Teroristi spavači u SAD-u

Posljednji objavljeni slučajevi u SAD-u bjelodano govore kako doista postoji problem tzv. spavača – legalnih imigranata koji su prošli neku vrstu obuke u tajnim bazama Al Qaide. Primjera je sve više, a rješavanje tog problema dosad se pokazalo nedovoljnim

Svijet nakon 11. rujna 2001. doista nije više isti, pogotovo to vrijedi za Sjedinjene Američke Države. Strah, ksenofobija, pa i sve češće pogreške pri detekciji navodnih terorista posve su logične posljedice strahota koje je prouzročio tsunami terorizma nad Washingtonom i New Yorkom prije četiri godine, a razne sigurnosne i tajne službe, čini se, polako gube ideje kako pronaći ćelije Al Qaide koje, navodno, samo čekaju “mig” nalogodavaca da ponovno napadnu.
Priča koju je objavio Newsweek (od 20. lipnja 2005.) samo dokazuje u kakvim se problemima nalazi Amerika, a da ih njezini stanovnici možda nisu ni svjesni. Riječ je o jednoj mirnoj obitelji pakistanskih doseljenika koja je živjela u malom kalifornijskom gradiću Lodi smještenom između Sacramenta i San Francisca, a o kojoj su njihovi sugrađani imali vrlo pozitivno mišljenje. Nime, priče o spavačima, pripadnicima terorističkih skupina koji u nekoj zajednici mirno žive i čekaju pravi trenutak, dugo se se smatrale paranojom. No zadnjih je godina stvarnost jasno pokazala kako spavači doista postoje. Napadi u SAD-u 11. rujna 2001. ali i posljednji napadi u Londonu upućuju na vrlo sličan model djelovanja – spavače koji godinama mirno žive u nekoj zajednici a onda iznenada protiv te iste zajednice izvedu krvavi teroristički napad.

Lista sumnjivih

Umer Hayat bio je glava obitelji koja je prije puno godina doselila u SAD, u Lodiju dobila sina Hamida i živjela posve običnim životom u regiji poznatoj po poljoprivredi i bliskosti susjeda. Hamid je prije dvije godine navršio 20 godina života i prema obiteljskoj i vjerskoj tradiciji bilo je vrijeme da mu otac pronađe suprugu. Igrom sudbine, baš se ta potreba “poklopila” s narušenim zdravljem Umerove supruge koja je imala velikih problema s jetrom, te je stoga obitelj odlučila otići u Pakistan i, uz liječenje bolesne žene, oženiti sina, što im i nije bio problem s obzirom na to da su proteklih godina, pogotovo Hamid, nerijetko posjećivali rodbinu u gradovima Behboodi i Rawalpindi. Nedugo nakon odlaska iz SAD-a otac i majka su se vratili u Lodi, a Hamid je ostao u Pakistanu još dvije godine, o čemu su prijatelji obitelji malo toga znali. Takvo stanje je trajalo dvije godine, a američki FBI na svoju listu sumnjivih u SAD-u upisao je i Hamidovo ime. Naravno, Hayatovi, a osobito ne Hamid, to nisu znali i kad je tijekom svibnja ove godine otišao u Južnu Koreju i tamo se ukrcao u avion za SAD, FBI ga je prisilno spustio u Japanu i pokrenuo veliko ispitivanje. Isprva se činilo da je napravljena još jedna pogreška u detekciji mogućih terorista-spavača, no, vrijeme je pokazalo da su točne sumnje agenata da je Hamid proveo određeno vrijeme u jednom tajnom kampu Al Qaide u Pakistanu na obuci.

Ispitivanja Umera i Hamida Hayata bila su vrlo duga i opsežna, a s obzirom na to da su obojica nijekali ikakvu povezanost s optužbama agente je dovodilo u neugodan položaj jer su do 21. lipnja morali podići optužnicu, primarno protiv Hamida, ili ih pustiti. Veliki preokret dogodio se kad je FBI uhitio dvojicu imama iz Lodija na temelju optužbe da su ilegalno ušli u zemlju. Tad se klupko počelo odmotavati i Hamid je pod pritiskom ispitivanja priznao da je doista bio na obuci tijekom koje su ga instruktori naučili rukovati različitim oružjem, pripremu eksploziva, čak i kako se boriti “prsa o prsa”. Vježbe pucanja odrađivali su na metama sa slikom aktualnog američkog predsjednika Goergea W. Busha, a rečeno im je da su potencijalni ciljevi u Americi bolnice i velika skladišta hranom. FBI je to priznanje snimio videokamerom i tako doslovce natjerao i oca Umera da prizna kako je sina više puta slao u Pakistan samo zbog obuke, te mu slao 100 dolara mjesečno kao svojevrsnu pristupnicu Al Qaidinom kampu. Što je najgore, još uvijek nisu provjerene informacije da je s Hamidom na obuci bilo više stotina mladih ljudi, pridošlih u Pakistan iz cijeloga svijeta.

Pojedinci ili ćelije u SAD-u?

Čak i nakon što je ta priča “procurila” u javnost FBI još uvijek poriče da u SAD-u postoje Al Qaidine ćelije koje samo čekaju da budu aktivirane. Navodno, FBI nema dokaza o organiziranom postojanju takvih skupina, te navodi kako su otkriveni samo pojedinci čije su krajnje namjere sumnjive. Ipak, namjera je agenata dokazati kako je Hamid trebao postati (samo)ubojica, što donekle negira prijašnje izjave vodećih ljudi FBI-a. Očito je da aktualna američka administracija doslovce grca u problemima sigurnosnog karaktera jer je svako demokratsko i otvoreno društvo ranjivo na takve situacije. Kad se tomu pribroje i problemi s pronalaskom Osame bin Ladena i stvaranja sigurnosti u Afganistanu, te najnovije otkriće tjednika Time (od 20. lipnja 2005.) da su američka nuklearna postrojenja (mahom elektrane) nedovoljno osigurana i tako lakše dostupna teroristima, posve je jasno da sigurnosne službe imaju vrlo opsežan problem kako osigurati da se ne ponove propusti glede možebitnog novog terorizma na tlu SAD-a. (Uvježbanih) neprijatelja je sve više, a vremena sve manje.

Neven MILADIN