Stari vojni kompleks u Slavonskom Brodu primjer je najsuvremenijeg graditeljstva XVIII. stoljeća. Ne iznenađuje stoga što je to barokno zdanje spomenik nulte kategorij

Slavonski Brod bio je tijekom povijesti sjecište trgovačkih putova te strateški važno mjesto s kojeg je nakon pada Bosne nadziran granični prijelaz prema Osmanskom Carstvu. Dapače, postojanje utvrda na tom području zabilježeno je još od prvih osmanlijskih ugroza. Prvi spomen tvrđave Brod bilježimo u izvorima sredinom XV. stoljeća, kao nasljedni posjed Benedikta Berislavića (umro 1464.), no pretpostavlja se da je postojala i prije tog vremena. Za najvećeg uspona te obitelji u drugoj pol. XV. i početkom XVI. stoljeća, Brod je njezin glavni posjed te se uz ojačanja na tvrđavi gradi i renesansni utvrđeni grad Brod. Tvrđava je bila izgrađena od kamena, u obliku četverokuta s četiri nejednake kružne kule na uglovima te osigurana kanalima ispunjenim vodom iz rječica Mrsunje i Glogovice. U unutrašnjosti površine 2000 četvornih metara moglo se smjestiti između 100 i 300 članova posade. Tvrđava je pala u osmanlijske ruke 1536. te ostaje pod njihovim nadzorom do 1691. godine. Tijekom osmanlijske okupacije tvrđava Brod bila je važna točka Požeškog sandžaka.

Oslobođenje i gradnja

U XVII. stoljeću poduzimaju se u više navrata operacije za oslobođenje od Osmanlija. U Brod su prvo upale postrojbe grofa Adama Zrinskog (1662. – 1691.) , a nakon njega austrijska vojska pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog (1663. – 1736.). Brod je 1691. od Osmanlija konačno oslobodio general Karl Herzog de Croÿ (1651. – 1702.). Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija i slabljenja opasnosti od njih, na poticaj Eugena Savojskog započinje 1715. gradnja nove tvrđave, kao dijela sustava tvrđava na sjeveroistoku Hrvatske. Gradnja je dovršena oko 1780., a ne bi mogla biti provedena bez pomoći slavonskih i srijemskih seljaka i vojnika. Ravničarski teren odredio je njezin oblik. Kvadratna je, a vanjski je obrambeni pojas u obliku zvijezde. Imala je tri obrambena pojasa: unutarnji, vanjski i južni, a štitila su je i dva pojasa grabišta. Vanjski obrambeni pojas činili su revelini – trokutasta utvrđenja koja su štitila bedeme i neprijatelju onemogućavala približavanje. Središnji dio kvadratnog je oblika, a građen je od zemljanih naboja ozidanih ciglom. Čine ga četiri bastiona povezana bedemima, koji su bili namijenjeni, dođe li do toga, posljednjem otporu neprijatelju. U središtu trga izgrađena je barokna tvrđavna crkva sv. Ane. Uz vatikansku osobnu papinsku kapelicu, to je jedina oktogonalna crkva u svijetu. Golemi opkopi, bastioni, kurtine, hornverk (od njem. Horn, rog), kavalir i popratne zgrade prostirali su se na površini od dva četvorna kilometra, čime je tvrđava uvelike nadmašivala grad Brod, koji se nalazio istočno od nje.

Tvrđava je mogla primiti do 4000 vojnika, iako ih nije nikad boravilo više od 2500. Imala je kapacitet za 150 topova. Vojnici u tvrđavi bili su autonomni: njezina skladišta morala su osigurati potpunu opskrbu. Prema jednoj procjeni njezine izdržljivosti, u slučaju klasične opsade i potpuno ispunjenih kanala, neprijatelju bi, u klasičnom omjeru napada i obrane, za zauzimanje cijele tvrđave trebalo deset dana pripreme za napad i 46 dana opsade.

Tvrđava nije nikad bila napadnuta niti su vojnici iz nje ikad izvršili napad na Osmansko Carstvo. Služila je samo kao sredstvo odvraćanja. Postojanje tvrđave tijekom XVIII. i XIX. stoljeća znatno je utjecalo na svakodnevni život u susjednom gradu. Njegove su se ulice morale protezati okomito na tvrđavu, prizemnice su bile jedini dopušten oblik kuća, a kuće građene unutar dometa pušaka ili topova morale su biti od drva. Tvrđava Brod primjer je najsuvremenijeg graditeljstva XVIII. stoljeća. Ne iznenađuje stoga što je to barokno zdanje spomenik nulte kategorije.

Tekst Hrvoje Lončarević; Foto Tomislav Brandt