Čovjek koji se smatrao svojevrsnim nasljednikom Frankopana rodio se 1777. u irskoj plemićkoj obitelji, ratovao širom Europe u službi Habsburgovaca i postao maršal, a skrasio se u Hrvatskoj i sredinom XIX. st. postao bitnim dijelom njezine političke scene. S vremenom je pao u zaborav, no zadnjih godina na vidjelo izlazi sve više činjenica iz njegove nevjerojatne biografije

Kao i mnoge druge slične ustanove u našem glavnom gradu, Arheološki muzej u Zagrebu (AMZ) zatvoren je za posjetitelje. Njegov je dom, palača Vranyczany-Hafner na Zrinjevcu izgrađena 1878./1879., pretrpio teška oštećenja u potresu. U takvoj situaciji djelatnici ulažu dodatne napore ne bi li osmislili nove sadržaje i aktivnosti koji će široj javnosti i dalje približavati njihov rad te bogati fundus s više od 450 000 različitih artefakata. Jedna takva aktivnost održana je 3. studenog u suradnji s Veleposlanstvom Irske, a zove se Laval Walk (Lavalova hodnja) i povezana je s glavnim junakom naše priče – Lavalom Nugentom. Taj grof irskog podrijetla vjerojatno je manje poznat većini hrvatske javnosti, pa čak i našim čitateljima. A riječ je o osobi iznimno značajnoj za hrvatsku povijest XIX. stoljeća, pa i onu vojnu. To nam je potvrdio naš sugovornik Porin Šćukanec Rezniček iz AMZ-a. Jedan je od organizatora hodnje, entuzijast koji nas svojim odgovorima podsjeća na činjenicu koliko malo znamo o Lavalu Nugentu. A “tragovi” tog Irca mogu se naći u mnogim dijelovima naše zemlje. Rođen je 3. studenog 1777. u Ballynacoru u okrugu Westmeath, otprilike osamdeset kilometara zapadno od Dublina, u grofovskoj obitelji čiji korijeni sežu u Normandiju. Većina izvora na internetu navodi da je Lavalov otac Michael bio u službi Habsburgovaca i guverner Praga. Međutim, portal Irish Times spominje da je riječ o Lavalovu djedu, koji je uspostavio veze sa srednjoeuropskom carskom dinastijom upravo kao profesionalni vojnik. Oliver, jedan od Michaelovih sinova, postao je pukovnik u habsburškoj vojsci, a Lavalov otac prerano je umro pa je mladi plemić s navršenih 12 godina poslan na vojnu akademiju u Beč. U vojsku je ušao 1793., da bi u konačnici dostigao čin feldmaršala. U svakom slučaju, stručnjaci iz AMZ-a navode da su Irci često služili u habsburškoj vojsci, bilo ih je više od stotinu. Stranci u vojsci bili su u skladu s višenacionalnim karakterom moćne srednjoeuropske države.

Vojne i političke bojišnice

Na naš upit kolika je Nugentova važnost za hrvatsku povijest, Šćukanec Rezniček nije odgovorio nekim epitetom ili frazom, nego je počeo nabrajati činjenice. Dakle, Irac je sudjelovao u bitkama protiv Napoleona, a u izravni dodir s hrvatskim krajevima dolazi 1813., kad je uz pomoć male grupe volontera oslobodio Rijeku, Istru i druge dijelove Napoleonovih Ilirskih pokrajina, iako tad bez službene careve potpore. Nešto kasnije pomagao je u ratovima u Italiji, a tom se prilikom i oženio Giovannom Riario-Sforza (1797. – 1855.). Nakon što su duge godine ratovanja završile, Nugent se nije vratio u Irsku, ili pak u glamurozni Beč, nego se posvetio svojoj novoj domovini. “Sam se Laval izjašnjavao kao Hrvat. Čini se da se smatrao svojevrsnim nasljednikom Frankopana jer već 1820. godine kupuje svoj prvi dvorac u Hrvatskoj (Bosiljevo), kojemu će kasnije pridodati i mnoge druge posjede, primjerice Trsat, Stari grad Dubovac i Staru Sušicu,” nastavlja Šćukanec Rezniček. No, to ne znači da se Nugent smirio u svakom pogledu: i dalje je obnašao visoke vojne dužnosti. Kao zapovjednik Primorja (1834./1835.) obnovio je Trsat i izgradio više utvrda u Istri i na kvarnerskim otocima. Od 1839. bio je zapovjedni general Moravske i Šleske, a od 1840. bansko-varaždinsko-karlovačke granice. Aktivirao se i u hrvatskom političkom životu: “U znak zahvale za zasluge 1824. postaje član Hrvatskog sabora, a 1840-ih pristupa ilirskom pokretu, gdje ga i sam Ljudevit Gaj opisuje kao svojeg moćnog zaštitnika. U ratovima 1848./1849. koristi svoj utjecaj i na Gajev nagovor predlaže pukovnika iz Gline, Josipa Jelačića, za bana,” otkriva djelatnik Arheološkog muzeja. Hrvatski enciklopedijski izvori dodaju da je Nugent sudjelovao 1848. u vojnim sukobima u Italiji, a 1849., u činu feldmaršala, zauzeo je jugozapadnu Ugarsku.

Arheološka istraživanja

Unatoč prebogatoj vojnoj i političkoj karijeri, Laval Nugent u hrvatskoj je ostao upamćeniji kao ljubitelj povijesti i umjetnosti. “U jednom od kupljenih dvoraca, Trsatu, planira od samog početka otvoriti muzej, prvu takvu instituciju na ovim prostorima, u čemu i uspijeva – tako je nastao Museum Nugent. Tijekom ratovanja u Italiji također dobiva dozvolu za arheološka iskopavanja, koja na vlastiti trošak provodi u antičkom gradu Minturnae (Minturno), na obali Tirenskog mora između Rima i Napulja. Časnik je mogao zadržati sve pronađeno. Nažalost, tijekom iskopavanja nisu vođeni nikakvi zapisi poput današnjih i nemamo točan kontekst svih predmeta,” kaže naš sugovornik. Međutim, pronađeni artefakti i drugi koje je Laval otkupio prezentirani su u Museumu, koji je svoj vrhunac doživio sedamdesetih godina XIX. stoljeća. Njim je nakon Lavalove smrti (1862.) upravljao sin Arthur. Međutim, s vremenom je obiteljski utjecaj počeo slabjeti, Nugentovi su upali u financijske probleme i bili prisiljeni prodavati zbirke. Ravnatelj ondašnjeg Narodnog muzeja Josip Brunšmid (1858. – 1929.) pregledao je zbirku u Trsatu 1894. godine. Iako je smatrao da je u vrlo lošem stanju zbog utjecaja atmosferilija, činila mu se dovoljno atraktivnom za otkup. Tad je uz pomoć Isidora Kršnjavog (1845. – 1927.) za 20 000 forinti otkupljena zbirka kamenih spomenika i nekoliko stotina grčkih vaza. Sve su te povijesne vrijednosti potom prebačene u Zagreb. Kako je Narodni muzej prestao postojati 1940. godine, zbirke su završile pod Arheološkim muzejom, koji je jedan od njegovih nasljednika. No, Laval Nugent ostao je u Hrvatskoj, Irskoj i Austriji manje-više zaboravljen, možda upravo zbog svoje “višenacionalne” biografije. Jednostavno, povjesničari ga nisu poistovjećivali s određenom zemljom. Ipak, zadnjih godina to se s punim pravom mijenja. Arheološki muzej u Zagrebu već niz godina surađuje s Veleposlanstvom Irske, posebno oko teme Lavala Nugenta. Primjerice, postavljeno je nekoliko izložbi kao što je Laval Nugent. Irski plemić. Austrijski feldmaršal. Hrvatski domoljub (2004. godine); zatim je u povodu 240. obljetnice rođenja postavljena Laval Nugent – ratnik i kolekcionar (Zagreb 2017., Dublin i Galway 2019.), a tu je i virtualna izložba Laval Nugent na mrežnim stranicama AMZ-a.

Glas se širi i širit će se dalje

“U dogovoru s Veleposlanstvom tražili smo način na koji bismo ponovno pokrenuli priču o grofu Nugentu te se rodila ideja o Laval Walku,” govori nam Šćukanec Rezniček. Bila je to šetnja središtem Zagreba na datum rođenja Lavala Nugenta. Kao prvu lokaciju hrvatski i irski gosti posjetili su kuću u Opatičkoj 2 koja je nekoć pripadala obitelji Nugent. “Također, dotakli smo se i priče o lancu koji se i dandanas nalazi kraj kuće. Naime, pouzdano se zna da ga je Laval donio, a sin Arthur postavio ga je 1878., dok je ostalo priča koja se otad prenosi i ne može se potvrditi: Laval je navodno donio lanac s HMS Victoryja, admiralskog broda Horatija Nelsona u Bitki kod Trafalgara 1805. godine. Što je istina, nije moguće utvrditi, ali moguće je da Lavalov interes za povijesne artefakte počinje već tad i nabavio je lanac kao kuriozitet,” kaže nam AMZ-ov suradnik. Nastavak šetnje doveo je do parka Grič, gdje su djelatnici Hrvatskog povijesnog muzeja, još jedne institucije kojoj je potres odnio dom, prezentirali repliku zastave Josipa Jelačića koju je Albert Nugent, još jedan Lavalov sin, nosio prilikom ustoličenja dotadašnjeg pukovnika Gline za bana. Predzadnja postaja bio je obilazak predvorja Arheološkog muzeja u Zagrebu, gdje su izložene neke od najimpresivnijih kamenih skulptura iz Lavalove zbirke. Zadnja je postaja šetnje bila u Galeriji AMZ-a, a tijekom nje sudionike Laval Walka videoporukom je pozdravio Thomas Byrne, državni tajnik za europske poslove Republike Irske, uz zahvale ravnatelja Arheološkog Muzeja u Zagrebu Sanjina Mihelića i veleposlanika Irske u Hrvatskoj Ruaidhrija Dowlinga. “Bude li postojao interes publike, u planu je organizacija Laval Walka i iduće godine. Konačni je cilj osmišljavanje i realizacija tematske ture po Hrvatskoj u kojoj bi se posjetili najznačajniji posjedi Lavala Nugenta kako bi se o tom ‘najpoznatijem, nepoznatom Ircu’ proširio glas,” najavljuje Šćukanec Rezniček. U svakom slučaju, čini se da za AZM, ali i druge muzejske institucije u Hrvatskoj, pa i za sve ljubitelje povijesti, stiže vrlo zanimljivo razdoblje. Životna priča Lavala Nugenta izvanredna je, gotovo nevjerojatna, a za njezino potpuno otkrivanje bit će potrebno otvoriti stare arhive širom Europe. Njezin hrvatski dio ipak je najbogatiji.

Tekst: Domagoj VLAHOVIĆ