Unatoč sve većoj uporabi raznoraznih bespilotnih letjelica namijenjenih taktičkom izviđanju bojišnice klasična izvidnička vozila na kotačima i gusjenicama i dalje imaju vrlo veliku ulogu. Zbog toga se na tržištu nudi veliki broj različitih tipova vozila koji mogu zadovoljiti sve potrebe

Izviđanje je ključ uspješnog djelovanja na zemlji, na moru i u zraku. Zbog raznoraznih razloga izviđanje na zemlji je najteže. Za tu je namjenu razvijen veliki broj sustava, a oklopna vozila namijenjena izviđanju jedna su od najstarijih. Zapovjednici su vrlo brzo uočili sve prednosti motornih vozila u vojnim operacijama, a kao izvidnička vozila rabe se već gotovo sto godina.
Danas se suvremena vojska, unatoč svom napretku i dalje ne može zamisliti bez uporabe suvremenih izvidničkih vozila, s oklopom ili bez njega, na kotačima ili gusjenicama. Najsuvremenija izvidnička vozila mogu svladavati gotovo sve terene, opremljena su najsuvremenijom opremom za motrenje i sigurnim sutavima veze sposobnim da prikupljanje podataka proslijede u nadređeno zapovjedništvo u realnom vremenu. To se, naravno, odražava i u sve višim cijenama, ali to je cijena napretka.
Kako većina oružanih snaga nema neograničene izvore financiranja proizvođači su se prilagodili i njihovim potrebama (čitaj financijskim sredstvima). Na tržištu se nude borbena vozila označena kao izvidnička, ali znatno različitih mogućnosti. Neka su vozila prilagođena izviđanju sa sigurne udaljenosti i teško da bi preživjela dužu izloženost protivničkoj paljbi zbog nedovoljne oklopne zaštite i slabog naoružanja. Njihove su odlike dobra pokretljivost i uporaba najsuvremenije elektrooptičke i/ili radarske izvidničke opreme koja omogućava otkrivanje ciljeva s velikih udaljenosti. Druga, uz sveprisutnu izvrsnu pokretljivost, imaju solidnu razinu oklopne zaštite i vatrenu moć na razini suvremenih tenkova. Ta su vozila sposobna ne samo izviđati već i pružati sasvim konkretnu vatrenu potporu svojim snagama. Uz pravilnu taktičku uporabu sposobna su i za borbu protiv tenkova.
Na izbor vozila znatno utječe i okoliš u kojem će djelovati. Neki su se proizvođači specijalizirali izradi vozila koja će djelovati u bušu, džungli, pustinji, na širokim prostranstvima stepa ili plodnim ravnicama. Istina je da je svaki proizvođač spreman, ako je to kupac voljan platiti, svoje vozilo u potpunosti prilagoditi uvjetima djelovanja. U posljednjih petnaest godina na odabir izvidničkog vozila utječe i procjena kupaca hoće li ih rabiti u ratu visokog ili niskog intenziteta, u borbi protiv raznoraznih krijumčara, ili u mirovnim operacijama nametanja i održavanja mira. Naravno, postoje vozila koja mogu podjednako uspješno obavljati sve te zadaće ali se za njihovu cijenu danas može kupiti doduše polovan, ali vrlo dobro održavan Leopard 2.

Laka izvidnička vozila
U tradicionalnoj izvidničkoj zadaći neoklopljena vozila kao što su Jeep i Land Rover imali su zadaću prevesti izvidnike na određenu poziciju. Da bi obavili zadaću izvidnici su najčešće morali napustiti vozilo. Takav način izviđanja američka je vojska nazvala “scouting”. Vozila namijenjena “scoutingu” proizvode se i danas, s tom razlikom da ugrađena oprema (najčešće elektroooptički sustavi opremljeni TV kamerima i termovizijama) posadi omogućava izviđanje i bez napuštanja vozila. Zapravo su izvidnička vozila mase od četiri do šest tona ponovno sve popularnija, ponajviše zbog njihove svestranosti i mogućnosti uporabe i za obavljanje drugih zadaća.
Ta je činjenica posebno istaknuta potkraj 2003. kad je britanska vojska potvrdila nabavu 486 Iveco Multirole Light Vehicle (MLV) koje će, za 200 milijuna britanskih funti (oko 320 milijuna američkih dolara) proizvesti britanska tvrtka Alvis Vickers. MLV je odabran kao najbolje vozilo koje zadovoljava Future
Comand and Liasion Vehicle (FCLV) specifikaciju, a po kojoj će se zamijeniti dosadašnji Land Roveri s pogonom 4×4. MLV je predviđen za obavljanje raznih zadaća. Uz već spomenute izvidničke, očekuje se da će se vozilo rabiti i za prijevoz trupa i opreme i razne druge zadaće. Zbog toga je zahtijevana laka oklopna zaštita koja će putnike štititi od vatre lakog pješačkog oružja te eksplozija protupješačkih i protutenkovskih mina. Iako je prvobitno predviđeno da će MLV obavljati veliki broj izvidničkih zadaća naknadno je odlučeno da će dio tih zadaća obavljati vozilo koje će se odabrati na Future Rapid Effect System (Fres) programu. MLV će ipak zadržati “scout” zadaće. Alvis Vickers očekuje i veliki izvozni uspjeh jer mu ugovor s talijanskim Ivecom o licencnoj proizvodnji MLV omogućuje njegovu prodaju na nekim tržištima Bliskog i Dalekog istoka.
Prihvaćanje MLV-a u sastav britanske vojske svjedoči i o sve rasprostranjenijem trendu kupnje višenamjenskih terenskih vozila na kotačima koja su rijetko kada naoružana teškom strojnicom 12,7 mm ili bacačem granata od 40 mm. Prednost takvih vozila ogleda se u njihovoj uporabljivosti kao što je prijevoz trupa i opreme do same bojišnice, kao zapovjedna vozila ili za sanitetski transport. Suvremeni pogon na sve kotače omogućuje im i kretanje po svim terenima, a moguće ih je i oklopiti kako bi posada bila zaštićena od mina i vatre streljačkog oružja.

Primjer visokospecijaliziranog izvidničkog vozila nove generacije je njemačko-nizozemski projekt Fennek. Tročlana posada Fenneka može djelovati na bojišnici pet dana bez snabdjevanja izvana. Pritom uopće ne treba napuštati sigurnost vozila. Kabina pod natpritiskom osigurava NBK-a zaštitu. Na posebnom jarbolu koji se izvlači iz kabine nalaze se elektrooptički sustavi za izviđanje koji se sastoje od kamere visoke rezolucije i termovizije, njemačke proizvodnje. Za samozaštitu vozila na prednjem desnom dijelu postavljena je daljinsko upravljiva teška strojnica. Nizozemska je vojska naručila čak 202 Fenneka kako bi njima zamijenila svoje Land Rovere. Njemačka je vojska naručila 178 Fenneka kako bi njima zamijenila znatno veća izvidnička vozila Luchs. Ovih 612 naručenih vozila stajat će 500 milijuna eura, a razvijene su i inačice za protutenkovsku borbu, inženjerijska i za opću uporabu. Slijedeća narudžba trebala bi doći iz Njemačke koja s dodatnih 160 Fenneka planira zamijeniti svoje ostarjele oklopne transportere M113 u ulozi postaje opremljene radarom za kontrolu bojišnice. Za tu namjenu Fennek bi trebali opremiti petmetarskim izvlačivim jarbolom na čijem bi vrhu bila radarska antena. Proizvođači očekuju i daljne prodajne uspjehe. Tako je Fennek glavni kandidat za novo izvidničko vozilo belgijske vojske (konkurenti su mu Alvis Scarab i Acmat).
Jedna od nekoliko velikih prednosti uporabe izvidničkih vozila kao što su Fennek, Panhard VBL (mase 3,5 tona) ili Ramta Ram (mase oko 6 tona) je i mogućnost prijevoza na velike udaljenosti uz pomoć sveprisutnog transportnog aviona C-130 Herculesa ili u slučaju Francuske i Njemačke C160 Transalla.
Trenutačno najuvjerljiviji dokaz uporabljivosti lakih izvidničkih vozila na kotačima je primjer američkog vozila AM General High-Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle, poznatijeg pod nazivima Hummer or Humvee. Iako je američka vojska prvobitno za ulogu glavnog izvidničkog vozila namijenila oklopno vozilo na kotačima M-3 Bradley Cavalry Fighting Vehicle, brzo je otkrila da ono nije uvijek prikladno za tu ulogu. Zbog toga se silom prilike okrenula Humveeju koji se pokazao vrlo dobrim i u toj ulozi. Nekoliko je inačica prilagođeno izvidničkim zadaćama (M-1025 Armament Carrier i M-1114 Up-Armored Humvee), iako mnoge postrojbe u toj ulozi rabe i “obične” inačice.
Prednosti Humveeja uskoro su otkrile i druge vojske. Tako je na osnovi inačice M-1113 Expanded Capability Vehicle (ECV) u Turskoj razvijeno vozilo Otokar Cobra koje se turskim oružanim snagama isporučuje od 1997. Otokar je već postao poznat po proizvodnji vojnog izvidničkog vozila Akrep (baziran na Land Roveru). Uz Tursku i Švicarska se odlučila na osnovi Humveea razviti izvidničko vozilo za svoje potrebe. Tvrtka Mowag na njegovoj je osnovi razvija borbeno vozilo Eagle I koje rabe oružane snage Švicarske i Danske. Naknadno je na osnovi Humveea ECV Mowag razvio vozilo Eagle II koji se trenutačno rabi samo u Švicarskoj. Mowag je razvio i Eagle III vozilo namijenjeno usmjeravanju topničke paljbe koje je također bazirano na Humveeju.
Mowag na tome nije stao već je počeo razvoj vozila Eagle IV koje je bazirao na vozilu Duro 4×4. Eagle IV imat će masu oko 6 tona i bit će nešto veći od Eagle II. Najsuvremeniji sustav prenosa snage omogućit će mu izvrsnu pokretljivost po svim terenima. Najzanimljivija je tvrdnja Mowaga da će Eagle IV, unatoč svojim većim proporcijama i boljoj pokretljivosti, biti jeftiniji od Eagla III.

Višenamjenska izvidnička vozila
Nedavna iskustva iz suvremenih sukoba pokazuju da se izvidnička vozila ne mogu uvijek oslanjati isključivo na svoju “nevidljivost”, pa čak i onda kad djeluju u mirovnim operacijama očuvanja mira. Zbog toga bi bilo dobro da imaju veći stupanj oklopne zaštite i jače naoružanje kako bi mogli adekvatnije odgovoriti na ugroze. Veza između lakih izvidničkih vozila i višenamjenskih moglo bi biti izvidničko vozilo Scout 4×4 američke tvrtke Cadillac Gage. To 7,2 tone teško oklopno vozilo može se opremiti jednočlanom kupolom i topom kalibra 20 mm. Scout trenutačno rabe oružane snage Egipta i Indonezije.
Preko Scouta dolazimo do trenutačno najpopularnije porodice borbenih vozila – oklopna borbena vozila na kotačima 6×6 i 8×8, čiji je najpoznatiji predstavnik Piranha švicarske tvrtke Mowag. Piranha I se dokazala kao vrlo uporabljivo borbeno vozilo, između ostalog i u zadaćama izviđanja. Kanadska inačica Light Armoured Vehicle 25 (Lav-25) s topom Bushmaster kalibra 25 mm, smještenim u dvočlanoj kupoli, odabrali su američki marinci kao svoje glavno izvidničko vozilo. Kanadska je vojska za svoje potrebe 2002. odabrala svojim potrebama prilagođenu Piranhu nazvanu Coyote. Coyote je prilagođen i za izvidničke zadaće, i to u dvije inačice. Prva je opremljena desetmetarskim stupom na čijem se vrhu nalazi elektrooptički senzori i antena radara Thales Mstra. Drugu su inačicu opremili istim senzorima ali se oni postavljaju na posebne tronošce udaljene do 200 metara od vozila.
Dobra iskustva s Coyotom uzrokovala su da se kanadska vojska sve više okreće oklopnim vozilima na kotačima. Zbog toga ne čudi odluka da kupi i najnoviju operativnu inačicu Piranhe III koju je označila kao Lav-III. Zato je bitno veće iznenađenje bila odluka američke kopnene vojske da se i ona pridruži društvu vojski koje rabe borbena vozila na kotačima. Na osnovi Piranhe III razvijeno je borbeno vozilo Stryker. Naravno, odmah je razvijena i izvidnička inačica označena kao XM-1127. Ona je trenutačno u fazi testiranja, tako da još uvijek nisu definitivno odabrani svi sustavi. Predviđeno je da XM-1127, uz najsuvremeniju izvidničku opremu prevozi i do pet izvidnika.
Iako je top kalibra 25 mm najčešće dovoljan za borbu protiv lakih borbenih vozila neke vojske od svojih izvidničkih vozila očekuju da se konkretnije uključe u borbu. Zbog toga su neka oklopna izvidnička vozila opremljena topom kalibra 90 mm. Primjer takvog vozila je francuski Panhard. Nudi se u dvije inačice. Jedna je 6×6 ERC mase 8,3, a druga 4×4 AML mase 5,5 tona. Obje su opremljene klasičnim topom kalibra 90 mm koji je opasno oružje protiv neoklopljenih i lako oklopljenih vozila, ali potpuno neučinkovit protiv suvremenih tenkova. Proizvođač nudi mogućnost zamjene originalnih benzinskih motora znatno ekonomičnijim i pouzdanijim dizelskim.

Teška izvidnička vozila
Mnoge su vojske, na temelju svojih bogatih iskustava, zaključile da će se njihova izvidnička vozila tijekom obavljanja zadaća naći pod jakom neprijateljskom paljbom, te da stoga moraju imati odgovarajuću mogućnost uzvaraćanja. Vjerojatnoća ulaska u borbu povećavat će se proporcionalno povećavanju udaljenosti od svojih glavnih snaga na kojim će vozila izviđati. Zato ne čudi da su se neke vojske odlučile da u zadaćama nasilnog izviđanja rabe tenkove i/ili borbena vozila pješaštva. Druge su se odlučile da za te zadaće rabe namjenski projektirana vozila na kotačima koje bi se mogle nazvati i lakim tenkovima. Njihova najveća odlika je vrlo velika vatrena moć koja je najčešće ostvarena ugradnjom topa kalibra 105 mm. Uz to zadržali su vrlo veliku pokretljivost. Slaba odlika im je niska razina oklopne zaštite koja se u posljednje vrijeme pokušava poboljšati dodavanjem pasivnog i aktivnog oklopa. Iako se rabe i u izvidničkim zadaćama ta se vozila ne opremaju posebnim elektrooptičkim i/ili radarskim sutavima za izviđanje.
Primjer takvog borbenog vozila je francuski Giat 6×6 AMX-10RC koji je bezbroj puta iskušan u borbama. Glavna odlika tog 15,9 tona teškog vozila je top kalibra 105 mm koji može ispaljivati sve vrste standardnih NATO granata namijenjenih tom tenkovskom topu. Zbog toga AMX-10RC ima zavidnu vatrenu moć dovoljnu za borbu tenkova istočnog podrijetla i starijih tenkova zapadnog podrijetla. Pogon je dizelski, a ima i mogućnost plovljenja. Od početka devedesetih Giat radi na razvoju novog borbenog vozila na kotačima – Vextra. Vozilo s pogonom 8×8 i mase 28 tona može se opremiti tročlanom kupolom i topom kalibra 105 mm, kako bi moglo, između ostalog obavljati i zadaće izviđanja. Vextra je ostala tek privatni projekt Giata namijenjen izvozu.
Najpoznatije i najbolje prodavano izvidničko vozilo na kotačima konfiguracije 8×8 je talijanski Centauro. Centauro zapravo i nije namijenjen izvidničkim zadaćama, već je više projektiran kao vrlo pokretan lovac tenkova. Borbena masa mu je 25 tona, ali zahvaljujući dizelskom motoru snage 520 ks (388 kW) ima maksimalnu brzinu od 105 km/h. Velika vatrena moć ostvarena je ugradnjom standardnog tenkovskog topa kalibra 105 mm, uz koji je postavljen suvremeni sustav za usmjeravanje paljbe Officine Galileo TURMS (rabi se i na tenku Ariete). Kako je osnovna razina oklopne zaštite Centaura vrlo niska pri uporabi u mirovnim misijama opremali su ih i još ih uvijek opremaju dodatnim pasivnim i/ili reaktivnim oklopom. Nedavno je predstavljen i prototip Centaura opremljen tenkovskim topom kalibra 120 mm, što je veliki iskorak ne samo za ovo vozilo već za sva borbena vozila na kotačima (vidi HV br. 6).

Na svjetskom tržištu se nalazi još jedno, uvjetno rečeno, izvidničko vozilo – južnoafrički Rooikat. Rooikat je u osnovi razvijen kao vrlo pokretan lovac tenkova konfiguracije 8×8. Koncipiran je na temelju zahtjeva južnoafričke vojske za brzim izvidničkim vozilom koji će imati dovoljnu vatrenu moć da uništava tenkove. Kako su mu predviđeni protivnici bili tenkovi T-55 originalni je Rooikat dobio top kalibra 76 mm. Za njega je razvijena potkalibarna granata čiji penetrator može, po tvrdnjama proizvođača, probiti oklop tenka T-62 na udaljenosti od 2000 metara i više. Unatoč tome tvrtka Reumech OMC je zaključila da za ostvarenje izvoznog uspjeha Rooikat mora opremiti topom kalibra 105 mm. Tako prenaoružani Rooikat intenzivno se nudi kupcima od 1997. ali zasad nezuspješno. S topom kalibra 105 mm Rooikat ima borbenu masu od 28,5 tona. Dizelski motor snage 563 ks (414 kW) omogućuje mu maksimalnu brzinu od čak 120 km/h.
Kako bi zadovoljio potrebe marinaca za naprednim izvidničkim vozilom tvrtka Cadillac Gaga je razvila vozilo LAV-105 opremljeno kupolom M-35 i topom kalibra 105 mm. Vozilo je još uvijek u fazi testiranja i nije naručeno.
Razvijajući svoju obitelj oklopnih vozila Piranha Mowag je razvio i inačicu Piranhe III u konfiguraciji 10×10 mase 18 tona. Namjera je bila opremiti ga kupolom naoružanom topom kalibra 105 ili 120 mm. To bi vozilo trebalo obavljati široki spektar zadaća, između ostalih i izvidničke iako ne bi imalo mogućnost plovljenja. Zasad je jedini kupac Piranhe III u konfiguraciji 10×10 Švedska, ali u inačici zapovjednog vozila bez naoružanja namijenjenog uporabi u obalnom topništvu.

Marijo PETROVIĆ