Arheološki lokalitet Rižinice nalazi se u Rupotinama, uz cestu koja od Solina vodi prema Klisu. Kad putujete uzbrdo prema prastaroj kliškoj utvrdi u kojoj je nekad stolovao i naš knez, naći ćete ga s desne strane ceste…

Vladao je sredinom IX. stoljeća, u osvit mlade, srednjovjekovne Hrvatske. Njegovo izvorno slavensko ime danas zvuči malo neobično. U svakom slučaju, Hrvati su ga rijetko odlučivali davati svojim sinovima, pa je po tome sigurno prošao lošije nego neki njegovi prethodnici i nasljednici: Borna, Mislav, Tomislav, Krešimir, Zvonimir… Možda je baš zbog toga i manje zastupljen u popularnoj historiografiji te u Hrvatskoj nema većih spomenika podignutih u njegovu čast. A to je, svakako, nezasluženo. Neupitno je da je knez Trpimir jedan od najvažnijih hrvatskih narodnih vladara i to iz više razloga. Ipak, naši povjesničari i arheolozi to dobro znaju. Isto tako, imamo dojam da arheologija u Hrvatskoj postaje sve popularnija. Otkrivanje i čuvanje naše povijesne baštine sve je češća medijska tema. Nove tehnologije omogućuju stručnjacima provođenje novih istraživanja te otkrivanje novih izvora, koji skidaju tamu s našeg srednjeg vijeka.

Časopis Hrvatski vojnik je, kao što mu i ime govori, uvijek bio posvećen hrvatskim vojnicima. Naravno, temelji su nam u Domovinskom ratu. Međutim, naša posvećenost obuhvaća i hrvatske vojnike iz prošlosti, pa i one najstarije. Naravno, nema smisla da se o Trpimiru govori kao o hrvatskom vojniku u današnjem smislu riječi. Ali povijesni izvori govore nam dvije ključne stvari. Prva je da je bio hrvatski, baš hrvatski vladar, jer je u poznatoj Trpimirovoj darovnici opisan riječima “milošću Božjom knez Hrvata” (opširnije v. Trpimirova darovnica, HV br. 563). Druga stvar jest da je Trpimir bio i ratnik, jer dokumenti kažu da je uspješno ratovao (ili vodio bitke) protiv naroda Grka i protiv Bugara. Stoga smo, kad smo čuli zanimljive vijesti iz Solina, otišli prema Dalmaciji. Jedan naizgled malen događaj s početka ove godine vratio je Trpimirovo ime među Hrvate.

Muzej na otvorenom

Arheološki lokalitet Rižinice nalazi se u Rupotinama, uz cestu koja od Solina vodi prema Klisu. Kad putujete uzbrdo prema prastaroj kliškoj utvrdi u kojoj je nekad stolovao i Trpimir, naći ćete ga s desne strane ceste. Pronađen je slučajno, 1891. godine. Tadašnji vlasnici zemljišta iskopali su zanimljiv kameni odlomak s ukrasima i dijelom natpisa na kojem se dalo pročitati “PRO DUCE TREPIM(ERO)”. Srećom, vijest je došla do hrvatskog arheologa don Frane Bulića (1846. – 1934.), koji je brzo shvatio: pronađeni su ostaci oltarne pregrade iz benediktinskog samostana koji je utemeljio knez Trpimir, a koji je spomenut i u Darovnici! Rižinice su idućih desetljeća, u većoj ili manjoj mjeri, ostale jedno od ključnih mjesta za hrvatsku arheologiju. Istraživanja su provođena u nekoliko navrata i više se puta otkrivalo nešto novo, jer lokalitet je navodno počeo egzistirati još u II. stoljeću kao rimska gospodarska vila, a kasnije je izgrađena i ranokršćanska crkva. To ne iznenađuje – stari Hrvati bili su skloni koristiti antičke lokalitete, pa i ostatke za gradnju svojih građevina. Međutim, kao što je bio slučaj s obližnjom Salonom i drugim lokalitetima u Hrvatskoj, možda su tek arheolozi i još malen krug ljudi shvaćali golemu važnost Rižinica za hrvatsku historiografiju, kulturu, pa i državnost. Lokalitet je uz samu cestu i nije bio uređen u smislu da je dostupan građanima i turistima kao arheološki ili povijesni muzej na otvorenom koji vrijedi posjetiti, razgledati i nešto naučiti. Srećom, kako smo rekli, neke stvari zadnjih se godina mijenjaju nabolje. Zahvaljujući projektu HeritageREVIVED financiranom sredstvima Europske unije, početkom siječnja 2023. završena je izgradnja odmorišta s vidikovcem uz arheološki lokalitet Rižinice. Pristup je uređen, lokalitet je primjereno osvijetljen, a u skladu sa sve popularnijim multimedijskim pristupom razgledavanju muzeja, starina i arheoloških lokaliteta, na odmorištu je i informativni zaslon na kojem se mogu saznati važni podaci o Rižinicama i njihovoj povijesti. Kako jednu stranu nalazišta omeđuje i Ilijin potok, okružen šumarkom, uz njega su postavljene i klupe koje pretvaraju područje u malo izletište.

Od 1990. godine o Rižinicama se brine Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Jedna od najuglednijih hrvatskih muzejskih i arheoloških institucija ondje od 2008. provodi redovita istraživanja. Naš sugovornik Deni Tojčić arheolog je te kustos Zbirke srednjovjekovnog oružja i konjaničke opreme. “Točno, Rižinice su jedan od najznačajnijih lokaliteta za našu nacionalnu arheologiju”, potvrđuje nam dok u Muzeju gledamo izloženu kopiju spomenutog Trpimirova kamena. Original se nalazi na pola sata hoda, u splitskom Arheološkom muzeju. Naime, don Frane Bulić istraživanja je provodio sa svojim društvom za istraživanje hrvatske povijesti “Bihać”, a kako je ono 1941. prestalo djelovati, nalazi su raspoređeni u više ustanova.

Sve skuplja znanost

Tojčić nam kaže da su zadnja istraživanja na Rižinicama provedena 2021. godine. Ali sigurno je da područje po kojem je hodao i Trpimir krije još tajni. Arheolozi danas otprilike znaju opseg pružanja cijelog lokaliteta te koja područja još treba istražiti. Ima mjesta i za tzv. revizijska istraživanja onih dijelova koji su već istraženi. “Naravno da bi najbolje bilo da istraživanja započnu i onda se kontinuirano provode dok sve ne bude završeno, ali to zahtijeva velika financijska i materijalna sredstva”, objašnjava. Jasno nam je, arheologija postaje sve skuplja znanost. Suvremena tehnologija i metode velika su prednost, ali traže i puno više novca nego iskopavanja prije 100 ili 150 godina koja su bila više kolekcionarskog tipa. Kustos je ipak optimističan. Ističe da je jako bitno što su danas svi koji se bave poviješću počeli više cijeniti materijal kao izvor, jer iz njega je moguće izvući puno više informacija i podataka nego što se to moglo prije. “Možemo aplicirati puno više metoda, ali naš je posao temeljit i dugotrajan jer ne smijemo dopustiti da nam izmakne neka bitna informacija”, navodi Tojčić. Ono što je sigurno jest da hrvatskim arheolozima ne nedostaje entuzijazma i žeđi za novim saznanjima: “Istraživanja su jako uzbudljiv posao. Možda danas dolazimo do senzacionalnih otkrića rjeđe nego nekad, ali njih uvijek ima.” Sigurno je da se samo na širem području Klisa, pa i u samoj utvrdi, još može naći mnoštvo nalaza. Podsjetimo: relativno nedavno u crkvi sv. Vida pronađen je izvanredan kameni ulomak s imenom dotad nepoznate hrvatske kraljice Domaslave, koja je vjerojatno živjela u prvoj polovini X. stoljeća.

Gottschalk je znao

Junak ove priče ipak je knez Trpimir, kojeg bismo trebali zvati Trpi-mirom I. Osim što se jedan hrvatski kralj iz prve polovine X. stoljeća također zvao Trpimir, stari knez bio je i osnivač dinastije Trpimirovića. Od njega je potekla većina kasnijih hrvatskih vladara. A znamo i da je bio sklon crkvi i crkva njemu, te da je svoj dvor ustrojio prema tadašnjim franačkim običajima. Bio je franački vazal, ali zadržao je dobar dio vladarske samostalnosti. Ne znamo koliku je vojsku imao i kako su izgledale bitke koje je vodio. No, znamo da je u njima imao uspjeha. Kad se na području današnje Bosne oko 852. sukobio s Borisom I. (oko 830. – 907.), kanom tad iznimno moćne bugarske države, navodno je odbio napad i sklopio vrlo povoljan mir. Barem je tako u svojem djelu O upravljanju carstvom (De administrando imperio) napisao bizantski car i povjesničar Konstantin VII. Porfirogenet (905. – 959.). O sukobu protiv naroda Grka pisao je benediktinac Gottschalk (oko 805. – oko 869.), jedan od najpoznatijih pripadnika tog reda iz ranog srednjeg vijeka u cijeloj Europi. Gottschalk je bio saski teolog i filozof, a ušao je u sukob s moćnim ljudima Katoličke crkve u Franačkom Carstvu jer je, među ostalim, zastupao nauk o predestinaciji. Govorio je da su Božjom milošću za bolji život na drugom svijetu predodređeni samo neki ljudi. Od 846. do 848. boravio je na Trpimirovu dvoru. Nije sigurno je li hrvatski vladar znao da je benediktinac zapravo bio u bijegu, no iako je bio formalni franački vazal, primio ga je kao gosta, pa i suradnika. Njihov odnos danas će biti temelj za puno izvora najdragocjenijih za hrvatsku povijest. Jedan od njih ostaci su samostana u Rižinicama. Podatak o sukobu protiv Grka potječe iz jedne benediktinčeve priče o predestinaciji, pa nam je trebalo podrobnije objašnjenje kustosa Tojčića. Svećenik je opisao kako je uoči bitke iz ponašanja konja, ptica i drugih životinja jasno znao da će Trpimir odnijeti pobjedu. Tako je i bilo. Dodao je i da se sukob odvijao u blizini Trpimirova dvora, a to je najvjerojatnije bio Klis. Narod Grka trebali bi biti Bizantinci, dakle, suprotna strana bili su gradovi Bizantske Dalmacije ili sam Bizant.

“Trpimir je vladao dosta davno, o njemu nema puno povijesnih izvora. No, ono što imamo dolazi iz nekoliko različitih izvora s različitih strana, i s istoka i sa zapada. Ostavio je trag ne samo u srednjovjekovnoj hrvatskoj kneževini nego i šire. Sigurno je da je bio moćan i vrlo cijenjen vladar”, zaključuje kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

---

Dragocjeni izvori

Posjet Rižinicama vrlo je ugodno iskustvo, čak i ako niste ljubitelj arheologije i povijesti. Parkirate vozilo na odmorištu, pročitate informacije na displeju i spremni ste baciti pogled na nalazište odozgor, iz ptičje perspektive. No, onda se možete i spustiti uređenim stubama i razgledavati iz prve ruke. Jedan mali prigovor jest što uz pojedine ostatke ne stoji i nekakav natpis koji bi točno opisivao o kojem je objektu ili grobnici riječ, pa je možda dobro da prije mobitelom fotografirate displej i napravite si vlastiti vodič. Dakle, početak svega rimska je villa rustica, a život se intenzivirao od IV. stoljeća. Zapadno Rimsko Carstvo propalo je u V. st., a s vremenom i Salona, pa i imanje u Rižinicama. Vjerojatno je sve bilo zapušteno dok se nije pojavio Trpimir. Nije samo stolovao u obližnjem Klisu nego je bio i vrlo blizak s benediktincima. Uz ostatke samostana i drugi su antički i ranosrednjovjekovni ostaci, pa i tragovi iz kasnijih razdoblja. Stanovništvo tog kraja koristilo je lokalitet kao groblje i ukapalo svoje pokojnike sve do XVI. stoljeća: tad je tvrđava Klis pala u osmanlijske ruke. Rižinice su postale poljoprivredno zemljište i prekrio ih je veo zaborava, sve dok ih don Frane Bulić nije probudio. Danas, 2023. godine, dobile su novi poticaj. “Rižinice postaju dio kulturne i turističke ponude Solina”, piše na službenoj internetskoj stranici starog dalmatinskog grada.

---

Chroatorum Bellatores

Kustos Deni Tojčić najavio nam je pravu poslasticu: u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu postavlja se izložba Chroatorum Bellatores – ratnici u ranom srednjem vijeku. Bit će otvorena u travnju, a njom će naši arheolozi pokušati objediniti arheološki materijal i nalaze, povijesne pisane i likovne izvore o ratnicima i vojnoj opremi iz ranog srednjeg vijeka. Ti će izvori pomoći i svojevrsnim rekonstrukcijama života hrvatskih vojnika iz tog razdoblja. “Želimo napraviti jednostavnu i zanimljivu priču za širu javnost”, govori nam Deni Tojčić, a te riječi znače da nas čeka jedna sjajna izložba koja će, nadamo se, biti i dobro posjećena. Hrvatski srednjovjekovni vojnici poput kneza Trpimira to svakako zaslužuju. Nadamo se da će to biti još jedan doprinos popularizaciji hrvatske arheologije i povijesti.

---

Tekst  Domagoj Vlahović; FOTO  Tomislav Brandt