Iako je oklopno vozilo Cobra nastalo na temelju dobro poznatog američkog Hummera od njega se razlikuje u mnogim detaljima. Proizvođač, turska tvrtka Otokar, nada se i izvoznim poslovima

O vozilu Cobra počelo se govoriti u 1994. i to u studiji tvrtke Otokar, a u svrhu potreba Turske vojske za poboljšanim i zaštićenim vozilom na kotačima koje će biti teško oko 6 tona. Projektni i razvojni radovi ozbiljno su počeli 1995. godine i to u tvrtkama Otokar i AM General, čije je vozilo M1113 HMMWV ECV, poznato i kao Hummer, poslužilo kao baza za Cobru. Otokarova iskustva s prijašnjim borbenim vozilima rezultirali su projektima i proizvodnjom oklopljenih izvidničkih i osobnih vozila koja su u cjelini ili dijelom temeljeni na Land Rover seriji 90/110/130. Najnapredniji od svih je Akrep 4×4, lako izvidničko vozilo i oklopni transporter težine 3,6 tona, a čija je proizvodnja počela 1994. za potrebe turskih snaga sigurnosti. Uzevši u obzir kako oklopljena varijanta Land Rovera zadržava kasniji standardni okvir podvozja i osovina, u Akrepu je to usklađeno s novom samonosećom konstrukcijom trupa s razmakom kotača od 2 540 mm.
U slučaju Cobre, ponovno je odlučeno da se primjeni samonoseća karoserija zajedno s neovisnom ovjesom dajući dobre mogućnosti za povećanje pokretljivosti i zaštite. Prvi statični model konstruiran je u srpnju 1994., a prva dva prototipa napustila su radionicu u studenom iste godine. Šest dodatnih prototipa konstruirano je između travnja 1996. i svibnja 1997. pri čemu su provedene i probe pokretljivosti te izdržljivosti na turskim i američkim terenima. Proba trećeg prototipa provedena je u kolovozu 1996. u ekstremnim klimatskim uvjetima Doline Smrti u Kaliforniji. Nakon toga nastavljeno je testiranje izdržljivosti u Nevada Automotive Test Center gdje američke snage također testiraju mnoga svoja vozila. Razvojni program za vozilo Cobra kulminiralo je u srpnju 1997. kada su obavljeni balistički testovi, a prvi proizvedeni primjerci isporučeni su turskim kopnenim snagama u prosincu 1997.

Pokretljivost
Gume, ovjes, motor i prijenos na Cobri isti su kao i oni koji se rabe na Hummeru. General Motors RPO L65 V8 turbo dizelski motor daje snagu od 190 KS koja se prenosi preko Hydra-Matic 4L80E 4-brzinskog automatskog mjenjača, omogućujući vozilu najveću brzinu od 115 km/h i odnos snaga/težina od 30KS/t (22,26kW/t). Dodatnu pokretljivost osigurava stalni pogon na sva 4 kotača, automatski blokirajući diferencijal i nezavisni ovjes. Spiralne opruge, hidraulički amortizeri i pomaci ovjesa osiguravaju postojanost kontakta s terenom u gotovo svim okolnostima te omogućuju Cobri svladavanje zapreke visine do 350 mm. Maksimalni uspon je 60 % ali uz dodatno električno vitlo moguć je veći te postoji i mogućnost samoizvlačenja. Ručno podešavanje sustava središnjeg nadzora tlaka u gumama (radijalne gume dimenzija 37×16,5) omogućava prilagodbu raznim radnim uvjetima, ovisno o karakteristikama terena.
Jedna od glavnih izmjena između Hummera i Cobre je konfiguracija rashladnog sustava. Upravo je to bilo vođeno usvajanjem Cobrinog težeg, oklopljenog trupa, a mnogo snažniji hidrostatički ventilator bio je uporabljen za tjeranje zraka za hlađenje preko bočnih rešetki te njegovo izbacivanje preko središnje rešetke na gornjoj površini oklopljenog poklopca motora. Standardna temperatura okoline na kojoj Cobra može raditi iznosi između -32°C i +55°C koja previše ne odstupa od uobičajenih temperatura tijekom godine na zemljopisnom području Turske. Startanje motora pri nižim temperaturama moguće je uz dodatni predgrijač.
Cobra je nepropusna u vodi dubine do metra, ali prema Otokarovim informacijama uzgon u svim inačicama vozila dovoljan je da se sigurno otisnu preko rijeke ili jezera. Specijalna amfibijska inačica ima dva propulzora na stražnjoj strani, kontroliranih joystickom (upravljačkom palicom) i sposobna je doseći brzinu od 8,2 km/h na vodi. Takva inačica Cobre opremljena je hibridnim sustavom hlađenja koje rabi normalno (hidrostatičko) zračno hlađenje tijekom vožnje kopnom, a vodeno hlađenje tijekom plovidbe.
Hidrostatički pogon za ventilatore, u ovom drugom slučaju, skrenut je za pogon propelera. Vozilo ima i dvije električne muljne pumpe od kojih je jedna upravljana automatski, druga manualno, a postoji i treća koja je mehanička pumpa za nuždu.
Najeveća udaljenost koju Cobra može prevaliti iznosi 600 km što u potpunosti odgovara legalnim cestovnim limitima u zemljama članicama NATO-a. Helikopter CH-47 može nositi vozilo Cobra, a u slučaju potrebe će se dva vozila prenositi u transportnom avionu C-130 Hercules na veće udaljenosti.

Zaštita
Ako izuzmemo jedinice ovjesa i diferencijala, sve Cobrine mehaničke komponente ukomponirane su unutar trupa čiji oblik i integritet ima amfibičnost i otpornost prema minama. Donji dio trupa u osnovi je “V” oblika čija široka ravna sekcija prolazi duž središnje crte. Ta sekcija pruža zaštitu pogonu i sprečava vozilo da potone prema dolje, omogućujući trupu klizanje preko pjeskovitog ili muljevitog terena. Takav čisti oblik osigurava da trup nema dijelova koji strše a mogli bi uzrokovati puknuća (ili prevrtanja vozila) u slučaju eskplozije mine.
Cobrin trup se proizvodi zavarivanjem oklopnih čeličnih ploča različite tvrdoće (480-530 BHN). To osigurava baznu balističku otpornost protiv pancirnih zrna kalibra 7,62 x 51 mm i fragmenata topničkih projektila. U slučaju oblaganja dodatnim keramičkim ili čeličnim pločama moguće je dobiti otpornost na streljivo kalibra 12,7 mm. Pristup u vozilo osiguran je kroz dvoja bočna vrata, stražnja vrata s otvaranjem na stranu, te na dva otvora u krovu na stražnjoj strani trupa. Sva su stakla izrađena od laminiranog stakla i osiguravaju isti stupanj zaštite kao i sam trup, te su kompatibilna s naočalama za noćno gledanje.
Struktura je projektirana kako bi izdržala udar protutenkovske mine od 7 kg detonirane ispod kotača, te mine od 2,5 kg detonirane ispod samog vozila. Kut otklona bočnog oklopa omogućuje zaštitu protiv Claymore mina s usmjerenim djelovanjem na udaljenosti od 5 m. Trup je opremljen blatobranima (izrađeni od staklenih vlakana) koji se, djelovanjem sile same eksplozije, mogu pomaknuti te tako umanjiti prijenos udara na trup. Sklopovi kotača također su projektirani kako bi se odvojili, ostavljajući spojeve na vanjštini trupa netaknute, te dajući mogućnost brzog popravka i zamjene. Unutrašnjost podnice je konstruirana iz kompozita – sendvič od poliuretanske pjene između slojeva staklom ojačane plastike. Sjedala putnika i članova posade imaju pojaseve za vezanje u četiri točke, učvršćeni su na bočnim stranama trupa (što je sigurnije nego na podu vozila), te su u ravnini sa slojem izolacije koja reducira zagrijanost unutrašnjosti i razinu buke.
Iako to nije u specifikacijama turskih snaga, Otokar predviđa mogućnost ugradnje dodatnog oklopa ispod vozila (što je omogućeno postojećim Cobrinim klirensom od 400 mm). Tvrtka ima pripremljene projekte za ugradnju 300-400 kg teške dodatne ploče ispod prostora za posadu, koja može pružiti zaštitu protiv mina sa penetratorom (na primjer mina TMRP-6).
Klimatski uređaj je standardni dio opreme, a sva vrata i puškarnice (dvije na svakom boku i jedna na stražnjim vratima) imaju brtve protiv kemijskih agenasa. Sustav za filtriranje zraka u slučaju napada kemijskim agensima, protupožarni sustav, te lanser dimnih kutija nude se kao dodatna oprema.

Inačice
U standardnom Hummeru i njegovim oklopljenim izvedenicama (kao što je Mowag Eagle III) vozačko i zapovjedničko sjedalo postavljeno je sa svake strane prijenosa koji prolazi donjim središnjim dijelom unutrašnjosti vozila i djelomično uzima prostor kabine. Nasuprot tome, u Cobri je oklopljeni prostor za posadu uzdignut, ne samo kako bi se podigla visina od zemlje nego i smanjujući ulazak sustava prijenosa unutar kabine vozila na samo 10 cm.
Ukupni korisni volumen unutar Cobrinog trupa, uključujući i vozačku poziciju, iznosi 6 m3 neovisno od tereta i lako je prilagodljiv ovisno o prema potrebama, najveća nosivost je oko 1,4 t, a krovna struktura podupire instalaciju oružja mase do 800 kg.
Dvije ranije inačice predstavljene su na Eurosatoryu u lipnju 1996. oklopni su transporter koji može nositi do 11 osoba, a druga je s kupolom na krovu i naoružanjem koje se sastoji od automatskog bacača granata Mk19 kalibra 40 mm ili teške strojnice M2 kalibra 12,7 mm uz dodatnu mogućnost prijevoza 9 osoba i vozača.
Godine 1997. predstavljena je inačica s kupolom, sa strojnicom kalibra 12,7 mm i optičkim uređajem za dnevno/noćno motrenje, a može prevoziti 8 vojnika i vozača. Kupola se pokreće ručno, po smjeru za 360° a po elevaciji od -8° do +45°. Opremljena je periskopskim sustavom za motrenje s jediničnom prizmom i vidnim poljem od 40°x14°, te dnevnim/noćnim ciljničkim sustavom. Uređaj za noćno ciljanje tipa pojačivača dostupnog svjetla, koji se na zahtjev kupca može zamijeniti termovizijom, ima vidno polje od 7,5° i povećanje 7,2 puta, dok u slučaju motrenja pri danjem svjetlu ima povećanje od 8 puta.
Amfibijska inačica Cobre, predstavljena 1999. godine, ima sličan oružni sustav ali može prevoziti samo šest osoba i vozača. Iste je godine zapovjedništvo turskih kopnenih snaga dobilo prve Cobre ARVS (inačica za izviđanje i nadzor) od tvrtke Microwave and Systems Technologies Division of Aselsan. Ta je inačica niska, s tri sjedala te opremljena sustavima za izviđanje i motrenje ciljeva na bojišnici uz uporabu GPS prijemnika, jednog Aselsan ARS-2000 radara za nadzor i upravljanje paljbom, te teleskopskom platformom montiranom na stražnjem dijelu vozila koja sadrži termoviziju druge generacije, dnevnu TV kameru i laserski daljinomjer. Razvijen u Turskoj, ARS-2000 (nasljednik ranijeg ASKARAD, ustvari radara Thales RATAC-S proizvedenog u Turskoj po licenci) je I/J-pojasni pulsni Doppler radar koji može detektirati ljudstvo s udaljenosti od 15 km, a skupinu vozila na udaljenosti od 38 km. Informacije dostupne s raznih senzora mogu se preusmjeriti na konzolu pomoću zapovjedno-nadzornog programskog paketa koji uključuje sustav zemljopisnih informacija, bazu podataka i sposobnost formiranja poruka. Podaci o cilju šalju se korisnicima VHF radiouređajem Aselsan 9600 ili radiouređajem SK-4000 s digitalnim kodiranjem podataka, a može proslijediti i videoprikaz preko mikrovalnog linka.
ARSV je jedan dio Aselsanovog izvidničkog, nadzornog i obavještajnog sustava (RSIS) koji također uključuje vozila Cobra kao zapovjedno-nadzorno središte (ACCCV) i vozila za taktičko nalaženje smjera (DF). To drugo vozilo je opremljeno Aselsan DFINT-3T komunikacijskim DF sistemom koji pokriva V/UHF pojas. ACCCV također ima tri sjedala, s konfiguracijom trupa koja omogućava postavljanje zapovjedno-nadzorne konzole RSIS i podupire mikrovalne i satelitske komunikacijske antene i umrežuje ih s prednjim senzorskim jedinicama i stražnjom glavnom jedinicom.

Prilagodljivost
Od 1997. tvrtka Otokar je isporučila više od 100 primjeraka Cobre, najviše turskim snagama. Blisko surađujući sa svojim glavnim kupcem, projektni tim u tvrtkinom središtu Arifiye bio je sposoban u kratkom vremenu razraditi različite inačice Cobre kao odgovor na hitne operacijske zahtjeve. Projektirane su i druge inačice: nosač PO projektila TOW, oklopljeno ambulantno vozilo, oklopljeno zapovjedno vozilo, vozilo za kemijsko izviđanje, te vozilo za uklanjanje eksplozivnih naprava (EOD BRAAT). Primjerci EOD BRAAT vozila bili su isporučeni 2000. turskom ratnom zrakoplovstvu, opremljeni su ralicom, NKB sustavom, te kupolom za tešku snajpersku pušku M82A1 kalibra 12,7 mm koja se rabi za daljinsko detoniranje ili onesposobljavanje eksplozivnih naprava na avionskim pistama. Planovi za daljnji razvoj uključuju predstavljanje nove, daljinski upravljane kupole s bacačem granata kalibra 40 mm.
Nastojanja za dobivanjem novih ugovora iz drugih zemalja, uključujući britansku i američku vojsku, zasad nisu urodila plodom. Unatoč tome, operativna iskustva turske vojske i američkih Hummera (iza kojih su godine iskustva u operativnoj uporabi) prikazuju Cobru kao vrlo elastično vozilo u vojnom i marketinškom smislu.
Tvrtka Otokar polaže nadu u proširenje tržišta s novom inačicom Cobre, posebno konfiguriranom kao bojišničko izvidničko vozilo. Ono će imati četveročlanu posadu, četvera bočna vrata (standardna inačica ima dvoja), te će nositi senzorsku opremu na trupu. Reducirana visina trupa imat će manji vizualni odraz (i radarski odraz), ali će zbog toga doći do smanjenja unutarnjeg korisnog volumena i klirensa. Manji klirens ima za rezultat i manju zaštitu od mina koje detoniraju ispod vozila, ali razina zaštite ispod svakog kotača ostaje u postojećim okvirima.

Marijo PETROVIĆ