrovoljaca podvrglo se djelovanju nove inačice Tasera. Rezultati su bili izvrsni. Svi testirani pojedinci, nakon što su “taserirani”, trenutačno su se rušili na pod i nisu bili kadri učiniti ništa. Oporavak je bio brz i nekoliko sekundi nakon udara mogli su ustati i stajati bez iakvih posljedica, osim psihološke nelagode.
Uspjeh testova pokazao je kako je riječ o učinkovitom i neopasnom oružju jer se ni jedan dobrovoljac nije potužio na ozbiljlije zdravstvene tegobe nakon “taseriranja”. Provedena su i opsežna medicinska ispitivanja sigurnosti uređaja, a dostupni rezultati navode na zaključak kako kod primjene na zdrave osobe ne izaziva negativne posljedice. Rezultati nekih studija koje su analizirale iskustva iz stvarne praktične uporabe govore kako je riječ o tehnologiji koja od svih nesmrtonosnih tehnologija i postupaka ima najmanju stopu ozlijeđenih izgrednika i policajaca.
Treba spomenuti kako su dokumentirani i slučajevi u kojima je dolazilo do smrti izgrednika nakon primjene Tasera. Uglavnom je riječ o osobana koje su bile pod utjecajem teških droga tijekom incidenta ili su bile srčani bolesnici. Studije navode kako je zasad teško sa sigurnošću ustvrditi je li riječ o smrtima izazvanim samim uređajem ili je Taser bio samo jedan od elemaneta u slagalici koji su pridonijeli fatalnom ishodu. U svakom slučaju, dosad je Taser uporabljen više od 100 000 puta u stvarnim situacijama, a iznimno nizak stupanj trajnih ozljeda i još niži stupanj slučajeva s fatalnim ishodom pokazuje kako je riječ o učinkovitom i sigurnom načinu svladavanja izgrednika.

Taser X26
Riječ je o posljednjoj inačici 26 watne serije koja svojim osobinama postaje pravi visokotehnološki primjerak nesmrtonosnog oružja za 21. stoljeće. To je oružje malih dimenzija i mase, dugačko 153 mm, visoko 82 mm i široko 33 mm. Masa modela X26 je 175 grama. Učinkoviti domet je do 7 metara, izvor energije je litijska baterija koja omogućava 300 opaljenja na temperaturi od 25 stupnjeva C. Temperaturni opseg djelovanja modela X26 je od -20 do +50 stupnjeva C.
Kako je riječ o, u osnovi, elektroničkoj napravi moguće je povezivanje na PC računalo (isporučuju se aplikacije za operativne sustave Windows 2000, XP i ME) putem USB sučelja. Oružje zapisuje vrijeme i datum, trajanje, energiju, stanje baterije za 1000 opaljenja. Ti podaci se prenose u računalo USB vezom i spremaju kao posebna kriptirana datoteka s ekstenzijom “.x26”. Tako se maksimalno nadzire uporaba oružja i omogućava jednostavnija istraga u slučaju potrebe.
Za olakšano ciljanje instalilran je laserski ciljnik, a postoji i dvostrana kočnica u obliku poluge s dva položaja S (Safe – zakočen) i F (Fire – otkočen). Kočnica je postavljena tako da je korisnik može lagano dosegnuti palcem ruke kojom drži Taser. Isporučuje se uz tok od brizganog polimera i nehrđajućeg čelika, a dostupan je u inačici i za ljevoruke korisnike.
Iako zamišljen i marketinški predstavljen kao policijsko oružje nema nikakvog razloga da se ne primjenjuje i u vojnim redovima, osobito na onim poslovima koji ne podrazumijevaju uporabu smrtonosne sile i standardnog vojnog oružja, a neke ga vojske kupuju za postrojbe u mirovnim misijama. Danas je u određenim segmentima granica između vojnog i policijskog djelovanja sve manja i logično je da oprema i oružje koji su prije bili rezervirani samo za jedne postaje sve zanimljiviji i onim drugima.

Toma VLAŠIĆ