Pripadnici 1. motorizirane bojne Vukovi završili su četverotjednu integracijsku obuku tradicionalnom hodnjom dugom 28 kilometara od vojarne “9. gardijske brigade Vukovi” u Gospiću do spomenika Pobjednik na Ljubovu. Unatoč jakom vjetru i pljuskovima, sudionici su uspješno svladali zahtjevnu dionicu, a nakon dolaska na mjesto pogibije hrvatskih branitelja odana je počast poginulim pripadnicima 9. gardijske brigade Vukovi i službeno završila obuka novih pripadnika bojne

Hodnja je održana u povodu obilježavanja 34. obljetnice osnutka 9. gardijske brigade Vukovi i 19. obljetnice osnutka Motorizirane bojne Vukovi, a sudionici su njome odali počast 56 poginulih pripadnika brigade. Za nove pripadnike bojne bila je to ujedno kruna četverotjedne integracijske obuke tijekom koje su usvajali temeljne vojničke vještine, razvijali timski duh i pripremali se za izazove buduće službe. Ljubovo ima posebno mjesto u povijesti Domovinskog rata. Planinski prijevoj bio je jedno od najjačih neprijateljskih uporišta u Lici, a njegovo zauzimanje jedan od ključnih zadataka 9. gardijske brigade Vukovi tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. godine. Upravo se na tom području vodila jedna od najtežih bitaka brigade, a Ljubovo je ostalo zapamćeno i kao mjesto najvećeg stradanja hrvatskih branitelja tijekom Oluje. Na području Zbornog područja Gospić u toj je operaciji poginulo 68 hrvatskih branitelja. U njihovu čast podignut je tri metra visok spomenik Pobjednik, koji prikazuje hrvatskog vojnika kako zabija stijeg u oslobođenu hrvatsku zemlju. Kod spomenika su se polaznicima obratili zapovjednik bojne Vukovi bojnik Mario Štimac i umirovljeni pukovnik Milan Čulumović, dopredsjednik Udruge ratnih veterana 9. gardijske brigade. Poželjevši novim pripadnicima dobrodošlicu u postrojbu, istaknuli su važnost očuvanja sjećanja na poginule prethodnike, u čiju su čast sudionici zapalili svijeće.

Od pojedinca do tima

Četverotjedna integracijska obuka osmišljena je tako da nove pripadnike postupno pripremi za funkcioniranje u vojnom kolektivu, od usvajanja temeljnih vojničkih vještina do djelovanja u zahtjevnijim taktičkim situacijama. Desetnik Valentino Dodig, instruktor na obuci, zadovoljan je postignutim rezultatima, a posebno ističe motivaciju polaznika i njihovu spremnost na izvršavanje zadaća. “Prvi tjedan temeljile su se na temeljnim vojničkim vještinama. Drugi tjedan naglasak je bio na pojedincu, a zatim smo ih učili kako funkcionirati u binomu i timu, sve dok nismo došli do razine desetine i voda”, objasnio je Dodig. Polaznici su u završnom tjednu uvježbavali uzbunjivanje postrojbe, zauzimanje patrolne baze, izviđanje iz baze i postavljanje zasjede. Zadaće su morali izvršavati u zadanom vremenu, uz podjelu odgovornosti i zapovjedne uloge među polaznicima. Osim praktičnih vojničkih znanja, važan dio obuke bilo je praćenje reakcija u nepredvidivim i stresnim okolnostima. Polaznike su tijekom predavanja i drugih aktivnosti iznenadno suočavali sa simuliranim napadima na objekt, pojavom ranjenika ili požarom, kako bi instruktori procijenili njihovu sposobnost pravodobnog reagiranja.

“Baza obuke temeljne su vojničke vještine, ali ono što smo posebno ocjenjivali bile su njihove reakcije. Važno nam je vidjeti kako reagiraju u stresnim situacijama i naučiti ih pravilno postupati kad se dogodi nešto nepredviđeno”, istaknuo je Dodig. Sustavnim povećanjem zahtjevnosti zadaća polaznici su tijekom četiri tjedna razvijali fizičku spremnost, međusobno povjerenje i sposobnost zajedničkog djelovanja. Priprema za završnu hodnju također je bila postupna, s prethodnim dionicama od 10, 15 i 20 kilometara, što im je omogućilo da spremni pristupe završnom izazovu.

Prvi dočasnik Motorizirane bojne Vukovi, stožerni narednik Ivica Perajić, naglasio je kako je cilj integracijske obuke pripremiti pripadnike za odgovornost koju donosi vojna služba, posebno one koji će jednoga dana preuzeti zapovjedne dužnosti. “Četiri tjedna intenzivne obuke služe tome da procijenimo njihova znanja, vještine i sposobnosti. Posebno mlade časnike stavljamo u stresne situacije kako bi sutra, kad postanu zapovjednici, znali reagirati i voditi svoje ljude. Moraju biti prvi i motivatori svojim ljudima u izvršavanju zadaća”, istaknuo je Perajić. Dodao je kako su svi sudionici hodnje, unatoč iznimno lošim vremenskim uvjetima, pokazali visoku motiviranost te uz pjesmu svladali svih 28 kilometara.

Znanja iz Središta za razvoj vođa prenesena u matičnu postrojbu

U prethodnom i ovom broju Hrvatski vojnik pratio je obuku Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, tijekom koje smo istaknuli kako je jedan od ključnih ciljeva takvog sustava osposobljavanja prijenos stečenih znanja, vještina i iskustava u matične postrojbe. Na taj se način ne osposobljavaju samo pojedinci za preuzimanje odgovornih dužnosti nego se istodobno podiže razina osposobljenosti i spremnosti cijele postrojbe. Integracijska obuka Motorizirane bojne Vukovi konkretan je primjer ostvarivanja takve strategije. Desetnik Valentino Dodig, instruktor na obuci, prošao je obuku u Središtu, a iskustva i znanja stečena tijekom tog osposobljavanja odlučio je primijeniti u radu s novim pripadnicima Vukova. Pritom nije riječ samo o preuzimanju pojedinih sadržaja nego o primjeni pristupa obuci koji naglašava inicijativu, prilagodljivost, odgovornost i sposobnost reagiranja u nepredvidivim situacijama.

Dodig je tijekom integracijske obuke upravo takav pristup primijenio na konkretne zadaće, postupno povećavajući zahtjevnost i polaznike iz individualnog rada usmjeravajući prema zajedničkom djelovanju. Njegova obuka bila je osmišljena tako da pripadnike ne priprema samo za izvršavanje unaprijed poznatih zadaća nego i za situacije u kojima moraju samostalno procijeniti okolnosti, reagirati i pronaći odgovarajuće rješenje. Rezultati takvog pristupa vidljivi su i u reakcijama polaznika. Novi pripadnici Vukova iznimno su zadovoljni obukom, koju opisuju kao originalnu, zanimljivu i nepredvidivu. Posebno ističu kako ih je instruktor svojim načinom rada neprestano držao u stanju pripravnosti jer nikad nisu znali što ih očekuje u sljedećem trenutku.

Obiteljska tradicija i zajedništvo

Za mnoge nove pripadnike Vukova odluka o vojnom pozivu povezana je s obiteljskom tradicijom i osobnim poštovanjem prema hrvatskim braniteljima. Vojnik Kristofer Roce iz Sutivanca kod Pazina odrastao je u obitelji povezanoj s vojskom. Njegov otac bio je pripadnik 1. gardijskog zdruga i Počasno-zaštitne bojne, a želju da postane vojnik, kaže, imao je još od najranijeg djetinjstva. “Obuka je bila jako zanimljiva i nepredvidiva. Instruktor Dodig vrlo je domišljat i kreativan, a ono što smo od njega naučili jest kako pravilno reagirati u nepredvidivim i iznenadnim situacijama”, rekao je Roce. Vojniku Antoniju Mesariću iz Sukošana motivacija za pristupanje Oružanim snagama također proizlazi iz obiteljske povezanosti s Domovinskim ratom. Njegov otac bio je hrvatski branitelj i pripadnik nekadašnje 9. gardijske brigade, čija je tradicija nastavljena u današnjim Vukovima.

“Moj motiv za ulazak u Oružane snage bio je otac, koji je bio hrvatski branitelj i pripadnik bivše 9. gardijske brigade. Jednostavno, kad ti to od malih nogu uđe u krv, ne izlazi. I svaki put kad ti je teško, samo se sjetiš toga. Znaš zašto si tu”, istaknuo je Mesarić. Dolazak na Ljubovo za njega je bio posebno emotivan trenutak. Prisjećajući se oca i branitelja koji su položili živote za slobodu Hrvatske, priznao je kako mu je tijekom hodnje bilo teško zadržati suze. Snagu je pronalazio u mislima na oca i njegov ratni put, ali i u molitvi koja mu je pomagala nastaviti dalje. I vojnik Benjamin Vrbešić iz Slavonskog Broda dolazi iz obitelji u kojoj su članovi uže i šire obitelji bili pripadnici Hrvatske vojske. Četverotjednu obuku opisao je kao izvrsno iskustvo tijekom kojeg je posebno primijetio kako su polaznici postupno postajali sve povezaniji. “Obuka mi je bila odlična. Drago mi je bilo vidjeti kako smo svi postajali sve homogeniji kako je obuka odmicala. Bilo je izazovnih situacija, ali sve puno lakše prođe kad si okružen dobrim ljudima”, rekao je Vrbešić.

Zajedništvo i osobni primjer kao temelj postrojbe

Integracijska obuka i završna hodnja pokazale su da vojnička spremnost ne počiva samo na fizičkoj izdržljivosti i usvojenim vještinama nego i na povjerenju, odgovornosti i spremnosti na međusobnu potporu. Upravo su te vrijednosti važne za postrojbu čiji je moto Prvi među jednakima.

Taj se pristup očituje u odnosima među pripadnicima, ali i u suradnji časnika i dočasnika. Posebna se pozornost pritom posvećuje načelu da se autoritet gradi osobnim primjerom, a ne isključivo činom ili položajem. U homogenoj postrojbi svaki pripadnik ima svoju ulogu i odgovornost, ali zajednički se uspjeh ostvaruje tek kad svi djeluju kao tim. Dolaskom na Ljubovo novi pripadnici Vukova završili su važnu etapu svojeg vojničkog puta. Svladanih 28 kilometara, zahtjevni vremenski uvjeti i zajedničko odavanje počasti poginulim braniteljima dali su završetku obuke dodatnu simboliku. Uz stečena znanja i vještine, polaznici su u postrojbu ponijeli iskustvo zajedništva i podsjetnik na odgovornost koju nosi pripadnost Vukovima i čuvanje nasljeđa njihovih prethodnika. Upravo zato u Vukovima, postrojbi koja s ponosom nosi slogan Prvi među jednakima, oni najodgovorniji moraju biti prvi koji će pokazati put, preuzeti teret i svojim primjerom povesti druge.

Tekst: Tomislav Vidaković; Foto: Tomislav Brandt