Francuska je prva zemlja koja će zamijeniti oklopna vozila pješaštva na gusjenicama s oklopnim vozilima na kotačima

Razlikujemo tri klase borbenih oklopnih vozila (BOV) na kotačima, prema ukupnoj masi: laka do 10 tona (tzv. LOV), srednja do 20 tona i teška, više od 20 tona. To su ustvari oklopna vozila na kotačima s različitim vojnim sustavima nadgradnje (Armoured Combat Vehicle). Često se u srednjoj klasi spominje granica od 18 tona koja se može prevoziti zrakoplovom C-130H. Vozila koja su teža i veća, planiraju se prevoziti najavljenim novim tipom vojnog transportmog aviona A400M. Činjenica je da se borbena oklopna vozila na kotačima različitih inačica razvijaju u više europskih država. Pritom se razlikuju oklopna vozila pješaštva – OVP s topom 25 ili 30 mm, zatim druge inačice: zapovjedna inačica, oklopni transporter, protuoklopno vozilo, NBC vozilo, i drugo. U skladu sa zahtjevima novih vojnih sposobnosti, srednja i teška klasa tih vozila prolazi faze vrednovanja radi zamjene takvih gusjeničnih oklopnih vozila. Zajednički europski projekti BOV bi trebali biti ne samo usklađeni po standardima i prevoženju, nego i atraktivniji u cijeni svake jedinice i troškovima proizvodnje, na primjer MRAV – Boxer 8×8. Međutim, problem je dvostruki: prvi se odnosi na činjenicu da jedna od nacija neizbježno želi biti superiornija, odnosno vladati programom, drugo se odnosi na količinu i cijenu, a prema tome i zaposlenost u obrambenoj industriji. U mogućnosti da se odgovori većem zahtjevu, proizvođači iz pojedinih nacija moraju biti bolji od drugih. Dakle, nije lako od svih europskih “muzičara” stvoriti usklađenu “simfoniju” za izgradnju moderne obitelji europskog BOV-a, iako se na tome pokušava raditi.
U međuvremenu, američka kompanija General Dynamics radi točno ono što samo ime govori i koristi poziciju monopola u zapadnoj Europi, a mogao bi postati “Microsoft oklopnih vozila”. Za sada je američka kompanija preuzela poznate proizvođače oklopnih vozila MOWAG (Piranha 8×8, Švicarska), Steyr Daimler Puch (Pandur 8×8, Austrija), Santa Barbara (Španjolska), dala je također ponudu za kupnju Alvisa (V. Britanija), a mora se znati da Alvis posjeduje i švedski Hagglunds. U zapadnoj Europi, takva situacija ostavlja samo 4 solista: KMW (Njemačka), Patria (Finska), Giat (Francuska), i možda Rheinmetall (Njemačka). Zasada, Njemačka i Nizozemska i dalje razvijaju projekt MRAV, tj. 12 prototipova Boxer 8×8 za koje su odgovorne po ugovoru. Što će se dalje događati u misteriju kojeg će samo njemačka administracija moći riješiti ostaje za vidjeti. U V. Britaniji, postoji program vozila Future Rapid Effect System ?FRES. Prema zadnjem planu, stvara se nova obitelj od 2500 vozila, koja treba ući u uporabu 2009. Cilj FRES programa je osigurati globalnu sposobnost zamjene svih vozila u raponu od Landrovera do Wariora s jednom obitelji vozila. Trenutačno, UK ima i efektivnu “tešku” silu i “laganu” silu. Ali razlika između dviju sila je znatna. Zato je cilj popuniti ovu rupu stvarajući “srednju” silu putem FRES programa. Najvažniji argument za ovu komplementarnu silu je da se pruži vrlo brza sposobnost razvoja snaga.

Europska priča
Među onima koji su nedavno predstavili potpuno novu obitelj vozila je finska tvrtka Patria s vozilom AMV 8×8. Do danas, Patria je primila narudžbu vrijednu 1 milijardu eura za 100 komada AMV oklopnih vozila od finske vojske s isporukom između 2005. i 2008., kao i narudžbu za 690 vozila od Poljske. Ova narudžba je potvrđena 15. travnja 2003. i vidi nabavu dva osnovna tipa: 313 će se opremiti s Oto Melara Hitfist kupolom dok će ostatak biti oklopni transporteri kombinirajući 6×6 i 8×8 inačice – ova druga inačica dominira (točna podjela nije još navedena). Otprilike 10% vozila će proizvesti Patria a ostatak će se proizvesti u poljskoj tvrtci Wojskowe Zaklady Mechaniczne. Isporuke su počele u ljeto ove godine i nastaviti će se do 2013. (kupolni sustav naoružanja Hitfist je 30 mm ATK verzija sa Kollsman garniturom vetronike, dok inačica koja se gradi za BVP Dardo talijanske vojske ima top kalibra 25 mm). Planira se 24 AMV-a opremiti Amos 120 mm dvostrukim minobacačem prema ugovoru s finskom vojskom potpisanim 14. ožujka 2003. Kupola Amos je zajednički projekt tvrtki Patria i Hagglunds i to je razlog zašto se ta kupola također može vidjeti i na gusjeničnom vozilu švedske vojske CV90.
Još jedna uspješna priča BOV-a dolazi iz velike europske vojne sile – Francuske sa programom oklopnih vozila na kotačima VBCI. Prvobitno, Francuska je trebala razviti svoje novo lagano oklopno vozilo s Njemačkom, ali je došlo do zastoja; neke su nacije argumentirale da sporazum nije bio podložen konkurentskom programu (koji je na kraju doveo do MRAV programa). Francuska je na kraju izašla i projekt VBCI je dodijeljen Giatu i Renaultu. Kao trenutačno stoji, VBCI program je čisti nacionalni program i jedini je dizajn nove generacije do danas koji ima čvrsti ugovor o proizvodnji. Dok je ukupni zahtjev do danas za 700 vozila, Giat i Renault imaju ugovor za razvoj, proizvodnju i potporu od 65 vozila, s ulaskom u uporabu 2008. Trenutačno, VBCI dolazi u dvije inačice: VCI (borbeno vozilo pješaštva) i VPC (zapovjedno vozilo). VCI, koji obuhvaća 550 vozila nosi 25 mm Dragar kupolu za jednog čovjeka i ukupno 11 sjedala. 150 planiranih VPC-ova će imati daljinski upravljanu kupolu FN Herstal sa strojnicom kalibra 12,7. Sva vozila će biti opremljena Sit – informacijskim terminalom. VBCI će se zrakom prevoziti novim vojnim Airbusom A400M, koji se trenutačno predstavlja novi standard u Europi na polju vojnih zračnotransportnih mogućnosti.

Jedna značajka VBCI koja je do sada vrlo jedinstvena, među budućim generacijskim vozilima jest njegova aluminijska konstrukcija trupa s bolt-on oklopom. S “praznim vozilom” tj. masom od oko 18 tona i ‘borbenom’ masom od 24 tone vozilo ima potencijalnu masu do 27 tona, što ostavlja otvorena vrata još jačem naoružanju. Unutarnji volumen iznosi 13 m3. Giat vodi testiranje mobilnosti pod ekvivalentnim opterećenjem, što je zapravo čisti teret na krovu na kojem su postavljeni veliki utezi radi simuliranja opterećenja kupole.
Privatnu švicarsku tvrtku Mowag preuzeo je General Dynamics. Mowag je prije također naslutila da će prije ili kasnije trebati nešto veće i teže pa je krenula u razvoj novog vozila – Piranha IV. Kao na VBCI-u, dizajn je trebao biti modularan s dodatnim metalnim oklopom, sa razlikom u tome što je sami trup čelične konstrukcije. Lekcije naučene u Kosovu i Bosni motivirale su Mowagove dizajnere da stave naglasak na zaštitu od mina. U čvrsto-sastavljenom podvozju otpornom na 8 kg TNT ekvivalenta mine, posebna pozornost je dana posadi vozila podvrgnutoj snažnoj okomitoj akceleraciji uslijed eksplozije ispod tijela vozila. Sjedala, na primjer nisu fiksirana za pod vozila niti sa strane već ovješena za strop. Dalje, sjedala su opremljena nogodržačima da bi se izbjegao kontakt između trupa i osoblja vozila. Mowag također nudi vozilo koje će spremno primiti digitalni ukupni monitorni sustav vozila kod kojeg će se sustav upravljanja borbom kao što je Sit, npr., moći uključiti tako da zapovjednik ima ekran za nadzor i vozač također jedan posebni pomoćni monitor. Piranha IV je veća od Piranhe III (i LAV III, kao što se zove u Americi). Piranha IV nije “potpuno pravi” C-130 roll-on/roll-off sustav već C-130 transportni tj. “transportibilan s pripremom”. S druge strane, Piranha IV će se lagano uklopiti u A400M. S najvećom težinom od 25 tona, Piranha IV nudi kapacitet tereta od 10 tona i unutarnji volumen od 12,5m3, što je vrlo dobro u trenutačnoj normi za ovaj tip transportera. Piranha također uključuje i poluaktivnu hidropneumatsku suspenziju s kolektivnom nezavisnom kotačno-pogonskom prilagodbom.
Budući da je LAV III ustvari Piranha, originalni dizajn Mowaga, General Dynamics Land Systems Stryker je vrijedan spomena zbog svoje nove filozofije koju je predstavila američkoj vojsci, kroz koncept “privremenoga oklopnog vozila”. Jedna od karakteristika koja se može pričinti ekstravagantnom ne-amerikancu je puka činjenica da se u SAD-u ugovor vrijedan 4 milijarde dolara za 2131 vozilo može nazvati “privremeno rješenje”. Do sada je isporučeno oko 900 vozila, što znači da se treća brigada upravo počinje ustrojavati. Svaka se brigada sastoji od 108 borbenih vozila pješaštva, 9 POVRS-a, 13 topničkih vozila, 9 vozila inženjerije, 39 zapovjednih baza, 36 samovoznih minobacača, 48 izvidničkih vozila i 17 ostalih. NBC inačica će se predstaviti za otprilike dvije godine kako bi zamijenila njemački Fuchs. Postoji također mobilni top (oznake MGS), ali odluka hoće li se ova izvedenica staviti u proizvodnju donijet će se poslije 2004.
Možda bi bilo dobro ovdje razjasni da se nedavno pojavila kontroverznost koja se tiče neučinkovitosti dodanog oklopa Strykera na metak kalibra 14,7mm. Čelništvo General Dynamicsa uvjerava da nove zaštitne pločice koje je razvila tvrtka IBD u Kanadi nude rješenje problema. Još jedan zanimljiv razvoj na Stryker temi je nedavno izronio kada je General Dynamics prikazao LAV III na zimskoj AUSA izložbi u Fort Lauderdaleu. Ovaj prototip nosi top Denel Leo kalibra 105mm. Prije znan kao G7, ovaj top nosi sa sobom neke nove karakteristike kao što je kočnica na ustima cijevi. Postignute su karakteristike koje su slične onim klasične cijevi 155mm. Iako se ne financira, postoji zahtjev za takve haubice za Stryker brigadu. Prema General Dynamicsu, sustav će biti podvrgavan testovima gađanja u topničkoj školi u Oklahomi i prevozit će se u C-130.
U ranim 90-ima, većina vlada zapadnog svijeta su prevarene činjenicom da su sve prijetnje defakto nestale. Poglavito u Europi, raspoloživa sredstva su odmah skrenuta u različite socijalne i slične programe. Kao rezultat, i kada je postalo očito da novonastale krize i dalje prijete postala je očita nedostatnost i ponekad razočaravajuće stanje postojeće opreme. To je dovelo do hitnosti razvoja modularnih dizajna koji bi – napokon – omogućili osnovni dizajn električnog BOV, kotačnog ili gusjeničnog podvozja. To je cilj kojem teži Alvis Hagglunds sa programom Sep (Sep, Split-teskyddad EnhetsPlattform, ili modularni oružani taktički sustav). Studija traži novi propulzijski sustav, integraciju elektronike i nove materijale. Jaki naglasak je stavljen na neprimjetnost i smanjenje infracrvenih i radaskih obilježji kao i na sustavima upozorenja napada. Američki budući borbeni sustav (FCS) ide daleko više od čistog razvoja nove obitelji vozila da bi obuhvatila cijelo operativno okružje vozila ili skupine vozila. To uključuje mogućnost vozila da pošalje robota izviđača, i da bude dio opsežne informacijske mreže; “taktičke infosfere”.

O sustavu naoružanja i posadi za BOV, donosimo mišljenje Richarda M. Ogorkiewicza najpoznatijeg svjetskog eksperta za borbena vozila.
Na pitanje, što je s pozicijom naoružanja i posade tih vozila, Ogorkiewicz je odgovorio: “Ako netko pokuša optimizirat veličinu 18-tonskog borbenog vozila, teško je imati kupolni sustav naoružanja sa čovjekom. Čak i ako su neki ljudi nepovjerljivi oko uporabe daljinski upravljane kupole, očito je da je to najbolje rješenje za poboljšanje kompaktnosti vozila u toj klasi. Sve studije koje sam ja vidio, pokazuju vozilo u kojem su posada i oružje odvojeni, što dopušta povećanje preživljavanja za posadu koja je smještena u oklopnom zaštitnom modulu. S dizajnerskog pogleda, to je smjer koji treba slijediti. Drugim riječima, korisnici se još protive to prihvatiti. Drugi put optimiziranja kompaktnosti vozila je smanjenje broja posade. Dvoje ljudi je možda bilo dovoljno da operiraju vozilom, ali samo za kratko vrijeme korištenja. To je zasigurno pridonijelo izboru tročlane posade u TRACER programu, budući da su barem tri čovjeka neophodna za operiranje funkcijama vozila za više od 12 sati. Jedno vrijeme sam mislio da je nemoguće integrirati veliki top na vozila lakša od 23 tone. Danas, imamo primjera koji dokazuju suprotno, s američkim lakim tenkom Thunderbolt od 18 tona koji je naoružan topom od 120 mm. Rusi su također razvili vozilo od 18 tona, 2S25, naoružano topom od 125mm. Švedska vojska je zaključila da se na takvo vozilo može monitrati 120 mm sustav naoružanja, ali da posada mora biti specijalno trenirana i da bi bilo teško ponuditi vozila ovog tipa neprofesionalnim posadama. To pokazuje granice integriranja takvog topa u BOV na kotačima i na gusjenicama”.

VBCI na testu gusjeničara
Francuska je odabrala kotačno oklopno borbeno vozilo pješaštva VBCI kao nasljednika poznatog gusjeničnog oklopnog vozila AMX 10P. Ovaj članak donosi zadnja rješenja s glavnim ugovorom za 700 vozila, za koje su Giat Industries i Renault Trucks Defense dobili ugovor za razvoj i prvu proizvodnu isporuku od 65 vozila. VBCI razvija Groupement Momentane d’Entreprises (GME) osnovano od Giat Industries i Renault Trucks Defense. Nakon prve prezentacije potpunog modela (mock-upa) VBCI-ja na Eurosatory 2002., razvoj je prošao kroz nekoliko smjernica do kraja 2003.: proizvodnja ergonomičnog mock-up Vehicule de Combat d’Infanterie (VCI, glavna verzija vozila za pješaštvo, Infantry Fighting Vehicle); proizvodnja prva dva prototipa; mobilna ispitivanja; ispitivanja “sustava”; ispitivanja balističke zaštite.

27 tona pri više od 100 km/h
U listopadu 2003. prvo reprezentativno podvozje budućeg VBCI-a krenulo je u seriju ispitivanja za procjenjivanje i usavršavanje mobilnosti vozila (kočenje, ovjes, motor, mjenjač, itd.) Prema izjavama osoba iz VBCI projekta u Renault Trucks Defense, snaga vozila je impresivna. U studenom, podvozje vozila je otišlo u Renault Trucks centar za ispitivanje u La Valbonne, gdje je započela nova serija ispitivanja, ovoga puta na testu za gusjeničare. U ožujku 2004., vozilo je došlo do naručitelja (DGA – Direktorat za nacionalno naoružanje) i korisnika (Tehnički odjel francuske vojske, ili STAT) za prva službena ispitivanja, i prva promatranja mobilnosti budućeg VBCI-a.

Nužan hibridni test-bench
Teško je pojmiti važnost hibridnog test-bencha sve dok se ne uđe u prostor koji integrira ovu opremu. Kada je startao u srpnju 2003., bilo je to srce razvoja vozila. Inkorporirajuća računala, kablovi, konzole, veze, itd., simularni sustav omogućuje simuliranje potpuno električnog, elektroničnog i računalnog okružja koje je nužno za dobro funkcioniranje VBCI-a. Ukratko, nužan je alat za testiranje učinkovitosti prijenosa podataka, dobro funkcioniranje svake opreme (posebno software na vozilu), i za vrednovanje režima operacije vozila.

Od mock-upa do balističke zaštite
Još jedan važan napredak je izveden s ergonomskim modelima (mock-upovima) VCI i VPC. Obojeno i opremljeno svom unutarnjom i vanjskom opremom, VCI mock-up je najvjernija prezentacija vozila do danas. Njegova uloga, i za korisnika i proizvođača je optimizacija opremanja 13 kubičnih metara unutarnjeg prostora vozila. Uloga VPC mock-upa je vrlo važna jer definira unutarnje opremanje i interface između stroja i čovjeka, posebno za sustav SIR (Sustav informiranja pješaštva). S gledišta balističke zaštite, trup i prednji dio kupole se već proizvode. Paralelno, izvode se vrednovanja određenih rješenja uspješne zaštite na poligonu Bourges.

Prototipovi
Četiri prototipa će biti konfigurirana kao VCI – borbena vozila pješaštva i peti kao VPC- zapovjedna vozila. Dva od ovih prototipova se već proizvode. Montaža prvog je počela u rujnu 2003.godine, dok je proizvodnja drugoga počela u prosincu. Ova dva prototipa će biti isporučena francuskoj vojsci da bi budući VBC korisnici mogli vrednovati njegovu poljsku primjenjivost. Serija prototipova će biti završena krajem 2005. uz još tri vozila opremljena dodatnim funkcijama. Između 2004. i 2007., pet prototipova će proći seriju kvalifikacijskih ispitivanja, unutar integrirane kvalifikacijske procedure/PQI. Ova nova procedura kroz razvojni program usklađuje rad proizvođača, naručitelja DGA i korisnika STAT. Takav timski rad će osigurati znatnu ekonomiju sredstava, bolje ispunjavanje rokova i visoko primjenjive razvojne aktivnosti.

Jedinstveni ugovor u Europi
Ukupni zahtjev DGA je za 550 vozila VCI i 150 VPC inačice. Prema planu trebaju ući u upotrebu od 2008. VCI je inačica VBCI-a koja će prevoziti osam vojnika (veličina budućeg vojnika sa sustavom Felin), plus zapovjednika, topnika i vozača. Glavno naoružanje će biti kupolni top kalibra 25 mm. Vozilo će također biti opremljeno Giat Industries SIT-V1 terminalom informacijskog sustava. VPC inačica će biti opremljena sa SIR informacijskim sustavom pješaštva, kojeg je razvio EADS. VBCI-ova otvorena arhitektura, kao i rezerva snage, mobilnost i korisna nosivost, jamče da će imati modularni kapacitet rasta i biti prikladan za montiranje ostalih oružanih sustava. VBCI familija se može zato dalje proširiti da uključi protuoklopnu raketu MILAN ili sličnu, minobacačku inačicu vozila, itd. Razvoj je u punom tijeku, program napreduje, a proizvođač VBCI-a, uvjerava kako će vozila biti isporučena na vrijeme sa specifikacijama korisnika.
Europska kooperacija na VBCI
Pod vodstvom Giat Industries-Renault Trucks Defense GME, u razvoju VBCI-a sudjeluju mnoge druge tvrtke s raznih područja. Ta suradnja je na Europskoj razini, budući da vozilo inkorporira sljedeću opremu:
-topnička sprava THALES,
-električni sustav ciljanja sa kupole EADS,
-panoramska motrilačka sprava SAGEM,
-zapovjednička sprava GALILEO AVIONICA,
-kupola FN Herstal za VPC vozilo,
-Renault-Volvo motor i ZF mjenjač,
-Michelin gume.

---

Literatura:
1. Eric H. Bias: How heavy an LAV, Armada 3/2004.
2. VBCI on the test tracks, News, Eurosatory at Villepinte, 14-18 june, 2004.
3. Questions to Richard M. Ogorkiewicz, Combat vehicles expert, Eurosatory 2004.

Dinko MIKULIĆ