Na prvi pogled miran i nenametljiv, kadet desetnik Petar Ljubić otkriva drukčiju energiju kad uzme gitaru i zapjeva. Tada do izražaja dolaze njegova ljubav prema glazbi, sigurnost koju je godinama gradio i osjećaj za publiku stečen brojnim nastupima. Glazba je važan dio njegova života, prostor u kojem se izražava, odmara i nakratko mijenja ritam svakodnevice ispunjene predavanjima, učenjem i vojnim obvezama

Petar dolazi iz Kaštel-Starog, kadet je Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman“, a trenutačno je na trećoj godini studija Vojnog brodostrojarstva na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman“. Smiren je, pristupačan i skroman, a o svojim glazbenim sposobnostima govori nenametljivo. Ipak, već nakon nekoliko otpjevanih stihova jasno je da gitara za njega nije tek usputna zanimacija. Uz lijep glas i prirodnu sigurnost u izvedbi, glazbom pokazuje još jednu stranu svoje osobnosti.

Gitaru svira od osme godine, a ljubav prema glazbi prati ga još od ranog djetinjstva. “Nakon što je izišao album Ora et labora, poželio sam naučiti svirati“, prisjeća se Petar. Od prvih odsviranih akorda do sigurnog nastupa pred publikom potrebno je mnogo strpljenja, ponavljanja i spremnosti da se iz svake pogreške nešto nauči. Petar je tri godine pohađao glazbenu školu, što mu je pomoglo proširiti glazbene vidike i bolje razumjeti ono što izvodi. “Glazbena škola naučila me cijeniti različite vrste glazbe, ali i primijeniti elemente klasične glazbe u glazbi koja je danas popularna. Mogu reći da je to bilo kratko, ali vrlo poučno iskustvo“, ističe.

Glazbeno obrazovanje donijelo mu je tehničko znanje, ali i razvilo osjećaj za ritam, melodiju i strukturu pjesme. Sve mu to danas omogućuje da pjesmu ne izvede samo točno, nego da joj da i vlastiti pečat. Upravo je emocija, smatra, ono što glazbenoj izvedbi daje punoću i omogućuje izvođaču da se poveže s publikom. “U kulturno-umjetničkom društvu prvi sam put javno nastupio i to mi je jako puno pomoglo. Ondje sam naučio što znači publika i kako je pridobiti“, objašnjava. Svaki novi nastup donosio mu je više sigurnosti, ali i bolje razumijevanje publike. Dobiti njezinu pozornost ne znači samo pravilno otpjevati ili odsvirati pjesmu. Važni su iskrenost izvođača, način na koji prenosi emociju i sposobnost da uspostavi kontakt s ljudima ispred sebe.

Petar danas podjednako uživa u sviranju i pjevanju. “Jedan mi je dan draže svirati, a drugi pjevati, no spoj glasa i instrumenta uvijek mi je bio najdraži“, kaže. Upravo taj spoj njegovim izvedbama daje toplinu i neposrednost. Kod akustične izvedbe glas i gitara ostaju u prvom planu, bez velikih aranžmana iza kojih bi se izvođač mogao sakriti. Zbog toga do izražaja dolazi upravo ono najvažnije – sigurnost, iskrenost i emocija koju izvođač prenosi.

Kad govori o dobroj izvedbi, ne smatra da postoji samo jedan presudan element. “Potrebna je kombinacija svega navedenog. Bez vježbe nema sigurnosti, dok bez emocije nema kontakta s publikom“, sažima Petar. U toj se rečenici najbolje prepoznaje njegov odnos prema glazbi. Iako na pozornici djeluje prirodno i opušteno, iza izvedbe stoje priprema i rad. Sigurnost se stječe vježbanjem, ali tehnička preciznost sama po sebi nije dovoljna ako pjesma do publike ne prenese osjećaj. Sličan princip prepoznaje se i u kadetskom životu. Znanja i vještine stječu se postupno, dok se sigurnost razvija ponavljanjem, iskustvom i odgovornim pristupom svakoj zadaći. Pozornica i vojno okružje dva su različita svijeta, ali u oba je potrebno ostati pribran, pripremljen i usredotočen na ono što treba učiniti.

Ono što publika ne vidi

Zadnjih se godina Petar počeo zanimati i za tehničku stranu glazbe, ponajprije za ozvučenje.  Upoznao je preko prijatelja članove splitske grupe Best, koji su mu približili sve ono što se događa prije nego što izvođač stane pred publiku. Tako je glazbeni nastup počeo promatrati i iz perspektive koju publika najčešće ne vidi. Iza nekoliko minuta izvedbe mogu stajati sati postavljanja opreme, namještanja zvuka, tonskih proba i međusobnog usklađivanja svih uključenih. “Priprema, zvuk i organizacija među najvažnijim su čimbenicima nastupa, ako ne i najvažniji. Bez dobre pripreme i pravilno namještenog ozvučenja nastup, koliko god izvođački bio dobar, može ostaviti slabiji dojam na publiku“, smatra. Rad s ozvučenjem pomogao mu je shvatiti da je svaki dobar nastup rezultat zajedničkog rada. Dok je izvođač pred publikom, iza njega stoje ljudi čiji se doprinos možda ne vidi, ali bez kojih izvedba ne bi zvučala jednako dobro. Poznavanje tehničke strane koristi mu i kad sam nastupa jer lakše prepoznaje moguće poteškoće, razumije upute tonskih tehničara i zna koliko su važni pravodobna tonska proba i dobra komunikacija.

I u tome Petar vidi poveznicu s kadetskim okružjem. Iza uspješno provedene zadaće često stoje priprema, koordinacija i rad većeg broja ljudi. Konačan rezultat ne ovisi samo o jednom pojedincu, nego o sposobnosti cijelog tima da međusobno surađuje i djeluje usklađeno. Petrov je dan određen rasporedom koji uključuje predavanja, vojnu obuku, učenje i druge kadetske obveze. Glazbu uklapa u slobodno vrijeme, oslanjajući se pritom na dobru organizaciju. “Izazovno je, ali vrijeme se uvijek može pronaći ako se čovjek dobro organizira“, kaže. Gitara je tako postala prirodan dio njegove kadetske svakodnevice. Nakon dana ispunjenog obvezama pruža mu priliku promijeniti ritam, usmjeriti misli na nešto drugo i posvetiti se onom što voli. “Glazba mi pomaže kao odmak od svakodnevnih obveza“, govori Petar.

Takvi interesi obogaćuju i život kadetske zajednice. Iza odore nalaze se mladi ljudi različitih osobnosti, iskustava i talenata. Netko se bavi sportom, netko umjetnošću, a netko glazbom, pri čemu svaki od tih interesa može pridonijeti povezivanju kadeta i stvaranju zajedništva. Iako se vojni poziv i glazba na prvi pogled mogu činiti udaljenima, Petar među njima prepoznaje jasne poveznice. “Poveznica ima dosta, osobito kad je riječ o disciplini i upornosti“, ističe. Ni glazbeni ni vojni rezultat ne dolaze preko noći. Potrebno je redovito raditi, prihvatiti kritiku, ispravljati pogreške i ostati usredotočen na cilj. Glazba ga je pritom naučila slušati druge, prilagođavati se i prepoznati trenutak u kojem treba preuzeti inicijativu, ali i onaj u kojem treba biti dio cjeline. Upravo su suradnja, međusobno povjerenje i odgovornost prema skupini vrijednosti koje svoje mjesto imaju i na pozornici i u kadetskoj svakodnevici.

Mladima koji razmišljaju o tome da postanu kadeti Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman“, a istodobno žele nastaviti njegovati vlastite interese, Petar poručuje da je najvažnije ne odustati. “Važno je ne odustati od onog što volite i dobro se organizirati“. Kadet desetnik Petar Ljubić glazbu doživljava kao važan dio sebe, nešto što ga prati, odmara i povezuje s ljudima. Njegova gitara u kadetsku svakodnevicu unosi drukčiji ritam i pokazuje da se disciplina i kreativnost međusobno ne isključuju. Kad zapjeva i zasvira, ostaje isti smireni i simpatični mladić s početka razgovora, samo što tada umjesto riječi o njemu još više govore njegov glas, gitara i emocija koju prenosi publici.

Kadetski brzopotez: Petar u pet odgovora   Najdraža vrsta glazbe?   Rock Pjesma koju uvijek rado odsvirate? Bijeli križ Glazba za vas znači…? Odmor Kadetski život u jednoj riječi? Dinamičan Što ste iz glazbe prenijeli u kadetski život? Upornost

 

Tekst: Ines Grossi; Foto: Stefan Španić